dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 37



TEMA: Plan Šatora sastanka


Onime o čemu je riječ u ovome poglavlju već smo se detaljnije bavili u ranijim poglavljima knjige Izlaska. Umjesto da ponavljamo stihove koje smo navodili ranije, htio bih ponoviti ono što smatram najvažnijim.


Dva dijela namještaja koja su se nalazila u dvorištu bili su mjedeni žrtvenik i umivaonik. Kada ste kročili u Svetinju, onda ste mogli naći tri dijela namještaja: zlatni svijećnjak, stol za prinosne kruhove i kadioni žrtvenik. U Svetinji nad svetinjama nalazio se Kovčeg saveza sa Pomirilištem (prijestoljem milosti).


Postojala su tri dijela Šatora sastanka. Postojala su i tri ulaza u šator sastanka. (1) Postojala su vrata u lanenoj ogradi koja je okruživala dvorište Šatora sastanka. (2) Postojao je ulaz koji je vodio u Svetinju. (3) Treći ulaz vodio je u Svetinju nad svetinjama, kamo je veliki svećenik ulazio jednom na godinu na veliki dan okajanja (kao što ćemo vidjeti u knjizi levitskog zakonika) i ondje je krvlju poškropio Pomirilište - zbog toga je ono i bilo Pomirilište (prijestolje milosti).


Sve u svemu, postojalo je sedam dijelova namještaja, i to uređenih na takav način da nam oslikavaju predivnu sliku. Mjedeni žrtvenik govori o Kristovom križu kod kojeg primamo oproštenje grijeha. Umivaonik govori o činjenici da Krist čisti ili pere sve one koji pripadaju Njemu. Umivaonik je mjesto na kojem ispovijedamo grijehe, te primamo oproštenje i očišćenje.


Svetinja je mjesto iskazivanja štovanja Bogu. U njoj se nalazi zlatni svijećnjak koji je slika Krista, Svjetlosti svijeta. Stol za prinosne kruhove oslikava Krista kao Kruh života kojim se hranimo. Kadioni žrtvenik je mjesto molitve. U poslanici Hebrejima je kadioni žrtvenik smješten u Svetinju nad svetinjama (a ne u Svetinju), a to je zbog toga što se naš Posrednik nalazi na nebu. Međutim, kadioni žrtvenik također se nalazi i u Svetinji u koju vi i ja možemo ući. Kada vjernici žele iskazivati štovanje Bogu, tada dolaze u Svetinju. Ispovijedanje, slavljenje, zahvaljivanje, posredovanje, prošnje - sve su to stvari koje se tiču štovanja Boga. A ste to nalazi se u Svetinji. Ako želite svjetlo koje svijet nudi, onda morate izaći van, međutim, ako želite svjetlo sa svijećnjaka, onda morate ući unutra. Da biste služili Kristu, ne možete živjeti prema mudrosti ovoga svijeta, već morate živjeti prema svjetlosti koju daje Božja riječ.


Svetinja nad svetinjama slika je Isusa Krista kod Boga. U poslanici Hebrejima rečeno nam je da pristupamo prijestolju milosti. Pomirilište je slika ovoga i to je mjesto na kojem nalazimo pomoć i milosrđe kada su nam potrebni. U nebu za vjernike danas postoji Pomirilište (prijestolje milosti).


Kada je Krist došao na zemlju, On ne samo da je ispunio sliku koju nalazimo u Šatoru sastanka, već je učinio i nešto krajnje neuobičajeno. Šator sastanka je u pustinji uvijek stajao usporedo s tlom. Polagalo ga se na ravno tlo, tako da su stupovi i ploče nalijegali u podnožja koja su na njih bila postavljena. Međutim, kada je Krist došao platiti cijenu za naše grijehe, okrenuo je Šator sastanka da stoji okomito. Križ je bio mjedeni žrtvenik (žrtvenik za paljenice) na kojem je Božji Janje bilo prineseno za naše grijehe. Umro je dok je bio na zemlji kako bi nas spasio. Međutim, jednako tako se i vratio u nebo kako bi nas zadržao spašenima. Danas se Svetinja nad svetinjama nalazi u nebu. K Bogu ne pristupamo horizontalno, kroz neku građevinu ili čovjeka, već gledamo u nebo i dolazimo izravno k Njemu - kroz Isusa Krista. "Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus." (1 Timoteju 2,5)


