dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 21


TEMA: Zakon o odnosima robova i gospodara; zakon o ozljedama


ZAKON O ODNOSIMA ROBOVA I GOSPODARA

 

U Izlasku 21 došli smo do društvene legislature. Ovaj dio Zakona je u ovom trenutku vrlo važan jer su Izraelci bili robovi u Egiptu.

 

"Ovo su propisi koje treba da im izložiš: Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. (Izlazak 21,1-2)

 

Ova dva stiha jasno govore o tome kako Izraelci nikada nisu mogli nikoga od svoje braće trajno učiniti robom.

 

Ako dođe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću da budem slobodan', neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi. (Izlazak 21,3-6)

 

Ovaj izuzetni zakon govori da ako je netko rob, nakon sedam godina može postati slobodan. Ako je bio oženjen kada je postao rob, svoju ženu može uzeti sa sobom. Ako se oženio u vrijeme dok je bio rob, to jest, ako se oženio ženom koja je već bila ropkinja svoga gospodara, nakon sedam godina robovanja mogao je postati slobodan, ali će njegova žena još uvijek pripadati gospodaru. Bio bi slobodan, ali ne i njegova žena. Mogao je, međutim, ako je volio svoju ženu i gospodara, odlučiti ostati kod gospodara po svojoj slobodnoj volji. Ako odluči ostati, njegov mu je gospodar šilom trebao probušiti uho o dovratniku, što je bio znak da će taj čovjek trajno služiti svome gospodaru.

 

Ovo je predivna slika Gospodina Isusa Krista. On je došao na zemlju i na sebe je uzeo naše ljudsko obličje. Svi smo bili robovi grijehu. On je mogao otići slobodan. Mogao se vratiti u nebo na svoj položaj u božanstvu, bez da prolazi kroz vrata smrti. Nije morao umrijeti na križu. Međutim, dragovoljno je došao na zemlju i na sebe uzeo naše ljudsko obličje. "Obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu" (Filipljanima 2,8).

 

U Psalmu 40,6-8 dalje čitamo: "Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. Tada rekoh: 'Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju. Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.'" Ovaj se odjeljak odnosi na Krista jer u Hebrejima 10,5-9 čitamo da je tako. Taj se odjeljak ispunio

 

kada je naš Gospodin došao na zemlju, "Zato On (govoreći o Kristu) ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio (nije mu samo uho bilo probušeno šilom, već mu je Bog dao tijelo koje će imati kroz cijelu vječnost); paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: 'Evo dolazim (u svitku Knjige piše za mene) vršiti, Bože, volju tvoju!' Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo." "Krist je bio učinjen sličnim svojoj braći." Odlučio je ne postati slobodan bez da povede i nas. Mogao je napustiti ovu zemlju bez umiranja, ali je rekao: volim svoju zaručnicu; ljubim grešnike. Zato je postao poslušan do smrti, i to do smrti na križu, kako bi nas mogao izbaviti od ropstva grijehu. Kakva li je to samo slika Krista, a nalazimo je odmah nakon Deset zapovijedi.

 

ZAKON O OZLJEDAMA

 

"Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se smrću kazni. (Izlazak 21,12)

 

Ovaj stih je temelj za smrtnu kaznu. Neki ljudi vjeruju da "Ne ubij" znači da vlada nema ovlasti izvršavati smrtnu kaznu. Međutim, Bog je zapovjedio Izraelu da usmrti svakog ubojicu.

 

Ali ako to ne učini hotimično, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit ću ti mjesto kamo može pobjeći. (Izlazak 21,13)

 

Postojalo je šest gradova utočišta razmještenih po cijeloj Palestini. Bili su smješteni na prikladnim položajima kako bi čovjek optužen za ubojstvo iz nehata mogao potražiti utočište koje su ti gradovi pružali dok se slučaj u koji je upleten ne razriješi. O gradovima utočištima više ćemo govoriti kasnije.

 

Tko hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika, da se pogubi. (Izlazak 21,14)

 

Ako netko počini ubojstvo s predumišljajem, toga čovjeka valja pogubiti. Ako netko ubije u samoobrani, pokušavajući se braniti - dakle, bez predumišljaja - takvog čovjeka ne smije se pogubiti.

 

Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću. (Izlazak 21,15)

 

Ovaj stih je Božja zaštita nad domom.

 

Tko otme čovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smrću. (Izlazak 21,16)

 

Bog uopće nije opravdavao ropstvo, te ga je u stvari osudio. U ono vrijeme, bio je to velik sustav, ali se Bog pozabavio s time.

 

Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću."

