dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 9

 

 TEMA: Peta pošast - pomor stoke; šesta pošast - čirevi; sedma pošast - tuča

 

Bog nastavlja radili na tvrdoglavom faraonovom srcu i njegovom narodu. Tako dugo dok se faraon bude opirao Bogu, tjeskoba i nevolje slijevat će se po egipatskoj zemlji i njenim stanovnicima. Do ovog poglavlja čitali smo kako je faraon otvrdnjavao vlastito srce, a sada čitamo kako je Bog otvrdnuo faraonovo srce. Faraonovo stalno odbijanje da prizna Jahvu kao Boga te da posluša Njegove želje, dovelo je do očitovanja Božje sile u uništavanju. Bog po nama želi izliti blagoslove i želi nas spasiti, međutim, naše odbijanje može blagoslove okrenuti u prokletstvo. Tako je bilo i sa faraonom.

 

PETA POŠAST - POMOR STOKE

 

Tada Jahve reče Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao, ruka Jahvina udarit će strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci.

 

Razlikovat će Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipćana, tako da ništa što pripada Izraelcima neće stradati.'" Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: "Sutra će Jahve izvesti ovo u zemlji." Sutradan Jahve tako i učini. Sva stoka Egipćana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda. (Izlazak 9,1-7)

 

Čovjek bi pomislio da je do sada faraon već bio pomalo i zadivljen, pa će sada pustiti Izraelove sinove da odu. Potpuno je očito da je Bog uključen u ovu pošast i da se On pozabavio s kraljem i njegovim narodom.

 

Dok sam bio u Egiptu, otišao sam sa svojom turističkom skupinom do piramida. Kad smo se vratili, jedan od ljudi koji poznaje to područje, rekao je: "Jeste li vidjeli mumije bikova?" "Ne", odgovorili smo. "O", nastavio je, "propustili ste najvažniju stvar." Tako se nekolicina iz naše skupine vratila natrag do piramida kako bi ih slikali. Ja nisam bio protjerano zainteresiran za još jedno putovanje od dvadesetak kilometara po onoj vrućini kako bih vidio mumije bikova! Ali, one su ondje - njih doslovno na stotine - predano pokopane u sarkofazima. Arheolozi su ih upravo počeli iskapati. U Egiptu se štovalo crnog bika imenom Apis. Drugi po veličini hram kojeg je Egipat izgradio nalazio se u Memfisu i bio je namijenjen štovanju crnog bika Apisa. Za Apisa se vjerovalo da je utjelovljenje boga Pta Memfisa. Apis, za kojeg se držalo da je začet mjesečevom zrakom, bio je prepoznatljiv po nekoliko karakteristika. Vjerovalo se da se novi

 

Apis uvijek rađa po smrti staroga. Mrtvog bika balzamiralo se i pokapalo u Memfisu. Njegova je duša tada prelazila u onostrani svijet kao Oziris - Apis.

 

Mogli bismo reći da ono što imamo ovdje je štovanje bolesne krave. Bog se sigurno smijao na ovo. Bog je upravio svoj sud protiv ove grozne i zastrašujuće institucije idolopoklonstva koja je uhvatila Egipćane jednako kao i Izraelce. Vidjet ćemo kasnije da je i Izrael također otišao u idolopoklonstvo.

 

ŠESTA POŠAST - ČIREVI

 

Reče Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregršti pepela iz peći, pa neka ga Mojsije pred faraonovim očima baci prema nebu. Od toga će nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima će i na životinjama izazivati otekline i stvarati čireve s kraja na kraj Egipta."

 

Tako oni uzeše pepela iz peći i dođoše pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s čirevima prekriše ljude i životinje. Ni čarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i čarobnjaci, kao i ostali Egipćani, bili prekriveni čirevima. (Izlazak 9,8-10)

 

To je samo pretpostavka, međutim, ova je pošast vjerojatno započela još kad su Mojsije i Aron bili kod faraona, pa je on bio prvi kojeg su prekrili čirevi.

 

Ni čarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i čarobnjaci, kao i ostali Egipćani, bili prekriveni čirevima. (Izlazak 9,11)

 

Faraon je u svakome trenutku uza se imao čarobnjake ili mudrace koji su ga savjetovali. Njima je uspjelo duplicirati prve tri pošasti i čuda. Ostalo nisu mogli duplicirati, a u ovome sudu i njih su prekrili čirevi! Lako mogu zamisliti da su se žurno udaljili.

 

Po prvi puta Bog sudom dotiče i čovjeka i životinje. Udario je na čovjekovo tijelo. Svećenici koji su služili u egipatskim hramovima morali su biti čisti, bez ikakvog nagovještaja da bi iz njih mogla izbiti bolest. Iznenada ih je pogodila pošast sa čirevima, pa su postali nečisti, a time i neprikladni za služenje u hramovima. Time je sva lažna religija i štovanje u Egiptu doživjela obustavu.

 

Šetao sam dijelom ruševina grada Memfisa. Ruševine su sada već praktički nestale, ali arheolozi znaju ponešto o veličini tog velikog grada. Kako biste prolazili ulicama toga grada, nailazili biste na jedan hram za drugim. U Memfisu je postojalo preko tisuću hramova, a svećenici su služili u svakome od njih. Lako možete zamisliti što je pošast čireva učinila štovanju u tim hramovima. Sve je zamrlo. Svi su se reflektori ugasili!

