POGLAVLJE 25:1-22

TEMA: Materijali za gradnju Šatora sastanka; upute za izradbu Kovčega saveza; stol za prinesni kruh; zlatni svijećnjak

U poglavljima 25-30 knjige Izlaska Bog Izraelcima daje planove za gradnju Šatora sastanka, kao i skicu za ruho velikog svećenika. Nakon toga nalazimo izradbu i podizanje Šatora sastanka, kao i činjenicu da je bio ispunjen Jahvinom Slavom. Šator sastanka trebao je biti središte života u Izraelu jer je to bilo mjesto na kojem su ljudi mogli pristupati Bogu.

MATERIJALI ZA GRADNJU ŠATORA SASTANKA

Jahve reče Mojsiju: "Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju čast od svakoga koji daje od srca. (Izlazak 25,1-2)

Izrael je bio izvan ropstva svega nekoliko mjeseci, a Bog ipak od njih traži da daju prinose za gradnju hrama. Zapanjujuće je da su Izraelovi sinovi dali toliko mnogo da im je bilo rečeno da prestanu davati. Dragi moji prijatelji, takva se situacija ne događa tako često. Bio sam pastor dugo godina i nikada nisam morao sprečavati ljude da daju za crkvu. Mojsije je i to trebao učiniti.

U nastavku teksta nalazimo predmete koje su trebali dati:

A primajte ove darove: zlato, srebro i tuč; ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan; učinjene ovnujske kože, pa fine kože; bagremovo drvo; ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kađenje; oniks i drugo drago kamenje koje će se umetnuti u oplećak i naprsnik. (Izlazak 25,3-7)

Naša prva reakcija je sljedeća: odakle im samo svi ti predmeti? Sjetimo se da je Izrael tek bio izbavljen iz ropstva, a ovi su predmeti dio njihovih zaostalih plaća za proteklih četiri stotine godina neplaćenog ropstva, koje su skupili prilikom izlaska iz Egipta. U Izlasku 12,36 podsjećamo se da je "Jahve učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu, pa davahu. Tako su Egipćane oplijenili." Kada je Izrael izlazio iz Egipta ponijeli su sa sobom izuzetno bogatstvo. Procjenjuje se da je samo na gradnju Šatora sastanka otišlo materijala u vrijednosti preko pet milijuna dolara. Šator sastanka bio je malen po veličini jer su ga trebali nositi tijekom putovanja pustinjom, ali je bio izuzetno ukrašen, bogat i predivan.

Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima. (Izlazak 25,8)

Bog nikada nije rekao da će živjeti u Šatoru sastanka u smislu da će na taj način biti vezan uz jednu geografsku točku. Rekao je, međutim, da će boraviti između kerubina. O toj činjenici svjedoče nam 1. Samuelova 4,4, 2. Samuelova 6,2, 2. Kraljevima 19,15 i Izaija 37,16. Izrael je bio teokracija i Jahve je bio Kralj. Izraelom je trebao vladati Bog. Njegovo je prijestolje bilo između kerubina i to je bilo mjesto na kojem se čovjek susretao s Bogom. Zamisao koja je danas uvelike prisutna među ljudima da Bog prebiva u zgradama načinjenim ljudskim rukama je pogrešna. To je poganska zamisao. Neki ljudi crkvenu zgradu nazivaju Božjom kućom. Ona nije Božja kuća jer On nikada ne prebiva u zgradi, niti je to ikada činio. Salamon je tu istinu izrazio vrlo precizno: "Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio!" (1, Kraljevima 8,27). Šator sastanka trebao je biti mjesto na kojem će se Bog susretati s ljudima. "Jahve kraljuje - nek zadršću narodi, sjedi na kerubima - zemlja nek se potrese!" (Psalam 99,1). Kovčeg saveza bio je Božje prijestolje i to je bio prvi dio namještaja Šatora sastanka koji su morali načiniti.

