POGLAVLJE 25:1-22
TEMA: Materijali
za gradnju Šatora sastanka; upute za izradbu Kovčega saveza; stol za prinesni
kruh; zlatni svijećnjak
U
poglavljima 25-30 knjige Izlaska Bog Izraelcima daje planove za gradnju Šatora
sastanka, kao i skicu za ruho velikog svećenika. Nakon toga nalazimo izradbu i
podizanje Šatora sastanka, kao i činjenicu da je bio ispunjen Jahvinom Slavom.
Šator sastanka trebao je biti središte života u Izraelu jer je to bilo mjesto
na kojem su ljudi mogli pristupati Bogu.
MATERIJALI ZA GRADNJU
ŠATORA SASTANKA
Jahve reče Mojsiju: "Reci Izraelcima
da me darivaju, a vi primajte darove u moju čast od svakoga koji daje od srca. (Izlazak
25,1-2)
Izrael
je bio izvan ropstva svega nekoliko mjeseci, a Bog ipak od njih traži da daju
prinose za gradnju hrama. Zapanjujuće je da su Izraelovi sinovi dali toliko
mnogo da im je bilo rečeno da prestanu davati. Dragi moji prijatelji, takva se
situacija ne događa tako često. Bio sam pastor dugo godina i nikada nisam morao
sprečavati ljude da daju za crkvu. Mojsije je i to trebao učiniti.
U
nastavku teksta nalazimo predmete koje su trebali dati:
A primajte ove
darove: zlato, srebro i tuč; ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i
prepredeni lan; učinjene ovnujske kože, pa fine kože; bagremovo drvo; ulje za
svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kađenje; oniks i drugo drago
kamenje koje će se umetnuti u oplećak i naprsnik. (Izlazak 25,3-7)
Naša
prva reakcija je sljedeća: odakle im samo svi ti predmeti? Sjetimo se da je
Izrael tek bio izbavljen iz ropstva, a ovi su predmeti dio njihovih zaostalih
plaća za proteklih četiri stotine godina neplaćenog ropstva, koje su skupili
prilikom izlaska iz Egipta. U Izlasku 12,36 podsjećamo se da je "Jahve
učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu, pa davahu. Tako su Egipćane
oplijenili." Kada je Izrael izlazio iz Egipta ponijeli su sa sobom
izuzetno bogatstvo. Procjenjuje se da je samo na gradnju Šatora sastanka otišlo
materijala u vrijednosti preko pet milijuna dolara. Šator sastanka bio je malen
po veličini jer su ga trebali nositi tijekom putovanja pustinjom, ali je bio
izuzetno ukrašen, bogat i predivan.
Neka mi sagrade
Svetište da mogu boraviti među njima. (Izlazak 25,8)
Bog
nikada nije rekao da će živjeti u Šatoru sastanka u smislu da će na taj način
biti vezan uz jednu geografsku točku. Rekao je, međutim, da će boraviti između
kerubina. O toj činjenici svjedoče nam 1. Samuelova 4,4, 2. Samuelova 6,2, 2.
Kraljevima 19,15 i Izaija 37,16. Izrael je bio teokracija i Jahve je bio Kralj.
Izraelom je trebao vladati Bog. Njegovo je prijestolje bilo između kerubina i
to je bilo mjesto na kojem se čovjek susretao s Bogom. Zamisao koja je danas
uvelike prisutna među ljudima da Bog prebiva u zgradama načinjenim ljudskim
rukama je pogrešna. To je poganska zamisao. Neki ljudi crkvenu zgradu nazivaju
Božjom kućom. Ona nije Božja kuća jer On nikada ne prebiva u zgradi, niti je to
ikada činio. Salamon je tu istinu izrazio vrlo precizno: "Ali zar će Bog
doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu
ga obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio!" (1, Kraljevima
8,27). Šator sastanka trebao je biti mjesto na kojem će se Bog susretati s
ljudima. "Jahve kraljuje - nek zadršću narodi, sjedi na kerubima - zemlja
nek se potrese!" (Psalam 99,1). Kovčeg saveza bio je Božje prijestolje i
to je bio prvi dio namještaja Šatora sastanka koji su morali načiniti.
Pri gradnji
Prebivališta i svega u njemu postupi točno prema uzorku koji ti pokažem." (Izlazak
25,9)
Poslanica
Hebrejima govori nam kako je ovaj zemaljski Šator sastanka bio načinjen prema
obrascu na nebu. Nameće se pitanje, postoji li doslovni Šator sastanka u nebu?
