dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

LOT ODLAZI U SUDOMU


Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomor. (Postanak 13,10)


U ono vrijeme bilo je to prekrasno mjesto.


Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga.


Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. (Postanak 13,11-12)


Ovo je zanimljivo. Vjerojatno je svo vrijeme koje je Lot proveo u toj zemlji s Abramom, svake večeri prebacio krilo svoga šatora, pogledao van i rekao gospođi Lot. "Nije li ondje divno?" Ujutro bi ustao i rekao: "Izgleda jako privlačno ondje!" Trava je uvijek zelenija na drugoj livadi. Kad je došao dan u koji je Lot mogao odlučiti i otići, znate u kojem je smjeru otišao. Niti jedan čovjek ne pada iznenada. Do toga uvijek dolazi nakon nekog vremena. Prvo podignite krilo svog šatora, a zatim razapnete svoj šator do Sodome - i to je početak. Lot je podigao oči, ugledao ravnicu i zaputio se u tom smjeru. Bila je to najveća pogreška koju je počinio u životu.


Lot nije znao sljedeće:


A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve. (Postanak 13,13)


Kasnije ćemo vidjeti što se dogodilo Lotu, njegovoj supruzi i njegovoj obitelji u Sodomi.



BOG SE UKAZUJE ABRAHAMU I POTVRĐUJE SVOJE OBEĆANJE



Jahve reče Abramu, pošto se Lot do njega rastao: "Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu, (Postanak 13,14)


"Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao" - ovdje se Bog po treći put ukazuje tome čovjeku.


"Oči svoje podigni i s mjesta ne kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu." Bila je to zemlja koju će mu Bog dati. Kako se Bog nastavio ukazivati Abramu i kasnije ostalim patrijarsima, stavio je oko zemlje ograde. Drugim riječima, Bog je ogradio zemlju i rekao im točno koji dio im pripada. U tome je bio vrlo određen.


Dopustite mi da ubacim i ovu misao. Ovime bismo se trebali riješiti pjesme: "U novom domu tam." Možete li si zamisliti Abrama kako gleda na sjever, jug, istok i zapad i pjeva ovu pjesmu, a nalazi se usred novog doma? Nebo je stvarno mjesto, jednako kao što je i obećana zemlja stvarno mjesto - a ne novi dom negdje tam. Radi se o sasvim određenom mjestu o kojem je i Božja Riječ vrlo određena. U Knjizi Otkrivenja Bog na određeni način govori o njoj, postavlja joj granice, a također mnogo saznajemo o njoj. Bog se ne bavi onime što spada u domenu teoretskog već se bavi onime što je stvarno.


jer ovu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti. (Postanak 13, 15-16)



Zapazite što Bog čini. On označava zemlju i daje do znanja Abramu da se u njoj nalazi. Također ponovno potvrđuje činjenicu da će Abram imati mnoštvo potomaka - što je i imao.


Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ću je tebi predati." (Postanak 13,17)



Vrlo je zanimljivo što jedan od svitaka s Mrtvog mora opisuje upravo ovaj odjeljak u Knjizi Postanka i prenosi nam Abrahamovo izvješće o zemlji u prvom licu. U ono vrijeme bila je to predivna zemlja.


Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi. (Postanak 13,18)



Abram je uistinu bio veliki graditelj žrtvenika. Lako ste mogli odrediti gdje je Abram boravio, jer je uvijek ostavljao svjedočanstva. Čovjek je ostavio otiske svojih stopala na mjesecu. Ostavili su ondje zastavu i maleni natpis: "Došli smo u miru" - međutim, nisu ostavili Bibliju, Božju Riječ. To nam otkriva kolika je razlika u načinu razmišljanja između Abrama i vremena u kojem živimo danas. Abramu je bio važan žrtvenik Bogu i upravo je to i sagradio.


Jedna od značenja Mamre je "bogatstva", a Hebron znači "zajedništvo". Bilo je to predivno mjesto za život. U današnje doba možemo biti gotovo sigurni da smo pronašli drvo kod kojeg je Abram živio, kao i izvor koji se tamo nalazi - bio sam ondje. Radi se o vrlo zanimljivom mjestu između Hebrona i Mamre gdje je Abram boravio. Radi se o vrlo dobrom mjestu: to je mjesto bogatstva i zajedništva s Bogom. Čini se da je to bio Abramov dom, a tamo je i pokopan.