Na kojem se mjestu, prema Šatoru sastanka, danas nalazite vi, dragi moji prijatelji? Trebate li stati uz mjedeni žrtvenik kako biste se spasili? Mnogi ljudi - čak i mnogi crkveni članovi - trebaju doći na to mjesto. Jeste li kršćanin koji je sagriješio, koji mora priznati svoje grijehe kod umivaonika i biti opran? Ili možda danas živite u mraku? Uđite u Svetinju i živite po svjetlu sa zlatnog svijećnjaka. Možda je vaš duhovni život pomalo anemičan, pa se morate nahraniti Kruhom života da biste se okrijepili. Možda vaš molitveni život izgleda prosjački pa morate stati uz kadioni žrtvenik. Možda ste u nevolji i trebate milost, milosrđe i pomoć. Za vas je danas pripremljeno prijestolje milosti. Stanite pred to prijestolje i primite pomoć koja na vas čeka. Bog vas želi blagosloviti i voditi.



POGLAVLJE 38



TEMA: Plan Šatora sastanka - nastavak


U ovome poglavlju još uvijek se bavimo Šatorom sastanka. Počevši sa dvadeset i petim poglavljem, bio nam je iznesen nacrt Šatora sastanka, i to u detalje. Sada su Besalel i njegovi pomoćnici počeli graditi građevinu. U stvari, do trideset i osmog poglavlja, Šator sastanka već je izgrađen, koliko ja razumijem tijek događaja, ali još uvijek nije bio postavljen u red. U ovome poglavlju posebna je pozornost posvećena uređenju dvorišta.


Kao što ćemo to vidjeli u knjizi Brojeva, Izrael je kretao na put kada se stup od oblaka počeo micati. Kovčeg saveza nošen na ramenima svećenika vodio je izraelsku povorku. Kada bi stup stao, Izraelci bi na tom mjestu podizali tabor. Kovčeg saveza bio bi položen na pustinjski pijesak i oko njega bio bi podignut Šator sastanka. Stranice koje su se sastojale od zlatom presvučenih ploča bile bi polagane oko Kovčega na svoja mjesta, priječnice bi se provlačile kroz kolutove na trenicama (pločama), i na taj je način okvir Šatora bio gotov. Zatim se preko tog kostura polagao pokrov koji se sastojao od lanenog platna, kostrijeti, ovnujskih koža obojenih u crveno i jazavčevih koža. Ljepotu Šatora sastanka trebalo se vidjeti samo iznutra. Sve što se nalazilo u Šatoru sastanka govorilo je o štovanju Boga, slavljenju, divljenju Bogu i blagoslovima za svakog pojedinca.


Dvorište, omeđeno lanenom ogradom, imalo je površinu stotinu puta pedeset lakata i u njemu su se nalazili mjedeni žrtvenik (žrtvenik za paljenice) i umivaonik. To je bilo mjesto rješavanja pitanja grijeha. Grešnik bi ušao kroz vrata i stajao ondje kao grešnik. Svećenik bi ga uveo u dvorište. Grešnik bi tada polagao desnu ruku na glavu životinje koju je donio - radilo se o janjetu, jarcu ili juncu. Životinju bi tada ubili, a svećenik bi je prinio na žrtveniku. Pojedinac je mogao ići samo do te točke, dalje je mogao ići samo kroz osobu svoga svećenika. Svećenik je trebao prići umivaoniku kako bi se oprao da može ući u Svetinju. U Svetinji nalazila su se tri dijela namještaja: zlatni svijećnjak, stol za prinosne kruhove i kadioni žrtvenik - koji su svi govorili o štovanju Boga. Dalje se nalazio zastor koji je odvajao Svetinju od Svetinje nad svetinjama u kojoj su se nalazili Kovčeg saveza i Pomirilište (prijestolje milosti), jer je onamo ulazio samo veliki svećenik jednom godišnje u ime cijelog naroda.


