dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 20

TEMA:

Abraham pogrešno predstavlja Saru


Dvadeseto poglavlje izgleda nam neophodno u cijelom zapisu o Abrahamu kao što je i peta noga neophodna na kravi. To je poglavlje koje osjećate da biste željeti izostaviti. To je zbog toga što izgleda da je u njemu Abraham počinio isti grijeh kojeg je počinio dok je došao u Egipat i lagao o Sari kad je rekao: "Ona je moja sestra." Radi se o istoj tužnoj priči, međutim, ovo je poglavlje stavljeno tu sa sasvim određenim ciljem. Abraham i Sara morat će se pozabaviti sa tim grijehom prije nego što budu mogli imati Izaka, prije nego što prime blagoslov, Moram vam reći, tako dugo dok ne budemo spremni pozabaviti se sa grijehom koji je u našem životu, za nas neće biti niti blagoslova.


ABRAHAM POGREŠNO POREDSTAVLJA SARU


Ja ću samo naglasiti ono što je najvažnije u dvadesetom poglavlju.

Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. (Postanak 20,1-2)


Ovo je vrlo zanimljivo. Mislite li da je Sara bila lijepa? Pa, u tom trenutku je imala gotovo devedeset godina i bila je lijepa. Ne mogu se baš mnogi stariji građani kvalificirati na tom području.

Zapazite također da se Abraham spustio dosta južno u zemlji. Otišao je dalje od Kadeš - Barneju kod koje su kasnije Izraelovi sinovi izišli iz Egipta i odbili ući u obećanu zemlju. Abraham je otišao u Gerar, što mislim da nije smio učiniti, međutim, bilo kako bilo, on ponovno laže o Sari kao što je to već i učinio.

Želim da zapazite Abrahamovo priznanje jer je to ono što ovo poglavlje čini važnim, a također nam otkriva i činjenicu da Abraham i Sara ne mogu imati Izaka dok se ne pozabave sa grijehom kojeg imaju u životu - a on seže dosta daleko,

Abraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa će me ljudi ubiti zbog moje žene. (Postanak 20,11)


Abraham se sada obraća Abimeleku koji je bio jako uznemiren time što je Abraham lagao u svezi sa svojom ženom. Ponovno napominjem, Abraham se nije pouzdavao u Boga. Osjetio je da se našao na bezbožnome mjestu, međutim, shvatio je da Abimelek ima snažno razvijen osjećaj dobra i zla. Abimelek je polagao mnogo pozornosti na karakter čovjeka i očito se radilo o čovjeku koji je poznavao Boga. Jadni Abraham ne izgleda baš najbolje uz Abimeleka u ovome slučaju.

A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. (Postanak 20,12)


Abraham je sada popustio do kraja. Rekao je: "Ako ćemo iskreno, to je laž samo napola. Sara je moja polusestra, a također je i moja supruga."

A kad me Bog udaljio od doma očeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu učini: kamo god dođemo, reci o meni da sam ti brat." (Postanak 20,13)


Abraham se nije u potpunosti pouzdavao u Boga, pa kad su krenuli na put, dogovorili su se da ako dođu nekamo gdje bi izgledalo da će Abraham bili ubijen zbog Sare, neka Sara kaže da joj je Abraham brat. Abraham i Sara smatrali su da će time spriječiti da netko ne ubije Abrahama. Tako su se dogovorili, pa su tako postupili u Egiptu, a vidimo ih gdje tako postupaju i ovdje. Morali su se pozabaviti s tim grijehom prije nego što će Bog uslišali Abrahamovu molitvu i poslati mu sina. Izak se neće roditi sve dok se ne obračunaju s tim grijehom.

Koliko li samo kršćana ima koji ne žele osuditi grijeh u svome životu, a kao rezultat toga, nemaju nikakvog blagoslova? Kad bi oni koji u našim fundamentalnim crkvama sjede u vodstvu priznali svoje grijehe i obračunali se s grijehom u svome životu, iskreno vjerujem da bi došlo do probuđenja. Mislim da neće biti nikakvog blagoslova sve dok se ne obračunamo sa grijehom u svojim životima. Poslušajte Pavlove riječi u 1. Korinćanima: "Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje tijela. Zato su medu vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni, A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni" (1. Korinćanima 11,28-32), Crkva i mnogi kršćani danas ne primaju blagoslov zbog toga što se ne želimo pozabaviti i obračunati sa grijehom kojeg imamo u svojim životima. To je velika duhovna pouka koju učimo iz ovoga teksta u dvadesetom poglavlju Knjige Postanka


POGLAVLJE 21



TEMA: Izakovo rođenje; otjerani Hagara i Jišmael; Abraham i Abimelek kod Beer - Šebe


U prethodnom poglavlju vidjeli smo Abrahamov i Sarin grijeh s kojim se trebalo obračunati, kojeg je trebalo priznati i otkloniti, prije nego što im se mogao roditi Izak. U dvadeset i prvom poglavlju nalazimo zapis o Izakovom rođenju.


