dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 33

 


TEMA: Nastavak Izraelovog putovanja; Šator sastanka smješten izvan tabora; Mojsijeva molitva i Jahvin odgovor

 

NASTAVAK IZRAELO VOG PUTOVANJ A

 

Jahve reče Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima. Pred tobom ću poslati anđela; istjerat ću Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. (Izlazak 33,1-2)

 

Bog priprema Izraelce za ulazak u Obećanu zemlju. Nastavak njihovog putovanja pustinjom vidjet ćemo u knjizi Brojeva. (Knjiga Levitskog zakonika je nastavak uputa za službu u Šatoru sastanka kojeg su tek napravili u knjizi Izlaska.)

 

Idite u zemlju kojom teče mlijeko i med. Ja s vama neću poći - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim." Kad narod ču ove oštre riječi, poče tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita. (Izlazak 33,3-4)

 

Ovaj je nakit, kao što smo već vidjeli, bio neznabožački. Njihove su naušnice, na primjer, ukazivale na činjenicu da je narod još uvijek iskazivao štovanje bogovima Egipta. Naušnice su bile znak toga. To je vrlo slično nošenju križa, iako je to danas beznačajno kao identifikacija kršćanina.

 

Jer reče Jahve Mojsiju: "Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo čas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja ću vidjeti što ću s vama učiniti.'" (Izlazak 33,5)

 

Ovo je već treći put kako Bog Izraelce naziva narodom tvrde šije. Bog im jasno daje do znanja da On svoj narod nije došao otkupiti zbog toga što su bili superiorniji, ljepši ili bolji od bilo kojeg drugog naroda na zemlji.

 

Bog od njih traži da uklone znakove koji bi govorili da se radi o poganima i neznabošcima, te da zauzmu stav za Boga. Ja osobno vjerujem da je to bio isključivi razlog zbog kojeg je krštenje (vodeno krštenje) bilo toliko važno u ranoj crkvi. Bio je to dokaz da je osoba napustila svoja stara uvjerenja i stavove, te da sada stoji za nešto novo. Krštenje bi trebalo nositi tu vrstu svjedočanstva i danas.

 

Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita. (Izlazak 33,6)

 

ŠATOR SASTANKA SMJEŠTEN IZVAN TABORA

 

Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora. (Izlazak 33,7)

 

Kako je Šator bio dovršen, Mojsije ga je razapeo izvan tabora. Šator sastanka je u tom trenutku samo Šator susretanja. Vjerojatno se kasnije radilo samo o šatoru ili i o vanjskoj ogradi koja je sačinjavala Šator sastanka.

 

Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator. A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao. (Izlazak 33,8-9)

 

Nameće nam se zanimljivo pitanje. "Je li tko ikada vidio Boga?" U Ivanu 1,18 čitamo da nitko nikada nije vidio Boga. U Ivanu 14,9 otkrivamo činjenicu da oni koji su vidjeli Isusa Krista, vidjeli su i Oca. Gospodin Isus Krist je otkrivenje Boga zaodjenuto u ljudsko tijelo. U Starome zavjetu jedno od Njegovih imena bilo je "Anđeo Gospodnji." Sa Mojsijem je razgovarao Anđeo Gospodnji.

 

Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem. (Izlazak 33,11a)

 

Baš kao što prijatelji razgovaraju jedan sa drugim licem u lice, tako je Bog razgovarao s Mojsijem. Pa opet, Mojsije nije vidio Boga.

 

Mojsíje bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoćnik Jošua, sin Nunov, mlađarac, iz Šatora ne bi micao. (Izlazak 33,11b)

 

Još jednom se spominje Jošua. On je bio čovjek kojeg je Bog pripremao da naslijedi Mojsija. Mislim da u tom trenutku nitko to nije niti pomišljao, međutim, kada dođemo do Jošuine knjige, vidjet ćemo da je izbor Jošue bio najnevjerojatniji odabir za Mojsijevog nasljednika u vodstvu nad Izraelom.

 

MOJSIJEVA MOLITVA I JAHVIN ODGOVOR

 

Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga ćeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.' Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli također da je ova svjetina tvoj narod." (Izlazak 33,12-13)

 

Mojsije je tražio istu stvar koju je Pavao tražio u Filipljanima 3,10: "Da upoznam Njega..." To je isto ono što je mislio i Filip kada je u Ivanu 14,8 rekao: "Pokaži nam Oca i dosta nam je." Vjerujem da svako iskreno Božje dijete ima neodoljivu želju upoznali i poznavati Boga.

