dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 27

TEMA: Jakov oduzima Ezavu prvorodstvo; Jakov bježi Labanu


U ovome je poglavlju tema Jakovljeva i Rebekina prevara kako bi se Jakov domogao Izakovog blagoslova. Bio je to blagoslov kojeg je Izak namijenio svome starijem sinu Ezavu. Vidite, Jakov je želio primiti blagoslov svoga oca. Znao je da je Bog obećao njegovoj majci da će stariji služiti mlađem; tako je blagoslov već bio njegov. Međutim, nije vjerovao Bogu. Rebeka, njegova majka, također nije vjerovala Bogu. Očito je i da Izak, otac, nije vjerovao Bogu, jer u suprotnom ne bi nikada pokušao zaobići Jakova i dati blagoslov Ezavu. Slušao je svoje osjećaje i apetite, što se protivilo jasnoj Božjoj riječi.


Način kojeg je Jakov upotrijebio za stjecanje prvorodstva ne može se podržati i opravdati ni na koji način. Koristio se prevarom i obmanom. Takvo ponašanje zaslužuje prezir. Bog to nije opravdavao, jednako kao što nije opravdao i ponašanje Abrahama i Sare po pitanju Hagare i Jišmaela. Bog nije mogao upotrijebiti Jakovljeve trikove i lukavost. Kao što ćemo to vidjeti kasnije, Bog je obračunao s njim na zanimljiv način. Jakov je morao platiti za svoj grijeh na isti način na koji je i sagriješio. Zapazit ćete to kad krenemo u proučavanje poglavlja.


Dvadeset i šesto poglavlje završilo je s Ezavom, koji je tada imao oko četrdeset godina, kako se ženi sa dvije Hetitkinje. To je Izaku i Rebeki bilo velikim izvorom ogorčenja. Sada su Izak i Rebeka znali da ako ne žele da se Jakov oženi Hetitkinjom ili Filistejkom, morao je biti poslan u Haran, odakle je Izaku došla njegova zaručnica iz Abrahamove obitelji.


JAKOV ODUZIMA EZAVU PRVORODSTVO


Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!" A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači. Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem." (Postanak 27,1-4)


Vidjeli smo da je Izak bio izuzetan čovjek, velik čovjek. Abimelek i Filistejci došli su sklopiti s njim sporazum, jer su ga se bojali. Bio je strpljiv i miroljubiv, ali također i značajan i moćan. Ovdje, međutim, otkrivamo ovu njegovu tjelesnu slabost. Tijekom njegovog života, omiljeni sin bio mu je Ezav, dok je Jakov bio Rebekin ljubimac. Ezav je bio mladić koji je volio boraviti izvan kuće, odlazeći u lov iz kojeg bi donosio jelena ili kakvu drugu životinju. Ispekao bi je na roštilju, a njegov bi stari otac u tome uživao. Sada je Izak bio vrlo star i želio je blagosloviti svoga sina ljubimca. Znao je jako dobro da je Bog rekao da će stariji služiti mlađemu, međutim, on zaobilazi Božju riječ jer je želio blagosloviti Ezava. Zato je rekao Ezavu da ode i donese mu njegovo omiljeno jelo, a on će ga zbog toga blagosloviti. To nam govori jako mnogo o odnosima koji su vladali u Izakovoj obitelji.


Jeste li zapazili koliko ima obiteljskih prepirki i razmirica u ovome drugom dijelu knjige Postanka? u Abrahamovoj obitelji postojale su prepirke zbog Hagare. Sada vidimo kako je u Izakovoj obitelji postojalo neslaganje zbog ovih blizanaca.


Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači svome ocu, Rebeka reče svome sinu Jakovu: "Upravo sam čula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu: 'Donesi mi divljači te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.' A sad, sine moj, poslušaj me i učini kako ti naredim. (Postanak 27,5-8)


Rebeka je čula riječi koje je Izak rekao Ezavu. Jakov je bio njen ljubimac; tako je smilila način kako prevariti Izaka. Radi se o najobičnijem triku i prevari, što se ni na koji način ne može opravdati. Bog nam bilježi taj događaj kako bismo imali povijesni zapis, međutim, On takvo ponašanje osuđuje. Vidjet ćemo to kasnije. Zapamtite ono što je bilo ovdje učinjeno, pa ćete vidjeti kako se Jakovu njegov grijeh vratio u glavu poput bumeranga. Rebeka odlazi do svog ljubimca i govori mu:


Otiđi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre." Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali je moj brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! (Postanak 27,9-11)


Ezav ne samo da je bio čovjek koji je stalno boravio izvan kuće, ne samo da je imao crvenu kosu, već je također bio i vrlo dlakav.


Možda me se moj otac dotakne, te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov." (Postanak 27,12)


Ne samo da će ispasti varalicom; on i jest varalica.


Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!" Ode on, nađe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio. Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova. U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. (Postanak 27,13-17)


Dragi prijatelji, ne mogu si pomoći, a da ovo ne komentiram. Rebeka je stavila svome sinu kožu kozleta na ruke i goli dio vrata, tako da kad ga otac opipa, pomisli da se radi o Ezavu. Također g je obukla i u Ezavovu odjeću da bi i mirisao poput njega! Očito je dezodorans kojeg je Ezav upotrebljavao bio vrlo slab. Mislim da je nalikovao onome što sam čuo u šaljivoj pričici o dvojici ljudi koji su radili zajedno u malenoj prostoriji. Konačno je jedan od njih rekao ovome drugome: "Huh! Mislim da je tvoj ili moj dezodorans prestao djelovati." Ovaj drugi mu je odgovorio: "Sigurno je tvoj jer ja ne upotrebljavam dezodorans!" Mislim da niti Ezav nije upotrebljavao nikakav miris, a nisam siguran da se baš prečesto tuširao. Ako ga niste mogli opaziti, mogli ste ga namirisati.


Ode on k ocu i reče: "Oče!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?" A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti." Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv." (Postanak 27,18-20)


Vjerujte mi, ovdje ovaj mladić izgleda poput klasičnog pobožnog prevaranta. Danas takve prevarante možete pronaći čak i među fundamentalnim krugovima. Oni stalno govore o tome kako ih Bog "vodi" da učine nešto neuobičajeno! Ponekad nalazim kršćane gdje misle da mogu raditi ono za što bi vlasti uhitile i najokorjelije mafijaše. Međutim, ti ljudi vrlo pobožno mole za takve stvari i govore da je to Božja volja. Vjerujte mi, Jakov je ovdje klasični primjer pobožnog prevaranta. Bog nije imao baš ništa s tom prevarom.


Potom Izak reče Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi." Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." Nije ga prepoznao, jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam." Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži, pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. Poslije toga reče mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi. (Postanak 27,21-27)


Lako možete zaključiti kako je Izak sumnjao da nešto nije u redu, međutim, Rebeka je jako dobro poznavala Izaka i tako je razradila svaki detalj prevare.


Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" (Postanak 27,28-29)


Izak daje blagoslov kojeg je on primio - prenosi ga dalje. Zanimljiva stvar je bila ta što je blagoslov već pripadao Jakovu. Bog je rekao da je tako. Bog je već blagoslovio Jakova. Bog uopće ne prihvaća ovu prevaru.


Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dođe iz lova. I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reče svome ocu: "Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina, da me onda mogneš blagosloviti!" A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!" Izak se silno prepade: "Pa tko je onda bio onaj što je divljači ulovio i meni već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati." (Postanak 27,30-33)


Netko će postaviti pitanje ima li jelenje meso isti okus kao i janjetina ili kozletina. Svakako da ima. Sjećam se kako sam, dok sam još bio pastor, otišao u lov s jednim od starješina crkve. Ulovili smo jelena, pa smo pozvali zajednicu na večeru kako bismo imali dobro zajedništvo i kako bismo se zabavili. Nismo imali dosta mesa za sve njih; zato smo kupili i dva janjeta i pripremili to meso zajedno s ostatkom divljači. Nitko nije zapazio nikakvu razliku, i svi su govorili kako je jelenje meso odlično. Oba mesa imala su sličan okus.


