BOŽJI POZIV I OBEĆANJE ABRAHAMU

Prva tri stiha iznose nam trojako Božje obećanje Abrahamu (Abramu), a to je u stvari okosnica Biblije. Ostatak Biblije je ispunjenje ovog trojakog obećanja.

Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati." (Postanak 12,1-3)

Prvo od tri obećanja je zemlja. Bog je rekao: "Pokazat ću ti zemlju i dat ću ti je." Drugi dio obećanja je narod: "Veliki ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat." Bog mu je također obećao: "Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati." Treći dio obećanja je taj da će njega samog učiniti blagoslovom: "Sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati." To je Božje trojako obećanje.

Nameće nam se sljedeće pitanje: Je li Bog ispunio svoja obećanja Abrahamu? Sigurno je to da je Bog od njega učinio veliki narod i njihova je povijest najdulja među svim drugim narodima na zemlji. Nitko im nije ravan.

Što je s drugim obećanjem? Je li Abraham postao blagoslovom cijelom čovječanstvu. Da. Kroz Gospodina Isusa Krista postao je blagoslovom cijelome svijetu. Također, cijela Božja riječ dolazi nam kroz Abrahama.

Bog je ispunio sva svoja obećanja Abrahamu, osim prvoga. Bog je rekao: "Abrahame, dat ću ti tu zemlju." Pogledajte što se tamo događa u današnje vrijeme. Drže se za tu zemlju zubima i noktima, ali je ne posjeduju. Netko je rekao: "Bog nije ispunio to obećanje." Nemojmo o tome govoriti na takav način, dragi moji prijatelji. Dajmo Bogu priliku. Dvije trećine obećanja ispunile su se do zadnjeg slova. Međutim, Bog je rekao da im neće dopustiti boraviti u zemlji ako budu neposlušni i ako se udalje od Njega. A oni se jesu udaljili od Njega. Kao rezultat toga, danas imaju probleme. Nemojte govoriti da Bog ne ispunjava svoje obećanje. Stvar je u tome da Bog čini upravo ono što je rekao da će učiniti. Doći će dan kada će Bog izraelski narod vratiti natrag u zemlju, a kada to učini, onda neće imati samo pedalj zemlje. Posjedovat će zemlju sve do rijeke Eufrat na istoku, na sjever sve do područja na kojim je živio hetitski narod, i na jug sve do egipatske rijeke, malene rječice u arapskoj pustinji. Oni u stvari nikada nisu zaposjeli zemlju koju im je Bog dao. Dok su bili na vrhuncu moći posjedovali su 50.000 km², ali to nije bilo sve što im je Bog dao. On im je dao 500 000 km². Pred njima je još dug put, ali će do zemlje morati doći prema Božjim uvjetima i u Božje vrijeme. Ujedinjeni Narodi s tim u svezi ne mogu poduzeti ništa, a njihov problem također ne mogu riješiti niti Sjedinjene Američke Države ili Rusija.

Dragi prijatelji, vrlo je udobno živjeti na način na koji živim. Došao sam do pozicije u kojoj Bog upravlja stvarima. Lijepo je živjeti u stanju u kojem se ne plašite naslova u novinama i kada se ne uzbuđujete zbog onoga što se događa u svijetu. Bog upravlja stvarima, i On će sve dovršiti na svoj način.

U svjetlu Božja tri obećanja Abrahamu, što Abraham čini?

ABRAHAMOV ODGOVOR

U prvome stihu čitamo: "Jahve reče Abramu." Iz drugih biblijskih odjeljaka znamo da je Bog pozvao Abrahama dok je živio u Uru kaldejskom: "Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite."