Od bagremova drva napravi žrtvenik za žrtve paljenice, pet lakata dug, pet lakata širok - u četvorinu - a tri lakta visok. (Izlazak 38,1)


Na mjedenom žrtveniku (žrtveniku za žrtve paljenice) prinosila se žrtva i osuđivao grijeh. Kod toga žrtvenika svaki je pojedinac, kao i cijeli narod, rješavao svoje pitanje grijeha. Nakon gradnje tog žrtvenika, nije se moglo graditi još neki žrtvenik. To je bio jedini pristup Bogu, a svaki drugi žrtvenik podignut bilo gdje drugdje bio bi hula na Boga. Nalazio se na vrlo istaknutom mjestu jer se kod njega rješavalo vrlo važno pitanje grijeha. Prije nego što je čovjek pristupio mjedenom žrtveniku za žrtve paljenice, nije se moglo niti pomišljati na iskazivanje štovanja Bogu ili primanje blagoslova.


Rogovi žrtvenika govore o snazi sposobnosti Gospodina Isusa da spasi pojedinca. Zapisano je mnogo uputa i detalja u svezi pristupanja ovome žrtveniku i skrbi za njega. Trebalo je koristiti određene lonce, tave, kolutove i motke, itd. Međutim, ono što je važno upamtiti je funkcija toga žrtvenika - rješavanje problema grijeha.


A zatim, od zrcala žena koje su posluživale na vratima Šatora sastanka, načini tučani umivaonik i tučani stalak za nj. (Izlazak 38,8)


Zrcala o kojima se ovdje govori bila su načinjena od mjedi koja je bila visoko ispolirana. Žene se nisu nimalo izmijenile; i u ono su vrijeme uza se imale zrcala. Od tih je zrcala bio načinjen umivaonik. Umivaonik predstavlja Božju riječ. Biblija pokazuje svakome vjerniku potrebu za očišćenjem. Danas u našim kupaonicama imamo istu stvar. Imamo zrcala, a ispod zrcala nalazi se umivaonik. Zrcalo ne skida sa vas nečistoću, jednako kao što vas niti Zakon ne može spasiti. Možete se trljati zrcalom koliko god želite, ali prljavština i dalje ostaje na vama. Međutim, postoji "izvor pun krvi iz Emanuelovih žila, a grešnik uronjen pod nju, gubi sve mrlje krivnje."


Onda načini dvorište. Na južnoj strani dvorišta bijahu zavjese od prepredenog lana, stotinu lakata duge. Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuča, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuča, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. (Izlazak 38,9-11)


Fino prepredeno laneno platno govori o ljudskoj naravi Isusa Krista, .i ono je u stvari ljude odvajalo od Boga.


