dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 32

 


TEMA: Zlatno tele; osuda Izraelovog otpadanja; sud; Mojsijevo posredovanje

 

ZLATNO TELE

 

Ovo poglavlje opisuje tragediju lzraelovih sinova, a opet, upravo na ovome mjestu vidimo jedno od najvećih učenja i otkrivenja povezanih s našim Bogom. Također, ovo je jedna od najvećih pouka o molitvi koju nalazimo u Bibliji

 

A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske." (Izlazak 32,1)

 

Narod je pomislio da je Mojsije nestao ili otišao nekamo, odnosno, da je vjerojatno bio ubijen. Kako njega nije bilo, željeli su si načiniti idole (bogove) da ih vode dalje na njihovom putovanju pustinjom. Odmah su zapali u idolopoklonstvo. Pomislili biste da će ih Aron, koji je bio veliki svećenik, pokušati zaustaviti u tom naumu, ali nije tako. Aron je odmah pristao uz liberalizam naroda koji se želio vratiti štovanju idola.

 

"Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite." (Izlazak 32,2)

 

U ono su vrijeme naušnice bile znak idolopoklonstva (vidite Postanak 35,4). Bio je to znak da je narod štovao bogove Egipta. Sada su te svoje naušnice morali donijeti Aronu.

 

Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu. Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske." (Izlazak 32,3-4)

 

Možete si zamisliti kako je taj narod tako brzo zapao natrag u štovanje idola? Meni osobno to bi bilo nezamislivo da nije činjenice kako sam promatrao gdje crkva zapada u otpad od Isusa Krista za kakav nisam niti sanjao da ću ikada vidjeti.

 

Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja. (Izlazak 32,6)

 

Tu je bilo strašnog nemorala. Već su se udaljili od Boga nakon što su mu rekli da će držati sve Njegove zapovijedi. Kao što i sami vidite, nisu držali niti jednu od tih zapovijedi.

 

U tom je trenutku Mojsije na gori primao Zakon, upute i plan za gradnju Šatora sastanka.

 

OSUDA IZRAELOVOG OTPADANJA

 

"Požuri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!' (Izlazak 32,7-8)

 

Bog nije otkupio Izrael zato što su bili superiorniji, veći ili bolji narod od bilo kojeg drugog naroda. Nisu bili ništa od toga. Bog je rekao: "Znao sam da ste narod tvrde šije."

 

Dobro vidim", reče dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod." (Izlazak 32,9-10)

 

Za Mojsija ovo je bila prava kušnja. Bog mu je rekao: "Mojsije, upotrijebit ću te kao što sam upotrijebio Abrahama, i od tebe ću načiniti veliki narod, a još ću uvijek moći ispuniti svoje obećanje Abrahamu." Zapazite što Mojsije čini. On je primjer jednog od najvećih molitelja u cijeloj Bibliji.

 

Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O Jahve! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! (Izlazak 32,11)

 

Bog je rekao Mojsiju neka "se sjeti." Bog mu kaže: "Mojsije, požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako." Mojsije je stvarno odgovorio Bogu. (Nema tu nikakvog pobožnog mlaćenja prazne slame, kojeg danas slušamo u tolikim molitvama. U nekim našim molitvama je toliko licemjerja da nije niti čudo što su nam molitveni sastanci tako mrtvi. Kad bismo s Bogom razgovarali otvoreno i iskreno, molitveni sastanci bili bi najzanimljiviji sastanci u crkvi.) Poslušajte što je Mojsije rekao: "Gospodine, mislim da si pogriješio. Ja se ne sjećam da sam ja izveo neki narod iz Egipta. Osim toga, oni nisu moj narod; oni su Tvoj narod. Ti si ili izveo iz Egipta i to si učinio silom velikom i rukom jakom. Ja ih nisam niti mogao izvesti. Pogriješio si, Gospodine." Možete si zamisliti tako razgovarati s Bogom? Mojsije je to učinio.

 

Zašto bi Egipćani morali reći: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! (Izlazak 32,12)

 

Mojsije je dalje rekao Bogu: "Ti si izveo Tvoj narod iz Egipta, ali pretpostavimo da ih ne uvedeš u Obećanu zemlju. Egipćani bi mogli reći da si bio kadar izvesti ih iz Egipta, ali ih nisi mogao uvesti u zemlju. Oni su Tvoj narod, Gospodine. Obećao si odvesti ih u Obećanu zemlju."

 

Nadalje, Mojsije Bogu iznosi i treći razlog zbog kojeg bi se trebao odvratiti od svoga gnjeva protiv Izraelaca.

 

Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: 'Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.'" (Izlazak 32,13)

 

Mojsije nastavlja: "Gospodine, sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela; njima si nešto obećao. Obećao si umnožiti njihovo sjeme i dati im u posjed zemlju."

