dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 11


TEMA:

Gradnja babilonske kule; od Šema do Abrahama


GRADNJA BABILONSKE KULE

Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. (Postanak 11,1)


Ne znam kojim su jezikom ljudi govorili u ono vrijeme. Jedan moj zemljak, propovjednik, duhovito mi je rekao: "Ti i ja smo vjerojatno jedini ljudi koji znaju kojim jezikom su ljudi govorili prije babilonske kule - govorili su našim dijalektom." Bit ću iskren s vama, mislim da se ipak radilo o nečem drugom. O kojem se jeziku radilo, mi danas jednostavno ne znamo. Vjerujem da o kojem se god jeziku radilo, to će biti jezik kojim će se govoriti u nebu i bit će to mnogo bolji jezik nego što ga mi danas imamo, sa mnogo više određenijih imenica, glagola, pridjeva i prijedloga.

Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane. (Postanak 11,2)


"Ali kako su se ljudi selili s istoka." Zapazite kako se govori o tome da su ljudi selili s istoka. Čovječanstvo se, po svemu sudeći, selilo prema zapadu. "Naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu", koja se nalazi u dolini rijeka Eufrat i Tigris.

Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. (Postanak 11,3)


Na tome području nema kamenja, pa su počeli praviti cigle. Sama ta činjenica govori nam mnogo o čvrstoj naravi građevina koje su pravili. Cigla je čak i danas popularan građevni materijal Međutim, cigla je bila upotrebljavana ondje zbog svoje praktičnosti - bila je neophodna.

Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" (Postanak 11,4)


Zapazite da su rekli: "Hajde da sebi podignemo grad… Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji."Bolovali su od uznapredovalog slučaja kroničnoj ja-itisa. Pribavimo sebi ime. Po mom mišljenju, jedina svrha te kule bila je da postane okupljališno mjesto za čovjeka.

Babilonska kula bila je zigurat. U dolini Eufrata i Tigrisa postoje ruševine mnogih zigurata. Imam fotografije jednog iz Ura Kaldejskog, mjesta u kojem je Abraham živio. Bio je načinjen od cigle, čvrste kontrukcije i konično se dizao do vrha. Po svemu sudeći, na vrhu se nalazio žrtvenik na kojem su se u nekim slučajevima prinosile ljudske žrtve. Kasnije su se žrtvovala djeca, stavljajući ih na užarene idole. Sve to bilo je povezano sa ziguratima u kasnijoj povijesti.

Međutim, u vrijeme svoje gradnje, babilonska kula predstavljala je čovjekovu pobunu protiv svemoćnoga Boga. Po svemu sudeći, Nimrod jc bio taj koji je vodio u tome pokretu. Bio je graditelj Babela, a očito i babilonske kule. Trebalo je to biti mjesto na kojem će podići carstvo koje će se protiviti samome Bogu.

Da bi ostvario svoje ambicije i realizirao svoje snove, bile su neophodno potrebne dvije stvari, Prvo, trebalo mu je središte jedinstva, neka vrsta stožera. Trebala mu je prijestolnica, mjesto okupljanja, mjesto na koje će svi gledati. Zato je izgradio Babel. Time je bio zadovoljen jedan od zahtjeva za ostvarivanje njegovog sna o svjetskom carstvu. Kao drugo, bilo mu je potrebno okupljalište, ali ne samo geografski gledano, već također i psihološki gledano, dakle, mjesto koje će ljude motivirati i pokretati. Trebala je postojati pokretačka sila - trebao je postojati spomenik. Lenjinov grob je mjesto na kojem se dugo godina sastajao komunizam, a u Nimrodovo vrijeme bila je to babilonska kula. "Hajde da sebi" je pobuna protiv Boga. "Pribavimo sebi ime" otkriva nam uobraženu i drsku ambiciju.


Promotrimo sada malo što babilonska kula nije bila. Nije bila izgrađena kao mjesto sklanjanja u vrijeme poplava. Nimrod nije gradio iznad poplavnih nivoa, kao što neki komentatori predlažu. S druge strane, smatram to vrlo pogubnim tumačenjem. Na koncu, Lenjinov grob nije bio mjesto na koje se bježalo kad se Volga izlila iz svoga korita. Ta kula otkriva arogantan, drzak i buntovan stav čovjeka protiv Boga. Bog je rekao čovjeku da se mora raspršiti po zemlji i da je mora napuniti. Međutim, čovjek je odgovorio: "Nema šansi. Skupit ćemo se na jedno mjesto. Gotovi smo s tobom." Babilonska kula bila je okrenuta protiv Boga.