Pri gradnji Prebivališta i svega u njemu postupi točno prema uzorku koji ti pokažem." (Izlazak 25,9)

Poslanica Hebrejima govori nam kako je ovaj zemaljski Šator sastanka bio načinjen prema obrascu na nebu. Nameće se pitanje, postoji li doslovni Šator sastanka u nebu? Držim da postoji jer nam Bog govori da postoji. Uzimam ovaj tekst doslovno i mislim da je Bog mislio na nešto drugo, svakako bi nam to jasno i rekao. U Hebrejima 8,5 čitamo: "Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu." U Hebrejima 9,23-24 dalje čitamo: "Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima. Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas."

UPUTE ZA IZRADBU KOVČEGA SAVEZA

Vanjsko dvorište bilo je mjesto koje se nalazilo uz Šator sastanka i bilo je dugo sto lakata i široko pedeset lakata. Lakat je bila jedinica mjere koja se temeljila na dužini podlaktice od vrha srednjeg prsta do lakta. Ako izmjerite svoj, vidjet ćete da je dug oko 45.centimetara. Ako ste manji rastom, duljina lakta bit će manja. Ako ste viši rastom, lakat će biti dulji. Tako je duljina lakta varirala, ali je uvijek iznosila oko četrdeset i pet centimetara. Ako promotrite tlocrt Šatora sastanka, zapazit ćete da se u vanjskom dvorištu nalaze umivaonik i njegov stalak (Izlazak 30,28). Šator sastanka bio je podijeljen u dva dijela: Svetinju i Svetinju nad svetinjama. Sam Šator sastanka bio je dug trideset, a širok deset lakata te visok deset lakata. Svetinja je imala površinu dvadeset puta deset lakata. Svetinja nad svetinjama bila je duga, široka i visoka po deset lakata, čime je tvorila savršenu kocku.

Namještaj Šatora sastanka sastojao se od stola za prinesni kruh, zlatnog svijećnjaka i kadionog žrtvenika, U Svetinji nad svetinjama nalazio se Kovčeg saveza i Pomirilište (prijestolje milosti). U vanjskom dvorištu bila su dva dijela namještaja: brončani žrtvenik i umivaonik. Oko svega nalazila se ograda od bijelog platna.

"Od bagremova drva neka naprave Kovčeg: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok. Okuj ga čistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo završni pojas od zlata. Salij za nj četiri zlatna koluta; prikuj ih za četiri njegove noge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge. Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj. (Izlazak 25,10-13)

Kovčeg i Pomirilište na njemu bili su mjesto na kojem će se Bog susretati sa Izraelovim sinovima. Bilo je to mjesto na kojem su mogli pristupali svome Bogu. Bilo je to najsvetije od svetih mjesta u Šatoru sastanka. Zapazile kako je prvi dio namještaja bio Kovčeg. Mi mu pristupamo s Božje točke gledišta, te gledamo iznutra prema van. Kovčeg se nalazio u Svetinji nad svetinjama u kojoj je prebivala Božja nazočnost. Kad bismo mu pristupali s ljudske točke gledišta, prvo bismo došli do vrata Šatora sastanka, a zatim do mjedenog žrtvenika i umivaonika.

Šator je bio načinjen na takav način da ga se moglo nositi dok su Izraelci putovali pustinjom. Sastavljali bi ga kada bi se utaborili, a rastavljali kada bi kretali dalje na put. Svaki je dio namještaja u šatoru bio opremljen kolutima i motkama, tako da ih se moglo s lakoćom nositi kroz pustinju.

Pomirilište, koje je ujedno bilo i poklopac Kovčega, smatralo se odvojenim dijelom namještaja Šatora.

"Pomirilište napravi također od čistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko lakat i pol. Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Pričvrsti ih na oba kraja Pomirilišta da s njim sačinjavaju jedan komad. (Izlazak 25,17-19)

Zapazite Što Bog kaže u nastavku.

Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište. (Izlazak 25,20)

Kerubini su gledali u Pomirilište.

Stavi na Kovčeg Pomirilište, a u Kovčeg položi ploče Svjedočanstva što ću ti ih dati. Tu ću se ja s tobom sastajati i ozgo ću ti, iznad Pomirilišta - između ona dva kerubina što su na Kovčegu ploča Svjedočanstva - saopćavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima." (Izlazak 25,21-22)

Kovčeg je bio škrinja iznutra i izvana presvučena zlatom. Bio je načinjen od bagremova drveta koje je manje - više neuništivo. Bio je to savršeni simbol Gospodina Isusa Krista u Njegovoj božanskoj naravi, kao i ljudskoj naravi. Isus Krist bio je Bog - čovjek. Njegovo je božanstvo bilo predstavljeno zlatom, dok je drvo predstavljalo Njegovu ljudsku narav.

