dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

Sluga joj potrča u susret i reče: "Daj mi malo vode iz tvog vrča! Pij, gospodine!" odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti. Kad je njega napojila, reče: "Nalit ću i tvojim devama da se napoje." (Postanak 24,17-19)


Važno je zapaziti da je Rebeka vrlo ljubazna i pristojna djevojka. Lijepa je, nije glupa i vrlo je ljubazna.


Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama. (Postanak 24,20)


Sjetimo se daje sluga krenuo na put sa deset deva i ne znamo kad su posljednji put napunile svoje rezervoare s vodom. Punjenje tih deva nalik je punjenju hladnjaka u automobilu.


Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. (Postanak 24,21)


Sluga je jednostavno stajao ondje u čuđenju. Pitao se je li to to, je li ga Bog vodio ili nije - vjerovao je da ga vodi.


Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi vilicu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. Zatim reče: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?" Ona mu odgovori: "Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." (Postanak 24,22-24)


Nahor je bio Abrahamov brat.


Još mu doda: "Ima slame i piće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište." Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi (Postanak 24,25-26)


Sluga je u tome vidio djelovanje Božje ruke. Divno je kad vas Bog vodi i kad upravlja s vama, zar ne?


i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara." (Postanak 24,27)


Tu nalazimo veliku izjavu: "Mene je Jahve vodio pravim putem…" Gospodin vodi one koji su na pravom putu, to jest, one koji se nalaze na Njegovom putu, koji žele biti vođeni, koji se daju voditi od Boga i koji će činiti ono što Bog želi da bude učinjeno. Bog može u svakom trenutku voditi srce koje želi biti vođeno.


Djevojka otrča i sve ono ispripovjedi u kući svoje majke. A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Labnn se požuri van, k čovjeku kod studenca. (Postanak 24,28-29)


Ovdje bih vas htio uputiti da imate na oku ujaka Labana. On će pomno pratiti stvari odsada na dalje. Strašno je bio impresioniran materijalnim stvarima. Zapazite što se dešavalo dalje.


Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi jc čovjek govorio", on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu.

(Postanak 24,30)


Sluga je čekao kod zdenca da vidi hoće li ga tko povesti u Rebekin dom, hoće li biti dobrodošao ili ne. Kad je Laban vidio narukvice i zlato, znao je da se radi o vrlo bogatom posjetitelju. Ujak Laban nije bio osoba koja propušta dobar posao. (Ako sumnjate u tu tvrdnju, pitajte Jakova za mišljenje kasnije. Jakov je spoznao da je ujak Laban pravi trgovac. U stvari, bio je bolji trgovac od Jakova.) Tako je Laban izišao u susret slugi kako bi mu poželio dobrodošlicu.


Reče on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani, kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve." (Postanak 24,31)


Čak je i Laban prepoznao činjenicu da postoji živi Bog, Stvoritelj, jedan Bog.


Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i piće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. (Postanak 24,32)


Ponovno nalazimo obred pranja nogu, Zapazite kako je sa slugom došlo i podosta ljudi. Sluga je u ovome domu bio ugošćen kraljevski. Ujak Laban pobrinuo se za to. Tu imamo predivnu sliku odnosa Krista i crkve. Jedan od izraza koje nalazimo u Novome zavjetu je i taj da crkva jednog dana treba postati Kristovom zaručnicom (mladenkom). To je način na koji se danas pridobiva crkva Isusa Krista - kroz Svetog Duha kojeg su Otac i Sin poslali u svijet. Božji Duh, poput Abrahamovog sluge, došao je govoriti o Kristu, uzeti ono što je Kristovo i to nama pokazati. Kao što je sluga izišao pronaći zaručnicu za Izaka, tako je i Božji Duh izašao u svijet kako bi pridobio zaručnicu za Krista. Zapazite predivan dramatski učinak kojeg nalazimo ovdje. Radi se o vrlo uzbudljivoj priči i lijepom zapisu iz onog vremena.


Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: "Neću jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reče: "Onda kazuj!" (Postanak 24,33)


Abrahamov sluga je rekao: "Prije nego što mogu jesti, moram vam reći zašto sam došao." To je također i karakteristika Svetog Duha, koji je došao u svijet kako bi nam govorio o Kristu. To je njegov primarni posao, koliko se Boga tiče. Znam da ima i drugih poslova, koji su vrlo važni poslovi vlade, veliki posao novinskih medija i velikih korporacija, zrakoplovnih kompanija i tvornica automobila. Sve su to veliki i važni poslovi. Međutim, Bog se ne nastavlja baviti ovim svijetom zbog General Motorsa ili vlade u glavnom gradu bilo koje države. Velike svjetske burze Njega gotovo uopće da i ne zanimaju. Ono što je Njemu primarno je da proširi Evanđelje svim narodima svijeta. Božji Duh je ovdje kake bi to stavio na prvo mjesto. Abrahamov sluga nije želio jesti prije nego što im progovori, pa su ga oni molili da im što prije kaže.


