dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 35

  

TEMA: Ponovno naglašavanje subote; dragovoljni prinosi za Šator sastanka; Besalel i Oholiab pozvani na posao

 

PONOVNO NAGLAŠAVANJE SUBOTE

 

U ovome poglavlja Gospodin se vraća na govor o suboti. To je već po treći puta da se govori o toj temi.

 

Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reče: "Ovo vam je Jahve naložio da činite: Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog počinka u čast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smrću. Na subotnji dan ni vatre ne ložite po svojim stanovima." (Izlazak 33,1-3)

 

Gospodin inzistira kako je prvi razlog za subotu taj što pripada prvome stvorenju. Bog je počinuo u subotni dan. Kako se čovjek počeo udaljavati od Božje stvaralačke ruke, počeo je lutati daleko od Boga. Osvanuo je dan kada čovječanstvo kao cjelina više nije prepoznavalo i poznavalo Boga, već su počeli svoje štovanje iskazivati stvorenju. Čovjek se također odrekao svetkovanja subote. Bog je rekao kako je subota poseban znak između Njega i Izraelovih sinova. Bog je počeo davati pravila koja se primjenjuju više na Izrael u Obećanoj zemlji nego na bilo kojem drugom mjestu. Ako bi tko radio u subotu, trebalo ga je kamenovati do smrti. Bilo bi jako teško održavati naše današnje društvo kada barem netko ne bi radio subotom. Pretpostavimo da se subotom nije upalila nikakva vatra. To bi uzrokovalo velike probleme na dalekom smrznutom sjeveru. Božji su zakoni bili prilagođeni zemlji u kojoj je Izrael živio. 

 

DRAGOVOLJNI PRINOSI ZA ŠATOR SASTANKA

 

Nadalje Mojsije reče svoj zajednici izraelskoj: "Ovo je Jahve naredio: Među sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuča; (Izlazak 35,4-5)

 

Darovi za gradnju šatora sastanka morali su biti dragovoljni. Od naroda se nije zahtijevalo da daje prinose. Nije ih se opterećivalo nikakvim zahtjevima. To nije nikakva desetina. Radilo se o dragovoljnim prinosima. Trebali su dati i druge stvari osim zlata, srebra i mjedi, kao što ćemo to vidjeti kasnije.

 

ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; učinjenih ovnujskih koža, onda finih koža, bagremova drva, ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan; oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u oplećak i naprsnik. (Izlazak 35.6-9)

 

Ovo je popis različitih stvari koje su Izraelovi sinovi trebali dati za gradnju Šatora sastanka. U ono vrijeme nije postojalo zakonsko sredstvo plaćanja. Trgovina se temeljila na načelu zamjene dobara. Zato su Izraelci za Gospodnje djelo davali predmete umjesto novca.

 

To je još uvijek način na koji ljudi mogu služiti Gospodinu. Prije nekoliko godina jedan je čovjek napravio donaciju od dva odlična magnetofona za našu radio službu. Ti su magnetofoni bili vrlo dragocjeni za nas i dobili smo ih u trenutku kada su nam bili najpotrebniji. Mnogi ljudi drže da uvijek morate napisati ček. Nemojte me pogrešno shvatiti - potrebno je davati i novac za Božji posao - međutim, Bogu se može služiti i kada se za Božje djelo daruje nekakva stvar koja će biti od koristi.

 

Ljudi stalno postavljaju jedno pitanje: "Odakle Izraelovim sinovima razni predmeti koje su darovali za Šator sastanka, kada znamo da su bili robovi u Egiptu?" Sjetimo se da je Bog rekao kako će iz Egipta izaći noseći veliko bogatstvo (Postanak. 15,14). On se pobrinuo da Izraelci dobiju zaostale plaće. Egipćani su bili tako sretni što će se riješiti Izraelaca iz zemlje da su im dragog srca davali što god su Izraelci tražili. Tako su Izraelci napustili zemlju noseći sa sobom veliki dio bogatstva Egipćana.

 

BESALES I OHOLIAB POZVANI NA POSAO

 

Potom reče Mojsije Izraelcima: "Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina. Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: (Izlazak 35,30-31)

 

Besalel je bio čovjek kojeg je Bog opremio da načini namještaj koji je bio toliko neophodan za službu u Šatoru sastanka.

 

Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da poučavaju druge. (Izlazak 35,34)

 

Bog je Besalelu dao sposobnost da svoje darove prenosi i drugima.

