dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 22

TEMA:

Bog zapovijeda Abrahamu da prinese Izaka; Bog sprečava Abrahama; Bog potvrđuje svoja obećanja; Abraham se vraća u Beer - Šebu


U ovome poglavlju došli smo ponovno do jednog od vrhunaca u Bibliji. Hodamo po planinskim vrhuncima u Knjizi Postanka. Dvadeset i drugo poglavlje je izvješće o tome kako je Abraham prinosio svoga sina. Bog mu je zapovjedio da prinese Izaka na žrtveniku, a zatim ga je zaustavio u posljednjem trenutku kad je vidio da je Abraham bio voljan učiniti tu žrtvu. Ovo poglavlje dovodi nas do sedmog i posljednjeg Božjeg ukazanja Abrahamu. Nakon ovoga više nije postojalo ništa što je Bog mogao zatražiti od Abrahama da učini. Bio je to vrhunski ispit za ovog čovjeka.


Ako biste trebali obilježiti deset najvećih poglavlja u Bibliji, svakako biste trebali označiti dvadeset i drugo poglavlje. Jedan od razloga za ovo je i taj što je to prvi put da Bog predlaže ljudsku žrtvu. U Božjem je planu bilo čovjeku razjasniti kako je pogrešno prinositi ljudske žrtve. Ovaj događaj to nam jasno otkriva. Također nam otkriva i činjenicu da Bog traži da se odrečemo svoga života, kako bi On mogao spasiti nas grešnike. Među sinovima ljudskim nema nikoga koji bi bio dostojan zauzeti takav položaj. Božji Sin bio je Jedini. Zanimljivo je daje Pavao rekao: "Bog nije poštedio niti vlastitog Sina." Mogli biste dodati da je poštedio Abrahamovog sina i nije mu dopustio da žrtvuje Izaka.


Ovo poglavlje mogli bismo usporediti sa Psalmom 22 i Izaijom 53. Prvi put kad sam u ovome poglavlju vidio ove velike istine koje prikazuju Kristov križ, gotovo sam ostao bez daha. Ne samo u Izakovom rođenju, već sada i u Izakovom žrtvovanju postoji čudna podudarnost sa životom našeg Gospodina.


Ono što je zanimljivo je da Jakov govori o tome događaju na način koji nam možda izgleda kao proturječje ostatku Biblije: "Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga?" (Jakov 2,21). Pavao u Rimljanima 4 iznosi sljedeću tvrdnju: "Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom. Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost" (Rimljanima 4,1-3). Tko je u pravu? Jakov ili Pavao? Moj odgovor je taj da su obojica bili u pravu. Kao prvo, moramo zapaziti da obojica govore o istoj stvari - o vjeri. Jakov govori o djelima vjere, a ne o djelima Zakona. Pavao govori o opravdanju pred Bogom, navodeći petnaesto poglavlje Postanka, kad je Abraham tek kretao putem vjere. U to je vrijeme samo Bog poznavao njegovo srce i Bog je vidio da mu Abraham vjeruje. "Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost" (Postanak 15,6). Možemo vidjeti da je Abraham doživio neuspjeh mnogo puta, a mišljenja sam da su njegovi susjedi govorili: "Ne vidimo baš previše da je pravedan. Međutim, kad je došao dan da prinese svoga sina na žrtveniku, čak su i tvrdokorni Filistejci trebali priznati da je Abraham dokazao svoju vjeru djelima. Jakov je rekao da se Abraham opravdao djelima. Kad je to bio opravdan? Kad je prinio Izaka. Ali, nameće nam se pitanje: je li Abraham uistinu prinio Izaka na žrtveniku? Naravno, odgovor je da ga nije prinio, međutim, bio je voljan to učiniti. Taj čin voljnosti je čin o kojem Jakov govori, a on otkriva da je Abraham imao djela vjere. Jakov naglašava djela vjere koja vidimo u dvadeset i drugom poglavlju Postanka, a Pavao govori o vjeri u njegovom srcu koju je Abraham imao još u petnaestom poglavlju.