Držim da postoji jer nam Bog govori da postoji. Uzimam ovaj tekst doslovno i
mislim da je Bog mislio na nešto drugo, svakako bi nam to jasno i rekao. U
Hebrejima 8,5 čitamo: "Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je
upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po
praliku koji ti je pokazan na brdu." U Hebrejima 9,23-24 dalje čitamo:
"Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se
samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima. Krist doista ne uđe u rukotvorenu
Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem
Božjim za nas."
UPUTE ZA IZRADBU
KOVČEGA SAVEZA
Vanjsko
dvorište bilo je mjesto koje se nalazilo uz Šator sastanka i bilo je dugo sto
lakata i široko pedeset lakata. Lakat je bila jedinica mjere koja se temeljila
na dužini podlaktice od vrha srednjeg prsta do lakta. Ako izmjerite svoj,
vidjet ćete da je dug oko 45.centimetara. Ako ste manji rastom, duljina lakta
bit će manja. Ako ste viši rastom, lakat će biti dulji. Tako je duljina lakta
varirala, ali je uvijek iznosila oko četrdeset i pet centimetara. Ako
promotrite tlocrt Šatora sastanka, zapazit ćete da se u vanjskom dvorištu
nalaze umivaonik i njegov stalak (Izlazak 30,28). Šator sastanka bio je
podijeljen u dva dijela: Svetinju i Svetinju nad svetinjama. Sam Šator sastanka
bio je dug trideset, a širok deset lakata te visok deset lakata. Svetinja je
imala površinu dvadeset puta deset lakata. Svetinja nad svetinjama bila je
duga, široka i visoka po deset lakata, čime je tvorila savršenu kocku.
Namještaj
Šatora sastanka sastojao se od stola za prinesni kruh, zlatnog svijećnjaka i
kadionog žrtvenika, U Svetinji nad svetinjama nalazio se Kovčeg saveza i
Pomirilište (prijestolje milosti). U vanjskom dvorištu bila su dva dijela
namještaja: brončani žrtvenik i umivaonik. Oko svega nalazila se ograda od
bijelog platna.
"Od bagremova
drva neka naprave Kovčeg: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po
visok. Okuj ga čistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo
završni pojas od zlata. Salij za nj četiri
zlatna koluta; prikuj ih za četiri njegove noge; dva koluta s jedne strane, a
dva s druge. Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj. (Izlazak
25,10-13)
Kovčeg
i Pomirilište na njemu bili su mjesto na kojem će se Bog susretati sa Izraelovim
sinovima. Bilo je to mjesto na kojem su mogli pristupali svome Bogu. Bilo je to
najsvetije od svetih mjesta u Šatoru sastanka. Zapazile kako je prvi dio namještaja
bio Kovčeg. Mi mu pristupamo s Božje točke gledišta, te gledamo iznutra prema
van. Kovčeg se nalazio u Svetinji nad svetinjama u kojoj je prebivala Božja
nazočnost. Kad bismo mu pristupali s ljudske točke gledišta, prvo bismo došli
do vrata Šatora sastanka, a zatim do mjedenog žrtvenika i umivaonika.
Šator
je bio načinjen na takav način da ga se moglo nositi dok su Izraelci putovali
pustinjom. Sastavljali bi ga kada bi se utaborili, a rastavljali kada bi
kretali dalje na put. Svaki je dio namještaja u šatoru bio opremljen kolutima i
motkama, tako da ih se moglo s lakoćom nositi kroz pustinju.
Pomirilište,
koje je ujedno bilo i poklopac Kovčega, smatralo se odvojenim dijelom
namještaja Šatora.
"Pomirilište
napravi također od čistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko
lakat i pol. Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. Napravi jednoga
kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Pričvrsti ih na oba
kraja Pomirilišta da s njim sačinjavaju jedan komad. (Izlazak 25,17-19)
Zapazite
Što Bog kaže u nastavku.
Kerubini neka dignu
svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem
okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište. (Izlazak
25,20)
Kerubini
su gledali u Pomirilište.
