dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 23

 

 

TEMA: Zakon o imovinskim pravima - nastavak; zakon o zemlji i suboti; zakon o nacionalnim blagdanima

 

ZAKON O IMOVINSKIM PRAVIMA - NASTAVAK

 

"Ne daji lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo! (Izlazak 23,1)

 

Budite oprezni s onim što govorite. To je Božje pravilo ponašanja. Ogovaratelj je jednako loš i kriv kao i ubojica, lopov ili preljubnik. Pa opet, u našem se društvu čovjek koji se bavi ogovaranjem lako izvlači.

 

Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo; niti svjedoči u parnici stajaći na stranu većine protiv pravde. (Izlazak 23,2)

 

Ako bismo željeli slijediti Božju odredbu "ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo", time bismo protestne skupove u potpunosti ukinuli. Također, naše bi društvo bilo lišeno rastuće napasti organiziranog kriminala i bandi. Razgovarao sam sa atraktivnim mladićem o tome području. Rekao mi je da se oblači na način na koji se oblaci jer želi slobodu. Zapazio sam da je uz njega bilo još nekoliko tisuća ljudi obučeno poput njega. Tada sam ga upitao: "Bi li se usudio obući drugačije? Bi li te i onda prihvaćali?" Odgovorio je' "Ne" Tada sam mu rekao: "Kada protestiraju, i ti se moraš pridružiti i protestirati s njima, zar. ne?" "Da, tako je", odgovorio je. Rekao sam mu još: "Tada slijedi da nemaš baš previše slobode, zar ne? Moraš činiti stanovite stvari. Kada protestiraju, i ti moraš protestirati. Kada se oblače na određeni način, i ti se moraš oblačiti tako. To nije sloboda." Dragi prijatelji, sloboda nije slijeđenje mnoštva kako bi se činilo zlo.

 

Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici. (Izlazak 23,3)

 

Presuda ne bi smjela biti uvjetovana niti nečijim bogatstvom niti nečijim siromaštvom. Presudu i pravdu trebalo bi dijeliti pošteno. Rimljani su pravdu oslikavali kao ženu - nježnu, ali ujedno i sa povezom preko očiju. Ona nije imala respekta prema nikome i držala je mač u jednoj, a vagu u drugoj ruci. Mač je označavao da kada bude donesen sud, bit će također izvršena i kazna. Vaga je označavala da će sud biti pošten. Presudu valja donosili bez obaziranja na to tko je tko i tko je što.

 

ZAKON O ZEMLJI I SUBOTI

 

Bog još jednom Izraelu daje zakon o suboti i subotnjoj godini.

 

"Šest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri, a sedme je godine pusti da počiva neobrađena. Neka se s nje hrani sirotinja tvoga naroda, a što njoj ostane, neka pojede poljska živina. Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom. (Izlazak 23,10-11)

 

Bog će ponoviti ovaj zakon narodu kada budu ulazili u Obećanu zemlju. Knjiga Levitskog zakonika bavi se temama subote, subotne godine i godine jubileja. Ukratko: subota je bila sedmi dan tjedna, i ujedno i dan potpunog počinka. Subotna godina bila je svake sedme godine, i tada se zemlja odmarala od svakog obrađivanja. Godina jubileja također se nazivala i godina slobode. Svakih pedeset godina su Židovi koji su bili prisiljeni sebe prodati u ropstvo postajali slobodni. Zemlja koja je bila prodana, vraćala se svojim prvotnim vlasnicima.

 

Zanimljivo je zapaziti kako ljudi koji tvrde da drže subotu, trude se držati samo subotni dan. Oni zanemaruju subotnu godinu (poglavito ako su poljoprivrednici), te u potpunosti zanemaruju godinu jubileja.

 

ZAKON O NACIONALNIM BLAGDANIMA

 

"Triput na godinu održavaj u moju čast svetkovinu. Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U određeno vrijeme u mjesecu Abibu - jer si u njemu iz Egipta izišao - sedam dana jedi beskvasan kruh, kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku! Onda slavi Blagdan žetve - prvina što ih donose polja koja zasijavaš. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupiš plodove svoga truda. Triput na godinu neka svi tvoji muški stupe pred Gospodara Jahvu. (Izlazak 23,14-17)

 

Tri puta na godinu svi su se hebrejski muškarci trebali pokazati pred Jahvom u Jeruzalemu. Morali su proslavljati tri blagdana: (1) blagdan Pashe; (2) blagdan Pedesetnice; (3) blagdan Sjenica. Blagdan Pashe, sjetit ćete se, bio je ustanovljen u sjećanje na očuvanje Izraela od posljednje pošasti koja je pogodila Egipat i na njihovo izbavljenje iz zemlje ropstva. Prije nego što izraelski narod uđe u Obećanu zemlju, prodiskutirat ćemo malo o tim najvećim blagdanima.