 

"Ja ću osobno s tobom poći", odgovori Jahve, "i počinak ti priuštiti. "Ako ti ne pođeš", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi. (Izlazak 33,14-15)

 

Mojsije je bio svjestan činjenice da mu je potrebna Božja nazočnost uz njega. Znao je da svojim silama ne može postići ništa.

 

Tȁ kako će se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time ćemo se samo razlikovati ja i tvoj narod među svim narodima koji su na licu zemlje." (Izlazak 33,16)

                       

Vrlo je važno zapaziti da je Bog Izraelce učinio osobitim narodom sa sasvim određenim razlogom. Danas i crkva mora bili sasvim osobita. To znači da moramo bili narod odvojen za Boga: to, međutim, nikako ne znači da moramo biti nekakvo društvo čudaka.

 

"I ovo što si zatražio, učinit ću - odgovori Jahve Mojsiju. - Ta ti uživaš moju blagonaklonost, jer te po imenu poznajem." (Izlazak 33,17)

 

Mojsije je postao vrlo prisan s Bogom.

 

"Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije. (Izlazak 33,18)

 

Mojsije u stvarnosti nije mogao vidjeti Boga licem u lice.

 

"Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj - odgovori - i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem. (Izlazak 33,19)

 

Pavao upotrebljava ovaj stih u Rimljanima 9,15 kada kaže: "Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim."

 

A ti - doda - moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati. (Izlazak-33,20)

 

To je tvrda činjenica, dragi moji prijatelji. Boga nećete nikada moći gledati licem u lice.

 

Evo mjesta, ovdje uza me - nastavi Jahve. - Stani na pećinu! Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti." (Izlazak 33,21-23)

 

Ovaj odjeljak govori o tome kako je slava Božja prezentacija. Gospodin Isus rekao je da kada dođe po drugi put, na nebu će se pojaviti znak Sina Čovječjega. U Mateju 24,30 čitamo: "I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat

će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom." Mislim da je taj znak slava o kojoj se govori u Izlasku 33,21-23. Kada je Krist na sebe uzeo ljudsko obličje, Slave nije bilo. On je postao ponizan i odložio je svoju slavu, ali je još uvijek bio Bog. Zato je i mogao reći: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca."

 

Mi nećemo vidjeti Boga. Vidjet ćemo Gospodina Isusa Krista i On će biti u ljudskome obličju zbog toga što je to bilo obličje koje je uzeo dok je bio ovdje na zemlji. Danas je On u svome proslavljenom tijelu, a jednoga dana i mi ćemo biti poput Njega, kao što nam je rečeno u 1. Ivanovoj 3,2 gdje čitamo: "Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo Njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest." To je nada svih vjernika koji žive po vjeri. Na taj će način i Mojsije živjeti. Znao je da Bog mora ići s njim ili će rezultat njegovih napora biti samo jedan veliki neuspjeh.

 

Božja prisutnost potrebna je i nama danas kako bismo bili kadri suočiti se sa problemima svakodnevnog života.

 

POGLAVLJE 34 

 

TEMA: Obnova ploča Zakona; obnova Mojsijeva poslanja; sjaj na Mojsijevu licu

 

OBNOVA PLOČA ZAKONA

 

Reče Jahve Mojsiju: "Okleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa ću ja na ploče napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje ćeš, navrh brda, stupiti preda me.

 

Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokaže. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda." Mojsije okleše dvije kamene ploče kao i prijašnje; rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploče, kako mu je Jahve naredio. (Izlazak 34,1-4)

 

Ovo su druge ploče sa Zakonom. Prve je Mojsije razbio kada je sišao sa gore Sinaj i vidio Izraelove sinove gdje prave zlatno tele i iskazuju mu štovanje. Sada se vraća na goru noseći sa sobom prazne kamene ploče.

