dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 18

TEMA:

Bog potvrđuje svoje obećanje; Bog najavljuje uništenje Sodome i Gomore

Sve dok ne dođete do Novoga zavjeta, možete se čuditi zašto su osamnaesto i devetnaesto poglavlje Knjige Postanka uključeni u Bibliju. Čini nam se kao da su pomalo udaljena od priče o Abrahamu. Bave se uništenjem Sodome i Gomore.


Osamnaesto poglavlje je dosta dugačko poglavlje u kojem Bog govori Abrahamu o sudu nad Sodomom i Gomorom, a Abraham posreduje za gradove ravnice. To je, po mom mišljenju, ilustracija blagoslovljenog kršćanskog života, života u zajedništvu s Bogom. Međutim, u devetnaestom poglavlju, dolje u Sodomi i Gomori s Lotom, vidimo ono što bih nazvao razoreni život - sve zbog odluke koja je bila donesena.

Na žalost, među kršćanima danas nalazimo obje vrste ljudi - i one koji žive blagoslovljenim životom, kao i one koji žive razorenim životom. Postoje ljudi koji su od svojih života načinili prave brodolome; u potpunosti su iskočili iz Božje volje. Ne želim niti na sekundu sugerirati da su izgubili svoje spasenje, ali su svakako izgubili sve ostalo. Kao što je Pavao rekao, oni će se spasiti, "...ali kao kroz oganj." (1, Korinćanima 3,15).


BOG POTVRĐUJE SVOJE OBEĆANJE


Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. (Postanak 18,1)


Abraham je živio kod Mamre, a tada je, moram usput napomenuti, već bio starac.

Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju (Postanak 18,2)


Zapazite kakvu je gostoljubivost Abraham iskazao tim ljudima. Kratka priča koju sam ispričao u prethodnom poglavlju ima barem svoga temelja u činjenicama, iako mislim da se nikada nije odigrala. Stvar je u tome da je Abraham bio velikodušan i gostoljubiv čovjek.

pa reče: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!

Nek se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. (Postanak 18,3-4)


Nama izgleda vrlo čudno reći strancu koji nas posjećuje neka opere noge i uđe k nama. Mi danas vjerojatno to ne bi nikome ponudili, međutim, to je vjerojatno bio jedan od najstarijih običaja koji je još danas poznat. Sjetimo se da je naš Gospodin u Gornjoj sobi oprao noge svojim učenicima - i u tome nalazimo veličanstvenu duhovnu pouku. Ovdje je Abraham rekao: "Operite noge." Bio je to znak pravog gostoprimstva kad bi netko došao u posjetu, skinuo cipele i oprao noge. U ono vrijeme ljudi nisu skidali svoj šešir ili kapu, već su izuvali svoje cipele. Mi danas smo stvari potpuno izokrenuti. Kad dođete k nekome u posjetu, ostajete obuveni, a skidate šešir ili kapu. Ne znam što je ispravnije. Meni osobno, dopada se ideja sa skidanjem cipela. Tijekom ljeta volim hodati bos. Volio bih da to mogu činiti češće. Kad odem na Havaje, skidam svoje cipele i nosim sandale ili hodam bos koliko je to god moguće. Cijelo vrijeme svog boravka ondje uopće ne obuvam cipele. Volim hodati bos. Mislim da je to bio predivan običaj. Kad biste došli k nekome, skinuli cipele i sjeli pod sjenu drveta, svakako biste se osjećali kao kod kuće. Abraham je došljake dočekao kraljevski.


Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, učini kako si rekao!" Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. (Postanak 18,5-8)


Nije li to predivno gostoprimstvo7 Abraham im je pripravio raskošan obrok. Uzeo je tele, sluga ga je ubio i pripremio, a kuhar ga je vjerojatno ispekao na roštilju. Pojeli su teleće šnicle ili teleću pečenku i sav prilog uz to. "Poslije uzme masla i mlijeka" - pa, to je bila prava gozba! Abraham je dobro ugostio svoja tri gosta.

Nakon toga saznajemo da su tri gosta uistinu bili kraljevski gosti. U Novome zavjetu rečeno nam je: "Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!" (Hebrejima 13,2). To je bio Abraham - on nije znao koga ugošćuje.

"Gdje ti je žena Sara?" zapitaju ga, "Eno je pod šatorom", odgovori. (Postanak 18,9)


U ono vrijeme nije bilo ispravno - nije čak niti danas na istoku - da žena iziđe van i ugošćuje goste, poglavito stoga što se ovdje radilo o trojici muškaraca. Međutim, oni su sada pitati Abrahama za Saru.