(Djela 7,2-4). Abraham je bio poslušan Bogu kad je napustio svoj dom, svoj posao i visoku civilizaciju u Uru ne znajući kamo ide. Pa opet, nije se radilo o potpunoj poslušnosti jer čitamo da je sa sobom poveo i dio svoje obitelji. Poveo je svoga oca Teraha, a Bog je rekao Abrahamu da ga ne vodi. Zašto ga je Bog želio izvesti iz zemlje i odvesti daleko od njegove rodbine. Odgovor nalazimo u Jošuinoj knjizi: "Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima" (Jošua 24,2). Služili su drugim bogovima. Abraham je bio štovatelj idola. Svijet je u tome otišao jako daleko do tog vremena. Bog je morao postupiti na ovakav način ako je želio spasiti čovječanstvo. Druga alternativa bila je da ih sve izbriše s lica zemlje i krene iznova. Radujem se da nije tako postupio. Da je to učinio, mene ne bi bilo ovdje jer sam stigao na svijet kao grešnik. Stvar je u tome da bi svi grešnici bili izbrisani. Hvala Bogu što je Bog milosrđa i milosti i što spašava grešnike.

Sada ćemo pratiti biblijski tekst i Abrahama zvati Abramom sve do 17. poglavlja, gdje mu Bog mijenja ime.

Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. (Postanak 12,4)

"Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao." Sada će slijediti Božje vodstvo do kanaanske zemlje.

"S njime krenu i Lot" - o, ne! Još uvijek se radi o nepotpunoj poslušnosti jer je sa sobom poveo i svog nećaka Lota.

Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, (Postanak 12,5)

Abram je poveo Šaraju i to je, naravno, bilo u redu.

"I svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu." Vrijeme koje je Abram proveo u Haranu bilo je razdoblje čekanja i odgađanja Božjeg blagoslova. Bog mu se nije drugi put ukazivao sve dok nije krenuo u Palestinu i dok se nije odvojio od bliže rodbine i sa sobom poveo samo Lota.

"Kad su stigli u Kanaan" - sada slijedi šesti stih:

Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. (Postanak 12,6)

Tu imamo zapis o tome da su Kanaanci bili potomci Hamova sina Kanaana. Želio bih na ovome mjestu dodati nešto vrlo važno. Mnogi ljudi smatraju da je Abram napustio strašno mjesto Ur u Kaldeji i došao u zemlju u kojoj je bilo kukuruza i vina, meda i mlijeka, u kojoj je sve bilo ljupko. Oni smatraju da je Abram poboljšao svoj status dolaskom u Kanaan. Nemojte u to vjerovati. Biblija nam ne govori da je bilo tako. Posredstvom arheologa saznajemo da je Ur u Kaldeji tijekom tog vremena imao jako razvijenu civilizaciju. U stvari, Abram i Saraja možda su imali kadu za kupanje u svojoj kući. Ur je bio velik i napredan grad. Abram je sve to ostavio i došao u kanaansku zemlju i "Kanaanci su onda bili u zemlji." Kanaanci nisu bili civilizirani, već su bili barbarski i poganski narod. Abramov cilj s dolaskom u Kanaan svakako nije bilo poboljšavanje statusa. Došao je zbog poslušnosti Božjoj zapovijedi.

Sada je poslušao i zapazite što se dogodilo.

Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi, koji mu se objavio. (Postanak 12,7)

Abram gradi žrtvenik Jahvi kad mu se ukazao po drugi put. Dok je bio u Haranu, mjestu zastoja, Bog mu se nije ukazivao.

Vidite, jedan od razloga zbog kojih vi i ja nismo uvijek blagoslovljeni u čitanju Biblije je taj što Biblija osuđuje - ne živimo prema količini svjetlosti (objave) kojeg nam Bog daje. Kad bismo bili poslušni Bogu, iskusili bismo više blagoslova. Vidimo iz Abramovog iskustva da mu se Bog nije ponovno ukazivao sve dok se nije preselio i počeo slušati Boga u svjetlu objave koju je imao. Sada mu se Bog ponovno ukazuje. Nakon toga Abram gradi žrtvenik, pa ćemo vidjeti daje bio pravi graditelj žrtvenika.

Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. (Postanak 12,8)

Abram je učinio dvije stvari kad je došao u zemlju. Razapeo je svoj šator, što je nalik kupovini nove kuće u novom dijelu grada i useljavanje. "Svoj šator postavi" - tamo je živio. I zatim "podigne žrtvenik." To je bilo njegovo svjedočanstvo o Bogu, i na svakom mjestu na koje je išao, Abram je svjedočio o Bogu.

Dragi prijatelji, kakvo svjedočanstvo vi imate? Da biste imali svjedočanstvo, ne trebate razbacivati traktate pred kućom i ne morate imati naljepnicu "Isus spašava" na svome automobilu, a onda se voziti poput manijaka autocestama, kao što to neki čine. To nije nikakvo svjedočanstvo. Moram vam reći kako je Abram tiho štovao Boga, a Kanaana su spoznali da štuje Boga Jahvu.

Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. (Postanak 12,9)

Abram se kretao prema jugu, gdje je mnogo toplije vrijeme. Boljele su ga noge jer je bio nomad.

Sada smo došli do mrlje u Abramovom životu; u stvari, radi se o drugoj mrlji.

ABRAHAMOV PAD U VJERI

Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. (Postanak 12,10)

Abram je bio u zemlji, koja je bila mjesto blagoslova. Bog mu nikada nije rekao da ide, ali je u zemlji bila glad, Abram je, mislim, jednog jutra prebacio krilo svog šatora, pogledao zemlju i rekao; "Saraja, čini se da svi kreću u Egipat. Glad je, i stvar se pogoršava. Možda bismo trebali razmisliti o kretanju prema Egiptu." Čini mi se da je Saraja odgovorila: "Sve što želiš Abrame. Ja sam tvoja žena i poći ću s tobom." Nakon što je prošlo nekoliko dana, a Abram je porazgovarao s nekim od putnika (neki su dolazili sa sjevera, gdje je ranije živio, i rekli mu da se glad pojačava i kreće prema jugu), mislim da je jedne večeri rekao Saraji: "Bilo bi nam bolje da se spremimo i krenemo u Egipat," Tako su Abram i Saraja krenuli prema Egiptu.

Zapazile da mu Bog nije rekao da to učini. Kad mu se Bog ukazao posljednji put, rekao mu je: "To je to, Abrame. To je zemlja koju ću ti dati. Bit ćeš blagoslov i blagoslovit ću te ovdje." Međutim, Abram nije vjerovao Bogu. Otišao je u Egipat. U Bibliji je Egipat slika svijeta. Nalazimo to kroz cijelu Bibliju. Mislim da je još uvijek slika svijeta. Takvo sam mišljenje stekao kad sam bio ondje. Međutim, Abram je otišao u Egipat.

Zapanjuje način na koji svijet privlači kršćane današnjice. Toliko mnogo njih razmišlja na sljedeći način: "Znate, brate, ne možemo dolaziti u nedjelju navečer u crkvu jer u ponedjeljak ustajemo rano kako bismo stigli na posao." Gotovo svi to moraju. Zanimljivo je da ti isti ljudi nalaze vremena za odlazak na feštu tijekom tjedna, i imaju mnogo vremena za sjedenje uz glazbu i razgovor, te uopće ne brinu o ustajanju na posao sljedećeg jutra. Zapanjujuće je kako svijet privlači kršćane današnjice, a zanimljiv je i način na koji oni to opravdavaju.

Da ste sreli Abrama na putu u Egipat i rekli mu: "Stani, Abrame, ideš u pogrešnom smjeru. Trebao bi ostati u zemlji", taj Abram dao bi vam dobre razloge za svoj odlazak. Možda bi vam rekao: "Gledaj, ovce su mi jako mršave i za njih nema ispaše. S obzirom da postoji obilje paše za njih u Egiptu, mi idemo tamo." Tamo su i otišli.

Međutim, odmah je došlo do problema jer je Saraja bila lijepa žena.

Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena. Kad te Egipćani vide, reći će: 'To je njegova žena', i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti. (Postanak 12,11-12)

Kao što znate, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora, u tamošnjim pećinama pronađeni su drevni svici, koji su poznatiji kao Svici s Mrtvog mora. Na početku su nevjerni naučenjaci smatrali kako su pronašli nešto čime će osporiti Bibliju, međutim, jeste li zapazili koliko su se utišali kritičari? Jednostavno nisu pronašli baš ništa što bi bilo u proturječju s Biblijom.