 

I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio. (Izlazak 32,14)

 

Kada je Mojsije molio na ovakav način, to je pokrenulo Božju ruku. Kada bismo mi bili malo iskreniji u svojim molitvama, vidjeli bismo mnogo više odgovora - to jest, mnogo više vidljivih odgovora na naše molitve. Uvijek primamo odgovor na naše molitve, međutim, mislim da Bog većini nas odgovara sa "ne" jer u stvari niti ne molimo iskreno ono što u svojim molitvama izgovaramo Bogu.

 

SUD

 

Mojsije se okrene i siđe s brda. U rukama su mu bile dvije ploče Svjedočanstva, ploče ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane. Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano.

 

A Jošua ču viku naroda koji je bučio pa reče Mojsiju: "Bojna vika u taboru!" Mojsije mu odgovori: "Niti viču pobjednici, niti tuže pobijeđeni: tu ja samo pjesmu čujem." (Izlazak 32,15-18)

 

lzralci su se dobro zabavljali, dragi moji prijatelji, iskazivali su štovanje svome zlatnom teletu i živjeli su u grijehu.

 

Čim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda. Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju. "Što ti je ovaj puk učinio", reče Mojsije Aronu, "da si tako velik grijeh na nj svalio?" (Izlazak 32,19-21)

 

Poslušajte kako se Aron pokušao izvući iz svega ovoga. Kad se ne bi radilo o uistinu ozbiljnoj stvari, njegov bi odgovor bio uistinu smiješan.

 

 "Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. Rekoše mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.' (Izlazak 32,22-23)

 

Drugim riječima, Mojsije je kriv za ono što se dogodilo. Izraelovi sinovi su pomislili da ih je Mojsije napustio, pa su se zato okrenuli zlatnome teletu. Aron je nastavio:

 

Na to im ja rekoh: Tko ima zlata, neka ga skine! Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u vatru, te izađe ovo tele." (Izlazak 32,24)

 

Ne mogu si pomoći, a da se ne nasmijem ovoj Aronovoj izjavi. Mislim da je i Mojsije pucao od smijeha: "Hoćeš reći, Arene da si bacio zlato u vatru, a iz nje je izašlo ovo tele?" Nekoliko stihova ranije, sjetit ćete se rečeno nam je da je Aron uz pomoć alata oblikovao tele. Aron je ovdje lagao.

 

Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tȁ Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima - (Izlazak 32,25)

 

Ova stvar sa golotinjom, seksom i drogom nije nimalo nova. Mislim da ako promotrite Izraelce u ovome trenutku, stječete dobru sliku. Mojsije ih je u potpunosti prozreo. Uistinu je bio ljut. U istome trenutku, međutim, zapazite na koji način on posreduje pred Bogom za ovaj narod. Svojom molitvom pogađa izravno u Božje srce i pokreće Božju ruku.

 

Došao je trenutak da Mojsije načini vrlo ekstremnu operaciju. Kada imate tumor, a znam to iz vlastitog iskustva, pokušavate ga se riješiti na sve načine. Ako to znači odrezivanje polovice vašeg tijela, i to ćete poduzeti. Grijeh je strašan tumor, tako da Bog pribjegava radikalnim kirurškim zahvatima, što u ovom slučaju znači ubijanje onih koji su skrivili ovaj strašan zločin pred Bogom.

 

stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. On im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" (Izlazak 32,26-27)

 

Ovaj je sud ozbiljan i vrlo ekstreman. Takav je i morao biti jer je došlo do strašnoga grijeha. U naše se crkve uvukao liberalizam, a mi smo mu dopustili da ondje ostane bez ikakve provjere ili kazne. Sjećam se kada sam stao pred crkveni odbor da budem preispitan za službu Bogu. Zbog sličnog ispitivanja ondje se našao i jedan mladić koji je završio studij na liberalnom teološkom fakultetu. Nikada nisam susreo čovjeka koji je o teologiji znao tako malo kao što je to bio slučaj s tim mladićem, a čak i ono što je znao bilo je u njegovoj glavi sve izmiješano. Bilo je potpuno jasno da je imao malo znanja i nimalo vjere. Nije znao objasniti niti ključne doktrine vjere. U stvari, jedan mu je član odbora vrlo strpljivo rekao: ' Pa, ako već to ne vjeruješ, onda bi barem trebao znati što to ne vjeruješ!" Niti to nije znao. Tada je jedan stariji čovjek, koji je poznavao mladićevog oca, rekao: "Otac ovog mladica bio je veliki propovjednik. Bio je čvrst u vjeri i ja znam da će jednog dana i ovaj mladić doći k sebi i stati na pravi put." Odluka nije bila jednoglasna, međutim, odbor ga je prihvatio. Osjetio sam veliku gorčinu u srcu zbog toga što sam u službu bio uveden zajedno sa čovjekom koji nije vjerovao u ništa.