Stavi na Kovčeg
Pomirilište, a u Kovčeg položi ploče Svjedočanstva što ću ti ih dati. Tu ću se
ja s tobom sastajati i ozgo ću ti, iznad Pomirilišta - između ona dva kerubina
što su na Kovčegu ploča Svjedočanstva - saopćavati sve zapovijedi namijenjene
Izraelcima." (Izlazak 25,21-22)
Kovčeg
je bio škrinja iznutra i izvana presvučena zlatom. Bio je načinjen od bagremova
drveta koje je manje - više neuništivo. Bio je to savršeni simbol Gospodina
Isusa Krista u Njegovoj božanskoj naravi, kao i ljudskoj naravi. Isus Krist bio
je Bog - čovjek. Njegovo je božanstvo bilo predstavljeno zlatom, dok je drvo
predstavljalo Njegovu ljudsku narav.
O
Kovčegu se nije moglo govoriti samo kao o drvenoj škrinji jer se istodobno
radilo o zlatnoj škrinji. Isto tako, nije se moglo reći da je to samo zlatna
škrinja, jer je istodobno bila i drvena. Tražilo se i drvo i zlato kako bi se
zadržala simbolika ukazivanja na Krista kao Boga - čovjeka. Nema nikakvog
miješanja tog dvoga. Previdjeti tu dualnost znači steći monstruoznu sliku o
Kristovoj osobi. Nema niti jedne doktrine u Bibliji do te mjere ispunjene beskrajnom
tajnom i do te mjere udaljene iz okvira objašnjivog koliko je to hipostatičko
jedinstvo Krista, Boga - čovjeka. S druge strane, ne postoji jednostavniji
simbol od Kovčega koji bi bolje opisivao ovo jedinstvo Boga i čovjeka u jednome
tijelu. Najobičnija kutija načinjena od drveta i zlata govori o dubinama koje
um ne može dokučiti. Bog uistinu odabire jednostavne stvari kako bi posramio
mudre. Ta jednostavna kutija priča cijelu priču, koliko je čovjek može primiti,
o neistraživoj tajni Osobe Gospodina Isusa Krista.
Kovčeg
je bio pokriven zlatom izvana i iznutra. U Kološanima 2,9 čitamo: "Jer u
Njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva." Isus Krist nije bio samo
nekakvi čudotvorac. Nije bio niti čovjek sa prerazvijenom svjesnošću Božje
svijesti. On je bio Bog! Govorio je kao Bog. Stavio se na isti nivo s Bogom. U
Ivanu 14,1,9 naš je Spasitelj rekao: "Neka se ne uznemiruje i ne plaši
srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte…Filipe, toliko sam vremena s vama
i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca ..." Da, bio je Bog.
Također
je bio i savršeni čovjek. Umarao se. Dok je pripekla dnevna žega, sjeo je na
zdenac u Samariji. Spavao je, jeo je, pio, smijao se i plakao, i što je
najviše, patio je i umro. Sve su to ljudske karakteristike! Kovčeg je trebao
biti izrađen i od drveta i od zlata, ali to dvoje nije bilo izmiješano. Jednako
tako, identitet jednog nije se gubio u drugome. Krist je bio i Bog i čovjek,
ali se te dvije naravi nikada nisu spojile ili pomiješale. Nikada nije u istome
trenutku postupao i kao Bog i kao čovjek. Ono što je činio ili je bilo savršeno
ljudski ili savršeno božanski.
Kovčeg
nije bio prazna kutija. Sadržavao je tri predmeta koja su nabrojena u Hebrejima
9,4: "U njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u
njemu-zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza."
Sadržaj Kovčega također je bio simboličan. Aronov propupali štap govori o
uskrsnuću našeg Gospodina. Mana govori o činjenici da je Krist Kruh života.
Deset zapovijedi govori o životu kojeg je živio na zemlji ispunjujući Zakon do
najmanjih detalja, kao i proročanstva koja su govorila o Njemu.
Ploče
Saveza govore o Kristu kao Kralju. Rodio se kao Kralj. Umro je kao Kralj, te je
uskrsnuo od mrtvih kao Kralj. Ponovno dolazi na ovu zemlju kao Kralj. Božji
plan odvija se od vječnosti do danas i kreće se prema vremenu kada će Krist
vladati ovom zemljom. Zemlji je potreban vladar. Čovjek treba Kralja. Jednog će
dana doći kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.
Posuda
s manom govori o Kristu kao proroku. On je govorio za Boga, kao što nam to u
Ivanu 6,32 i piše: "…Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh
s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski." Isus Krist
također je bio Božja poruka ljudima. On je bio Logos, Božja riječ, sama Božja abeceda, Alfa i Omega. On je ujedno
i posljednja Božja poruka čovjeku. Otkako je Krist došao kao Bog - čovjek, nebo
šuti, jer Bog nema što za dodati nakon Krista. Nema nikakav dodatak (post
skript) pismu jer je Krist utjelovljenje toga pisma. Bog je u Kristu rekao što
mu je na srcu.