Izak je sada uvidio kako je bio prevaren ovom zavjerom.


Kad je Ezav čuo riječi svoga oca, kriknu, glasno i gorko zaplaka pa reče svome ocu: "I mene blagoslovi, oče!" A on odvrati: "Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov. Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario - reče Ezav. - Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?" Izak odgovori Ezavu: "Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?" Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!" Ezav jecaše na sav glas. Tada otac njegov Izak progovori i reče: "Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba. Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata." (Postanak 27,34-40)


JAKOV BJEŽI LABANU


Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio, pa reče u sebi: "Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova." (Postanak 27,41)


Ezav je razmišljao. Otac mi je star i neće živjeti još dugo. Čim mi otac umre, ubit ću Jakova. Riješit ću ga se! Bila je to misao u njegovom srcu, a očito je o tome govorio i drugima.


Kada su Rebeki javili te riječi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađeg sina Jakova te mu reče: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako će te ubiti. Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran. (Postanak 27,42-43)


Tu ponovno vidimo Rebeku kako stvari uzima u vlastite ruke. Rekla je Jakovu: "Morat ćeš napustiti dom." Uopće nije ni slutila da će platiti za svoj udio u ovome, za svoj grijeh. Nikada više neće vidjeti svoga sina. Rekla je da će nakratko poslati svoga sina u Haran, međutim, ispalo je da ostao ondje vrlo dugo, a ona je umrla prije nego što se on vratio.


Moramo imati na umu da je Jakov bi njen ljubimac. Željela je da Jakov ode k njenom bratu, Labanu, i tamo ga je upravo i poslala. Tamo će Jakov naučiti svoju pouku. Tamo će mu se bumerang vratiti natrag u glavu. Stari ujak Laban će ga odškolovati i naučiti nekim stvarima. Jakov je mislio da je lukav, međutim, ujak Laban bio je pravi ekspert za lukavost. Jadni Jakov vidjet će da je on najobičniji amater, i prije nego što sve bude gotovo vapit će u svome očajanju k Bogu.


Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!" (Postanak 27,44-45)


Zapazite kako je rekla da će ondje ostati nekoliko dana. Nekoliko dana produljilo se u dvadeset godina, a za to je vrijeme ona umrla. Više nikada nije vidjela svoga sina, svog ljubimca. Možemo si zamisliti Rebekin život tijekom tih godina kad uzmemo u obzir da Ezav vjerojatno nije baš previše mislio na svoju majku nakon ove epizode.


Potom Rebeka reče Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove urođenice, Hetitkinjom, što će mi onda život!" (Postanak 27,46)


Sjetimo se da se Ezav oženio tim bezbožnim, poganskim ženama. Već je samo to unosilo mnogo žalosti u obitelj, pa je čak i Rebeka bila obuzeta žalosti. Sada je rekla Izaku da ako Jakov ostane ondje, vjerojatno će i on učiniti istu stvar. Taj je argument mogla upotrijebiti kao izvrsnu ispriku da udalji Jakova iz obitelji i da ga zaštiti od Ezava. Kratko je objasnila Izaku da bi najbolja stvar bila poslati Jakova neka ode k njenoj obitelji, k njenom bratu Labanu. Sjetite se samo kako je Abrahamov sluga otišao i doveo nju. Sada je bila stvar u tome da se Jakova otpremi onamo kako bi se oženio, ali također i kako bi ga se izvuklo iz opasnosti. Ako ćemo iskreno, mislim daje Jakov ostao kod kuće, Ezav bi ga pokušao ubiti. Bilo kako bilo, ispalo je tako da je Rebeka umrla prva, a Jakov se vratio na pogreb svoga oca. Međutim, nikada više nije vidio svoju majku.