Također, babilonska kula bila je vjerski simbol. Bio je to zigurat, Diljem cijele te doline, kao što sam već spominjao, postoje ruševine zigurata. Bila su to mjesta na kojima je čovjek iskazivao štovanje stvorenju umjesto Stvoritelju. Neki zigurati bili su okrugli, drugi kvadratični, međutim, svi su imali stepenice koje su vodile do vrha, a na vrhu su se ljudi klanjali suncu, mjesecu i zvijezdama. Na koncu, kad su vidjeli sunce, mjesec i zvijezde, znali su da neće biti Potopa, a smatrali su daje Bog bio vrlo podao i okrutan u tome što je poslao Potop.

Zapazite koja je Božja reakcija na gradnju babilonske kule.

Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče, "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. (Postanak 11,5-6)


Radi se o izuzetnoj tvrdnji. S obzirom da su svi narodi govorili jednim jezikom, nisu postojale jezične barijere. Mogli su se okupljati i stavljati na hrpu svoje znanje i sredstva koja su im stajala na raspolaganju. "Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti." Tu nalazimo da čovjek, unatoč Potopu, posjeduje palu narav, to jest da je u potpunosti izopačen. Bog nije mogao ignorirati takvu pobunu jer se radilo o pobuni protiv Njega. Bog će postaviti zaštitni zid. Načinit će barijeru među ljudima. To je bilo neophodno jer je čovjek vrlo sposobno biće. On može otići na mjesec i može letjeti mlaznim zrakoplovima. Ja sam još uvijek zapanjen činjenicom što mogu sjediti u mlaznome zrakoplovu, letjeti deset kilometara iznad zemlje i da mi još pritom poslužuju ukusno jelo. Jednostavno ne mogu prijeći preko te činjenice. Bit ću iskren s vama - čini mi se to potpuno nevjerojatnim. Čovjek je u svemu tome uspio. Čovjek je vrlo sposobno biće.

Možete vidjeti što bi čovječanstvo učinilo s jednim jezikom kad bi ustalo protiv Boga. Zapazite stoga što je Bog učinio.


Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije. Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. (Postanak 11,7-9)


Sada je čovjek bio raspršen po cijelom licu zemlje. Bili su zajedno u svojoj pobuni, međutim, sada više nisu mogli razumjeti jedni druge. Znate, jezična barijera je viša od kineskog zida. Viša je od bivšeg berlinskog zida i svakako mnogo učinkovitija. To je ono što razdvaja ljude i jača je od svake nacionalne granice ili nekog oceana.


Postoje mnogi koji tvrde da su se jezici razvili postupno, Međutim, Bog nam govori daje On pobrkao govor, tako da oni koji su gradili, odjednom nisu mogli razumjeti jedni druge. Projekt gradnje doživio je zastoj, a ljudi su odselili iz Babela i krenuli u svim pravcima.


Dogodilo se nešto uistinu izuzetno. Došlo je do "govorenja u jezicima" kad nisu mogli razumjeti jedni druge. Radi se o čudu, čudu govora i čudu slušanja. Govorili su drugim jezicima, a oni koji su ih slušah nisu ih mogli razumjeti.


Htio bih vam postaviti jedno pitanje: je li to bio prerušeni blagoslov ili se radilo o prokletstvu nad čovječanstvom. Pa, ako gledamo na Božji cilj, radilo se o blagoslovu. Za čovjekov razvoj bez Boga, svakako se radilo o sudu. Tijekom stoljeća, čovječanstvo je bilo razdvojeno i za čovjeka je to bila velika prepreka i kočnica. Ono što se događa danas upotrebom radija i televizije, kao i uz pomoć mlaznih zrakoplova, je pojava da ti zidovi padaju. Padaju poput jerihonskih zidina. To je jedan od razloga zbog kojih vjerujem da Bog ponovno dolazi sa sudom.