Jako sam se uznemirio proteklog Uskrsa kada mi je netko dao članak u kojem je bila poruka koju je predsjednik jednog od konzervativnih teoloških fakulteta iznio na jednom banketu. U tom sam istom restoranu i sam govorio pred nekoliko godina. Pisalo je kako je taj propovjednik rekao da sve što moramo učiniti je slijediti Isusovo učenje i tada će mir zavladati ovim svijetom - čak i ako niječete Kristovo božanstvo. Stvar je u tome da to jednostavno nije istina. Za čovjeka neće i ne može biti mira osim po prolivenoj Kristovoj krvi. Lanena ograda - koja oslikava Kristovu ljudsku narav - odvajala je ljude od Boga. Kristov život nas ne spašava - on nas osuđuje. Spašavamo se po Kristovoj smrti. Kada imamo propovjednike koji se prave konzervativnima, a u stvari propovijedaju takve poruke, nije niti čudo što danas u svijetu postoji tolika zbunjenost u svezi Božje riječi i poruke spasenja. Božja riječ, a posebice Šator sastanka, nalik je slikovnici. Ako samo promotrite sliku, razumjet ćete da vas život i učenje Isusa Krista ne mogu spasiti. Kao prvo, ne možete biti jednaki Njegovome životu i ne možete ispuniti sve ono što je zapisano u Njegovom učenju. Liberalna teologija već nas godinama pokušava uvjeriti u glupost suprotnog uvjerenja, i ona je razlog brojnim problemima u kojima se danas nalazimo. Krajnji je čas da netko kaže istinu otvoreno i bez sustezanja. Kristovo učenje ne može vaš spasiti, dragi moji prijatelji. Spašava vas samo Kristova smrt na križu. To je razlog zbog kojeg se u dvorištu nalazio mjedeni žrtvenik. Bijela lanena ograda odvajala je ljude od Boga i Boga od ljudi. Iako su podnožja samoga Šatora. sastanka bila načinjena od srebra, podnožja za ogradu bila su mjedena. Mjed, kao što smo već vidjeli, oslikava metal suda. Slika Krista u Otkrivenju 1,15 govori o Kristovim nogama koje su nalik "uglađenoj mjedi." Tvrdim vam dragi moji prijatelji, grijeh mora biti osuđen. Čovjek mora prepoznati da je grešnik. Ne može doći pred Boga dok pitanje njegova grijeha nije riješeno.



Kuke na stupovima i njihove šipke bile su srebrne, a srebro je metal otkupljenja. Ograda dvorišta držala je ljude vani, ali je Bog načinio prolaz da čovjek može pristupili. Našao je put da osudi grijeh, pa je osigurao otkupljenje za čovjeka kako bi se mogao zaodjenuti u Kristovu pravednost. Kakva slika! Možete promatrati Šator sastanka i saznati poruku Evanđelja. Bog nam je tu poruku ondje iznio u slikovitom obliku.


Zavjesa na dvorišnim vratima - izvezena - bila je od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata bila duga; visoka, po širini, pet lakata kao i dvorišne zavjese. (Izlazak 38,18)


Svi materijali i boje govore o Kristovoj Osobi. Već smo prošli kroz mnoge od tih detalja, ali neće biti naodmet da neke stvari ponovimo. Plava boja govori o činjenici da je kao božanstvo došao iz neba. Crvena boja govori o Njegovoj ljudskoj naravi i o krvi koju je prolio za čovječanstvo. Ako se izmiješaju crvena i plava boja, dobivamo, ljubičastu boju (grimiznu boju), koja govori o Kristu kao Kralju. Rodio se kao Kralj Židova.


Vrata su bila jednako visoka kao i ograda u svom vanjskom dijelu. .Ograda je bila visoka oko dva metra i dvadeset i pet centimetara, pa bi čak i viši košarkaši imali problema viriti preko nje. U dvorište se nije moglo ući osim kroz ovaj ulaz. Bio je to širok ulaz - dovoljno širok da kroz njega može ući svaki grešnik - ali je to ujedno bio i jedini ulaz. Krist je rekao za sebe da je On Put, Istina i Život. Ja o vratima u dvorište volim misliti kao o Putu.


Sljedeći od tri ulaza koja su čovjeka vodila pred Boga bio je ulaz u Svetinju. O tome volim misliti kao o "Istini." Kristovo božanstvo ne da se oborili, kao ni činjenica da je umro za vas, a svejedno mu možemo iskazivati štovanje. Mnogim bi ljudima bilo mnogo bolje kada uopće ne bi odlazili u crkvu (odnosno, u neke od crkvi). Njihovo stanje nije u redu, a crkve u koje ti ljudi odlaze vrijeđaju Gospodina Isusa negirajući Njegovo božanstvo.


