dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 25


TEMA: Abraham ženi Koturu; Ahraham umire; Ezav i Jakov


Ovo je još jedno od izuzetnih poglavlja u Bibliji. U njemu je zabilježena Abrahamova smrt, kao i rođenje blizanaca, Ezava i Jakova, Izaku i Rebeki. Tu nam je zapisano Jišmaelovo rodoslovlje, a također i Izakovo rodoslovlje. Zatim, tu čitamo o događaju s prvorodstvom. Tako je ovo izuzetno poglavlje i pokriva mnogo područja.


Ovim poglavljem završava izvješće o Abrahamovom životu, međutim, priča o njemu završila je u dvadeset i trećem poglavlju kad je poslao svoga slugu da pronađe mladenku za Izaka.


ABRAHAM ŽENI KETURU


Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura. Ona mu je rodila Zimara, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. (Postanak 25,1-2)


Sada je imao već pozamašnu obitelj. Imao je najveću obitelj nakon Sarine smrti. Netko će postaviti sljedeće pitanje: "Mislio sam da je u vrijeme Izakova rođenja Abraham bio mrtav što se tiče njegove sposobnosti rađanja djece na svijet." Svakako da je bio. Međutim, kad Bog nešto učini, onda je to uistinu učinjeno. To je razlog zbog kojeg smatram da sve što Bog čini nosi Njegov potpis. Ovdje vidimo da Abraham ne samo da je bio sposoban dovesti Izaka na svijet, već također dovodi i veliku obitelj djece.


Ono što je tu zanimljivo je spominjanje Medana i Midjana. I od drugih Abrahamovih sinova nastat će narodi, međutim, ja ih ne mogu pronaći. Niti me ne zanimaju jer se ne križaju sa putem kojeg pratimo u Bibliji, ali se Midjan križa. Kasnije ćemo vidjeti da Mojsije odlazi u Midjan i ondje nalazi svoju suprugu. Sjetimo se da su Midjanci također Abrahamova loza, a također su i Medanci. Stoga ovdje nailazimo na činjenicu da postoje i ostali Abrahamovi sinovi, međutim, Gospodin je rekao da će od Izaka poteći Abrahamovo potomstvo - neće poteći kroz ove ostale sinove. Ne kroz Jišmaela, niti kroz Midijana, niti kroz Medana. Svi su oni bili nomadi u pustinji.


ABRAHAM UMIRE


Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istočni kraj. Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima. Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u špilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara. (Postanak 25,5-10)


Jišmael je došao na sprovod, jer, na koncu konca, Abraham je bio njegov otac. Tako su Izak i jišmael zajedno pokopali oca. Nakon toga Izak odlazi živjeti na mjesto gdje je prvi put susreo Rebeku.


Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. (Postanak 25,11)


U stihovima 12 - 18 nalazimo zapis o potomstvu Abrahamovog sina Jišmaela, kojeg je Hagara, Egipćanka, Sarinaa sluškinja, rodila Abrahamu. Tu nam je dan njihov popis. Skrećem vam ponovno pozornost na činjenicu da Sveti Duh upotrebljava takvu metodu iznošenja rodoslovlja u knjizi Postanka. Ona loza koja nije prihvaćena iznosi se prva, a zatim se ispušta iz daljnjeg zapisa i više se ne spominje. Zatim se iznosi loza koja vodi do Krista i nju se slijedi. Dakle, ovdje nakon Jišmaelove loze dolazimo do zapisa o Izakovoj lozi.


EZAV I JAKOV


Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. (Postanak 25,19)


To je loza koju ćemo pratiti. "Abrahamu se rodi Izak, Izaku se rodi Jakov" je početak prvog poglavlja evanđelja po Mateju. Svaki je od tih ljudi imao i druge sinove, kao što smo već i vidjeli. Abraham je imao podosta sinova, međutim, rodoslovlje tih ljudi ne prati se u Bibliji. Prati se Izakovo rodoslovlje. Možete zaboraviti na Jišmaela, Midjana, Medana i sve ostale. Oni će uvijek iznova križati preko Izakove loze, ali njihove loze ne prate se u Bibliji.


Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. Izak se obrati Jahvi za svoju ženu, jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša, te njegova žena Rebeka zače. (Postanak 25,20-21)


Zanimljivo je da je Rebeka, poput Sare, bila nerotkinja. Međutim, Izak je molio Boga za nju i sada je bila trudna - nosila je blizance.


No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto ću živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. (Postanak 25,22)


Borba tih dvaju dječaka koja je počela već prije njihovog rođenja, predstavlja borbu koja i dan danas traje u svijetu. Postoji borba između svjetlosti i tame, između dobra i zla, između duha i tijela. Svako Božje dijete zna ponešto o toj borbi o kojoj Pavao govori u sedmome poglavlju poslanice Rimljanima.


Rebeka baš i nije razumijete borbu koja se dešavala u njoj i došla je pred Gospodina s tim pitanjem. "Zašto ću živjeti."