O Kovčegu se nije moglo govoriti samo kao o drvenoj škrinji jer se istodobno radilo o zlatnoj škrinji. Isto tako, nije se moglo reći da je to samo zlatna škrinja, jer je istodobno bila i drvena. Tražilo se i drvo i zlato kako bi se zadržala simbolika ukazivanja na Krista kao Boga - čovjeka. Nema nikakvog miješanja tog dvoga. Previdjeti tu dualnost znači steći monstruoznu sliku o Kristovoj osobi. Nema niti jedne doktrine u Bibliji do te mjere ispunjene beskrajnom tajnom i do te mjere udaljene iz okvira objašnjivog koliko je to hipostatičko jedinstvo Krista, Boga - čovjeka. S druge strane, ne postoji jednostavniji simbol od Kovčega koji bi bolje opisivao ovo jedinstvo Boga i čovjeka u jednome tijelu. Najobičnija kutija načinjena od drveta i zlata govori o dubinama koje um ne može dokučiti. Bog uistinu odabire jednostavne stvari kako bi posramio mudre. Ta jednostavna kutija priča cijelu priču, koliko je čovjek može primiti, o neistraživoj tajni Osobe Gospodina Isusa Krista.

Kovčeg je bio pokriven zlatom izvana i iznutra. U Kološanima 2,9 čitamo: "Jer u Njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva." Isus Krist nije bio samo nekakvi čudotvorac. Nije bio niti čovjek sa prerazvijenom svjesnošću Božje svijesti. On je bio Bog! Govorio je kao Bog. Stavio se na isti nivo s Bogom. U Ivanu 14,1,9 naš je Spasitelj rekao: "Neka se ne uznemiruje i ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte…Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca ..." Da, bio je Bog.

Također je bio i savršeni čovjek. Umarao se. Dok je pripekla dnevna žega, sjeo je na zdenac u Samariji. Spavao je, jeo je, pio, smijao se i plakao, i što je najviše, patio je i umro. Sve su to ljudske karakteristike! Kovčeg je trebao biti izrađen i od drveta i od zlata, ali to dvoje nije bilo izmiješano. Jednako tako, identitet jednog nije se gubio u drugome. Krist je bio i Bog i čovjek, ali se te dvije naravi nikada nisu spojile ili pomiješale. Nikada nije u istome trenutku postupao i kao Bog i kao čovjek. Ono što je činio ili je bilo savršeno ljudski ili savršeno božanski.

Kovčeg nije bio prazna kutija. Sadržavao je tri predmeta koja su nabrojena u Hebrejima 9,4: "U njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu-zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza." Sadržaj Kovčega također je bio simboličan. Aronov propupali štap govori o uskrsnuću našeg Gospodina. Mana govori o činjenici da je Krist Kruh života. Deset zapovijedi govori o životu kojeg je živio na zemlji ispunjujući Zakon do najmanjih detalja, kao i proročanstva koja su govorila o Njemu.

Ploče Saveza govore o Kristu kao Kralju. Rodio se kao Kralj. Umro je kao Kralj, te je uskrsnuo od mrtvih kao Kralj. Ponovno dolazi na ovu zemlju kao Kralj. Božji plan odvija se od vječnosti do danas i kreće se prema vremenu kada će Krist vladati ovom zemljom. Zemlji je potreban vladar. Čovjek treba Kralja. Jednog će dana doći kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.

Posuda s manom govori o Kristu kao proroku. On je govorio za Boga, kao što nam to u Ivanu 6,32 i piše: "…Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski." Isus Krist također je bio Božja poruka ljudima. On je bio Logos, Božja riječ, sama Božja abeceda, Alfa i Omega. On je ujedno i posljednja Božja poruka čovjeku. Otkako je Krist došao kao Bog - čovjek, nebo šuti, jer Bog nema što za dodati nakon Krista. Nema nikakav dodatak (post skript) pismu jer je Krist utjelovljenje toga pisma. Bog je u Kristu rekao što mu je na srcu.