 

"Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: tȁ moje je ime u njemu. (Izlazak 23,20-21)

 

Tko je Anđeo? Drugi odjeljci iz Biblije daju nam više svjetla o tome. U 1. Korinćanima 10,4 čitamo: "I svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena, bijaše Krist." U 1. Korinćanima 10,9-10 u nastavku čitamo: "I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika." Morali su biti poslušni Gospodinu Isusu. On je Onaj o kojem ovaj odjeljak govori.

 

Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim. (Izlazak 23,23)

 

Bog je rekao Izraelu da ima nakanu maknuti neprijatelja iz zemlje zbog njihovog grijeha. Dalje im Gospodin govori:

 

Pred tobom ću odaslati stravu svoju; u metež ću baciti sav svijet među koji dospiješ i učinit ću da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom. (Izlazak 23,27)

 

Bog govori Izraelu da mu je nakana smjestiti ih u zemlji Izrael i da će tu zemlju trajno učiniti njihovom zemljom. Zatim im je Bog rekao:

 

Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima. 33 Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv mene. Ako bi štovao njihove kumire, to bi ti bila stupica." (Izlazak 23,32-33)

 

Izraelovi sinovi nisu smjeli sklapati nikakav savez sa narodima koji su živjeli u zemlji ili sa njihovim bogovima. Jošua je pogriješio sklapajući savez sa Gibeoncima. Nije dovoljno istraživao. Naravno da je razlog zbog kojeg je izraelski narod na koncu otišao u babilonsko ropstvo bio taj što su se predali idolopoklonstvu i počeli služiti drugim bogovima. Drugim riječima, nisu se držali Božjeg upozorenja.

 

 

POGLAVLJE 24

 

 

TEMA: Štovanje prije gradnje šatora sastanka; Izraelovi sinovi priznaju Savez; Mojsije sam odlazi na goru Sinaj

 

Izlaskom 24 završava odjeljak koji se bavi društvenom legislaturom koji je započeo u dvadeset i prvome poglavlju. Vidjeli smo da je Mojsijev Zakon više od kratkih Deset zapovijedi i da područje društvene legislative pokriva mnogo veće područje.

 

 

ŠTOVANJE PRIJE GRADNJE ŠATORA SASTANKA

 

Potom reče Mojsiju: "Uzađi k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega! (Izlazak 24,1)

 

Bog je ovim ljudima rekao da se popnu na goru, ali čak je i ovim ljudima koji su se u tome trenutku nalazili na jedinstvenome položaji rečeno da iskažu štovanje izdaljega. Stvari su pod Zakonom bile mnogo drugačije nego što su sada pod milosti. Njihova je situacija sada bila mnogo drugačija od one kada ih je Bog izvodio iz Egipta na orlovskim krilima. Pod Zakonom se čovjek mora klanjati izdaleka, dok danas u Efežanima 2,13 čitamo: "Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu - po krvi Kristovoj." Danas nas Bog spašava i vodi životnom stazom po svojoj milosti.

 

Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primiču, a puk neka se s njim ne penje." Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Jahvine i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: "Sve riječi što ih Jahve reče, vršit ćemo." (Izlazak 24,2-3)

 

Ovo je drugi put kako su Izraelci dali potvrdni odgovor kada ih je Bog pitao žele li Njegove zapovijedi i Zakon. Bili su jako samopouzdani, samodostatni i gotovo arogantni kada su rekli Bogu: "Da, želimo tvoj Zakon." Obećali su tvoriti sve Jahvine zapovijedi i prije nego što su ih sve uopće i imali. Primili su Deset zapovijedi za koje su vjerovali da ih mogu držati.

 

Čovjek se pita kako li je Izrael mogao tako biti zaveden, međutim, još sam više zbunjen velikim brojem ljudi koji još uvijek misle da mogu živjeti po Zakonu. Oni koji vjeruju da udovoljavaju Božjim standardima krajnje su prevareni i to je strašno. U 1 Ivanovoj 1,8 čitamo: "Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i istine nema u nama." Svoje susjede i bližnje, supruga ili suprugu, svoje ljubljene nećete moći zavarati, ali same sebe i te kako možete zavarati. Ako tvrdite da ne počinjete grijeha, tada sami sebe zavaravate. Pomislili biste da čovjek koji za sebe tvrdi da nema grijeha, također u sebi ima imalo istine, međutim, Ivan nam u svojoj poslanici govori da u takvom čovjeku nema istine. U slučaju da niste shvatili od prve, Ivan nam ponavlja u 1. Ivanovoj 1,10, gdje čitamo: "Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi Njegove nema u nama." Rekao je da ako tvrdite da nemate grijeha, tada Boga činite lašcem. Dragi moji prijatelji, Bog nije lažac. Da sam na vašem mjestu, ja ga ne bih tako zvao. Najbolja stvar koju možete učiniti je da se ne hvališete svojom dobrotom. Kako li su bili arogantni lzraelovi sinovi kada su rekli: "Sve riječi što ih Jahve reče, vršit ćemo." Zapazit ćete, međutim, da oni nisu držali sve Njegove riječi.