I Jahve joj reče: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijelit. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu." (Postanak 25,23)


Bog joj izjavljuje da će stariji služiti mlađem. Morala je vjerovati tim riječima i njen mlađi sinje trebao tome vjerovati.


Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi. Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. (Postanak 25,24-25)


Ime Ezav znači "crven" ili "boje zemlje." Zato što se rodio prvi, smatran je starijim sinom, međutim, stariji će služiti mlađem.


Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni. (Postanak 25,26)


Izak i Rebeka bili su oženjeni dvadeset godina prije nego što su im se rodila djeca. Stariji se zvao Ezav, a zvali su ga "crveni", ako vam je tako draže. Jakov se držao Ezavove pete. Zato su ga nazvali Jakov, što znači "uzurpator" jer je pokušavao postati stariji, odnosno, želio je oduzeti to mjesto svome bratu. Međutim, Bog mu je to već bio obećao.


Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio je u šatorima. (Postanak 25,27)


Sada ćemo promotriti tu dvojicu dječaka dok odrastaju u roditeljskom domu. Bili su blizanci, međutim, bili su u potpunosti različiti. Ne samo da su se borili u majčinoj utrobi, već su bili okrenuti jedan protiv drugog i u izvanjskome životu. Imali su potpuno drugačije poglede na život i životne filozofije. Drukčije su razmišljali i imali su potpuno drugačije stavove, U početku, moram priznati, Ezav mi je izgledao mnogo privlačniji od Jakova. Međutim, naučio sam da čovjek ne može uvijek procjenjivati prema onome izvanjskom. Moramo prosuđivati prema onome što se dešava izvana. To poglavito učimo u ovome slučaju.


"Kad su dječaci odrasli." Ezav je bio lukav i vješt lovac; volio je boraviti vani i bio je športske građe. Bavio se športom. Bavio se svime što je bilo tjelesno, ali nije imao razumijevanja, kapaciteta ili želje za bavljenje duhovnim stvarima. Zanimalo ga je samo ono što je bilo tjelesno, On predstavlja tijelo.


Jakov je bio jednostavan čovjek. Mislim da tu možete ubaciti sve što želite. Živio je u kući. Bio je mamina maza i bio je vezan uz njenu pregaču. Zapazit će te da je činio ono što mu je ona rekla. Jakov je bio prava mamina maza! Ezav je bio tatin sin.


Izaku je Ezav bio draži, jer je volio divljač, a Rebcka je više voljela Jakova. (Postanak 25,28)


Tu nalazimo pravi problem u obitelji. Jednostavno predosjećate da će, živeći pod takvim okolnostima, imati nevolje i tako je i bilo. Kad jedan roditelj favorizira jedno dijete, a drugi roditelj drugo dijete, tada ste u nevolji. Upravo se to dogodilo i ovdje.


Izak ga je volio jer je jeo od njegovog ulova. Ezav je odlazio u lov i uvijek je nešto ulovio u tome lovu. Ulov bi donio kući. Izaku se to dopadalo, pa je volio tog svog sina koji je uvijek bio vani. Rebeka je voljela Jakova jer je on bio mamina maza.


Kao što sam rekao već i ranije s tim u svezi, Ezav je mnogo privlačniji od Jakova. Čini se da je cjelovitiji mladić od Jakova. Jakov je bio lukav - pokušavao je biti pametan. Stvar je u tome da mu nije bilo stalo do toga što će zagreznuti u stvari koje su bile potpuno pogrešne (a Bog će obračunati s njim zbog toga). Zanimljivo je da iako je Ezav bio vrlo privlačan izvana, u svojoj nutrini nije posjedovao baš nikakav kapacitet za Boga. Ako je ikada postojao svjetovan čovjek, on je bio taj čovjek. Bio je samo tjelesan čovjek i to je sve. To je bilo sve za što je živio.


U Jakovljevoj nutrini postojala je želja za duhovnim stvarima. Bogu je trebalo puno vremena da izbriše svu prljavštinu koja je bila na površini i da skine sve pokrivače da dopre do dubine u kojoj se nalazila Jakovljeva želja za duhovnošću, međutim, na koncu je u tome uspio. Prije nego završimo proučavanje o Jakovu (a priča o njemu proteže se gotovo do kraja knjige Postanka), vidjet ćemo daje svo vrijeme bio Božji čovjek, iako to nije iskazivao dok nije došao gotovo pred kraj života.


Sada se govori o incidentu koji se dogodio u toj obitelji. Lako je zaključiti da će djelomična naklonost s roditeljske strane uzrokovati poteškoće probleme. Ne može se tu obitelj nazvati sretnom obitelji.


Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. Reče Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem, jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" Ezav reče: "Evo me skoro na smrti; šio će mi prvorodstvo!" (Postanak 25,29-32)


Ovaj događaj otkriva nam kakva je narav bila u obojici. Ezav se vratio s polja. Bio je vani i bio je umoran. Nije umirao od gladi, kako neki to tvrde. Nitko tko je živio u Abrahamovom domu nije umirao od gladi. Uvijek je bilo ponešto za pojesti. Stvar je bila u tome da nije bilo ničega pripremljenog za jelo u tom trenutku osim toga variva kojeg je Jakov skuhao. Jakov je bio mladić koji je boravio u kući. Po svemu sudeći, bio je dobar kuhar.


"'Daj mi toga crvenog variva da pojedem, jer sam izgladnio.' Stoga mu je ime Edom." Edom znači crven ili zemljan, kao što to znači i Ezav. Zatražio je malo variva, a Jakov je u tome vidio svoju priliku. Bio je intrigant i varalica, a želio je prvorodstvo. Rekao je: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo."


Zaustavimo se na trenutak da razmislimo koja je bila vrijednost prvorodstva, ako i koje je njegovo


značenje. To je značilo da sin koji ga ima predstavlja glavu kuće. Također je značilo da je i onaj koji ga ima predstavlja svećenika obitelji. U ovoj obitelji to je značilo da će onaj koji ga ima biti nasljednik loze koja će voditi do Krista. Mislite li da je Ezavu to imalo nekakvu vrijednost? Jakov je znao da njegovom bratu uopće nije stalo do toga. Tome nije pridavao nikakvu važnost, a uz to nije niti želio biti svećenik obitelji. U stvari, to je bila posljednja stvar kojom se želio baviti.


U naše vrijeme kad se od nekog kršćanina traži da učini nešto za Krista, ovaj odgovara: Ma nisam propovjednik. Ne mogu to učiniti." Postoje mnogi ljudi danas koji se ne žele baviti onime što je duhovno. Čak niti ne žele stvoriti utisak da se zanimaju za duhovne stvari.


Takav je bio Ezav. Nije želio kod ljudi stvarati takav utisak. Ako bi ga netko nazvao "đakonom" ili "propovjednikom", za njega bi to bila uvreda. Nije želio prvorodstvo. Nije mu bilo stalo da se nađe u lozi koja će dovesti do Krista. Njemu je bilo najmanje stalo da bude dijelom te loze.


Jakov je to vidio, pa mu je rekao: "Evo što ću uraditi ako mi daš svoje prvorodstvo. Dat ću ti tanjur variva." Ezav je bio vrlo zadovoljan pogodbom. Rekao je: "Bit će mi drago zamijeniti se. Što će mi prvorodstvo? Ono me uopće ne zanima. Radije ću pojesti tanjur variva." Toliko su mu vrijedile duhovne stvari.


Zapamtimo da je i Jakov pogriješio u svome postupku. Bog je obećao: "Stariji će služiti mlađem." Prvorodstvo bi došlo do Jakova u Božje vrijeme. Jakov nije mogao čekati, pa je posegnuo da uzme ono što mu je Bog obećao. Uzeo je to na lukav i prevarantski način. Trebao je čekati na to da mu Bog da ono što mu je obećao.


Ovaj je čovjek djelovao prema načelu da će za sebe učiniti koliko god bude mogao. Mislio je da tako dugo dok si sam pomaže, nema razloga gledati prema Bogu da On to učini za njega. Osjećao se potpuno sposoban voditi sam svoj život. Na početku, stvarno mu je dobro išlo, barem prema svjetovnim mjerilima promatranja. Međutim, došao je trenutak kad je i on trebao otići na studij, a njegov ujak Laban bio je dekan tog fakulteta. Radilo se o fakultetu "velikih čvoruga." Međutim, još uvijek je djelovao prema načelu da je dovoljno pametan da dobije ono što zaslužuje.


Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakone, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. Tada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo. (Postanak 25,33-34)


"Ezav pogazi svoje prvorodstvo" je vrlo važan izraz kojeg bismo svakako trebali zapaziti na ovome mjestu. Samo je sjeo i pojeo svoje varivo. Predao je svoje prvorodstvo jer mu ono nije značilo baš ništa. Sve što je bilo duhovno nije mu značilo ništa. Na žalost, bojim se da imamo i takvih članova po našim crkvama. Oni nemaju nikakav duhovni kapacitet i nikakvo razumijevanje duhovnih istina. Vjerujem da je značajka istinskog kršćanina to što se da poučiti i voditi od Svetog Duha. To je kao da bi čovjek danas imao obiteljsko blago, recimo, staru obiteljsku Bibliju koja je pripadala njegovom djedu. Drugi unuk bi je želio pa ponudi vlasniku deset kuna za nju. Vlasnik odgovara: "Daj mi deset kuna jer sam ionako namjeravao baciti tu starudiju." Upravo je to namjeravao učiniti Ezav.


Međutim, Jakov je također pogriješio i vidjet ćemo još malo njegove lukavosti i prepredenosti u dvadeset i sedmom poglavlju.