dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 39

  

TEMA: Sveta odjeća velikog svećenika

 

Aron je bio veliki svećenik, a odjeća koju je nosio govori o Kristovoj Osobi. Već smo vidjeli obrazac prema kojem je ova odjeća trebala biti načinjena.

 

Od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo izrađeno ruho za službu u Svetištu; naprave svetu odjeću Aronu, kako je Jahve naredio Mojsiju.  Oplećak naprave od zlata, ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. (Izlazak 39,1-2)

 

Odjeća je bila sveta jer je bila odvojena za službu Bogu.    

 

Za oplećak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene na svoja dva kraja; tkanica što je na njemu stajala bila je napravljena od zlata, ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju. (Izlazak 39,4-5)

 

Veliki svećenik nosio je osam odjevnih predmeta. Četiri su bila ista ili slična odjevnim predmetima koje su nosili ostali svećenici Ta odjeća oslikava našeg Velikog svećenika - Isusa Krista - u svoj Njegovoj slavi i veličanstvu. Svaki odjevni predmet nosio je u sebi simboliku.

 

Na veliki dan okajanja, kada bi Aron unosio krv u Svetinju nad svetinjama, svu svoju odjeću za slavu i ljepotu odložio bi na stranu, te bi nosio samo jednostavno laneno odijelo, koje su nosili i ostali svećenici. Morao je biti bez ljepote, ali ipak čist.

 

Bijelo laneno platno, koje su nosili svećenici, govori nam o pravednosti. U knjizi proroka Izaije 52,11 čitamo: "Odlazite, odlazite, iziđite odatle, ne dotičite ništa nečisto! Iziđite iz njegove sredine! Očistite se, vi koji nosite posude Jahvine." Bog nam još uvijek ovo poručuje. Ne vjerujem da Bog upotrebljava grešnog propovjednika, učitelja ili laika, bez obzira koliko on bio istaknut ili talentiran. Oni ne čine baš ništa za Boga, jer On ne želi prihvatiti njihovo djelo. Ti ljudi grade drvom, sijenom i slamom. Mi se moramo zaodijevati Kristovom pravednošću, a zatim živjeti takvim životom da tu činjenicu i potvrdimo ovome svijetu. To je pouka koju nalazimo u ovom temeljnom odijelu.

 

Zanimljivo je zapaziti da kada je Aron ulazio u Svetinju nad svetinjama prinijeti žrtvu za grijeh naroda, odlagao je svoju odjeću za slavu i ljepotu. Kada je Gospodin Isus došao na zemlju, On nije odložio svoje božanstvo, ali je odložio odjeću za slavu i ljepotu, to jest odložio je svoja obilježja koja je imao kao Bog. Odložio je slavu i sišao je na zemlju kao ljudsko biće - rodio se kao maleno dijete. Ljudi su tražili Kralja, a ne Djetešce. Zatim je samoga sebe žrtvovao kao žrtvu za grijehe. V svome je ljudskom obličju umro.

 

Reći da je Bog umro na križu i nije baš sasvim točno. Pitam se što žele reći time da je ''umro"? Isus Krist je umro na križu i bio je odvojen od Boga - to je istina. Neizbježno je nastala raspuklina u Trojstvu kada je Krist bio učinjen grijehom za nas, a sam nije upoznao grijeha (vidite 2. Korinćanima 5,21). Međutim, upravo je u tome trenutku Bog u Kristu mirio svijet sa samim sobom (vidite 2. Korinćanima 5,19). To je tajna, dragi moji prijatelji, u koju ja ne mogu prodrijeti. Čitao sam djela mnogih teologa i našao sam da niti oni nisu mogli prodrijeti u dubinu te istine.