Aronov propupali štap govori o Kristovom djelu kao svećenika. Prorok je govorio pred ljudima za Boga; svećenik je govorio za čovjeka pred Bogom. Kao svećenik, Krist je prinio samoga sebe. Kao svećenik otišao je u nebo. U ovome trenutku sjedi zdesna Bogu u nebu, Isus Krist, Bog - čovjek, uskrsnuo je od mrtvih i do sada je jedinstveni primjer uskrsnuća. Uskršnja jaja i šunka ne govore o uskrsnuću, ali o tome govori Aronov propupali štap. Bio je to mrtvi komad drveta koji je najednom oživio. Kovčeg govori o Kristu kao kralju, svećeniku i proroku. "I riječ tijelom postade i nastani se među nama (i vidjesmo slavu Njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca) - pun milosti i istine" (Ivan 1,14).

Pomirilište se nalazilo na vrhu Kovčega. Ono je služilo kao pokrivalo za škrinju, Kovčeg, ali je ujedno bilo i zasebni dio namještaja. Bilo je načinjeno od čistog zlata sa kerubinima raširenih krila na svakom kraju, koji su ga zasjenjivali i gledali na njegov vrh na koji se stavljala krv. Na to je mjesto svećenik škropio krv žrtve. Pomirilištem ga je činila upravo ta krv. Krist je doslovno prinio svoju krv u nebu nakon svoje smrti na križu. Jedan je kritičar preporučio moju knjigu Šator sastanka, Božji portret Isusa Krista, ali je upozorio ljude da sam sve shvatio doslovno, pa moraju biti oprezni jer držim stav da je Krist prinio svoju krv u nebo. Kritičar je mislio da je to okrutno. Ne vjerujem da je to okrutno jer Kristova krv nije okrutna. Ona je dragocjena. Petar naziva krv svoga Spasitelja dragocjenom u 1. Petrovoj 1,18-19: "Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane." Kristova krv je dragocjenija od srebra ili zlata. Najvrednija stvar u nebu je krv koju je prolio za čovjeka na zemlji. Pokazao je svoju krv kada je ušao u nebo i to je ono što Božje prijestolje čini Pomirilištem za nas danas. Nas danas potiče se da pristupamo Bogu na temelju toga što je Isus Krist, naš Veliki svećenik, prinio svoju krv za naše grijehe. Poslanica Hebrejima 4,14-16 podsjeća nas: "Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupamo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas."

Vi i ja pristupamo Bogu kroz našeg Velikog svećenika u nebu. On je živi Krist i nalazi se Bogu zdesna. Kroz Njega nalazimo milosrđe i pomoć. Mnogi vjernici pokušavaju sami boriti boj. Dragi moji prijatelji, vi i ja nismo kadri iznijeti breme borbe. Nismo dovoljno snažni. Potrebna nam je pomoć. Ne uzimamo pomoć koju nam Krist nudi. Pavao je molio za Efežane da bi veličina Njegove moći koja je djelovala u Kristu, uskrsavajući ga od mrtvih, mogla djelovati i u njima (vidite Efežanima 1,19-20). U vjernicima danas vidimo jako malo te sile na djelu. Moramo je prihvatiti i uzeti vjerom jer imamo Velikog svećenika koji se nalazi Bogu zdesna.

Veliki svećenik koji je služio u ovome Šatoru sastanka, ulazio je žurno u Svetinju, poškropio Pomirilište i žurno izlazio van. Krist, naš Veliki svećenik, kad je prinio samoga sebe, sjeo je Bogu zdesna i ondje se nalazi i danas. Umro je ovdje na zemlji kako bi nas spasio. Živi u nebu

kako bismo ostali spašeni. Mi bismo morali ostati u kontaktu s Njim. Jeste li danas razgovarali s Njim?

Do sada smo promotrili dijelove namještaja u Svetinji nad svetinjama. Kovčeg saveza i Pomirilište. Sada ćemo promotriti namještaj u drugome dijelu, u Svetinji.