IZAKOVO ROĐENJE


Jahve se sjeti Sare kako je rekao, i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio. (Postanak 21,1-2)


Zapazit ćete da postoji zapanjujuća sličnost između Izakovog i Kristovog rođenja. Vjerujem da nam je Izakovo rođenje izneseno u Bibliji kako bi se pred ljude iznijela ova velika istina prije Kristovog rođenja. Izak se rodio u određeno vrijeme kad je Bog obećao, a Pavao nam govori: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan" (Galaćanima 4,4).



Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. Sara reče: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje, nasmijat će mi se." Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti." (Postanak 21,3-7)



Tu su iznesene izuzetne istine koje bismo svakako trebali zapaziti i zapamtiti. Kao prvo, Izakovo rođenje bilo je čudesan događaj. Protivilo se zakonima prirode. U četvrtome poglavlju poslanice Rimljanima Pavao piše kako Abraham "nepokolebljivom vjerom promotri tijelo svoje već obamrlo… i obamrlost krila Sarina" (Rimljanima 4,19). Iz te je smrti Bog izveo život. Radilo se o čudesnom rođenju. Moram skrenuti vašu pozornost na činjenicu da Bog nije svijetu pokazao nadnaravno Kristovo rođenje kao nešto novo. Počeo je ljude pripremati ljude za to, pa već ovdje, kod Izakovog rođenja, nalazimo čudesno rođenje.

Tu također nalazimo da se Bog trebao pozabaviti i sa Sarom i s Abrahamom. Morali su prepoznati da sami ništa ne mogu učiniti - za njih je bilo nemoguće dobiti dijete. Abrahamu je tada bilo stotinu godina, a Sari devedeset. Drugim riječima, Izakovo rođenje trebalo je biti takvo da oni s njim nisu imali ništa.

Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. (Postanak 21,8)



Taj je dječak u početku živio hraneći se majčinim mlijekom, međutim, došao je dan kad je trebao biti "odbijen od sise." Čak i u tome nalazimo pouku za nas. Kad majka priprema bočicu za maleno dijele u kolijevci, svaki djelić djetešca tada radi. Nožice su u zraku Ručice su u zraku i viče iz svega glasa - želi svoju bočicu. "Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje" (1. Petrova 2,2). Uistinu je predivno biti novi kršćanin i imati takav apetit za mlijeko Božje riječi. Međutim, jednom dođe dan kad ste spremni početi rasti kao vjernik. Umjesto da čitate samo Psalam 23 i Ivan 14 - koliko god oni bili divni - pokušajte čitati kroz cijelu Bibliju. Počnite rasti. Nemojte svo vrijeme biti malo dijete. Zapazite Božji poticaj u Hebrejima 5,13-14: "Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je. A za zrele je tvrda hrana…" Počnite rasti dragi prijatelji.



HAGARA I JIŠMAEL POTJERANI



Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, pa reče Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!" (Postanak 21,9-10)


Dolazak Izaka u njihov dom proizveo je mnogo poteškoća. Nalazimo da se Jišmael, Hagarin sin, ismijavao. Sada počinjemo shvaćati Jišmaelovu narav i karakter. Do sada, činilo se da je Jišmael vrlo pristojan dečko, međutim, dolaskom drugog sina u obitelj, Jišmael pokazuje svoju pravu narav. To je ilustracija, moram usput napomenuti, kako vjernik ima dvije naravi. Dok se ne obratite, imate staru narav, a ta stara narav upravlja sa vama. Kao što je to izrečeno jednom svjetovnom pjesmom, "činite ono na što vas narav nuka." Ono što činite poticajem svoje naravi i nije baš uvijek ono najljepše. Međutim, kad se nanovo rodite, primate novu narav. Kad primite novu narav, tada uvijek počinju nevolje. Pavao piše u sedmom poglavlju poslanice Rimljanima o bici koja se vodi između stare i nove naravi: "Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bi htio - to činim" (Rimljanima 7,19). Drugim riječima, nova narav to ne želi činiti, a stara narav želi upravo to, a stara narav je ta koja upravlja. Dolazi vrijeme u životu kad morate donijeti odluku o tome prema poticajima koje naravi ćete se ravnati. Morate odlučiti hoćete li se podložiti Gospodinu ili ne. Ili ćete dopustiti Svetom Duhu da uđe u vaš život, ili ćete u suprotnom živjeti životom kojim upravlja tijelo. Ne postoji treća alternativa za Božje dijete. Sin ropkinje mora otići. To je upravo ono što nalazimo ovdje u Knjizi Postanka. Sin ropkinje, Hagare, morao je otići.