 

Odjeća za slavu i ljepotu bila je uistinu predivna. Veliki svećenik bio je bogato ukrašen i odjeven u raznobojnu odjeću. Nosio je oplećak u kojem su bila dva kamena, po jedan na svakome ramenu, sa šest imena lzraelovih plemena urezanih u jednome kamenu, i drugih šest na drugome kamenu, što sve govori o snazi i sposobnosti našeg Gospodina, velikog Pastira svojih ovaca. Kada se jedna ovca izgubi, naš je veliki Gospodin pronađe, stavi na ramena i dovodi natrag. Hvala Bogu što imamo Pastira koji nas stavlja na ramena i sigurno dovodi natrag u stado. Kadar je do kraja spašavati sve one koji kroz Njega dolaze Bogu (vidite Hebrejima 7,25).

 

Velik svećenik također je nosio i naprsnik, koji je nalikovao nekakvoj vesti. Imao je na sebi dvanaest dragih kamenova i bio je posebno lijep. Vjerojatno je imao i neku vrstu džepa u kojem sa se nalazili Urim i Tumim. Urim i Tumim imali su nekakve veze sa predviđanjem. Nije nam rečeno na koji je način to funkcioniralo. Prelijepi dragi kamenovi na naprsniku govore o činjenici da nas danas Krist nosi na svome srcu. Ljubi nas. '"Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." (Ivan 3,16). Ovi kamenovi slika su Božje velike ljubavi prema nama.

 

Na naprsniku su bili izvezena zlatna zvonca i šipci. Tako, kada je veliki svećenik obavljao svoju službu, zvonca se moglo čuli gdje zvone kada on ulazi u Svetinju. Šipci govore o plodnome životu kojeg bi vjernici trebali voditi. Zvonca  govore o svjedočanstvu koje takav život ostavlja u svijetu. Kada se svećenik nalazio u Svetinji, Izraelci su mogli reći: "On je unutra, na mjestu iskazivanja štovanja Bogu i ondje je za nas. Znamo da je unutra jer možemo čuti zvonca." To je značenje koje bi štovanje Boga trebalo imati i za nas, dragi moji prijatelji. Naš Veliki svećenik predstavila nas pred Bogom. To bi nas trebalo privući Kristovoj Osobi.

 

U jednoj od mojih crkava imao sam starješinu - tada sam još bio mladić- i on mi je bio veliko ohrabrenje i poticaj. Bio je predivan Božji čovjek i običavao mi je pristupati nedjeljom ujutro, pa mi je govorio: "Danas si uistinu zazvonio u zvonce." Ako vas zanima istina, nisam baš prejako zvonio. U ono sam vrijeme propovijedao dosta slabe propovijedi, ali ono što mi je želio reći je to da s obzirom da je sam proučavao Bibliju, kroz propovijedanje Božje riječi uspijevao je doći pred Krista.

 

Bilo je divno čuti zvuk zvonaca velikog svećenika. Kakvu li nam samo sliku daje odijelo velikog svećenika! Na mitri na njegovoj glavi pisalo je: "Posvećen Jahvi." To je slika svetosti, a tiče se unutrašnjeg života, međutim, ono što je važno je činjenica da je veliki svećenik u potpunosti predan djelu službe. Svet označava sve ono što je odvojeno za službu Bogu.

 

Htio bih propovjednicima današnjice reći jednu riječ. Ja sam propovjednik već dugo godina i znam da postoji mnogo ljudi koji žele da propovjednik bude gotovo sve pod suncem. Žele da bude društven, da se sa svima rukuje, da sve tapša po ramenu i da uz sve to još i propovijeda. Nije niti čudo što mnogi propovjednici doživljavaju slom živaca. Mnogi propovjednici nisu ništa drugo nego babice mnoštvu male djece u Kristu. Svo vrijeme moraju hodati noseći ih unaokolo i podrigujući ih. Propovjednik koji danas stoji iza propovjedaonice trebao bi biti kadar nositi mitru na kojoj piše: POSVEĆEN JAHVI, to jest, trebao bi imati dovoljno vremena za spremanje propovijedi. Treba imali dovoljno vremena da u molitvi može doći pred Boga. Čudim se brojnim ljudima koji propovjednike pozivaju u izlazak u subotu navečer. To bi trebao biti njegov dan za meditiranje nad Božjom riječi i spremanje za propovijed. Jednom mi je jedan starješina rekao: "'Drago mi je što si me došao obići, ali reći ću ti što bih volio da učiniš. Volio bih da provodiš vrijeme spremajući propovijedi umjesto da me posjećuješ. Posao je danas vrlo težak i ja sam pomalo umoran i obeshrabren. Kada dođem u crkvu u nedjelju, volio bih čuti nešto što dolazi od Boga. Potrebna mi je pomoć, i nadam se da ćeš subotu provesti spremajući se kako bih ja u nedjelju ujutro i navečer mogao slušati poruku iz neba."