 

Dok sam bio u tome gradu, sjećam se da sam čitao o štrajku u Las Vegasu. U "blještećoj guduri" nalazi se vjerojatno više neonskih svjetala nego u bilo kojem drugom gradu u svijetu. Netko mi je rekao da ako noću letite zrakoplovom iznad Las Vegasa, svjetlo je tako snažno da pomislite da je počelo izlaziti sunce. Došlo je do štrajka i sva su se svjetla ugasila. Moteli su se zatvorili i ljudi su otišli. Bio je to tako zapanjujući događaj da su predstavnici vlasti odmah udovoljili zahtjevima štrajkaša.

Stanje u Egiptu bilo je slično stanju u Las Vegasu za vrijeme štrajka. Lažna religija ostala je bez posla. Svi su imali čireve. Svećenici nisu mogli služili u hramovima. Na hramovima su

vjerojatno bili izvješeni znakovi na kojima je pisalo: ZATVORENO ZBOG BOLESTI.

 

Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao. Tada Jahve reče Mojsiju: "Podrani ujutro, iziđi pred faraona i reci mu: 'Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže. (Izlazak 9,12-13)

 

Iako je i sam faraon bio pogođen čirevima, Bog nastavlja tražiti otpuštanje svoga naroda kroz svoga slugu Mojsija. Koliko puta smo već pročitali: "Pusti narod moj da ode i da mi štovanje iskaže"? Koliko puta smo čuli Božji zahtjev: ''Pusti narod moj da ode"? Faraon svejedno odbija pustiti Izrael da napusti zemlju. Srce mu je bilo tvrdo.

 

Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit ću ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja. Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje. Poštedio sam te da ti pokažem svoju moć i da se hvali moje ime po svoj zemlji. Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i priječiš mu da ode. (Izlazak 9,14-17)

 

Bog će upotrijebiti faraona da očituje svoju silu po svoj zemlji. Tu vidimo kako izgleda slučaj kada Bog koristi propast ljudi za svoju slavu. U Psalmu 76,11 čitamo: "Je će te i bijes Edoma slaviti, i preživjeli iz Hamata štovat će te."

 

SEDMA POŠAST - TUČA

 

Sutra u ovo doba pustit ću tuču tako strašnu kakve u Egiptu još nije bilo otkad je postao do sada. (Izlazak 9,18)

 

Egipat je u biti zemlju u kojoj ima jako malo kiše. Prosječno padne manje od dva i pol centimetra kiše na godinu. Bog im poručuje da će dobiti kišu - ali onu vrstu bez koje bi lako mogli živjeti.

 

Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve što je vani, na otvorenu. Sve što se nađe u polju, bilo čovjek bilo živinče, ne bude li uvedeno unutra, poginut će kad tuča zaspe po njima.'" Faraonovi službenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra. (Izlazak 9,19-20)


Tu se radi o tome jesu li vjerovali Bogu ili ne. Bog je rekao: "Sklonite se vi i vaša stoka." Mnogi nisu vjerovali Božjim riječima, pa su pretrpjeli posljedice suda. Bog im je dao priliku, međutim, radilo se o njihovom izboru hoće li vjerovati onome što je Bog rekao ili neće. Ista ta istina vrijedi i danas.

 

Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku. (Izlazak 9,21)

 

Ova je pošast bila upravljena protiv Isis (ponekad predstavljena kao kravoglava), božice plodnosti, koju se također smatralo božicom zraka. Ona je mitska kćer Seta i Nut, Ozirisove sestre i žene, te Horusove majke. Vjerovalo se da suze Isis padaju u rijeku Nil i da ona zbog toga plavi svoje obale i donosi hranu zemlji. Isis je bila istaknuta božica u Egiptu, a ova pošast sa tučom bila je upravljena protiv nje.

 

Važno je zapaziti da pošast dotiče ljude, baš kao i životinje.

 

Onda rekne Jahve Mojsiju: "Pruži ruku prema nebu da udari tuča po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, životinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj." Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana.

 

Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. Tuča pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi. (Izlazak 9,22-25)

 

Oni koji nisu vjerovali Bogu, nisu se pobrinuli oko vlasne zaštite. Poruka koju je Bog uputio Egipćanima ista je ona koju Bog upućuje svijetu i dan danas. Dolazi sud. Čovjeku nije baš premudro da nastavi živjeti kao da se ništa neće dogoditi. Tako je bilo u Noino vrijeme, a tako će biti i u vrijeme kada se Krist vrati natrag na zemlju sa sudom. Mnogi ljudi u Egiptu nisu vjerovali Bogu, pa su zato platili i visoku cijenu svoje nevjere. Sve što Bog traži jest da mu vjerujete.

 

Samo u gošenskom kraju, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuče.  (Izlazak 9,26)

 

Odavde nadalje, gošenski je kraj pošteđen pošasti koje pogađaju egipatsku zemlju.

 

Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reče: "Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo. (Izlazak 9,27)

 

Bilo je to prvi put da je faraon priznao grijeh.

 

I tako propade lan i ječam: jer ječam bijaše u klasu, a lan u cvatu. (Izlazak 9,31)

 

Pšenica i raž nisu bili pogođeni na taj način, čitamo dalje u trideset i drugome stihu, jer još nisu bili izrasli. Sve je bilo potučemo. Bila je to osuda protiv egipatske hrane i odijevanja.

 

Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija. (Izlazak 9,35)

 

Bog je pogađao Egipćane kako bi ih probudio i istjerao iz lažnog štovanja. Faraon, vođa naroda, i dalje je otvrdnjivao svoje srce.