To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. (Postanak 21,11)


Na koncu konca, što se tiče tijela, Jišmael je bio Abrahamov sin jednako kao što je to bio i Izak. Izak se upravo rodio, a kao malo dijete nije znao baš previše o sebi. Međutim, Jišmael je bio u Abrahamovom domu već dosta godina. Sada je bio tinejdžer i Abraham mu je bio vrlo privržen. Stvar će biti vrlo tužna ako će ga Abraham morati potjerati od kuće. Ponovno se vraćam na ono što sam rekao već ranije. Bog nije opravdavao ono što su Sara i Abraham učinili, tako da Bog nije mogao prihvatiti Jišmaela. Bio je to grijeh. Bog to jednostavno nije opravdavao, i uopće ne kani opravdavati takvu stvar. Abrahamu je to slomilo srce, međutim, da bi se riješio neugodne situacije, morao je dječaka poslati od sebe. Jadna Sara jednostavno nije mogla izdržati tog starijeg dječaka da zadirkuje unaokolo. Jakov nam govori: "Čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim" (Jakovljeva 1,8). To nam objašnjava nestabilnost i nesigurnost među mnogim kršćanima današnjice. Žele živjeti prema odredbama svijeta, a opet žele živjeti i prema Božjim odredbama. Oni su duhovni šizofrenici koji pokušavaju činiti oboje. Tako se ne da živjeti. Grci su imali trku u kojoj bi stavljali dva konja usporedno, a konjanik bi jednom nogom stao na jednog konja, a drugom nogom na drugog i trka bi počela. Trka je bila izuzetna tako dugo dok su se konji držali zajedno. Vi i ja imamo dvije naravi. Jedna je crni konj, a druga bijeli konj. Bilo bi odlično kad bi one išle usporedno, međutim, problem je u tome što medu njima nema baš nikakve suradnje. Bijeli konj ide svojim pravcem, a crkvi konj ide svojim pravcem. Kad se to desi, vi i ja moramo donijeti odluku na kojeg ćemo sjesti, odnosno, hoćemo li živjeti prema poticajima stare naravi ili prema poticajima nove naravi.


Zato nam je rečeno da se predamo Gospodinu: "...sebe predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti" (Rimljanima 6,13). Pavao dalje govori da ono što Zakon nije mogao učiniti zbog slabosti tijela, Božji Duh sada može poslići (vidite Rimljanima 8,3- 4). Zakon je pokušavao upravljati čovjekovom starom naravi i u tome nije uspio. Sada Sveti Duh koji daje silu novoj naravi može postići ono što Zakon nije mogao.

Karakter Jišmaela, Hagarina sina, sada se počinje očitovati. To je narav koju nalazimo da se očituje kasnije u tome narodu - narodu koji je bio neprijateljski orijentiran i koji je mrzio svoju braću. To je bila njegova slika tijekom brojnih stoljeća.

U Izakovom rođenju, kao što sam to već i rekao, nalazimo predsliku rođenja Gospodina Isusa Krista. Bog nije odjednom izlio djevičansko rođenje na čovječanstvo. Pripremio nas je na to nizom čudesnih rođenja prije tog, uključujući i rođenje Ivana Krstitelja, Samsonovim rođenjem i ovdje Izakovim rođenjem. Htio bih vam skrenuti pozornost na izuzetnu usporedbu između Izakovog i rođenja Gospodina Isusa Krista.

(1) Izakovo i rođenje Gospodina Isusa bila su najavljena. Kad je Bog pozvao Abrahama da iziđe iz Ura kaldejskog dvadeset i pet godina ranije, rekao mu je: "Dat ću tebi i Sari sina." Sada je prošlo dvadeset i pet godina i Bog je izvršio svoje obećanje. Bog je također rekao izraelskome narodu: "Djevica će začeti i roditi sina." Kad je došao dan u koji se Isus rodio u Betlehemu, bilo je to ispunjenje proročanstva. Oba rođenja bila su obećana.

(2) Kod oba rođenja prošlo je dosta vremena između obećanja i ispunjenja. U stvari, prošlo je oko dvadeset i pet godina od Božjeg obećanja do Izakovog rođenja. Kod Kristovog rođenja možete ići unatrag dosta naraštaja. Na primjer, Bog je obećao da će iz Davidove loze doći Jedan, a to je bilo tisuću godina prije Kristovog rođenja. Tu nalazimo uistinu izuzetnu paralelu.

