POGLAVLJE 21
TEMA:
Zakon
o odnosima robova i gospodara; zakon o ozljedama
ZAKON
O ODNOSIMA ROBOVA I GOSPODARA
U Izlasku 21 došli smo do društvene
legislature. Ovaj dio Zakona je u ovom trenutku vrlo važan jer su Izraelci bili
robovi u Egiptu.
"Ovo
su propisi koje treba da im izložiš: Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka
služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. (Izlazak
21,1-2)
Ova dva stiha jasno govore o tome
kako Izraelci nikada nisu mogli nikoga od svoje braće trajno učiniti robom.
Ako
dođe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. Ako
mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i
njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. Ali
ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neću
da budem slobodan', neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k
vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno
ostane u službi. (Izlazak 21,3-6)
Ovaj izuzetni zakon govori da ako
je netko rob, nakon sedam godina može postati slobodan. Ako je bio oženjen kada
je postao rob, svoju ženu može uzeti sa sobom. Ako se oženio u vrijeme dok je
bio rob, to jest, ako se oženio ženom koja je već bila ropkinja svoga
gospodara, nakon sedam godina robovanja mogao je postati slobodan, ali će
njegova žena još uvijek pripadati gospodaru. Bio bi slobodan, ali ne i njegova
žena. Mogao je, međutim, ako je volio svoju ženu i gospodara, odlučiti ostati kod
gospodara po svojoj slobodnoj volji. Ako odluči ostati, njegov mu je gospodar
šilom trebao probušiti uho o dovratniku, što je bio znak da će taj čovjek
trajno služiti svome gospodaru.
Ovo je predivna slika Gospodina
Isusa Krista. On je došao na zemlju i na sebe je uzeo naše ljudsko obličje. Svi
smo bili robovi grijehu. On je mogao otići slobodan. Mogao se vratiti u nebo na
svoj položaj u božanstvu, bez da prolazi kroz vrata smrti. Nije morao umrijeti
na križu. Međutim, dragovoljno je došao na zemlju i na sebe uzeo naše ljudsko
obličje. "Obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu" (Filipljanima 2,8).
U Psalmu 40,6-8 dalje čitamo:
"Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni
okajnice ne tražiš. Tada rekoh: 'Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju. Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.'"
Ovaj se odjeljak odnosi na Krista jer u Hebrejima 10,5-9 čitamo da je tako. Taj
se odjeljak ispunio
kada je naš Gospodin došao na
zemlju, "Zato On (govoreći o Kristu) ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos
ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio (nije mu samo uho bilo probušeno šilom,
već mu je Bog dao tijelo koje će imati kroz cijelu vječnost); paljenice i
okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: 'Evo dolazim (u svitku Knjige piše za
mene) vršiti, Bože, volju tvoju!' Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i
okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim:
Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo."
"Krist je bio učinjen sličnim svojoj braći." Odlučio je ne postati
slobodan bez da povede i nas. Mogao je napustiti ovu zemlju bez umiranja, ali
je rekao: volim svoju zaručnicu; ljubim grešnike. Zato je postao poslušan do
smrti, i to do smrti na križu, kako bi nas mogao izbaviti od ropstva grijehu.
Kakva li je to samo slika Krista, a nalazimo je odmah nakon Deset zapovijedi.
ZAKON
O OZLJEDAMA
"Tko
god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se smrću kazni. (Izlazak 21,12)
Ovaj stih je temelj za smrtnu kaznu.
Neki ljudi vjeruju da "Ne ubij" znači da vlada nema ovlasti
izvršavati smrtnu kaznu. Međutim, Bog je zapovjedio Izraelu da usmrti svakog
ubojicu.
Ali
ako to ne učini hotimično, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit ću
ti mjesto kamo može pobjeći. (Izlazak 21,13)
Postojalo je šest gradova utočišta
razmještenih po cijeloj Palestini. Bili su smješteni na prikladnim položajima
kako bi čovjek optužen za ubojstvo iz nehata mogao potražiti utočište koje su
ti gradovi pružali dok se slučaj u koji je upleten ne razriješi. O gradovima
utočištima više ćemo govoriti kasnije.
Tko
hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika,
da se pogubi. (Izlazak 21,14)
Ako netko počini ubojstvo s
predumišljajem, toga čovjeka valja pogubiti. Ako netko ubije u samoobrani,
pokušavajući se braniti - dakle, bez predumišljaja - takvog čovjeka ne smije se
pogubiti.
Tko
udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću. (Izlazak 21,15)
Ovaj stih je Božja zaštita nad
domom.
Tko
otme čovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni
smrću. (Izlazak 21,16)
Bog uopće nije opravdavao ropstvo,
te ga je u stvari osudio. U ono vrijeme, bio je to velik sustav, ali se Bog
pozabavio s time.
Tko
prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smrću."