Među svicima bio je i skup svitaka koje nisu mogli odmotati jer su bili lomljivi. Bili su umotani tako dugo da su se jednostavno sasušili i počeli raspadati. Vidjelo se jedno ime: Lamek. Tako su ti svici nazvani dijelom Lamekove knjige. Još su rekli da je to jedna od apokrifnih knjiga Biblije. Kako pogrešno! Izraelski narod kupio je te svitke, a u muzejima su ih stručnjaci počeli vlažiti i omekšavati, sve dok ih nisu razmotali. Naučenjaci su pronašli da je na tim svicima zapisan Postanak 12-15, ali ne biblijski tekst, već tumačenje tog teksta. U dijelu koji se bavi dvanaestim poglavljem, govori se o Sarajinoj ljepoti. Potvrđeno nam je ono što o njoj čitamo u Božjoj riječi.

Isti svitak govori nam o Abramovom istraživanju, nakon što mu je Bog rekao; "Prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ću je tebi predati" (Postanak 13,17). Svici nam donose zapis iz prve ruke s tog Abramovog putovanja. Potvrđuju nam ono što Biblija govori o ljepoti i plodnosti te zemlje. Očevidac (radilo se ili ne o Abramu - to ne znamo) svakako je čitao zapis iz Biblije. Mnogi ljudi koji danas posjećuju tu zemlju jednostavno ne shvaćaju kako je mogu nazivati zemljom u kojoj teče med i mlijeko. U Knjizi Ponovljenog Zakona čitamo o uzroku pustoši koju i danas ondje nalazimo. Međutim, u Abramovo vrijeme radilo se o izuzetnoj zemlji.

Bilo kako bilo, dolazilo je do razdoblja gladi, pa je Abram napustio zemlju i otišao u Egipat za jednog takvog razdoblja.

Kako se Abram približavao Egiptu, shvatio je da će se naći u nevolji zbog ljepote svoje supruge. Zato je rekao Saraji:

Nego, reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život." (Postanak 12,13)

"Nego, reci da si mi sestra." To je bila polulaž, kao što ćemo vidjeti. Polulaž je ponekad gora od cijele laži, a njena svrha je svakako bila zavaravanje. Abramov strah bio je opravdan jer je faraon uistinu uzeo Saraju. Iz Esterine knjige saznajemo da je za žene postojalo razdoblje priprave da bi mogle postati žene vladara. Tijekom tog pripremnog razdoblja, Bog se oborio na faraonov dom mnogim nevoljama i tako mu dao na znanje da ne smije uzeti Saraju za svoju ženu.

Faraon pozva Abrama pa reče: "Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena?

Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!"

Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo. (Postanak 12,18-20)

Bog je vidite, imao kontrolu i upravu u životima Abrama i Saraje, ali se Bog nije ukazivao Abramu dok je bio u Egiptu.

POGLAVLJE 13

Abraham se odvaja od Lota; Lot odlazi u Sodomu; Bog se ukazuje Abrahamu i potvrđuje svoje obećanje

U trinaestom poglavlju vidimo Abramov povratak iz Egipta. Abram i Lot napuštaju Egipat i vraćaju se u obećanu zemlju. Lot se odjeljuje od Abrama i odlazi u Sodomu, a tada se Bog po treći put ukazuje Abramu. Tako dugo dok je Abram bio u Egiptu i dok je bio uz Lota, Bog mu se nije ukazivao. Čim se vratio u zemlju i odvojio od Lota, Bog mu se ukazao.

ABRAM SE ODVAJA OD LOTA

Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bijaše s njim. Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. (Postanak 13,1-2)

Abram je bio John D. Rockefeller onog vremena. Bio je u to vrijeme vrlo bogat čovjek.