 

Obdari ih umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojačkom, veziljskom i tkalačkom; oni tkaju tkanine od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima. (Izlazak 35,35)

 

Šator sastanka bio je lijepa tvorevina. Bio je pravi dragulj u pustinji. Nije bio velik, poput velikog skladišta, već je bio malena građevina. Procjenjuje se da je u gradnju Šatora sastanka otišlo materijala u vrijednosti oko pet milijuna dolara, procijenjeno prema vrijednosti materijala od pred nekoliko godina. Prateći inflaciju u proteklih nekoliko godina, dolazimo do cifre u još većem iznosu. Šator sastanka je bio Božji dragocjeni dragulj, slika Njegovog ljubljenog Sina Isusa Krista.

 

POGLAVLJE 36

 

 

TEMA: Gradnja Šatora sastanka

 

Ovim se poglavljem vraćamo Šatoru sastanka. Već smo promotrili upute za njegovu gradnju. Sada ćemo vidjeti kako su ga gradili prema tim uputama. Gradnja prema planu je vrlo važna zbog činjenice što je Šator sastanka Božji portret Isusa Krista. Šator otkriva Njega.

 

Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vještaci koje je Jahve obdario vještinom i sposobnošću da vješto izvedu sve poslove oko podizanja Svetišta obave sve kako je Jahve naredio." (Izlazak 36,1)

 

Svaki član ekipe, a vjerojatno se radilo o povećem broju ljudi, bio je uključen u gradnju Šatora

sastanka mudrošću i razumijevanjem koje mu je Bog podario. Glavni majstor bio je Besalel.

 

Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one što ih je Jahve obdario vještinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i izvedu ga. (Izlazak 36,2)

 

Zapazite ovdje jednu stvar koja je u Božjem djelu vrlo važna i gotovo neophodna. Ako služite Bogu mrmljajući, onda to uopće nemojte činiti. Bog takav vaš stav prema poslu ne može upotrijebiti. Na gradnji Šatora sastanka okupili su se muževi koji su trebali načiniti prekrasne dijelove namještaja koji će kasnije služiti za iskazivanje štovanja Gospodinu. Za njih to nije bio "posao." Nisu gledali na sat. Nisu pripadali nikakvom sindikatu. Nisu radili samo nekoliko sati na tjedan i onda odmah prestajali s poslom. Nisu gradili Šator sastanka zbog toga što je to bila njihova dužnost. Nisu radili zato što su morali raditi. U prošlosti su bili robovi, a ovdje opet robuju, ali ovaj puta zbog toga što sami tako žele. Taj su posao radili od svega srca. Na takav način i treba činiti Božje djelo.

 

Jedan mi je mladi propovjednik nekoć rekao: "Jako mi se dopada služba, ali ne volim propovijedanje." Ja sam mu sugerirao da napusti službu u potpunosti. Propovjednička služba nije za čovjeka koji ne voli proučavati i propovijedati Božju riječ. Ako propovjednik ne može činiti svoj posao sa oduševljenjem i propovijedati sa entuzijazmom, tada uopće ne bi trebao biti u službi za Boga.

 

Jednom sam slušao svog bivšeg studenta gdje propovijeda. Kakav nemar, kakva gluma i kakav nedostatak entuzijazma! Dragi moji prijatelji, ako ne možete propovijedati ili služiti Gospodinu životno, predano i revno, onda nemojte služiti Bogu uopće. Bog u svojoj službi ne želi ljude koji bi u trenutku kada bi trebali služiti Njemu radije htjeli biti na nekom drugom mjestu. Bilo bi vam bolje da ste tada na tom drugom mjestu!

 

Zapazite kako Besalel juri punom brzinom. Zar žuri na nogometnu ili košarkašku utakmicu, ili možda na nekakvu veselicu? Ne! Besalel ide na posao - posao za Gospodina. Znate, kad bi ljudi sljedeće nedjelje došli u crkvu puni entuzijazma, uskoro bi cijeli grad pohitao u crkvu da vidi što se to ipak ondje dešava. Došlo bi do probuđenja. Božji posao u Božjoj njivi treba raditi radosno i veselo. Moramo rado služiti Gospodinu. U Rimljanima 14,5 apostol Pavao rekao je "...Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje." Na takav način moramo služiti Gospodinu. Moramo biti u potpunosti uvjereni da mu služimo jer mu želimo služiti, kao i zbog

 

toga šio imamo želju udovoljiti Njemu. Ponovno, Pavao nam govori u 1. Korinćanima 9,16: Doista, jao meni ako Evanđelja ne navješćujem!" Pavao je želio propovijedati Evanđelje Isusa Krista.

 

Onih tristo Gideonovih ljudi nije došlo do vode i kleklo da pije vodu, već su laptali vodu jezikom, prinoseći je rukom k ustima, pazeći pritom nema li u  blizini neprijatelja. Govorili su: "Gdje li su ti Midjanci? Želimo ih dohvatiti." Izvješće o tome nalazimo zapisano u knjizi o Sucima 7,5-7. Takva vrsta entuzijazma potrebna je današnjoj crkvi. Prema dolje vuče nas previše mrtvih svetih, a time želim reći da su ti ljudi mrtvi i mnogo prije svoga pogreba.