POGLAVLJE 14



TEMA:

Kraljevi istoka zauzimaju Sodomu i Gomoru; Abraham izbavlja Lota; Abraham odbija plijen


U četrnaestom poglavlju nalazimo prvi zabilježeni rat, onaj u kojem je Abram izbavio Lota; nalazimo i pojavu prvog svećenika, kada je Melkisedek blagoslovio Abrama. To su dvije velike istine koje tu nalazimo. Na neki način, ovo je najizuzetnije poglavlje. Čini se kao da uopće ne pripada u priču. Izgleda da bi ga se moglo izostaviti, kao da postoji kontinuitet bez njega, međutim, radi se o jednim od najvažnijih poglavlja u Knjizi Postanka.




KRALJEVI ISTOKA ZAUZIMAJU SODOMU I GOMORU



Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomcr kralj Elama, Tidal kralj Gojima, povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome; Birše, kralja Gomore; Šinaba, kralja Adme; Šcmebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. (Postanak 14,1-2)



Kao prvo, želim reći da je ovo povijesni dokumenat. U prvih jedanaest stihova zapisano je da su kraljevi istoka porazili kraljeve Sodome i Gomore. Dugo godina su radikalni kritičari odbacivali ovo tvrdeći kako se imena ovih ljudi uopće ne pojavljuju u svjetovnoj povijesti i kako se radi o smiješnoj priči. Međutim, znate li da su imena tih kraljeva pronašli na spomenicima i kamenim pločama, što pokazuje da su uistinu postojali. U stvari, Amrafel je danas poznatiji kao Hamurabi u drugim svjetovnim povijestima. Zapis kojeg nalazimo ovdje je izuzetno značajan.


Došlo je do rata i ovo je prvi rat koji se spominje u Bibliji. Čovječanstvo je vrlo rano počelo međusobno ratovati. Iako je ovo bio prvi zabilježeni rat, mislim da se ne radi o prvom ratu koji se ikada dogodio. Mislim da nam pisac nije želio prenijeti takav utisak. Razlog zbog kojeg je zapisan je taj što je u njemu bio uključen Lot, Abramov nećak.


I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.


Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali godine trinaeste dignu se na ustanak. (Postanak 14,3-4)



Pobuna je dovela kraljeve istoka protiv Sodome i Gomore. Ovi su se kraljevi, po svemu sudeći, borili već i ranije, jer su kraljevi istoka sebi podložili ove gradove u ravnici, međutim, gradovi su ustali na pobunu. U stihovima 5-11 čitamo izvješće o tome kako su kraljevi istoka porazili kraljeve koji su se udružili u nizini oko Mrtvoga mora.


Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago, pa otiđu. (Postanak 14,12)



Lot je živio u Sodomi i bio je odveden u zatočeništvo. Razlog zbog kojeg je ovaj rat zanimljiv za ovaj zapis je taj što nam se u njemu otkriva što će Abram učiniti za svog nećaka



ABRAHAM IZBAVLJA LOTA



A bjegunac neki - rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. (Postanak 14,13)


Kad su kraljevi istoka napustili područje vodeći svoje zatočenike, kretali su se sjeverom, uz zapadnu obalu Mrtvog mora, što nije bilo daleko od Hebrona i Mamre, gdje je boravio Abram. Možete i danas otići na mjesto na kojem je Abram bio u ono vrijeme i vidjeti sve što se miče uz Mrtvo more. Čim je Abramu stigla vijest, odmah je počeo goniti neprijatelja krećući se prema sjeveru.

"Abramovih saveznika." Zapazite da Abram ima skupinu ljudi koji stoje uz njega. U ono vrijeme morali su se držati zajedno zbog potjere ili približavanja neprijatelja, Ili su se morali držati zajedno ili su morali biti sami.


Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana. (Postanak 14,14)



To je zapanjujuće, a govori nam mnogo o opsegu Abramova posjeda. Time stičemo sliku o broju sluga koje je Abram imao. U svome je domaćinstvu mogao naoružati njih tristo osamnaest. Koliko ih je imao koje nije mogao naoružati. Na primjer, bilo je i žena, djece i staraca. Međutim, mogao je naoružati njih tristo osamnaest. Imati toliko najamnika pokazuje nam daje Abramu išlo jako dobro u uzgoju stoke i ovaca.

"Pode u potjeru do Dana," Dan se nalazi na sjeveru.