Posljednji ulaz, kojim se ulazilo u Svetinju nad svetinjama, bio je ulaz kroz zastor koji govori o životu kojeg je Krist žrtvovao na križu. Kada je Krist umro, taj se zastor razderao na dva dijela odozgo prema dolje, čime je Bog dao do znanja da je sada put k Bogu stajao otvoren. To je Život. Krist je Put i Istina i Život. Nitko ne dolazi k Ocu, osim po Njemu (Ivan 14,6).


Nadalje vam želim skrenuti pozornost na Izraelce kao pojedince. Izrael kao narod naziva se "Sin." Bog nikada nije Izraelca kao pojedinca nazvao imenom "sin." Postavlja se pitanje tko je Židov? Je li Židov čovjek koji se rodio kao Židov ili čini li ga religija Židovom? U Starome zavjetu morali ste se roditi kao Židov da biste mogli biti Židov, a Bog je osigurao da svi mogu biti otkupljeni, što je značilo da svaki pojedinac mora biti nanovo rođen. Izrael je bio izabrani narod, ali je svaki pojedinac morao biti otkupljen.


A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice - to jest beku po glavi, odnosno pola šekela prema hramskom šekelu, od svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo je: stotinu talenata i tisuću sedam stotina sedamdeset i pet šekela u hramskim šekelima. Bilo je upisanih: šest stotina tri tisuće i petsto pedeset. (Izlazak 38,23-26)



Židovi su donijeli srebro jer je ono bilo metal otkupljenja. Svaki Izraelac trebao je biti otkupljen da bi bio prihvatljiv. Mi smo otkupljeni skupocjenom Kristovom krvi koja je dragocjenija od srebra iii zlata. Svaki pojedinac u Izraelu nije bio spašen. Spašen je bio samo ostatak naroda, baš kao što niti svi crkveni članovi nisu spašeni.


Vrlo mali postotak crkvenih članova današnjice su spašeni ljudi. Jedan mi je bogataš rekao kako su on i njegova žena dugo godina "igrali crkve." "Sjedali bismo uz ostale licemjere. Nitko među nama nije bio nanovo rođen. Samo bismo stavljali svoje maske. Prije zalaska sunca, svi smo bili pijani." Biti crkveni član ne znači baš previše u ovim vremenima u kojima živimo. Morate biti otkupljeni. Tako je bilo i sa Izraelovim sinovima - morali su biti otkupljeni.


Stotinu talenata srebra otišlo je za salijevanje podnožja Svetištu i zavjesi: sto podnožja od sto talenata - talenat za podnožje. (Izlazak 38,27)


Podnožja su bila načinjena od novca za otkupljenje. Na ta se podnožja smještao Šator sastanka. Bio je izgrađen na srebru. Gradio se na otkupljenju. Svaki pojedinac mora osobno prihvatiti otkupljenje koje je u Kristu Isusu. Morate platiti cijenu otkupnine. Koja je to cijena? Ne radi se o srebru ili zlatu. Jedini uvjet je taj da morate biti žedni. Biste li voljeli popiti vodu života? Besplatna je. Spasenje je besplatno, ali to ne znači da je jeftino. Bog je platio veliku cijenu. Dao je svoga Sina da umre na križu i plati cijenu našeg otkupljenja. Otkupljeni smo Njegovom krvi.


U pustinji je Izrael, kao narod, bio prisiljen na otkupljenje. Međutim, kada su stigli u Obećanu zemlju, ako su željeli biti pribrojeni otkupljenima, morati su platiti cijenu otkupljenja. Hvala Bogu što je za nas ta cijena već plaćena. Ne košta nas ništa. Ono nema cijenu. Međutim, morate biti žedni toga otkupljenja. Želite li biti spašeni? Prepoznajete li da imate potrebu, da ste grešnik? Tada dođite. Cijena je plaćena. Krist je prolio svoju dragocjenu krv za tebe. Ona vam omogućava da dođete k Bogu i budete prihvaćeni kroz Krista.