BOG ZAPOVIJEDA ABRAHAMU DA PRINESE IZAKA


Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" (Postanak 22,1)


Riječ "kušnja" je malo prejaka. U stvari, riječ znači "ispit, test." Jakov jasno govori u svojoj poslanici da Bog nikada nikoga ne kuša zlom. Bog ljude kuša na taj način da ispituje njihovu vjera. Bog je ispitao Abrahama i zatražio je od njega da učini nešto vrlo čudno.

Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." (Postanak 22,2)


Odmah poslije ovog poglavlja rečeno nam je da je Sara imala stotinu dvadeset i sedam godina kad je umrla (vidite Postanak 23,1). Kad to usporedite s ovim poglavljem, nalazite da Izak nije bio tek dječarac. Sara je imala devedeset godina kad se Izak rodio, a stotinu dvadeset i sedam kad je umrla. To znači da je tu proteklo trideset i sedam godina. S obzirom da se Izaka ovdje naziva "dječak", vjerojatno ne biste pretpostavili da je imao preko trideset godina - vjerojatno trideset ili trideset i tri godine.

"Uzmi svoga sina (zapazite kako ove riječi udaraju po srcu Abrahamu, ali i samome Bogu), jedinca svoga Izaka koga ljubiš." "Uzmi svoga sina" - Gospodin Isus zauzeo je mjesto Sina u Trojstvu. "Svoga sina, jedinca svoga" - Gospodin Isus je rekao za sebe da je On Jedinorođeni Sin. "Jedinca svoga Izaka koga ljubiš" - Gospodin Isus rekao je: "Otac me ljubi."


"I pođi u krajinu Moriju." Mnogi ljudi vjeruju kako je Morija - to jest, ovaj njen određeni dio - mjesto na kojem je stoljećima kasnije bio izgrađen hram, a također je to bilo i mjesto na kojem je Gospodin Isus žrtvovan - neposredno izvan gradskih zidina. Kad sam bio u Jeruzalemu, imao sam osjećaj kako Golgota i područje na kojem se nalazio hram nisu bili previše udaljeni. Nalaze se na istome obronku. Tamo je danas napravljena ulica i taj je obronak premošten, ali radi se o istom obronku, i danas se zove Morija. Ne možemo tvrditi da je Gospodin Isus umro na tome istom mjestu - to ne znamo - međutim, svakako je umro na istome obronku, na istoj gori, na kojoj je Abraham prinosio Izaka.


"Ondje ga prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." Žrtva paljenica bila je žrtva koju su prinosili do vremena Mojsijeva Zakona; tada su bile dane žrtve za grijeh i prijestup. Ovdje žrtva paljenica govori o osobi Gospodina Isusa Krista, govori nam tko On jest. Ovaj je prinos bio ljudska žrtva i, ako ćemo iskreno, nameće nam se jedno moralno pitanje: nije li pogrešno prinositi ljudske žrtve? Da, to je moralno neispravno. Da ste susreli Abrahama tog dana dok je bio na putu s Izakom, mogli ste ga pitali: "Kamo ideš, Abrahame?" On bi vam odgovorio: "Idem prinijeli Izaka kao žrtvu." Vi biste mu tada rekli: "Zar ne znaš da to nije u redu?" Abraham bi vam odgovorio: "Da, i mene su poučavali da to nije u redu. Znam da neznabožački narodi oko nas prinose ljudske žrtve - Filistejci prinose Moleku - međutim, ja sam bio poučen drugačije." Vi biste mu i dalje postavljali pitanje: "Pa zašto onda to činiš?", a on bi vam objasnio; "Sve što znam je činjenica da mi je Bog tako zapovjedio. Ja to ne razumijem. Međutim, ja s njim hodim sada već preko pedeset godina. Nikada me nije iznevjerio, niti je ikada tražio od mene da učinim nešto što se kasnije nije dokazalo kao najbolja stvar. Ja ovo ne razumijem, ali vjerujem da ako odem s tim do kraja, Bog će na kraju podići Izaka od mrtvih. Vjerujem da će to učiniti."


Ovo je uistinu izuzetna slika: Abraham sa sobom vodi Izaka.


Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio. (Postanak 22,3)


Abraham sa sobom vodi Izaka nakon što je ponio i drva za žrtvu paljenicu.


Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. (Postanak 22,4)


Abrahamu je trebalo tri dana da dođe do tog mjesta, međutim, imajte na umu da je također tog trećeg dana primio Abraham svoga sina Izaka od mrtvih. Abraham je na sljedeći način gledao na tu stvar: Izak mu je bio uskrišen na treći dan. Kakvu samo sliku nalazimo ovdje!

Abraham onda reče slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama." (Postanak 22,)


Transakcija do koje će doći je između oca i sina, između Abrahama i Izaka. U stvari, Bog je ljude isključio kod križa. U vrijeme kad je u podne zavladala velika tama, Bog je isključio ljude kod križa. Došla je noć u kojoj nitko nije mogao raditi, i tijekom ta posljednja tri sata križ je postao žrtvenikom na kojem je bilo prineseno Janje Božje koje odnosi grijehe svijeta. Na tome križu bila je obavljena transakcija između Oca i Sina. Čovjek je bio izvan toga i uopće nije sudjelovao. Tu nalazimo istu sliku; Abraham i Izak otišli su sami.

Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. (Postanak 22,6)


"Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka." Sjetimo se da je Krist sam nosio svoj vlastiti križ. Vatra ovdje govori o sudu, a nož govori o izvršenju suda i o žrtvi koja je trebala biti prinesena,

Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: "Oče!" "Evo me, sine!" javi se on. "Evo kremena i drva - opet će sin - ali gdje je janje za žrtvu paljenicu? Bog će već previdjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" odgovori Abraham. I nastave put. (Postanak 22,7-8)


Trinaesti stih nam malo kasnije govori kako se ondje našao ovan koji je rogovima zapeo za grmlje, pa je Abraham uzeo tog ovna i prinio ga kao žrtvu. Abraham ovdje govori o tome kako će Bog već providjeti janje za žrtvu. Međutim, na gori nije bilo janjeta, nego je bio ovan i u tome postoji razlika. Bog je providio Janje tek stoljećima kasnije kad ga je Ivan Krstitelj označio sljedećim riječima: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta" (Ivan 1,29). "Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu" - vrlo je važno da zapazimo kako je Abraham ovdje govorio proročki.

Abraham je sada bio spreman prinijeti svoga sina na žrtveniku iako to baš i nije u potpunosti razumio.

Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. (Postanak 22,9)


Izak nije bio nekakvi dječarac kojeg je Abraham trebao svezali. Bio je odrastao čovjek i mislim da je Izak mogao svladati Abrahama da je došlo do fizičkog obračuna. Međutim, Izak je ovo učinio iz poslušnosti. Gospodin Isus otišao je na križ govoreći: "Ne moja, nego tvoja volja neka bude." Otišao je na križ kako bi ispunio Božju volju. Kakvu sliku nalazimo ovdje!

Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. (Postanak 22,10)


U tom trenutku mogli biste povikati: "Abrahame, zar ćeš s tim ići do kraja? Čini se kao da će ti Bog dopustiti da to i učiniš." On bi odgovorio: "Svakako da idem do kraja. Učili su me da je to pogrešno, i ja to ne razumijem, ali naučio sam također i biti poslušan Bogu."

Bila je to istinska kriza u Abrahamovom životu. Bog je izveo tog čovjeka kroz četiri izrazite krize, od kojih je svaka bila pravi ispit za njegovu dušu, veliki napor za njegovo srce. Kao prvo, bio je pozvan da napusti sve svoje rođake u Uru kaldejskom. Jednostavno ih je trebao sve napustiti. Bio je to pravi ispit za Abrahama. Nije mu išlo baš pretjerano dobro u početku, međutim, na koncu je konačno došlo do prekida. Zatim je došlo do ispita s Lotom, njegovim nećakom. Abraham je ljubio Lota - ne bi bio vukao Lota za sobom posvuda da ga nije ljubio. Međutim, došao je čas kad su se morali rastaviti i Lot je krenuo prema Sodomi. Zatim je došao ispit sa njegovim sinom Jišmaelom, Hagarinim sinom. Abraham je vapio pred Bogom: "Neka poživi pred tobom Jišmael!" Stvarno je ljubio tog dječaka; nije se želio odvajati od njega. Sada je Abraham došao do četvrtog ispita, četvrte velike krize u svome životu: od njega je bilo zatraženo da se odreče Izaka. Abraham baš ne razumije sve detalje jer mu je ranije Bog rekao: "jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime." Abraham je vjerovao da će Bog podići Izaka od mrtvih (vidite Hebrejima 11,19), međutim, što se Abrahama ticalo, bio je voljan ići do kraja sa žrtvom.