 

Način na koji je ovaj odbor postupio nije način na koji bi postupio i Mojsije! Ne bi isukao mać i ubio tog mladića, ali ga nikako ne bi bio prihvatio za propovjednika. Dao bi mladiću Bibliju i rekao mu da ode u neku biblijsku školu, ondje nauči nešto iz Biblije, a zatim se vrati na ponovno ispitivanje kako bi se vidjelo je li prikladan za službu. Zbog sličnih postupaka drugih odbora, liberalizam je na velika vrata ušao u sve crkvene pore i preuzeo je glavnu riječ. Sa grijehom ne možete sklapati nikakav kompromis. Netko je rekao: "Kompromis je nemoralan", a poglavito je nemoralan u crkvi. Mojsije nije bio baš pretjerano dobar u sklapanju kompromisa. Pribjegao je radikalnom kirurškom zahvatu.

 

Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi. (Izlazak 32,28)

 

Oni koji su bili krivi bili su pogubljeni, i to je dobrano očistilo tabor Izraelaca. Mnogi danas skloni su reći da je taj postupak bio krajnje okrutan. Promotrite to s druge strane. Je li bilo bolje tumor uništiti na ovaj način i spasiti cijeli narod, ili pustiti tumor neka slobodno raste, te da kasnije uništi cijeli narod? Sjetite se onih muškaraca, žena i djece u taboru koji su bili nedužni. Da je onima koji su Izrael uveli u idolopoklonstvo bilo dopušteno ostati na životu, Izrael nikada ne bi bio ušao u Obećanu zemlju. To je, naravno, ono što se događa u crkvi u mnogim mjestima. Zapažam kako crkva za crkvom gubi svoj utjecaj i svoju važnost, te postaje beskorisna, a sve zbog toga što su dopustili liberalizmu da se ušulja u njihove redove. Mi smo premekani, presentimentalni i prebudalasti. Ponekad smo čak i glupi u načinu na koji se rješavamo zla.

 

MOJSIJEVO POSREDOVANJE

 

Sutradan reče Mojsije narodu: "Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim." (Izlazak 32,30)

 

Oproštenje je pokrivalo grijeh. Na taj se način obračunavalo s grijehom prije nego što je Isus Krist došao na zemlju i umro m križu. Nakon križa, grijeh je bio otklonjen. Mojsije je iznio i četvrti razlog zbog kojeg Izraelove sinove odvodi u Obećanu zemlju.

 

Mojsije se vrati Jahvi pa reče: "Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata. (Izlazak 32,31)

 

Što je ovo? Priznavanje grijeha. Ako se želite slagati s Bogom, morat ćete se složiti s Njim prvo o pitanju grijeha. Grijeh je grijeh i morate ga priznati. Nema čak niti veze tko ste i što ste. Ovdje je riječ o Božjem izabranom narodu, Izraelovim sinovima, a Mojsije je rekao: "Sagriješili smo!" Izrael je teško sagriješio kada su načinili boga od zlata. Mojsije jasno i precizno govori o kojem je grijehu riječ. Jednako tako, dragi moji prijatelji, kada mi priznajemo svoj grijeh Bogu, trebali bismo ga nazvati njegovim pravim imenom. Recite Bogu točno o čemu se radi.

 

Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao." (Izlazak 32,32)

 

Mojsije je rekao: "Ja stajem uz svoj narod. Poistovjećujem se s njima, pa ako si njih naumio izbrisati, onda izbriši i mene." Sjetimo se kako je Bog rekao Mojsiju da On još uvijek može ispuniti svoj savez sa  Abrahamom, Izakom i Jakovom na jednostavan način - izvodeći narod od Mojsija. Međutim, Mojsije je sada rekao: "ne, ja se poistovjećujem s narodom. Ako njih ne kaniš uvesti u Obećanu zemlju, tada i mene izbriši zajedno s njima." Zapazite kako ono što pokreće Božje srce, pokreće i Božju ruku na djelo.

 

Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat ću iz svoje knjige. (Izlazak 32,33)

 

Bog sa grijehom obračunava individualno i osobno.

 

Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti." Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron načini. (Izlazak 32,34-35)

 

Bog će sa grijehom obračunati osobno. Narod će, međutim, ipak uvesti u zemlju. Anđeo Božji vodit će one koji nisu sagriješili klanjanjem zlatnom teletu. U Starome zavjetu je Anđeo Božji bila vidljiva Kristova nazočnost - radilo se o predutjelovljenom Kristu. Zbog Mojsijevog posredovanja, Bog se nije odrekao svoga naroda. To bi u nas trebalo utisnuti dojam o značaju molitve pred Bogom.