Podijeli svoje momke u dvije čete, napadne noću te one potuče. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. (Postanak 14,15)


Abram je tjerao ove ljude sve do Damaska, koji se nalazi dosta daleko. Po svemu sudeći, Abram je razdijelio svoje sluge. Jedna je skupina napala, vjerojatno sleđa kako su ih gonili. Druga skupina prišla im je sleđa, a kad se neprijatelj okrenuo da se bori protiv prve skupine, druga skupina krenula je na njih. Kao rezultat toga, Abram je uspio izboriti pobjedu. Barem ih je uspio raspršiti tako da su morali bježati preko pustinje, ostavivši ljude i plijen kojeg su zarobili.


Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet. (Postanak 14,16)



Možete vidjeti kako su uzeli žene i druge ljude kao roblje. Abram je učinio veliku stvar, a učinio je to zbog svog nećaka Lota. To je razlog zbog kojeg se sve to i spominje ovdje, Ovo svakako nije suvišno poglavlje u Bibliji, Radi se o dijelu Abramovog života i to je vrlo važno.


Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su s njim bili, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome. (Postanak 14,17)



Kralj Sodome izišao je u susret Abramu. Međutim, sada će još neko doći i susresti se s Abramom i dobro je da je došlo do tog susreta, jer će kralj Sodome Abrama staviti na veliku kušnju.


A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega.

Blagoslovi ga govoreći: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! (Postanak 14,18-19)


Imam tu nekoliko pitanja, a siguran sam da ih imate i vi. Kao prvo, odakle je taj Melkisedek došao? Jednostavno se pojavljuje na stranicama Biblije sa kruhom i vinom, blagoslivlja Abrama i zatim nestaje sa stranica Biblije. To je to. Pitam se odakle je došao, kamo ide i po kojem je poslu došao.


Shvatio sam da je on kralj Šalema, ali je također bio i svećenik Boga Svevišnjega. Međutim, imam sada još jedno pitanje. Kako je saznao za "Boga Svevišnjega"? Negdje je saznao. E1 Elohim je najuzvišeniji Bog, Stvoritelj neba i zemlje. Drugim riječima, živi Bog, Bog iz Postanka 1, Bog Noe i Henokov Bog, To je Pravi - ne nekakvo lokalno božanstvo. H. C, Leupold u svojoj knjizi o Postanku govori kako se tu radi o "striktno monoteističkoj koncepciji." Dr Samuel M. Zwemer, u svojoj knjizi Podrijetlo religije govori kako nam to otkriva da je prije politeizma postojao monoteizam. Drugim riječima, svi su ljudi imali spoznaju o živom i istinskom Bogu. "Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo" (Rimljanima 1,21). Pavao dalje govori kako čovjek i dalje ide sve dublje dok ne dođe do toga da počne iskazivati štovanje stvorenju umjesto Stvoritelju.


Pa opet, u Abramovo vrijeme nalazimo ovog čovjeka koji je bio veliki svećenik svijeta onog vremena. Imao je spoznaju o živome i istinitome Bogu. On je svećenik živog i istinitog Boga. Izlazi donoseći kruh i vino Abramu - to su elementi Večere Gospodnje. Pitam se što je imao na umu. Koliko je Melkisedek znao?


Melkisedek se spominje tri puta u Bibliji. Uz ovaj odjeljak u Postanku, spominje se i u Psalmu 110,4, koji je proročanstvo o Kristu: …dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu." Na koncu, spominje ga se nekoliko puta u Poslanici Hebrejima. Nakon čitanja poslanice Hrcbrejima, jasno mi je zašto u Postanku nije rečeno ništa o njegovom porijeklu. Ništa ne znamo o njegovim roditeljima, i to je čudno jer je Knjiga Postanka knjiga o obiteljima. Ona govori o početku ovih obitelji. Svaki put kad se spominje čovjek koji je važan u rodoslovnoj lozi (kao što je to slučaj sa Melkisedekom), spominju se i njegovi roditelji: "...sin Toga i toga" ili "...to je povijest toga i toga." Međutim, ništa nam nije rečeno o Melkisedekovoj obitelji. Pisac poslanice Hebrejima jasno nam govori da je razlog zbog kojeg nema zapisa o Melkisodekovim roditeljima, ili o njegovom rođenju ili smrti taj što je Kristova svećenička služba po svom početku po Melkisedekovom redu. U službi - u onome što je naš Gospodin učinio žrtvujući samoga sebe i ulazeći u Svetinju nad svetinjama, što je danas nebo - Kristovo svećenstvo slijedi Aronov red. Međutim, u svojoj Osobi, naš Gospodin nije imao početka ili kraja, pa Njegovo svećenstvo slijedi Melkisedekov red. Kao Kralj, Krist je Abrahamov sin, Davidov sin - o tome nam govori evanđelje po Mateju. Međutim, u evanđelju po Ivanu čitamo: "U početku bijaše riječ i riječ bijaše u Boga i riječ bijaše Bog... I riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu Njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine" (Ivan 1,1,14). Gledano iz perspektive stvaranja, On nije imao niti početka, niti svršetka. On je vječni Bog. Došao je iz nebeske slave, riječ je tijelom postala i mi smo gledali Njegovu slavu.