"Ja sam sluga Abrahamov - poče on. - (Postanak 24,34)


Zapazite da se ne iznosi njegovo ime. Jednako tako, Gospodin Isus je rekao da kad Sveti Duh dođe, On neće govoriti od sebe, već će uzimati "Moje i vama to pokazivati" (vidite Ivan 16,13-15). Usput moram pitati: koje je ime Svetog Duha? On nema ime. On je došao govoriti o Kristu. Jednako tako, nije nam dano niti ime ovog sluge, već je jednostavno nazvan Abrahamovim slugom.


Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara, te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. (Postanak 24,35)


Sluga govori o očevom domu, a to je i ono što Božji Duh želi da znamo. On presvjedočuje svijet o grijehu, pravednosti i sudu. To su tri stvari o kojima govori izgubljenome svijetu. Želi da znamo kako je sud nad grešnim svijetom i nad čovječanstvom. Čovjek je danas izgubljen jer je grešnik. Čujem da neki govore da su ljudi izgubljeni jer odbijaju Krista. Oni nisu izgubljeni jer odbijaju Krista, već su izgubljeni zbog toga što su grešnici. Jesu li čuli o Kristu ili nisu, oni su izgubljeni grešnici. To je stanje u kojem se čovjek danas nalazi. Sveti Duh je došao da nam obznani kako postoji spasitelj koji je na sebi ponio našu osudu, koji je za nas učinjen pravednošću kako bismo mi imali mogućnost odlaska u nebo. Sveti Duh došao je govoriti o Kristu.


"Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara" i, dragi moji prijatelji, naš je nebeski Otac danas bogat u stoci i dobrima, njegova je stoka na stotinu bregova. Kako li je velik naš Otac!


Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. (Postanak 24,36)


Na beskonačno veći način, Gospodin Isus je baštinik, a mi smo danas Njegovi subaštinici, Abrahamov sluga došao je reći ovoj obitelji da je došao tražiti mladenku za sina njegovog gospodara koji će naslijediti sve što pripada njegovom gospodaru.


Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, (Postanak 24,37)


Sveti Duh poziva grešnike da iziđu iz svijeta, a oni su grešnici za koje vrijedi: "Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje" (1 Petrova 1,23). To su oni koje poziva. Da, grešnici su, međutim, učinjeni su Božjom djecom. "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor" (2. Korinćanima 5,17). Bog ne prima Kanaance, već njegova djeca moraju biti promijenjena.


nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.' A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne pođe?'

On mi odgovori: 'Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela, i tvoje će putovanje dovesti k cilja, i ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen. Danas dođoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! - i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara,' Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' Ona brzo spusti vrč i odvrati: 'Pij! A napojit ću i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. Pitao sam je: 'Čija si kći?' Odgovorila je: 'Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu. A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." (Postanak 24,38-49)


Laban je bio glasnogovornik ove obitelji. Poslušajte ga:


Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." (Postanak 24,50-51)


Rekli su: "Što se nas tiče, to je od Gospodina. Uzmi Rebeku i povedi je sa sobom."


Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta, i haljina, i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. (Postanak 24,52-53)


Na takav način Duh daruje Božjoj djeci. Kad dođemo Kristu, primamo zalog, garanciju, Duha.


S obzirom da smo opravdam po vjeri, imamo mir s Bogom, imamo pristup, imamo radost, imamo nadu i imamo Svetog Duha (vidite Rimljanima 5,1-5). To su neke od predivnih stvari koje vjernici danas primaju.


Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!" (Postanak 24,54-55)


Sljedećeg jutra, sluga je rekao: "Želim poći natrag svome gospodaru." Moram vam reći kako je za njega ovo bila velika stvar! Brat je odgovorio: "Kamo ti se tako žuri? Daj nam barem deset dana da se s njom oprostimo. Na koncu konca, bilo bi bolje da o tome porazgovaramo s njom."


On im reče: "Ne zadržavajte me, kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!" (Postanak 24,56-57)


Sada smo došli do ovog vrlo važnog dijela kojeg smatram uistinu divnim. Nemojte propustiti ove riječi.


Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoćeš li poći s ovim čovjekom?" Ona odgovori: "Hoću." (Postanak 24,58)


Promotrimo ovu sliku s druge strane. Radilo se o orijentalnoj sceni, koja se događala na početku vremena, na neki način u zoru čovječanstva. Iako sam siguran da je čovjek u to vrijeme bio na zemlji već tisućama godina, koliko se nas tiče, ovo se dogodilo prije četiri tisuće godina. Ta je obitelj iskazala gostoprimstvo jednome gostu, strancu, a ugostili su ga uistinu kraljevski. Nahranili su njegove deve i pobrinuli se za sluge. Nahranili su ga mesom, priredili mu pravu gozbu, međutim, on je želio iznijeti razlog svoga dolaska.


Tako im je ispričao o svome čudnom poslu zbog kojeg je krenuo na dug put. Došao je pronaći mladenku za sina svog gospodara Abrahama, za Izaka. Mogu si predočiti slugu kako daruje tu obitelj - zlatnim i srebrnim predmetima. Abraham je, morate to imati na umu, bio vrlo bogat čovjek. Tada je sluga počeo govoriti o svome gospodaru. Dok je tako govorio, mogu si zamisliti obitelj okupljenu oko vatre, a u pozadini iza svih stajala je vrlo lijepa djevojka dubokih smeđih očiju. Pozorno je slušala. Čula je kako sluga govori o Abrahamu i o tome kako se rodio Izak. Sluga je rekao kako se Izak rodio na čudesan način, a rekao je i kako živi. Zatim im je govorio o danu kad ga je otac poveo na goru Moriju da ga prinese kao žrtvu, a Bog ga je poštedio i nije želio uzeti njegov život, već ga je živog vratio njegovom ocu. Na koncu je rekao kako je Izakov otac poslao njega, svoga slugu, da nađe zaručnicu za Izaka. Nisu mu željeli pronaći zaručnicu među Kanaankama. Morali su pronaći jednu koja je razmišljala na isti način i koja je imala isu kapacitet za živog Boga, te koja je bila nanovo rođena Božjom riječi. Tražio je mladenku.


Rebeka je svo vrijeme slušala i sada se najednom obraćaju njoj. Do tada nitko nije obraćao previše pozornosti na nju, međutim, sada su u nju bile uperene sve oči, pa su je pitali: "Rebeka, kako će biti? Hoćeš li poći s ovim čovjekom?" Nije oklijevala i okolišala. Samo je rekla: "Poći ću."


Jeste li ikada zapazili da oni koje je Gospodin Isus pozvao da budu Njegovi učenici, svoju odluku o slijeđenju donose jednako tako u istome trenutku? Ostavili su svoje mreže i slijedili su ga. Znam da su se nekoliko puta vraćali, međutim, jednom je došao dan kad su se odvojili od tih mreža i više im se nikada nisu vraćali. Slijedili su Njega, išli su s Njim. Sveti Duh i danas poziva ljude. On je Onaj koji je zauzeo mjesto Abrahamovog sluge. Vidite, Otac i Duh poslali su Sina u svijet da umre za svijet. A kad se Sin vraćao natrag u nebo, rekao je da će poslati Svetog Duha, Branitelja (Tješitelja). Tješitelj je sada u svijetu i poziva iz njega mladenku (zaručnicu). On govori: "Hoćeš li poći? Tu je Onaj koji je umro za tebe. On će te spasiti. Prvo trebaš biti otkupljen. Moraš doći kao grešnik k Njemu, zauzeti svoj položaj i prihvatiti Njega kao Spasitelja. Kad to učiniš, nanovo ćeš se roditi; postat ćeš Božje dijete i bit ćeš stavljen u crkvu koja će jednog dana biti predstavljena njemu kao zaručnica." Pitanje koje se postavlja pred vas je sljedeće: Hoćeš li poći? Hoćeš li prihvatiti poziv? Hoćeš li se pouzdati u Krista kao svog Spasitelja? To nije pitanje kod kojeg možete okolišati i oklijevati - ili ćete odgovoriti ili nećete.


Nikada neću zaboraviti dan kad sam govorio na jednome mjestu. Izložio sam Krista, a zatim sam postavio pitanje: "Hoće li tko prihvatiti Krista?" Još nisam bio gotov s propovijedanjem, međutim, nikada neću zaboraviti jednog mladića koji je tamo sjedio, a izgledao mi je zainteresirano. Smjesta je ustao i krenuo je prema meni. Imalo je to veličanstveni utjecaj na publiku. Nije oklijevao. Nije bio neodlučan. Kako samo volim kad netko donese tako jasnu odluku! Na takav način Bog želi da reagirate i vi, dragi moji prijatelji. Na takav će vas način prihvatiti, a to je ujedno i jedini način kako će vas prihvatiti.


Time priča ne završava. Kreću na put i vraćaju se u obećanu zemlju.


I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!" (Postanak 24,59-60)


To proročanstvo već se ispunilo. Ovdje ne govorimo o neispunjenom, već o ispunjenom proročanstvu.


Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. (Postanak 24,61)


Pred njima je bio dug put. Nije nam rečeno sve u svezi tog putovanja, međutim, znam da nije lako jahati devu. Jahao sam jednu od malenog seoceta izvan Kaira do piramida - i to je sve koliko i želim više jahati na devi! Nazivaju ih "pustinjskim lađama." Bilo je valovito kao i na nekim od najgorih putovanja brodom. Nije ih lako jahati, međutim, zamislite si kako je jahati na tim životinjama kroz cijelu pustinju! Mogu si ih predočiti kako izgledaju nakon cijelog dana jahanja kroz vrelu pustinju. Uvečer se zaustavljaju u oazi, pale logorsku vatru i pripremaju večernji obrok. Dok tako sjede uz vatru prije polaska na spavanje, Rebeka se obraća slugi i govori mu: "Pričaj mi još o Izaku." Sluga je pita: "Što želiš da ti pričam?" Ona odgovara: "Pričaj mi o tome kako se rodio. Pričaj mi kako ga je otac prinosio na žrtveniku." Bilo je to nalik našoj pjesmi: "Pričaj mi onu staru, staru priču o Isusu i Njegovoj ljubavi." A sluga bi joj odgovarao: "O tome sam ti govorio prošle večeri." Rebeka bi mu rekla: "Znam, ali pričaj mi ponovno. Pričaj ponovno." I tako joj je sluga pričao iznova. Ta priča nikada na zastarjeva. Te je večeri Rebeka slatko usnula, sanjajući kako će se susresti s njim. Sljedećeg jutra ponovno kreću na put, ali pustinja više nije bila tako vruća i jahanje na devi nije bilo tako naporno. Međutim, putovanje je bilo dugo i tako su putovali dok napokon nisu došli i ugledali zemlju obećanja. Ulaze u zemlju i dolaze do Beer Lahaj Roja.


Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. (Postanak 24,62)


Taj se kraj nalazi u prekrasnom predjelu Hebrona i Beer - Šebe.


U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. (Postanak 24,63)


U svjetlu ove ljudske epizode, dana nam je slika Kristovog povratka po svoju zaručnicu. Mnogi ljudi govore: "Neće li biti predivno kad Krist dođe, a mi budemo uzdignuti k Njemu." Postoji i drugo gledište, a to je ono iz perspektive onih koji će biti s Njim kod Njegovog dolaska. Veći dio crkve već je prošao kroz vrata smrti, i oni će doći s Njim kad On dođe. Njihova će tijela biti uskrsnula, i njihovi duhovi bit će združeni s njihovim tijelima. Oni koji će biti živi, bit će podignuti zajedno s mrtvima da se sretnu s Gospodinom u zraku. Oni koji su krenuli putem smrti ranije, vidjet će ga kako ustaje zdesna Bogu i počinje pozivati svoju crkvu da se sretne s Njim u zraku. To je ova slika, i radi se o uistinu veličanstvenoj slici!


Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve pa zapita slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. (Postanak 24,64-65)


Mi ćemo kao Kristova zaručnica trebati biti zaodjeveni Kristovom pravednošću, međutim, On je za nas bio učinjen pravednošću. Bio je predan zbog našeg grijeha i uskrsnuo je radi našeg opravdanja kako bismo mi mogli imati pravednost koja će nam omogućiti da možemo stajati pred Bogom.


Rebeka je, ugledavši čovjeka kako ide prema njima, upitala tko je on. Tijekom dugog putovanja saznala je mnogo o njemu, međutim, sada ga vidi licem u lice. To je slično našem položaju već sad. Petar je to izrekao ovako: "Koga ljubite, iako ga ne vidite..." (1. Petrova 1,8). Pitam se: kad dođe, hoćemo li ga prepoznati? U jednoj pjesmi stoje sljedeće riječi: "Poznat ću ga, poznat ću ga po otiscima čavala u rukama." Mislim da je to način na koji ćemo ga poznati kad dođe. Kakvu slavnu, veličanstvenu i divnu sliku imamo pred sobom!


Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. (Postanak 24,66)


Sveti Duh nas je zapečatio i predat će nas Kristu u dan otkupljenja. Vjerujte mi, bilo je izvjesno da će Abrahamov sluga pribaviti zaručnicu za Izaka. Opisano nam je i združivanje Izaka i Rebeke.


Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. (Postanak 24,67)


"U ljubavi" - Krist je ljubio crkvu i predao je sebe za nju. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke." To nam otkriva da Krist pridobiva mnogo našim spasenjem. On nas želi; čezne za nama. O, kad bismo mu barem mogli biti vjerni, ljubljeni moji!