 

Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" (Izlazak 34,5)

 

Gospodin je sada objavio svoje ime. Bio je to veličanstveni napredak i za Mojsija i Izraelove sinove. Ime ima svoje značenje. Kada čujete ime Cezar, na što pomislite? Kada čujete ime Abraham Lincoln, na što pomislite? U glavi vam se rađaju određene slike. Bog sada objavljuje svoje ime i želi da Izraelci zapamte svoje iskustvo s Njim koje su imali od izlaska iz Egipta naovamo.

 

Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca- nekažnjena ne ostavlja, (Izlazak 34,6-7a)

 

Bog ne iskazuje milosrđe zatvarajući oči na one koji su krivi ili govoreći: "Jednostavno ću zaboraviti ovaj grijeh." Grijeh mora biti kažnjen i kazna plaćena. Bog ni na koji način ne čisti krivca. Što se tada događa? Na koji način Bog ostaje milosrdan i istodobno rješava problem bezakonja? Za tu je svrhu osigurana žrtva. Žrtve koje su Izraelci prinosili u ono vrijeme nisu mogle odnijeti grijeh, već su samo ukazivale na ''Savršenu Žrtvu", Gospodina Isusa Krista, koji je, kad je došao, odnio grijeh svojom smrti na križu.

 

nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećeg i četvrtog koljena." (Izlazak 34,7b)

 

Jako je dobro zapamtiti da danas možete počiniti grijeh koji će utjecati na vašu djecu, unuke, praunuke i prapraunuke.

 

Dok sam bio na fakultetu, odlazio sam na predavanja iz psihologije abnormalnog - psihologija je bila moj drugi glavni predmet. Skoro sam prihvatio stipendiju da nastavim svoj studij na tome području. Jednog srno dana otišli u posjet umobolnici. Ondje su nam pokazali različite oblike abnormalnosti. Svi su pacijenti bolovali od ove ili one vrste umnih bolesti. Nakon što smo vidjeli jednu takvu skupinu, jedan je student u našoj skupini želio od liječnika saznati što je uzrokovalo takve bolesti. Liječnik je jednostavno odgovorio: "radilo se ili o grijesima očeva ili djedova, a može biti da je uzrok tome čak i u grijesima pradjedova."

 

Drugi me je liječnik jednog jutra odveo u bolnice u kojoj je trebao operirati nekoliko slijepe djece, iako su i tom operacijom dobivali samo djelomičan vid. "Od čega su oslijepili?" upitao sam. Odgovorio mi je: "radi se o grijesima njihovih otaca." Vjerujte mi, dragi moji prijatelji, ne može se kršiti Božje Zakone bez da za to dođe kazna. Bog je uvijek isti. Njegovi se zakoni ne mijenjaju Međutim, hvala Bogu što je "milostiv tisućama, oprašta grijeh." Samo ako se okrenemo Njemu, naći ćemo milosrđe.

 

Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. Onda reče: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!" (Izlazak 34,8-9)

 

Ovo je već četvrti put da je ovaj narod nazvan narodom tvrde šije. Nadam se da ste do sada već uspjeli shvatiti kako Bog nije izraelski narod spasio zbog toga što su bili superiorniji, ili zato što im je išlo dobro, ili pak zato što su obećali činiti dobro. Radilo se o narodu koji je bio tvrde šije.

 

OBNOVA MOJSIJEVA POSLANJA

 

"Dobro - odgovori - sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom činit ću čudesa kakva se nisu događala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod koji te okružuje vidjet će što može Jahve, jer ono što ću s tobom učiniti bit će strašno. (Izlazak 34,10)

 

Riječ strašno znači "što će pobuditi strah." Ta riječ nema isto značenje koje mi pripisujemo riječi strašno. Bio je to dio Božje zaštite koju je stavio oko svoga naroda. Da to nije učinio za njih, bili bi ih uništili neprijatelji.

 

Vrši, dakle, što ti danas nalažem! Gle, protjerat će ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. (Izlazak 34,11)

 

Bog je rekao da će protjerati sve njihove neprijatelje i to je već po treći puta da spominje tu činjenicu.

 

Čuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini.    (Izlazak 34,12)

 

Bog ih je upozorio da ne sklapaju nikakav savez sa bilo kojim narodom koji trenutno živi u zemlji. Kada su Gibeonci došli k Jošui (u Jošuinoj knjizi), uspjeli su prevariti Izraelce.