(3) Najave rođenja izgledaju nam nevjerojatne i nemoguće za ispunjenje kod Sare i Marije. Sjetit ćete se da su Gospodnji sluge posjetili Abrahama dok su bili na putu u Sodomu kada su najavili Izakovo rođenje. Ispunjenje tog obećanja činilo se potpuno nemoguće. Sara se nasmijala i rekla: "To jednostavno ne može biti! To nadmašuje vjeru," Na koncu konca, tko je bio prva osoba koja je pokrenula pitanje djevičanskog rođenja? Bila je to sama Marija. Kad su anđeli najavili Kristovo rođenje, ona je rekla: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" (Luka 1,34).


(4) I Izak i Isus dobili su ime prije svoga rođenja. Abrahamu i Sari bilo je rečeno da će dobiti sina i da će mu nadjenuti ime Izak. Kod rođenja Gospodina Isusa nalazimo da je i On dobio ime unaprijed. Anđeo je rekao Josipu: "...ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će On spasiti narod svoj od grijeha njegovih" (Matej 1,21).


(5) Oba rođenja dogodila su se u vrijeme koje je Bog odredio. Drugi stih ovog poglavlja govori nam da "Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio." U svezi s rođenjem Gospodina Isusa, zapažamo da Pavao piše: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan" (Galaćanima 4,4).

(6) Oba rođenja bila su čudesna, Izakovo rođenje bilo je čudesno, a svakako je to bilo i rođenje Gospodina Isusa. Niti jedan čovjek u tome nije imao nikakvog udjela.

(7) Oba sina bili su velika radost svojim očevima. Čitamo da "Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi", što znači smijeh. To je bilo ime koje je dao svome sinu jer u vrijeme kad je Bog to rođenje najavio, Abraham se nasmijao zbog velike radosti. U svezi s Gospodinom Isusom čitamo da je Otac progovorio s neba i rekao: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U Njemu mi sva milina" (Matej 3,17).

(8) Oba sina bili su poslušni svojim očevima, čak i do smrti. U dvadeset i drugom poglavlju vidjet ćemo da je Izaka njegov otac trebao prinijeli kao žrtvu. On nije bio dječačić od osam ili devet godina. Izak je imao oko trideset i tri godine kad je do toga došlo i bio je poslušan svome ocu sve do smrti. To je vrijedilo za Izaka, a svakako je vrijedilo i za Gospodina Isusa Krista. U rođenju i životu Gospodina Isusa i u Izakovom rođenju i životu nalazimo predivnu sliku.

(9) Na koncu, čudesno Izakovo rođenje je slika Kristovog uskrsnuća. Već smo spominjali Pavlove riječi da Abraham "promotri tijelo svoje već obamrlo i obamrlost krila Sarina" (Rimljanima 4,19). Iz smrti dolazi život - vidite, to je uskrsnuće. Nakon što Pavao naglašava tu činjenicu, dalje govori o Gospodinu Isusu: "Koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja" (Rimljanima 4,25). U Izaku imamo izuzetnu sliku Gospodina Isusa.

Sada nalazimo kako Bog milosrdno djeluje u Abrahamovu životu, a jednako tako je milosrdan i prema Hagari i njenom sinu Jišmaelu.

Ali Bog reče Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. (Postanak 21,12)


Bog je Abrahamu jasno rekao da neće prihvatiti Jišmaela kao sina kojeg je obećao Abrahamu.


I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak," (Postanak 21,13)


Bog je rekao: "Od tvoga sina podići ću veliki narod." Sada je rekao još i sljedeće: "I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak."

Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji - Beer-Šebe. Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neću da vidim kako dijete umire." Sjedeći tako, udari u jecanje. Bog ču plač dječaka, te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod." Tada joj Bog otvori oči, pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. (Postanak 21,14-21)


Biblija će sada ostaviti Jišmaelovu lozu i više je neće pratiti, međutim, njegovi potomci, Arapi, i dan danas žive u pustinji


ABRAHAM I ABIMELEK KOD BEER - ŠEBE


U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reče Abrahnmu: "Bog je s tobom u svemu što radiš. Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje, nego da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio." (Postanak 21,22-23)


Drugim riječima, Abimelek je želio sklopiti ugovor ili pakt s Abrahamom, pa su zbog toga postali dobri prijatelji.

Pošto su sklopili savez kod Beer-Šebc, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. Abraham zasadi kod Beer-Sebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vječnoga. (Postanak 21,32-33)


Abraham je zazivao Božje ime na svakome mjestu kamo je išao.

Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica. (Postanak 21,34)


Kasnije nam je rečeno da je Abraham uvijek bio stranac i putnik u toj zemlji koju mu je Bog obećao, a ovo je jedan od dokaza za tu tvrdnju.