 

Mislim da je imao puno pravo reći mi to. Dragi moji prijatelji, mislim da moramo prepoznati činjenicu da bi svećenici trebali biti sposobni nositi mitru. Bez nje, naša služba za Gospodina neće biti učinkovita.

 

 

POGLAVLJE 40

 

 

TEMA: Podizanje Šatora sastanka i ispunjavanje Šatora Božjom slavom

 

U ovome poglavlju Šator sastanka je dovršen. Htio bih se tu pozabaviti samo jednom stvari jer smo se već pozabavili sa svim dijelovima namještaja i odijela svećenika. Kada je Mojsije postavio Šator sastanka u Izraelovom taboru, dogodila se zapanjujuća stvar.

 

A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivalište.

 

Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao. Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaše nad Prebivalištem, a noću bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu. (Izlazak 40,34-38)

 

Kada je apostol Pavao želio u poslanici Rimljanima oslikati Izraelce, nabrojio je nekoliko stvari koje ih odvajaju od ostalih naroda. Jedna od stvari je i slava (Rimljanima 9,4). Izraelci su jedini narod koji je imao Božju slavu - vidljivu Božju nazočnost u svojoj sredini. Ona ih je vodila kroz strašnu pustinju. Ako su toga dana trebali putovati, tada bi se ujutro podigao oblak. Ako se oblak nije podizao, Izraelovi bi sinovi ostajali u taboru. Nisu se pokušavali kretati toga dana. Nikada nisu kretali na put vođeni svojom mudrosti i prosudbom. Nisu glasovali o tome hoće li krenuti na put ili ne, a odluku o tome nije donosio niti Mojsije - odlučivao je oblak.

 

U našim crkvama  ponekad znamo reći da je Krist Glava crkve. Što je s vašom crkvom? Je li On Glava vaše crkve? Slijedimo li danas oblak ili o tome odlučuje čovjek u crkvenome odboru koji je uspješan biznismen? Danas možete čuti ljude kako govore: "Želim sa svojim propovjednikom porazgovarati o tome. Želim čuti što će mi reći." Mi pastori nismo nikakvi eksperti u savjetovanju ljudi što da učine. Ne možemo rješavali svačije bračne probleme. Međutim, danas postoji stup od oblaka, iako ga većina ljudi ne vidi. Radi se o Božjem Svetom Duhu. On bi trebao biti onaj koji će nas voditi i upravljati. Kako li Ga samo zanemarujemo u crkvama. Uvijek se za savjet obraćamo nekome čovjeku ili nekome izvan Boga. Međutim, potrebni su nam propovjednici, učitelji i laici ispunjeni Božjim Duhom. Našim su crkvama potrebne vođe koji obraćaju svu svoju pozornost Božjoj riječi i koji žele tvoriti Božju volju. Nad crkvom danas nema nikakvog vidljivog oblaka, već nas želi voditi Božji Sveti Duh.

 

Ovime zaključujemo naša proučavanja u knjizi Izlaska. Knjiga je započela u mračnim ciglanama Egipta, a završila je veličanstvenom Božjom nazočnošću samoga Boga u Šatoru sastanka. Božja nazočnost vodila je Izraelce kroz pustinju. Bog vas želi izbaviti iz mraka robovanja grijehu i želi vas dovesti u svoje predivno svjetlo, te vam predočili svoju volju kako bi vas mogao voditi. Knjiga Izlaska je uistinu predivna!