Pretvarali su se da dolaze izdaleka, a da bi to dokazali, pokazali su im stari usmrdjeli kruh - pokazali su ga barem Jošui. Zašto Bog nije želio da Izraelci sklapaju saveze sa narodima koji su živjeli u kanaanskoj zemlji? Da su sklopili bilo kakav savez sa bilo kojim narodom, njima bi to postalo klopkom koja bi ih uvukla natrag u štovanje idola.

 

Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, počupajte im ašere! Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. Tȁ Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. (Izlazak 34, 13-14)

 

On je ljubomoran Bog i svoju čast i slavu ne želi dijeliti sa lažnim bogovima. Nema razloga zbog kojeg bi se Bog morao ispričavati zbog svoje ljubomore. Jednom sam čuo jednu suprugu gdje govori: "Moj suprug nije ljubomoran zbog mene." Hvalisala se tom činjenicom. Međutim, mogao sam joj reći da ako joj muž nije bio ljubomoran, to je znak da je ne voli. Koju god osobu volite, zbog nje ste ljubomorni i ne želite je dijeliti s nekim drugim. Možete biti ljubomorni na zao način, međutim, o tome sada ne govorimo. Kada volite nekoga, tada ste zabrinuti i skrbite i brinete za tu osobu.

 

Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve;

da ne bi uzimao njihove djevojke za žene svojim sinovima, da one - odajući se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove. Ne pravi sebi livenih bogova! (Izlazak 34,15-17)

 

Kanaanska zemlja bila je puna idola, baš kao što je i pas pun buha. Zemlja je bila prepuna nemoralom, pa je Bog upozoravao Izraelce da se drže odvojeni od naroda koji su se bavili takvim stvarima, te da s njima ne sklapaju nikakve saveze. Izrael ih je ili morao uništiti ili istjerati iz zemlje. Kritičari su tijekom godina omalovažavali ovu činjenicu. Po svemu sudeći, nisu se baš potrudili istražiti uzroke za ovako drastične mjere. Naravno, očiti je razlog bio taj što je Bog zaštićivao one koji su pripadali Njemu od strahota povezanih sa štovanjem idola. Međutim, postoji još jedan razlog. Danas je poznato da su medu stanovnicima Kanaana vladale spolne bolesti u obliku prave epidemije. Bog je želio zaštiti svoj narod od bješnjenja tih bolesti. Izrael nije bio poslušan Bogu te nije u potpunosti očistio zemlju od tih naroda, pa je zbog toga ispaštao. Na koncu, Bog je poslao Izrael, neposlušan i pokvaren kakav je bio, u babilonsko sužanjstvo.

 

Drži Blagdan beskvasnoga kruha - jedući beskvasni kruh sedam dana, kako sam ti naredio - u određeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u mjesecu Abibu izišao iz Egipta. (Izlazak 34,18)

 

Bog je pripremao Izrael da uđe u zemlju ponovno obnavljajući blagdane i subote.

 

Triput na godinu neka se svi muškarci pojave pred Gospodinom Jahvom, Bogom Izraelovim. (Izlazak 34,23)

 

Bog dalje iznosi mnoge detalje u svezi mnogih stvari koje su Izraelovi sinovi morali činiti, te koje nisu smjeli činiti.

 

Od žrtve koju mi namjenjuješ ne prinosi krvi ni s čim ukvasanim; niti ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoći do jutra. U kuću Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke. (Izlazak 34,25-26)

 

Izraelci su Boga trebali stavljati na prvo mjesto. Kozle nije smjelo biti skuhano u mlijeku njegove majke, to jest, morali su  izbjegavali činiti ono što nije prirodno.

 

SJAJ NA MOJSIJEVU LICU

 

Napokon Mojsije siđe sa Sinajskog brda. Silazeći s brda, nosio je u rukama ploče Svjedočanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.

 

Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost, ne usudiše se k njemu pristupiti.

 

Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu dođoše Aron i sve starješine zajednice. I Mojsije razgovaraše s njima.

 

Poslije k njemu dođoše i svi Izraelci, pa im on priopći sve što mu je naložio Jahve na Sinajskom brdu. Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuče preko svoga lica koprenu.


Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi skinuo dok opet ne bi izišao. Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je naređeno, Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uđe da s Jahvom govori. (Izlazak 34,29-35)