Stavimo usporedno s tim događajem sa miješanjem jezika ono što se dogodilo na dan pedesetnice u Jeruzalemu. Radilo se o još jednom jezičnom pokretu, ali su svi okupljeni ljudi mogli razumjeti propovijedanje Evanđelja na svome jeziku. Nije se radilo o govorenju u nekom nepoznatom jeziku - to nikada nije niti bilo uključeno u jezičnom pokretu. Na dan Pedesetnice Bog daje svoj odgovor na babilonsku kulu. Bog poručuje čovječanstvu: "Imam Evanđelje i poruku za vas i dolazim vam s porukom tog Evanđelja na vašem jeziku."


To je ono što je Bog učinio, a danas je Biblija prevedena na više jezika od bilo koje druge knjige. I dan danas prevodi se na jezike i dijalekte i odnosi se doslovno tisućama plemena diljem svijeta. Evanđelje je namijenjeno svem čovječanstvu, a razlog i svrha govorenja u jezicima bila je pokazati svijetu da je Bog pružio odgovor na babilonsku kulu. Sada je imao pripremljeno otkupljenje za čovjeka. Misija je bila dovršena. Više nije bilo neophodno za čovjeka da se trudi sam izraditi svoje spasenje. Mogao je slušati Božju pouku i obratiti se Njemu. Evanđelje je namijenjeno i vama, tko god vi bili i kojim god jezikom govorili. Ono je za sve narode svijeta. U posljednjoj knjizi Biblije čitamo o tome kako će se pred Bogom okupiti ",,,veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda, i plemena, i puka, i jezika..." (Otkrivenje 7,9).



OD ŠEMA DO ABRAHAMA


Sada ćemo početi pratiti Šemovu lozu jer se radi o lozi o kojoj se govori u cijelom Starome zavjetu.


Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se  - Arpakšad, (Postanak 11,10)


Šemovo rodoslovlje dano nam je u sljedećim stihovima, a zatim čitamo:


Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.

Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. (Postanak 11,24-25)


Možemo vidjeti da pratimo Terahovu lozu. Zašto Terahovu? Zapazite što piše u narednom stihu:


Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. (Postanak 11,26)


Sada ćemo pratiti Abramovu lozu, kojeg poznajemo pod imenom Abraham.

Pratimo Šemovu lozu i kroz cijelu Bibliju pratit ćemo upravo njegovu lozu. Božja riječ pratit će ovu lozu izravno sve do Kristova križa. Bog je zabilježio sve ovo kao uvod. Bog je sada pokazao čovjeku da se nalazi u grijehu. U događaju sa Kajinom i Abelom vidjeli smo kako Kajin nije želio priznati da je grešnik. U njemu vidimo koliko čovjek u svome življenju može biti ohol. U Potopu vidimo grijeh tijela, jer je narod tog vremena bio predan grijesima tijela. Predali su se nasilju, a svaka njihova pomisao bila je samo zlo. Bili su slijepi na svoju potrebu za Bogom. Bili su gluhi na Njegove pozive. Mrtvi za Boga i mrtvi u svojim prijestupima i grijesima. Bog im je uputio poziv kroz Nou. Oni su se smijali tome pozivu i ostali su u grijesima svoga tijela. Zatim, tu kod babilonske kule vidimo grijeh ljudske volje - pobunu protiv Boga. To je bila babilonska kula.


Imate li vi svoju malenu babilonsku kulu koju ste izgradili. Jeste li u pobuni protiv Boga? Prirodno je za ljudsku narav da bude u pobuni protiv Boga.


Mali Ivica bio je vrlo mrzovoljan jedne večeri. Odgovarao je svima i njegova majka imala je puno problema s njim. Na koncu ga je poslala u kut, posjela licem prema zidu i rekla mu da ondje sjedi neko vrijeme. Ostavila ga je tako i vratila se ostatku obitelji. Nakon nekog vremena začula je buku i pozvala ga: "Ivice, stojiš li?" Odgovorio joj je: "Ne mama, sjedim, ali u sebi stojim."


Vjerujte mi, postoji mnogo muževa i žena u današnjem vremenu koji u njima stoje - ustaju protiv Boga. Izgradili su svoju malenu babilonsku kulu.


Slijedeći lozu koja će nas dovesti do Krista, navedeni su nam Terahovi potomci, odn. njihove obitelji.


Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. Haran umrijc za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Šaraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. (Postanak 11,27-31)


Ime Haran znači zakašnjenje.


Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu. (Postanak 11,32)


Taj djelić povijesti nam je dan kako bismo znali da ćemo pratiti Abrahama, a njegova priča započinje u narednome poglavlju.


Na ovome mjestu Knjiga Postanka, kao i cijela Biblija, naglo skreće. Postoji veliki kanjon koji se proteže kroz Knjigu Postanka. Prvih jedanaest poglavlja nalazi se na jednoj strani, a s druge strane nalazi se ostalih trideset i devet poglavlja. U prvih jedanaest poglavlja pokriveno je preko dvije tisuće godina, što je razdoblje koje pokriva cijeli ostatak Biblije. Usporedite tih dvije tisuće godina iz prvih jedanaest poglavlja sa 350 godina od dvanaestog do pedesetog poglavlja Knjige Postanka. U prvih jedanaest poglavlja knjige Postanka vidjeli smo stvaranje, čovjekov pad, Potop i babilonsku kulu. To su velika četiri glavna događaja koji pokrivaju to veliko vremensko razdoblje.



POGLAVLJE 12


TEMA:


Božji poziv i obećanje Abrahamu; Abrahamov odgovor; Abrahamov pad u vjeri


Poglavlje koje je pred nama uvodi nas na drugu stranu velikog kanjona koji se proteže kroz Knjigu Postanka. Atmosfera je ovdje u potpunosti drukčija i usporit ćemo do brzine hodanja. Naglasak se prebacuje s događaja - zapanjujućih događaja - na osobe; nisu sve osobe bile velike, ali su sve vrlo važne. U Postanku nalazimo njih četiri, a ostali slijede u narednim knjigama Biblije.


U prvih jedanaest poglavlja vidjeli smo četiri velika događaja: stvaranje, čovjekov pad, Potop i babilonska kula. U svim tim izuzetnim događajima, Bog se bavio ljudskim rodom kao cjelinom. Osim Adamu i Abrahamu, Bog se nije ukazivao nikome drugome, Bog se bavio cijelim ljudskim rodom. U dvanaestom poglavlju dolazi do radikalne promjene. Pred nas sada dolaze četiri osobe. Bog se više neće baviti događajima, već će se bavili ljudima, a od njih će izvesti cijeli narod. U prvome dijelu vidjet ćemo Abrahama, Čovjeka vjere (Postanak 12-23). Zatim, promatrat ćemo Izaka, ljubljenog sina (Postanak 24-26). Nakon njega dolazi Jakov, izabrani i koreni sin (Postanak 27-36). Na kraju vidjet ćemo Josipovu patnju i slavu (Postanak 37-50). Ova četiri patrijarha izuzetno su važni za razumijevanje Božje riječi. Izvješća o njima pratit ćemo kroz ostatak Knjige Postanka.


Vidite, Bog je pokazao da se više ne može baviti cijelom ljudskom rasom. Nakon čovjekovog pada, vidjeli smo koji je bio veliki Kajinov grijeh. O kojem se to velikom grijehu radilo? O Ponosu (oholosti). Razgnjevio se zbog činjenice što je duboko u svome srcu bio ponosan na žrtvu koju je prinosio Bogu. Kad je njegova žrtva bila odbačena, dok je žrtva njegovog brata Abela bila prihvaćena, počeo je mrziti svoga brata. Mržnja ga je dovela do ubojstva svoga brata, a korijen svemu bio je njegov ponos. Moram vas podsjetiti da je oholost također bio i sotonin grijeh, Oholost je grijeh uma.


Zatim, u vrijeme Potopa, grijeh je bio požuda tijela. Vidjeli smo da su čovjekovi postupci, pa čak i pomisli njegova srca bili zadovoljavanje svoga tijela.


Bog je morao dovesti Potop kako bi osudio čovjeka u to vrijeme jer je ostao samo još jedan vjeran čovjek - Noa. Da je Bog pričekao još jedan naraštaj, izgubio bi cijeli ljudski rod. Bog je uistinu bio strpljiv sa svijetom. Čekao je 969 godina, cijelo vrijeme Metušalahova života. Siguran sam da ćete se složiti sa mnom kako je 969 godina sasvim dovoljno vremena da se nekome pruži prilika da promijeni način svoga razmišljanja. Međutim, umjesto da se obrate Bogu, ljudi su bili u otvorenoj pobuni ustrajući u svojoj volji koja je bila suprotna Božjoj. Nakon Potopa nam babilonska kula otkriva da "nema ga tko hi Boga tražio."