Od postaje do postaje iz Negeba je išao do Betela. (Postanak 13,3)

Abram je otišao sjeverno od Jeruzalema. Došao je na jug kod Hebrona, a sada dolazi sjeverno od Jeruzalema u Betel.

Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, (Postanak 13,5)

Lotu je također išlo jako dobro u Egiptu.

Tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko,

te zajedno nisu mogli boraviti.

Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.

Božja riječ je predivna riječ, samo ako joj dopustite da vam govori. Zapazite sljedeće: Abram je u Egiptu dobio dvije stvari koje su mu uzrokovale mnogo bola. Jedna su bila njegova bogatstva, a druga je bila egipatska služavka imenom Hagara. O njoj ćemo više doznati kasnije. Međutim, sada ima bogatstva i to je razlog zbog kojeg se morao odijeliti od Lota. Medu njima došlo je do trzavica.

Jeste li zapazili sljedeću tvrdnju; "Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani." Abramovi i Lotovi pastiri međusobno su se prepirali, a zatim je došlo do nesuglasice između Abrama i Lota. Zanimljivo je da su tada Kanaanci vjerojatno šaputali Perižanima: "Pogledaj ih, ponovno se svađaju. Kad su došli u ovu zemlju i podigli žrtvenik živom i istinitom Bogu, kako li smo samo gledali Abrama! Kad je došao po prvi put, mislili smo da je tako divan čovjek! Znali smo de je iskren i pošten, a pogledajte ga sada. Kako li se samo svađaju!" Mislim da Perižani i Kanaanci nisu bili impresionirani Abramom i Lotom u tom trenutku.

Želim vam reći sljedeće, iako sam svjestan da ću nekome stati na žulj. Ne znam u kojem gradu u kojem vi živite, ili u kojem dijelu grada, međutim, ako je vaš grad nalik ostalim gradovima i gradu iz kojega ja dolazim, tada znam da se kršćani različitih denominacija ne slažu i dolazi do prepirki. Kad dolazi do unutarnjih prepirki u crkvama, nespašeni ljudi koji su vani za to svakako saznaju. Moram vam reći da tada govore: "Ako je to kršćanstvo, ja ne želim niti djelić toga. Svađe mogu imati i vani. Ne trebam se pridruživati crkvi da bih se s nekim svadio." Gospodin Isus je rekao svojim učenicima, a to je i poruka crkvi danas: "Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete fundamentalni i organizirate crkvu." O ne! Isus je rekao: "Po ovom će svi znati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge" (Ivan 13,35). "Perižani" i "Kanaanci", stari pokvarenjaci, znaju kad su u vašoj crkvi borbe iznutra, dragi moji prijatelji.

Imam jednog ujaka koji nikada nije upoznao Gospodina. Moja je teta običavala plakati i govoriti: Ah, on jednostavno ne želi slušati: "Znate li zašto? S njom je živjela sestra, druga teta, a ponekad sam običavao otići onamo na nedjeljni ručak. Znate li što smo imali za ručak? Pečenog propovjednika. Jedna od mojih teta odlazila je u jednu crkvu, a druga u drugu i kako li su se samo trudile nadmašiti jedna drugu govoreći o propovjednicima i o prepirkama koje su bile aktualne! Gledao sam tada svog ujaka. On bi samo sjedio i jeo. Zatim bi ustao i otišao u gostionicu gdje bi proveo popodne. Kad bi se uvečer vratio, nije bio pijan, ali je popio nekoliko pića. Nikada ga nisu pridobile za Krista. Mnogi ljudi i danas ne dolaze Kristu zbog prepirki koje su unutar crkve. To je vrlo zanimljiva stvar: "tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani." Oni još uvijek borave u zemlji. Žive baš pokraj vaše crkve.

Zato Abram reče Lotu: "Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - ta mi smo braća! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo." (Postanak 13,8-9)

Abram je načinio podjelu. Trebao je biti velik čovjek da Lotu kaže ono što je rekao. Drugim riječima, Abram je rekao Lotu da odabere što želi, a on će uzeti ono što preostane.