Onda on reče: "Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina." Iza njega, na ulazu u šator Sara je prisluškivala. (Postanak 18,10)


Mislim da je Sara imala uho prislonjeno uz ključanicu i cijelo je vrijeme slušala. I Abraham i Sara sada su najednom spoznali da su, ne znajući, ugostili anđele.

Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!" (Postanak 18,11-12)


Drugim riječima, Sara se pitala; "Je li moguće da ću imati sina?" - i nasmijala se, 0 kakvoj se tu vrsti smijeha radilo? Mislim daje to smijeh kojim govorimo daje ono što smo čuli predobro da bi bilo istinito - to je sve, Ponovno napominjem kako smo sigurno svi mi imali slično iskustvo, Bog nam je ponekad bio tako dobar da smo se jednostavno nasmijali. Dogodilo nam se nešto što je predobro da bi bilo istinito, a na takav način se nasmijala i Sara. Rekla je: "To je jednostavno predobro da bi bilo istinito. Meni se to jednostavno ne može dogoditi!"


Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako ću rod roditi ja starica?' Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina." Sara se napravi nevještom govoreći: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on reče: "Jesi, smijala si se!" (Postanak 18,13-15)


Sara se uplašila Gospodinovog pitanja i zaključujemo da je svakako pokušavala izbjeći neugodnu temu, međutim, istini se ne da umaći.

Ljudi ustanu i krenu put Sodome, Abraham pode s njima da ih isprati. (Postanak 18,16)


Abraham nije imao ogradu i vrata na ogradi do kojih bi ispratio svoje goste, pa je krenuo s njima dio puta da ih na taj način isprati. Dok su tako hodali udaljavajući se od mjesta na kojem je Abraham živio, mogli su vidjeti Sodomu i Gomoru. Kad sam bio u onome kraju, bio sam iznenađen kako daleko možete vidjeti kad je dan bistar. Mogao sam vidjeti iz Jeruzalema do Betlehema. Sa ruševina stare Samarije tako sam mogao vidjeti Jeruzalem, Sredozemno more i Galilejsko more. Goru Hermon mogao sam vidjeti gotovo odsvuda - to je veličanstveno. Abraham je krenuo djelić puta sa svojim gostima i u daljini mogli su vidjeti Sodomu i Gomoru. Ti gradovi bili su velika središta onog vremena i sigurno se radilo o prekrasnim mjestima za odmor.


BOG NAJAVLJUJE UNIŠTENJE SODOME I GOMORE


Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti, (Postanak 18,17)


Do tada, Gospodin nije otkrivao Abrahamu što namjerava učiniti sa Sodomom i Gomorom: uništiti će ih. "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti?"

Zapazite koji je bio razlog zbog kojeg je Bog odlučio da ne sakrije od Abrahama ono što namjerava učiniti.

kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod, te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? (Postanak 18,18)


Abraham će imati veliki utjecaj. Utjecat će na mnoštvo ljudi, uključujući i naredne naraštaje. Ta istina vrijedi i dan danas. Dok ja ovo pišem i dok vi slušate, Abraham utječe na nas - tome ne možemo pobjeći.


Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao," (Postanak 18,19)


Bog je rekao: "Bilo bi bolje da ne sakrivam to od Abrahama jer će steći pogrešan utisak o meni." Zapazite, usput, kako je Abraham održavao i veliku disciplinu u svojoj obitelji, jednako kao u svome kućanstvu.

Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." (Postanak 18,20-21)

Drugim riječima, Bog je rekao Abrahamu: "Znam kakvo je tamo stanje, ali svejedno idem istražiti." Bog nikad ništa ne čini naprečac. Dobro je što je Bog rekao Abrahamu da će uništiti ove gradove, jer bi u suprotnom Abraham stekao pogrešan dojam o Bogu. Mislio bi da je Bog nekakav diktator i da je osvetoljubiv i da je takav da ne iskazuje nikakvo milosrđe ili suosjećanje onima koji su Njegovi. Abraham bi uistinu stekao iskrivljeno mišljenje o Bogu, pa mu je zato Bog dao do znanja što namjerava učiniti. Abraham je imao malo vremena da o tome porazmisli u svojoj glavi. Također je dobra stvar što mu je Bog rekao i zato što je Abraham uistinu imao pogrešno shvaćanje o Bogu, ali i o Sodomi i Gomori - bio je u krivu u svezi s mnogim stvarima. To je jedan od razloga zbog kojih nam Bog govori onoliko koliko nam govori. O mnogim stvarima On nam ne govori, međutim, rekao nam je dovoljno, tako da čak i ako je čovjek maloumnik ili je odlutao daleko, u tome ne može pogriješiti.

Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. (Postanak 18,22)


Abraham je sada čekao pred Gospodinom.


Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? (Postanak 18,23)


Koja je bila prva misao koja je obuzela Abrahamov um? Prva stvar koja mu je pala na pamet bio je, naravno, Lot. Jednom je već izbavljao Lota, a sada se ponovno nalazio u velikoj opasnosti. Mislim da se Abraham mnogo puta pitao u svezi s Lotom i njegovim odnosom prema Bogu, međutim, barem je vjerovao da je Lot bio spašen. Pitao je Boga: "Što će biti s pravednicima?" Vjerujem da bi vam Abraham tada rekao da je vjerovao kako u Sodomi živi mnogo spašenih ljudi. Jednostavno nije mogao razumjeti kako je Bog mogao uništiti pravedne jednako s nepravednima. Kakvu li sliku nalazimo ovdje!


Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? (Postanak 18,24)


Abraham je počeo s pedeset ljudi. Rekao je Gospodinu: "Gospodine, pretpostavimo da u Sodomi ima pedeset pravednih ljudi. Zar bi uništio cijeli grad ako u njemu živi pedeset pravednika?"

Daleko to bilo od tebe, da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" (Postanak 18,25)


To je još uvijek pitanje koje mnogi ljudi postavljaju: "Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" Postoji i odgovor na to pitanje. Ostatak Biblije svjedoči o tome kako Sudac svega svijeta uvijek čini pravo. Sve što Bog čini je ispravno, a ako mislite da nije u pravu, a ako mislite da Bog ne čini pravo, onda problem nije s Bogom, već s vama i načinom vašeg razmišljanja. Razmišljate na pogrešan način; nemate sve činjenice, ne znate sve detalje. Kad biste ih znali, onda biste znali i da Sudac svega svijeta čini pravo. Mi smo u krivu; On je u pravu.

"Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih - odvrati Jahve - zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto." (Postanak 18,26)


Abraham je malo razmislio o tom odgovoru.

"Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu - opet progovori Abraham. - Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. (Postanak 18,27-28)


Drugim riječima, Abraham je rekao: "Ako u gradu bude četrdeset i pet pravednih, zar ćeš uništiti grad zbog tih pet?" A Bog mu je odgovorio: "Ako ih ondje nađem četrdeset i pet, neću uništiti grad." To je Abrahama malo osokolilo, pa je pitao dalje: "Što ako ih bude četrdeset?" Zanimljivo je da Bog odgovara: "Neću uništiti grad ako ih bude četrdeset." I tako je Abraham nastavio smanjivati broj pravednika. Rekao je: "A što ako ih bude trideset?" Bog je odgovorio: "Ako ih bude trideset, još uvijek neću uništiti grad," Abraham je nastavio: "A ako ih bude dvadeset?" Bog odgovara: "Neću niti zbog dvadeset." Abraham je bio oduševljen takvim odgovorom, pa je pokušao još jednom: "Pretpostavimo da tamo živi deset pravednika. Hoćeš li uništiti grad ako ih bude deset?" Bog mu je i opet odgovorio: "Ako u gradu bude deset pravednika, neću uništiti grada."

Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto. (Postanak 18,33)


Sada nam se nameće pitanje: Zašto Abraham nije spuštao brojku pravednika ispod deset? Reći ću vam zašto: u tom trenutku uplašio se da je Lot izgubljen, i ta ga je misao jako uznemirila, zato više nije želio spuštati broja. Mogao je ići sve do jednog pravednika. Mogao je reći: "Gospodine, ako u gradu bude samo jedan pravednik, hoćeš li i tada uništiti grad?" Znate li što bi mu Bog rekao? Rekao bi mu: "Ako u gradu postoji samo jedan koji je pravedan, toga ću izvesti iz grada, zato jer neću uništiti pravednika zajedno s gradom." Kako znam da bi Bog tako odgovorio? Zato što su stvari na koncu ispale tako. U gradu je živio jedan pravednik - Abraham u to nije vjerovao, ali je Bog znao jako dobro - a taj čovjek bio je Lot. Bog je rekao Lotu: "Iziđi iz grada. Ne mogu ga uništiti dok ti ne izađeš."