BOG SPREČAVA ABRAHAMA


Jakov je pisao kako je Abraham bio opravdan djelima kad je prinio svoga sina. Međutim, pričekajte malo. Je li Abraham prinio svoga sina? Govori li vam vaša Biblija da je Abraham zario nož u svoga sina? Ne govori vam, a ne govori o tome niti moja Biblija.

Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" odgovori on. "Ne spuštaj ruku na dječaka - reče - niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga," (Postanak 22,11-12)


Sada Bog zna da ga se Abraham boji. Kako to zna? Po njegovim postupcima, po njegovim djelima; ranije je to bilo po vjeri. Bog vidi vaše srce i zna jeste li pravi ili niste, međutim, vaši susjedi i prijatelji to ne mogu znati. Oni mogu znati jeste li pravi samo po vašim djelima. To je razlog zbog kojeg je Jakov mogao reći kako je vjera bez djela mrtva. Vjera mora imati nekakvu vrstu proizvoda.


Bog je ispitao Abrahama. Vjerujem da će svaka osoba koju Bog pozove, svaka osoba koju Bog spasi, svaka osoba koju Bog upotrijebi, biti ispitana. Bog je ispitao Abrahama, a Bog ispituje i one koji danas pripadaju Njemu, ispituje i vas i mene, a ti ispiti nam u životu dolaze kako bi nam ojačali vjeru, kako bi nas utvrdili i kako bismo bolje mogli služiti Bogu. Abrahamu je sada bio dan vrhunski ispit, a nakon toga Bog neće trebati tražiti više ništa od njega.


Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. (Postanak 22,13)


Sve od Edenskog vrta do Kristovog križa, zamjena je bila malena životinja koja je bila zamjena za Njega, a Bog nije dopuštao prinošenje ljudskih žrtvi. Međutim, kad je Njegov Sin došao na svijet, Njegov je Sin došao na križ i umro: "Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?" (Rimljanima 8,32). Taj je križ postao žrtvenik na kojem je bilo prineseno Janje Božje koje odnosi grijeh svijeta. Vrlo je važno da to zapazimo.


Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviđa". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina proviđenja." (Postanak 22,14)


Abraham sada imenuje ovo mjesto za koje mnogi ljudi vjeruju da je na njemu bio sagrađen Salomonov hram. Golgota, lubanjsko mjesto, nalazi se na istom obronku na kojem je stajao hram. Ondje je Abraham prinosio svoga sina, a na tome je mjestu Gospodin Isus bio razapet. To je veličanstvena i slavna stvar koju moramo zapaziti. Abraham to mjesto naziva Jahve - Jireh, što znati Jahve će providjeti. Tu je Bog djelovao njemu u korist.


BOG POTVRĐUJE SVOJA OBEĆANJA


Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, (Postanak 22,15-16)


Imam jedno pitanje? Je li Abraham to učinio? Ne, nije prinio svoga sina, međutim, Bog mu je rekao: "Kad si to učinio..." Vidite, Abraham je vjerovao Bogu i otišao je dovoljno daleko da vi i ja znamo - Bog je to već znao - da cijeli svemir spozna da je bio voljan darovati svoga sina. Tako mu je Bog to računao kao da je to već učinio. Abraham je bio opravdan vjerom, međutim, pred ljudima je opravdan i svojim djelima. Pokazao je da ima takvu vjeru.


"Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina." Zapazite kako Bog izgovara te riječi - jer je i On sam dao svog Sina Jedinca.