"Ako
se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne
pogine, nego padne u postelju, ah
poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je
udario neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi
mu posvemašnje izlječenje. (Izlazak 21,17-19)
Drugim riječima, onaj koji je bio
odgovoran za ozljedu, morao je nadoknaditi oštećenog - i za vrijeme i za
troškove liječenja. Zakoni iznesem u ostatku ovoga
poglavlja su temelj za zakone koje imamo u našoj zemlji. Oni tvore temeljnu
platformu zakona i reda koji je neophodan da bi jedan civilizirani narod mogao
na njemu graditi
Stihovi 24-25 sažimlju sve na
sljedeći način:
oko
za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za
ranu, modrica za modricu. (Izlazak 21,24-25)
Drugim riječima, ova dva stiha
iznose zakon uzajamnosti. Ako se želi imati red, poredak i zaštitu za ljudski
život i imanje, valja sprovoditi zakone.
Hvala Bogu što se ne moramo držati
Zakona da bismo bili spašeni. Postoji Jedan - Gospodin Isus Krist - koji nam je
voljan iskazati milost kako bismo mogli biti spašeni.
POGLAVLJE 22
TEMA:
Zakon
o pravima na imanje; zakon o zločinima protiv čovječanstva
ZAKON
O PRAVIMA NA IMANJE
Postoje ljudi danas koji
postavljaju pitanje što je ispravno, a što pogrešno. Neki tvrde da je relativno
što je dobro,a što pogrešno. Jedan sveučilišni profesor, inače ateist,
raspravljao je o tome sa mnom. On je držao da su ispravno i pogrešno relativni
pojmovi, to jest, da bi ono što on drži ispravnim i ono što ja držim ispravnim
moglo biti dijametralno suprotno. Tada mi je postavio pitanje: "Na čemu
temeljite svoje dogmatske zaključke?" Odgovorio sam: "Temeljim ih na
Božjoj riječi." Nastavio sam da je moja narav bila upravo nalik njegovoj
naravi i da bih volio popustiti na nekim područjima i umanjiti kriterije s
vremena na vrijeme, ali mi je Bog dao standard kojeg se moram držati.
Zanimljivo je da je Božji standard stvorio društvo u kojem je postojala
određena mjera zakona i pravice.
Zakoni izneseni u poglavljima 21-24
bave se svakodnevnim životom ovdje na zemlji. Na neki način je dosadno čitati
te stihove, jer su nalik kakvoj pravnoj knjizi. Međutim, većina našeg zakona
temelji se na ovim odredbama. Drago mi je što Božja riječ govori: "Ne
ubij." To štiti mene i moju obitelj. Sretan sam da u Bibliji piše:
"Ne ukradi." Time je zaštićeno ono malo imanja koje posjedujem. Ovi i
drugi zakoni neophodni su da bi se imalo red i poredak u društvu.
"Tko ukrade goveče ili marvinče od sitne
stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveče neka se
vrati petero goveda, a za malo marvinče četvero marvinčadi. (Izlazak 22,1)
Ne znam zašto treba vratiti pet
goveda za ukradeno govedo ili četiri ovce za ukradenu ovcu. U Novome zavjetu,
međutim, Zakej se pozvao na ovo načelo: "A Zakej usta i reče Gospodinu:
'Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu
prevario, vraćam četverostruko'" (Luka 19,8). Zašto je rekao
"četverostruko"? Pozivao se na Mojsijev Zakon.
Naš današnji zakon govori da ako
uništite imanje drugog čovjeka, morate platiti štetu. Sve što naše društvo
traži, kada oštetite ili uništite imovino drugog čovjeka je da nadomjestite
predmet ili platite njegovu vrijednost. Božji zakon vraćanja četverostruko je
mnogo bolji za ljudsku narav nego što jest. Kad bismo morali nadoknaditi
četverostruko ono što smo oštetili ili uništili, bili bismo mnogo oprezniji.
Ljudska narav uvijek je ista, a i Bog je uvijek isti. Bog s čovjekom obračunava
na način koji je za čovjeka najbolji.
Ako
se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne
treba osvećivati. (Izlazak 22,2)
Ovaj Zakon daje vam pravo na
samoobranu. Nedavno je lopov provalio u nečiju kuću, a vlasnik kuće je pucao na
njega. Lopov je tužio vlasnika kuće i tražio odštetu od nekoliko tisuća dolara.
Slučaj je došao pred sud i lopov je dobio parnicu na temelju toga što prema
prosudbi nekog senilnog suca vlasnik kuće nije imao pravo pucati. Da bi platio
odštetu, vlasnik kuće morao je prodati svoje imanje. Protiv lopova nije bilo
nikakve osude. U današnje vrijeme stavlja se veliki naglasak na zaštitu prava krivih na štetu prava nedužnih.
Božji Zakon štiti čovjekov imetak i
njegov dom. Pod tim načelima, čovjek ima pravo zaštiti svoju imovinu, svoj dom
i svoje ljubljene.