Nakon babilonske kule. Bog se okreće od čovječanstva u cjelini jednome čovjeku. Od tog pojedinca izvest će narod i tome će narodu dati svoju objavu. Iz toga će naroda dovesti na svijet Otkupitelja. Po svemu sudeći, bio je to jedini način na koji je Bog mogao postupiti. Ili, mogu to izreći i ovako: ako je i bilo drugih načina, ovaj je bio najbolji. Možemo se pouzdati da će Bog uvijek učiniti ono što je najbolje.


Kad je Bog izabrao Abrahama, izabrao je čovjeka vjere. Abraham je, prema mjerilima i standardima bilo kojeg čovjeka, bio izuzetan čovjek. Bio je jedan od najvećih ljudi koji su ikada živjeli na licu zemlje. Na koji način danas mjerite veličinu nekog čovjeka? Kao prvo, čovjek mora biti poznat, a Abraham je to svakako bio. On je vjerojatno najpoznatiji svjetski čovjek. U današnje vrijeme suvremenih načina komuniciranja i prenošenja informacija, svi su vjerojatno više čuli o Abrahamu nego o bilo kome drugome. Više je ljudi čulo za Abrahama nego za trenutnog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, predsjednika bilo koje druge zemlje, filmsku zvijezdu ili nekakvog športaša. Tri velike svjetske religije potječu od Abrahama: Judaizam, Kršćanstvo i Islam. Danas postoji doslovno na milijune ljudi u Aziji i Africi koji su čuli za Abrahama, a nisu čuli za one koji pune naslovne stranice u našim zemljama. Jedna od značajki velikih ljudi je slava. Abraham je bio velik čovjek.


Još jedna od značajki velikog čovjeka je ta da mora biti plemenite naravi, to jest, da mora biti velikodušan. Možete li zamisliti nekoga velikodušnijeg od Abrahama. Sumnjam da danas postoji čovjek koji bi bio spreman učiniti ono što je on učinio. Kad su se on i njegov nećak vratili u palestinsku zemlju, rekao je Lotu neka izabere dio koji god želi, a Abraham je rekao da će uzeti ono što preostane. Mislite li da bi bilo koji čovjek bio spreman tako postupiti danas prilikom sklapanja poslovnog dogovora? To ne čine čak niti u crkvi, dragi moji prijatelji, a kamoli u uzavrelim vodama biznisa. Međutim, Abraham je bio velikodušan čovjek. Jeste li ikada zapazili kako je bio velikodušan sa kraljevima Sodome i Gomore? Rekao im je da ne želi uzeti od plijena, čak niti končić, jer je Bog bio Onaj na Kojeg je gledao.


Kao treće, veliki čovjek mora živjeti u velikom (značajnom) vremenu. Kao što je Napoleon rekao, mora biti čovjek sudbine. Čovjek i pravo vrijeme moraju se susresti na raskrižju života. To je svakako vrijedilo za Abrahama.


Vjerujem da se svijet slaže sa mnom u prve tri točke koje smo spomenuli. Možda se neće složiti sa slijedećom. Četvrta značajka velikog čovjeka je ta da mora biti čovjek vjere. Zapazit ćete da svi veliki ljudi, čak i kad se ne radi o kršćanima, imaju nešto u što vjeruju. U Bibliji je najveća stvar koja se spominje s Abrahamom u svezi činjenica da je vjerovao Bogu: "Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost" (Rimljanima 4,3). Dok budemo prolazili kroz ova poglavlja u Knjizi Postanka, vidjet ćemo da se Bog ukazao ovome čovjeku sedam puta, a svaki put ukazivanje je imalo za cilj izgradnju vjere. To ne znači da je bio savršen. Stvar je u tome da je podbacio mnogo puta. Bog mu je dao četiri ispita, a on je pao na sva četiri. Međutim, poput Šimuna Petra, podigao se, otresao prašinu i krenuo dalje. Moram vam reći da ako je Bog dotakao vaše srce i život, i vi ćete možda pasti, ali ćete svakako ustati i krenuti iznova. Vidjet ćemo kako se to dogodilo u Abrahamovu životu dok budemo proučavali poglavlje koje je upravo pred nama.