 

Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli da se izvedu poslovi oko podizanja Svetišta. Ali kako su oni i dalje donosili prinose jutro za jutrom, svi majstori koji su gradili Svetište dođu - svaki s posla na kojem je radio - i reknu Mojsiju: "Svijet donosi mnogo više nego što je potrebno za izvođenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo." (Izlazak 36, 3-5)

 

Ovo je jedino mjesto za koje znam na kojem piše da se ljude zamolilo da prestanu davati. Donijeli su mnogo previše od onoga što je bilo potrebno za gradnju i opremanje Šatora sastanka. Takvu vrstu davanja još nisam vidio u svojoj službi! Jednako tako, nisam niti čuo da bi netko toliko davao prije ili poslije tog događaja.

 

Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: "Neka više nijedan čovjek ni žena ne donosi nikakva priloga za Svetište!" Tako ustave narod te nije donosio novih darova. (Izlazak 36,6)

 

Ljudima su rekli da više ne moraju davati, pa su ih čak morali kočiti i govoriti im da su dali dovoljno. To je stvarno zapanjujuće, poglavito ako stvar promotrimo u svjetlu činjenice da je taj narod nedavno izašao iz ropstva. Nikada ranije nisu ništa posjedovali, a sada su bili bogati, pa je bilo logično za očekivati da se neće tako lako oprostiti od svojih bogatstava. Međutim, davali su dragovoljno, radosno i prepuni entuzijazma jer su davali svome Bogu. Što god radite za Boga, to bi trebao biti način na koji to činite. To je način na koji Bog i želi da se radi posao za Njega.

 

Bog želi da darujemo radosno. Pred nekoliko godina u crkvama je bio popularan moto: "Daruj dok te ne zaboli." Bog nam poručuje: "Ako te boli, nemoj davati." Naše štovanje Boga trebalo bi biti puno radosti, a takvo bi trebalo biti i naše davanje.

 

Čitajući ovo poglavlje, čini nam se kao da ponovno prelazimo preko svakog dijela namještaja Šatora i jednog dijela samoga Šatora sastanka, međutim, nije tako. Ranije su nam bili izneseni planovi i nacrti Šatora sastanka, dok tu nalazimo izvršenje same izgradnje. Nisu nam potrebni samo planovi i nacrti, već također moramo i prionuti uz posao. U ovome poglavlju, Izraelci su počeli raditi.

 

I tako najvještiji ljudi među radnicima naprave Prebivalište. Načine ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina. (Izlazak 36,8)

 

Bio je to pokrov za cijeli Šator sastanka. Radilo se o pokrovu koji je prvo dolazio na dijelove namještaja kako su izlazili za vrijeme putovanja pustinjom. Bila je tu i vanjska ograda. Ovo fino prepredeno egipatsko laneno platno govori o Kristovoj pravednosti. Govori o Njegovom karakteru i Njegovom djelu. Ono govori o pravednosti koju On osigurava za nas kako bismo zaodjeveni u nju mogli stajati pred Bogom. Ono što je važno zapaziti je činjenica da je Krist adekvatan za zadovoljavanje naših potreba On je sposoban spasiti nas. On nas je sposoban izbaviti. On nas je sposoban održati.

 

Zavjese od kostrijeti, pokrivala od ovnujskih koža te trenice i njihova podnožja također na ovaj ili onaj način govore o Kristovoj osobi. Šator sastanka bio je trideset lakata dug, deset širok i deset visok. Bio je načinjen od bagremovog drveta, a ploče su bile presvučene čistini zlatom po cijeloj duljini. Ploče su bile široke jedan i pol lakat. Tijekom Izraelovog putovanja pustinjom, te je ploče bilo teško nositi, pa su ih zbog toga vozili na kolima. (Ostale dijelove namještaja, međutim, svećenici iz Levijava plemena nosili su na ramenima.) Zlatne ploče trebalo je uspraviti i namjestiti u njeno podnožje od srebra, tako da je cijeli šator sastanka počivao na srebru - srebro je slika otkupljenja. Šator sastanka bio je povezan u cjelinu pomoću priječnica. Na svaku je ploču (trenicu) bio stavljen kolut od zlata, a kada su se trenice uzdigle, kroz kolutove su se provlačile priječnice i na taj se način šator sastanka povezivao u cjelinu. Radilo se o vrlo kompaktnoj građevini.

 

Šator sastanka imao je i jedan unutarnji zastor koji je Šator dijelio .na dva dijela; manji dio nazivao se Svetinja nad svetinjama, a veći se nazivao Svetinja. Sve što se nalazilo u šatoru sastanka oslikava jedan dio Osobe ili djela Gospodina Isusa Krista.