 

"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine, nego padne u postelju, ah poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je udario neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje izlječenje. (Izlazak 21,17-19)

 

Drugim riječima, onaj koji je bio odgovoran za ozljedu, morao je nadoknaditi oštećenog - i za vrijeme i za troškove liječenja. Zakoni iznesem u ostatku ovoga poglavlja su temelj za zakone koje imamo u našoj zemlji. Oni tvore temeljnu platformu zakona i reda koji je neophodan da bi jedan civilizirani narod mogao na njemu graditi

 

Stihovi 24-25 sažimlju sve na sljedeći način:

 

oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. (Izlazak 21,24-25)

 

Drugim riječima, ova dva stiha iznose zakon uzajamnosti. Ako se želi imati red, poredak i zaštitu za ljudski život i imanje, valja sprovoditi zakone.

 

Hvala Bogu što se ne moramo držati Zakona da bismo bili spašeni. Postoji Jedan - Gospodin Isus Krist - koji nam je voljan iskazati milost kako bismo mogli biti spašeni.

 

 

POGLAVLJE 22

 

 

TEMA: Zakon o pravima na imanje; zakon o zločinima protiv čovječanstva

 

ZAKON O PRAVIMA NA IMANJE

 

Postoje ljudi danas koji postavljaju pitanje što je ispravno, a što pogrešno. Neki tvrde da je relativno što je dobro,a što pogrešno. Jedan sveučilišni profesor, inače ateist, raspravljao je o tome sa mnom. On je držao da su ispravno i pogrešno relativni pojmovi, to jest, da bi ono što on drži ispravnim i ono što ja držim ispravnim moglo biti dijametralno suprotno. Tada mi je postavio pitanje: "Na čemu temeljite svoje dogmatske zaključke?" Odgovorio sam: "Temeljim ih na Božjoj riječi." Nastavio sam da je moja narav bila upravo nalik njegovoj naravi i da bih volio popustiti na nekim područjima i umanjiti kriterije s vremena na vrijeme, ali mi je Bog dao standard kojeg se moram držati. Zanimljivo je da je Božji standard stvorio društvo u kojem je postojala određena mjera zakona i pravice.

 

Zakoni izneseni u poglavljima 21-24 bave se svakodnevnim životom ovdje na zemlji. Na neki način je dosadno čitati te stihove, jer su nalik kakvoj pravnoj knjizi. Međutim, većina našeg zakona temelji se na ovim odredbama. Drago mi je što Božja riječ govori: "Ne ubij." To štiti mene i moju obitelj. Sretan sam da u Bibliji piše: "Ne ukradi." Time je zaštićeno ono malo imanja koje posjedujem. Ovi i drugi zakoni neophodni su da bi se imalo red i poredak u društvu.

 

 "Tko ukrade goveče ili marvinče od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveče neka se vrati petero goveda, a za malo marvinče četvero marvinčadi. (Izlazak 22,1)

 

Ne znam zašto treba vratiti pet goveda za ukradeno govedo ili četiri ovce za ukradenu ovcu. U Novome zavjetu, međutim, Zakej se pozvao na ovo načelo: "A Zakej usta i reče Gospodinu: 'Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko'" (Luka 19,8). Zašto je rekao "četverostruko"? Pozivao se na Mojsijev Zakon.

 

Naš današnji zakon govori da ako uništite imanje drugog čovjeka, morate platiti štetu. Sve što naše društvo traži, kada oštetite ili uništite imovino drugog čovjeka je da nadomjestite predmet ili platite njegovu vrijednost. Božji zakon vraćanja četverostruko je mnogo bolji za ljudsku narav nego što jest. Kad bismo morali nadoknaditi četverostruko ono što smo oštetili ili uništili, bili bismo mnogo oprezniji. Ljudska narav uvijek je ista, a i Bog je uvijek isti. Bog s čovjekom obračunava na način koji je za čovjeka najbolji.

 

Ako se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati. (Izlazak 22,2)

 

Ovaj Zakon daje vam pravo na samoobranu. Nedavno je lopov provalio u nečiju kuću, a vlasnik kuće je pucao na njega. Lopov je tužio vlasnika kuće i tražio odštetu od nekoliko tisuća dolara. Slučaj je došao pred sud i lopov je dobio parnicu na temelju toga što prema prosudbi nekog senilnog suca vlasnik kuće nije imao pravo pucati. Da bi platio odštetu, vlasnik kuće morao je prodati svoje imanje. Protiv lopova nije bilo nikakve osude. U današnje vrijeme stavlja se veliki naglasak na zaštitu prava krivih na štetu prava nedužnih.

 

Božji Zakon štiti čovjekov imetak i njegov dom. Pod tim načelima, čovjek ima pravo zaštiti svoju imovinu, svoj dom i svoje ljubljene.