Kroz ovaj događaj Bog nam jasno govori kako će jedan čovjek trebati stati u procjep, kako će trebati postojati Spasitelj čovječanstva ako će itko biti spašen. To je velika pouka koju nalazimo u ovome poglavlju. Abraham je rekao da će Bog za sebe providjeti Janje, a oni su našli ovna i prinijeli ga. Međutim, Bog je providio Janje u Kristu devetnaest stoljeća kasnije. Bog je zaustavio Abrahamovu ruku i nijemu dopustio da ide do kraja sa žrtvovanjem Izaka jer bi to bilo pogrešno. Bog je poštedio Abrahamovog sina, međutim, nije poštedio vlastitog Sina, već ga je dragovoljno i dao za sve nas.


svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom. (Postanak 22,17-18)


"Svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom." O kojem to sjemenu (potomstvu) Bog ovdje govori? Ako pročitate Galaćanima 3,16 vidjet ćete da nam Pavao tumači što to znači "potomstvo". "A ovo su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: 'i potomcima' kao o mnogima, nego kao o jednomu: i potomstvu tvojem, to jest Kristu." Tako nalazimo tumačenje same Biblije o potomstvu.


Ako se vratimo u osmi stih nalazimo da Pavao govori sljedeće: "A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi" (Galaćanima 3,8). Kad je Bog propovijedao evanđelje Abrahamu? Bog mu je propovijedao kad ga je pozvao da prinese svoga sina Izaka na žrtveniku. Bog tu govori: "Svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom", a to potomstvo je Krist. To je bilo evanđelje po Abrahamu, ako vam je tako draže.


Htio bih dati jedan komentar u svezi s onim što se po običaju previđa. Mi pretpostavljamo da su Abraham, Izak, Jakov i svi velikani Staroga zavjeta bili veliki ljudi, ali nikako nisu bili tako pametni kao mi i da nisu znali koliko smo mi znali. Međutim, ja sam mišljenja da je Abraham znao mnogo više o Kristovom dolasku i o evanđelju nego što mu vi i ja to priznajemo. U stvari, Gospodin Isus je rekao: "Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj dan. I vidje i obradova se" (Ivan 8,56). Dakle, znao je mnogo više nego što mi to shvaćamo. Bog je Abrahamu mnogo toga otkrio, ali Spasitelj još nije bio došao. Danas znamo da nije dolazio još sljedećih devetnaest stoljeća, međutim, na vrhu gore Morije, gdje je Abraham prinosio Izaka, bila je slika prinošenja, pa čak i uskrsnuća Isusa Krista. Nakon što je Bog pozvao Abrahama da prinese Izaka, trebalo mu je tri dana dok nije došao do Morije. Bog je Abrahamu dao Izaka natrag živog trećeg dana. Dakle, ovo je slika i smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Pavao je rekao da je Bog propovijedao Evanđelje Abrahamu, a to je svakako bilo učinjeno u ovome primjeru.


"Svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom." Danas je Evanđelje Isusa Krista obišlo već gotovo cijeli svijet. Postoje mnogi koji još uvijek nisu čuli - to vrijedi čak i u svijetu u kojem vi i ja živimo - međutim, blagoslov je došao svim narodima. Jedini blagoslov kojeg narodi primaju dolazi jedino i isključivo kroz Krista.


"Budući dasi poslušao moju zapovijed." Taje poslušnost počivala na Abrahamovoj vjeri, a vjera uvijek vodi k akciji i djelima. "Vjera bez djela je mrtva,"


ABRAHAM SE VRAĆA U BEER - ŠEBU


Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani. Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: (Postanak 22,19-20)


Ostatak ovog poglavlja daje nam malo pozadinskog svjetla na život Abrahamove obitelji. Abraham je ostavio svog brata Nahora još u Haranu. Njegova loza neće se slijediti u Bibliji, međutim, malo kasnije će se povezati s Abrahamovom lozom. Time ćemo se baviti kad do toga dođemo. Ako pročitate ostatak ovog poglavlja, imat ćete pravu vježbu u izgovaranju imena.