Božji zakoni su temeljna načela
koja društvu daju zakon i red. Da je čovječanstvo slijedilo i primjenjivalo
Božju društvenu legislaturu kako je iznesena u knjizi Izlaska, ne bismo imali probleme
u društvu kakve danas imamo. Naš cjelokupni zakonski sustav, koji je utemeljen
na Božjoj riječi, ismijavaju ljudi koji ne poznaju Bibliju, jer su i sami
daleko od njega. Njihova cjelokupna pozadina je takva da nisu u sposobnosti
protumačiti zakon.
Ustav SAD-a napisali su ljudi, od
kojih nisu svi bili kršćani. U stvari, većina su bili deisti, ali su imali
određenog poštovanja prema Božjoj riječi. Nedavno sam čuo jednog čovjeka koji
je rekao da se Thomas Jefferson ismijavao iz Biblije. On to nije činio. Citati
Thomasa Jeffersona pokazuju da je uvelike cijenio Božju riječ, iako nije vjerovao
u čudesa i u vlastitome životu nije slijedio ono šio je zapisano u Božjoj
riječi. Međutim, danas imamo ljude koji primjenjuju zakone, a uopće nisu
potkovani u Bibliji. Zbog toga smo u problemima - velikim problemima i
nevoljama.
No
ako je već izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu
nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegova krađu treba prodati. (Izlazak
22,3)
Ako čovjek nešto ukrade, mora
nadoknaditi ono što je ukrao čak i do te mjere da samoga sebe proda u ropstvo
kako bi isplatio štetu.
Tko
opustoši njivu iii vinograd pustivši svoju stoku da obrsti tuđe, neka nadoknadi
onim što najbolje nađe na svojoj njivi i u svome vinogradu. (Izlazak 22,5)
Ako nečija krava iii ovca prijeđe
na tuđe polje i ondje učini štetu, njen vlasnik mora nadoknaditi štetu.
Tko
zapali vatru pa ona zahvati drač te izgori žito u snopu, u klasu ili na njivi,
onaj tko je vatru zapalio mora štetu nadoknaditi. (Izlazak 22,6)
Ovo je praktičan stih koji nam pokazuje
ispravan način postupanja. Radi se o još jednom temeljnom načelu koje služi dobrostanju
čovječanstva na zemlji. Bog je dao Mojsijev sustav Izraelu kako bi svijet imao
primjer kojeg može slijediti.
ZAKON
O ZLOČINIMA PROTIV ČOVJEČANSTVA
"Ako
tko zavede djevojku koja nije zaručena i s ujom legne, neka za nju dadne ženidbenu
procjenu i uzme je za ženu. (Izlazak
22,16)
Drugim riječima, ako netko siluje
djevojku, bit će prisiljen oženiti se njome. Stvari su u našem vremenu i
kulturi potpuno drugačije.
Ako
njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti
ženidbene procjene za djevojku. (Izlazak 22,17)
Ako se njen otac ne slaže sa
brakom, silovatelj mora platiti kaznu za ono što je učinio.
Ne
dopuštaj da vračarica živi! (Izlazak 22,18)
Danas vidimo oživljavanje štovanja
sotone kao i ponovno buđenje vjerovanja u nadnaravno. Ovaj trend je snažan i
vrlo stvaran. Time ćemo se pobliže baviti u proučavanju knjige Ponovljenog
Zakona.
Tko
bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću. (Izlazak 22,19)
Seksualni odnos sa životinjom pokazuje
nam koliko čovjek nisko može pasti. Zašto je Bog načinio takav zakon? Zato što
se to prakticiralo. Vidimo ponovno buđenje te neizrecivo degradirajuće prakse u
našem "prosvijetljenom" društvu.
Tko
bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izručen prokletstvu,
potpuno uništen. (Izlazak 22,20)
Ovo je, naravno, bila najstroža
kazna. Da smo slijedili ovaj naputak, danas bismo imali mnogo bolje društvo.
Krajnje uništavanje onih koji prinose žrtve bilo kojem drugom bogu, osim živome
i istinitom Bogu, je oštro, ali na koncu konca, kada imate tumor, želite ga se
riješiti iz svoga tijela. To je ono o čemu nam Bog ovdje govori.
Ne
tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u
zemlji egipatskoj. (Izlazak 22.21)
To je Božja politika
dobrosusjedskih odnosa.
Ne
cvilite udovice i siročeta! (Izlazak 22,22)
Božja riječ bila je temeljem svim
velikim pokretima koji su čovječanstvu donijeli blagoslov. Što je sa siročetom
(djetetom bez oca)? Jesu li sirotišta bila pokrenuta prvo u ateističkim
zemljama ili pod kršćanskom upravom?
Ako
ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se
gnjev raspaliti, i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a
djeca siročad. (Izlazak 22,23-24)
Vjerujem da Bog štiti bespomoćne.
Veliki sud dolazi na one ljude koji su se loše ponijeli prema ljudima u
potrebi.
Ako
uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema
njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! (Izlazak 22,25)
Ako netko posudi novac nekome
drugome, ne smije zaračunavati prekomjerne kamate. Bog je rekao da je pogrešno
iskorištavati druge.
Ovo su neki od Božjih zakona, a još
više ih nalazimo u dvadeset i trećem poglavlju.