 

Božji zakoni su temeljna načela koja društvu daju zakon i red. Da je čovječanstvo slijedilo i primjenjivalo Božju društvenu legislaturu kako je iznesena u knjizi Izlaska, ne bismo imali probleme u društvu kakve danas imamo. Naš cjelokupni zakonski sustav, koji je utemeljen na Božjoj riječi, ismijavaju ljudi koji ne poznaju Bibliju, jer su i sami daleko od njega. Njihova cjelokupna pozadina je takva da nisu u sposobnosti protumačiti zakon.

 

Ustav SAD-a napisali su ljudi, od kojih nisu svi bili kršćani. U stvari, većina su bili deisti, ali su imali određenog poštovanja prema Božjoj riječi. Nedavno sam čuo jednog čovjeka koji je rekao da se Thomas Jefferson ismijavao iz Biblije. On to nije činio. Citati Thomasa Jeffersona pokazuju da je uvelike cijenio Božju riječ, iako nije vjerovao u čudesa i u vlastitome životu nije slijedio ono šio je zapisano u Božjoj riječi. Međutim, danas imamo ljude koji primjenjuju zakone, a uopće nisu potkovani u Bibliji. Zbog toga smo u problemima - velikim problemima i nevoljama.

 

No ako je već izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegova krađu treba prodati. (Izlazak 22,3)

 

Ako čovjek nešto ukrade, mora nadoknaditi ono što je ukrao čak i do te mjere da samoga sebe proda u ropstvo kako bi isplatio štetu.

 

Tko opustoši njivu iii vinograd pustivši svoju stoku da obrsti tuđe, neka nadoknadi onim što najbolje nađe na svojoj njivi i u svome vinogradu. (Izlazak 22,5)

 

Ako nečija krava iii ovca prijeđe na tuđe polje i ondje učini štetu, njen vlasnik mora nadoknaditi štetu.

 

Tko zapali vatru pa ona zahvati drač te izgori žito u snopu, u klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora štetu nadoknaditi. (Izlazak 22,6)

 

Ovo je praktičan stih koji nam pokazuje ispravan način postupanja. Radi se o još jednom temeljnom načelu koje služi dobrostanju čovječanstva na zemlji. Bog je dao Mojsijev sustav Izraelu kako bi svijet imao primjer kojeg može slijediti.


ZAKON O ZLOČINIMA PROTIV ČOVJEČANSTVA

 

"Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s ujom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. (Izlazak 22,16)

 

Drugim riječima, ako netko siluje djevojku, bit će prisiljen oženiti se njome. Stvari su u našem vremenu i kulturi potpuno drugačije.

 

Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku. (Izlazak 22,17)

 

Ako se njen otac ne slaže sa brakom, silovatelj mora platiti kaznu za ono što je učinio.

 

Ne dopuštaj da vračarica živi! (Izlazak 22,18)

 

Danas vidimo oživljavanje štovanja sotone kao i ponovno buđenje vjerovanja u nadnaravno. Ovaj trend je snažan i vrlo stvaran. Time ćemo se pobliže baviti u proučavanju knjige Ponovljenog Zakona.

 

Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću. (Izlazak 22,19)

 

Seksualni odnos sa životinjom pokazuje nam koliko čovjek nisko može pasti. Zašto je Bog načinio takav zakon? Zato što se to prakticiralo. Vidimo ponovno buđenje te neizrecivo degradirajuće prakse u našem "prosvijetljenom" društvu.

 

Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu, potpuno uništen. (Izlazak 22,20)

 

Ovo je, naravno, bila najstroža kazna. Da smo slijedili ovaj naputak, danas bismo imali mnogo bolje društvo. Krajnje uništavanje onih koji prinose žrtve bilo kojem drugom bogu, osim živome i istinitom Bogu, je oštro, ali na koncu konca, kada imate tumor, želite ga se riješiti iz svoga tijela. To je ono o čemu nam Bog ovdje govori.

 

Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. (Izlazak 22.21)

 

To je Božja politika dobrosusjedskih odnosa.

 

Ne cvilite udovice i siročeta! (Izlazak 22,22)

 

Božja riječ bila je temeljem svim velikim pokretima koji su čovječanstvu donijeli blagoslov. Što je sa siročetom (djetetom bez oca)? Jesu li sirotišta bila pokrenuta prvo u ateističkim zemljama ili pod kršćanskom upravom?

 

Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti, i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. (Izlazak 22,23-24)

 

Vjerujem da Bog štiti bespomoćne. Veliki sud dolazi na one ljude koji su se loše ponijeli prema ljudima u potrebi.

 

Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! (Izlazak 22,25)

 

Ako netko posudi novac nekome drugome, ne smije zaračunavati prekomjerne kamate. Bog je rekao da je pogrešno iskorištavati druge.

 

Ovo su neki od Božjih zakona, a još više ih nalazimo u dvadeset i trećem poglavlju.