Aronov
propupali štap govori o Kristovom djelu kao svećenika. Prorok je govorio pred
ljudima za Boga; svećenik je govorio za čovjeka pred Bogom. Kao svećenik, Krist
je prinio samoga sebe. Kao svećenik otišao je u nebo. U ovome trenutku sjedi
zdesna Bogu u nebu, Isus Krist, Bog - čovjek, uskrsnuo je od mrtvih i do sada
je jedinstveni primjer uskrsnuća. Uskršnja jaja i šunka ne govore o uskrsnuću,
ali o tome govori Aronov propupali štap. Bio je to mrtvi komad drveta koji je
najednom oživio. Kovčeg govori o Kristu kao kralju, svećeniku i proroku.
"I riječ tijelom postade i nastani se među nama (i vidjesmo slavu Njegovu
- slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca) - pun milosti i istine" (Ivan
1,14).
Pomirilište
se nalazilo na vrhu Kovčega. Ono je služilo kao pokrivalo za škrinju, Kovčeg,
ali je ujedno bilo i zasebni dio namještaja. Bilo je načinjeno od čistog zlata
sa kerubinima raširenih krila na svakom kraju, koji su ga zasjenjivali i
gledali na njegov vrh na koji se stavljala krv. Na to je mjesto svećenik
škropio krv žrtve. Pomirilištem ga je činila upravo ta krv. Krist je doslovno
prinio svoju krv u nebu nakon svoje smrti na križu. Jedan je kritičar preporučio
moju knjigu Šator sastanka, Božji portret
Isusa Krista, ali je upozorio ljude da sam sve shvatio doslovno, pa moraju
biti oprezni jer držim stav da je Krist prinio svoju krv u nebo. Kritičar je
mislio da je to okrutno. Ne vjerujem da je to okrutno jer Kristova krv nije
okrutna. Ona je dragocjena. Petar naziva krv svoga Spasitelja dragocjenom u 1.
Petrovoj 1,18-19: "Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga
oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego
dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane." Kristova krv je
dragocjenija od srebra ili zlata. Najvrednija stvar u nebu je krv koju je
prolio za čovjeka na zemlji. Pokazao je svoju krv kada je ušao u nebo i to je
ono što Božje prijestolje čini Pomirilištem za nas danas. Nas danas potiče se
da pristupamo Bogu na temelju toga što je Isus Krist, naš Veliki svećenik,
prinio svoju krv za naše grijehe. Poslanica Hebrejima 4,14-16 podsjeća nas:
"Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa,
Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji
ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime,
osim grijehom. Pristupamo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe
i milost nađemo za pomoć u pravi čas."
Vi
i ja pristupamo Bogu kroz našeg Velikog svećenika u nebu. On je živi Krist i
nalazi se Bogu zdesna. Kroz Njega nalazimo milosrđe i pomoć. Mnogi vjernici
pokušavaju sami boriti boj. Dragi moji prijatelji, vi i ja nismo kadri iznijeti
breme borbe. Nismo dovoljno snažni. Potrebna nam je pomoć. Ne uzimamo pomoć
koju nam Krist nudi. Pavao je molio za Efežane da bi veličina Njegove moći koja
je djelovala u Kristu, uskrsavajući ga od mrtvih, mogla djelovati i u njima
(vidite Efežanima 1,19-20). U vjernicima danas vidimo jako malo te sile na
djelu. Moramo je prihvatiti i uzeti vjerom jer imamo Velikog svećenika koji se
nalazi Bogu zdesna.
Veliki
svećenik koji je služio u ovome Šatoru sastanka, ulazio je žurno u Svetinju,
poškropio Pomirilište i žurno izlazio van. Krist, naš Veliki svećenik, kad je
prinio samoga sebe, sjeo je Bogu zdesna i ondje se nalazi i danas. Umro je
ovdje na zemlji kako bi nas spasio. Živi u nebu
kako
bismo ostali spašeni. Mi bismo morali ostati u kontaktu s Njim. Jeste li danas
razgovarali s Njim?
Do
sada smo promotrili dijelove namještaja u Svetinji nad svetinjama. Kovčeg
saveza i Pomirilište. Sada ćemo promotriti namještaj u drugome dijelu, u
Svetinji.