 

 

IZRAELOVI SINOVI PRIZNAJU SAVEZ

 

Tada Mojsije popiše sve riječi Jahvine. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Jahvi junce kao žrtve pričesnice.

 

Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: "Sve što je Jahve rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo." (Izlazak 24,4-7)

 

Ovi su Izraelci uistinu bili samopouzdani. U stvari su bili puni sebe. Uistinu su mislili da mogu držati Božji Zakon, a to je najgora vrsta samozavaravanja. Obećali su da će biti poslušni Bogu, ali to nisu bili. Naravan čovjek vjeruje da može udovoljiti Bogu, ali ne može, Vi i- ja ne možemo udovoljiti Bogu jer niti jedan čovjek  ne može udovoljiti Božjim standardima. Zaboravljamo da smo pripadnici potpuno izopačene rase, promatrane s Božje perspektive. Ako sumnjate u to, samo se malo osvrnite oko sebe i promotrite bezakonje u kojem živimo. Promotrite grijeh, smetenost, ateizam i bezbožnost na svakom koraku. Bog je u potpunosti u pravu kada u Rimljanima 3,10 kaže: "...nema pravedna ni jednoga." Živimo u vremenima u kojima se grijeh naziva dobrim, baš kao i zločince. Prorok je rekao da će doći takvo vrijeme. Svakako smo dospjeli u to vrijeme.

 

Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: "Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih riječi." (Izlazak 24,8)

 

Čak i prije nego što im je Bog dao Zakon, Izraelci su bili poškropljeni krvlju kako bi spoznali da mora postojati žrtva. U Hebrejima 9,22 čitamo: "I gotovo se sve po Zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja grijeha." Bog će to ponoviti mnogo puta. Prije nego što bilo tko od nas može otići u nebo, život mora biti žrtvovan i kazna plaćena.

 

 

MOJSIJE SAM ODLAZI NA GORU SINAJ

 

Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset starješina Izraelovih. Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. (Izlazak 24,9-10)

 

"Vidjeli su Boga Izraelova" moramo ispravno razumjeti u svjetlu cjelokupne Biblije. U stvari, nitko nije vidio Boga jer je On Duh. U Ivanu 1,18 čitamo kako "Boga nitko nikada ne vidje... Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, On ga obznani". Ono što su vidjeli bilo je očitovanje Boga. Iskreno sumnjam da ćemo u vječnosti vidjeti Boga Oca. Isus Krist je najbliže što ćemo vidjeti od Oca, međutim, On će biti dovoljan da zadovolji naša srca. Sve što danas znamo o Ocu je ono što smo saznali kroz Sina. Ne znam kako Bog Otac izgleda, osjeća ili razmišlja, jer nam je u knjizi proroka Izaije 55,8-9 Bog rekao: "Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." Međutim, Isus nam ga je otkrio. Mojsije, Aron, Nadah, Abihu i sedamdeset Izraelovih starješina nisu vidjeli Boga Oca, već su vidjeli očitovanje Boga.

 

Ni ruke svoje nije pružio na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga motrili i jeli i pili.  (Izlazak 24,11)

 

U ovome stihu, kao i u prethodnome, vidjeli su očitovanje Boga. Kasnije Mojsije traži da vidi Boga jer je sve što je ranije vidio bilo očitovanje. Mojsije je želio vidjeti Boga. Takav je zahtjev imao i apostol Filip u Gornjoj sobi: "Kaže mu Filip: 'Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!' Nato će mu Isus: 'Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?' 'Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: Pokaži nam Oca?'" (Ivan 14,8-9). Ako želite vidjeti Boga, dragi moji prijatelji, morat ćete mu pristupiti kroz Isusa Krista.

 

Čuo sam  jednu skupinu iskrenih laika kako svjedoče o činjenici da od svoga spasenja mogu doći izravno pred Boga. Stvar je u tome da u Božju nazočnost ne dolazimo izravno. Imamo posrednika: "Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus" (1, Timoteju 2,5). Bogu dolazite kroz Krista Isusa, posrednika. Krist jednu ruku stavlja u Očevu ruku, a drugu u vašu ruku, te povezuje vas i Boga. Mi sami ne dosežemo Boga i to moramo prepoznati.

 

Ustane Mojsije i njegov pomoćnik Jošua, te se Mojsije popne na brdo Božje. (Izlazak 24,13)

 

Sada se Jošua više počinje pojavljivati na sceni. Bog ga priprema da naslijedi Mojisja. On je mladić i Bog ga mora poučiti mnogim stvarima prije nego što će biti kadar voditi Izrael.

 

A starješinama reče: "Čekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih." Zatim Mojsije uzađe na brdo, a onda oblak prekri brdo. Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavijaše šest dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija ispred oblaka. Slava Jahvina na vrhuncu brda bijaše očima Izraelaca kao vatra koja sažiže. Mojsije zađe u oblak i uspne se na brdo. Četrdeset dana i četrdeset noći boravio je Mojsije na brdu. (Izlazak 24,14-18)

 

Tijekom tog vremena na gori Sinaj Mojsije je primio upute zapisane u ostatku ove knjige.