U Melkisedeku imamo predivnu sliku Gospodina Isusa Krista.


"lznese kruha i vina." Sada znam zašto jc Melkisedek postupio na takav način. Učinio je to zato što Biblija kaže: "Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok On ne dođe" (1. Korinćanima 11,26). Melkisedek ovdje govori o Kristovoj smrti.

Na temelju toga, blagoslivlja Abrama: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov" - E1 Elohim, Stvoritelj. Taj je čovjek bio veliki svećenik svijeta u ono vrijeme. Gospodin Isus Krist je veliki svećenik svijeta u današnje vrijeme. Gospodin Isus je svećenik po Melkisedekovom, a ne Aronovom redu, kao što nam je to ovdje iznešeno. Aron je bio svećenik samo za Izrael i samo za Šator sastanka. Po svojoj Osobi, Krist je svećenik po Melkisedekovu redu.

I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega. (Postanak 14,20)

Abram je platio desetinu Melkisedeku ovdje već na samome početku. Kako je znao za plaćanje desetine? Očito je primio objavu od Boga s tim u svezi - kao i u svezi s drugim stvarima.



ABRAHAM ODBIJA PLIJEN



Tada kralj Sodome reče Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!" (Postanak 14,21)



To je kušnja. Prema Hamurabijevom kodeksu onog vremena, Abram je imao puno pravo na plijen, pa čak i na ljude. Međutim, kralj Sodome bio je lukav; rekao je: "Meni daj ljude, a sebi uzmi plijen - tvoj je." Bila je to kušnja za Abrama. Kad bi nakon tog dana netko rekao: "Abram je uistinu bogat čovjek. Bog ga je blagoslovio", mislim da bi kralj Sodome rekao: "Blagoslovio ga je, malo sutra! Nije ga On blagoslovio. Ja sam mu to dao; ja sam taj koji ga je obogatio!" Abram je to znao. Poslušajte njegov odgovor:


Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, (Postanak 14,22)


Abram je još uvijek pod utjecajem Melkisedekovog blagoslova, i jako je dobro što je susreo Melkisedeka. Bog nas uvijek priprema za svaku kušnju s kojom se možemo susresti. Bog nam poručuje da na nas nikada neće doći kušnja veća od naše snage (vidite 1. Korinćanima 10,13). Bog je pripremio Abrama za ovu kušnju.



da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje, da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. (Postanak 14,23)



Kad je Abram krenuo, sklopio je savez s Bogom, vjerojatno govoreći: "O, Bože, ja ne ulazim u ovaj rat da bih se dokopao plijena. Želim spasiti svog nećaka Lota." I Bog mu je to dopustio. Sada je Abram rekao to kralju Sodome kao svjedočanstvo. Abram je mogao reći: "Ja štujem živog i istinskog Boga. Dao sam zavjet da neću ništa uzeti. Ti me ne možeš obogatiti..Neću ti dopustiti da mi daš niti remena od obuće ili končić, jer da uzmem čak i samo to, ti bi naokolo govorio da si me ti obogatio. Ako ću se obogatiti, Bog će morati to učiniti."

Ne, meni ništa osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio. (Postanak 14,24)


Međutim, Abram je rekao: "Ovi ostali ljudi imaju pravo na plijen, i oni ga mogu uzeti; ali ja ne uzimam ništa. Ono što su momci koji su sa mnom upotrijebili i pojeli je njihova plaća za to što su ti služili i što su te izbavili. Što se mene tiče - ti mi ne možeš dati ništa."