Znate li da razdoblje strašnih nevolja ne može doći na zemlju sve dok je crkva još uvijek na njoj? Ono jednostavno ne može doći, dragi moji prijatelji, jer je Krist ponio našu osudu, a razdoblje velikih nevolja je dio suda koji dolazi na zemlju. To je razlog zbog kojeg crkva ne može proći kroz razdoblje velikih nevolja. Ovaj slučaj s Lotom je veličanstvena slika te istine. Vidjet ćemo kako su Sodoma i Gomora slika svijeta. - i to kakva slika! U kakvom li se samo stanju nalazi svijet danas - u mnogome nalikuje Sodomi i Gomori. To ne znači da će Gospodin doći sutra. Kada će doći ja to ne znam - a ne zna to niti itko drugi. Međutim, mogao bi doći već sutra, a to bi svakako bilo u skladu sa ispunjenjem slike koju upravo promatramo u Knjizi Postanka.


POGLAVLJE 19


TEMA:

Anđeli posjećuju Lota; Uništenje gradova u Ravnici

Prethodilo poglavlje bilo je slika blagoslovljenog zajedništva koje kršćanin ima s Bogom. Međutim, sada se slika mijenja. Ostavljamo Hebron i ravnicu Mamre, gdje je živio Abraham i odlazimo u Sodomu gdje živi Lot. U ovome poglavlju Lot napušta Sodomu sa svojom ženom i dvije kćeri, Sodoma i Gomora bivaju uništene. Lotova žena pretvara se u stup od soli, a kasnije ćemo čitati o strašnom Lotovom grijehu sa njegove dvije kćeri.


U devetnaestom poglavlju nalazimo sliku "razorenog" života. Nemojte zaboraviti da je Lot bio pravedan čovjek. Teško nam je u to povjerovati. Kad bih imao samo ovaj zapis u Knjizi Postanka, ne bih vjerovao činjenici da je Lot bio pravedan, međutim, Šimun Petar u svojoj poslanici govori sljedeće o Lotu: "Pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih medu kojima je boravio" (2. Petrova 2,8). Lot je živio u Sodomi, međutim, ondje nikada nije bio sretan. Za njega je bio tragičan dan kad se preselio u Sodomu jer je izgubio svoju obitelj - izgubio ih je sve ako promatrate cjelokupnu sliku. To je tragično.

Danas mnogi ljudi koji su spašeni zbog načina svog života ili mjesta na kojem žive gube svoje obitelji, utjecaj i svjedočanstvo. Bio sam pastor dosta godina i poznajem dobro kršćane poput Lota. Ne tako davno, sin jednog od voda u crkvu u kojoj sam služio rekao mi je da jedino što čeka je da mu otac umre kako bi se ostavio kršćanskog života. Mislio je da je cijela stvar prevara i izmišljotina. Sve što je mogao vidjeti bilo je licemjerje. Naravno, cijelo je vrijeme govorio o svojoj obitelji. Kakav li je varalica njegov otac morao biti! Taj je čovjek izgubio svoga sina, a izgubio je i utjecaj na drugim mjestima, u to vas uvjeravam. Međutim, ja ne bih dovodio u pitanje njegovo spasenje. Mislim da se čovjek pouzdavao u Krista, ali to prema načinu na koji je živio ne biste nikada rekli. Ovo je jedno od dva vrlo depresivna poglavlja u Bibliji.

ANĐELI POSJEĆUJU LOTA


Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, (Postanak 19,1)


Ova su dva anđela posjetila Lota u Sodomi kako bi mu najavili uništenje grada. Zapazite kako je Lot sjedio na sodomskim gradskim vratima. Ne mogu propustiti tu činjenicu bez da vam pozornost skrenem na činjenicu da su na gradskim vratima sjedili suci. Lot ne samo da se preselio u Sodomu, već se također ondje ubacio i u politiku. Tu ga nalazimo kao suca kako sjedi na vratima.


a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu." (Postanak 19,2)


Ova dvojica vjerojatno su imali prljave noge. Naravno, ako ste pješačili od ravnice kod Mamre do Sodome, ne noseći ništa osim sandala, i vaše bi noge trebalo oprati. Ponovno vam skrećem pozornost na običaj onog vremena kojeg su prakticirali oni koji su strancima iskazivali gostoljubivost.


Lot je bio gostoljubiv čovjek. Kad su stranci došli u grad, pozvao ih je u svoj dom i oni su ušli. U početku su, naravno, oklijevali, "A oni rekoše: 'Ne, noć ćemo provesti na trgu."' Drugim riječima, rekli su: "Ostat ćemo vani. Ne želimo ti biti na teret." Rekli su to sa određenom nakanom, naravno.