dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 28


TEMA: Bog se ukazuje Jakovu u Betelu; Jakov pravi zavjet



U prethodnome poglavlju vidjeli smo Jakova kako čini jednu od stvari koju ljudi najviše preziru. Učinio je to na poticaj svoje majke. Znate, ponekad se ljudi izgovaraju za svoju zloću time što govore daje njihova majka bila zločesta prema njima dok su bili mali. Vjerujte mi, Jakov to nije mogao reći. Jakov je bio voljen i razmažen. Kad se od njega tražilo da učini ono što i nije baš pretjerano časno, on je to učinio bez razmišljanja. Ukrao je pravo prvorodstva svome bratu. Međutim, to pravo prvorodstva već je bilo njegovo. Formalnost dobivanja očevog blagoslova uopće nije bila potrebna. Nije Abraham dao Izaku blagoslov - Bog je to učinio! Bog je također dao svoj blagoslov Jakovu. Njegova prevara ne samo da je bila nepotrebna, već će Bog obračunati s njim zbog toga, u to možete biti sigurni.


Plan kojeg sada ima Rebeka izgleda nam prihvatljivo i logično. Vjerojatno je to bio ispravan potez u tom trenutku. Izaku nije spominjala da je Jakova naumila poslati svome bratu kako bi umakao gnjevu svoga brata Ezava, ali je spomenula činjenicu da će moći izabrati ženu iz njene obitelji.


U ovome poglavlju vidjet ćemo Jakova kako napušta roditeljski dom. Dolazi u Betel, gdje mu se ukazuje Bog i potvrđuje mu savez kojeg je sklopio s Abrahamom.


Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. (Postanak 28,1)


Kroz cijeli Stari zavjet nalazimo kako Bog ne želi da se pobožni ljudi žene s bezbožnicima. To je, ponavljam, razlog zbog kojeg vjerujem da se u šestom poglavlju Knjige Postanka, gdje piše da su sinovi Božji ženili kćeri ljudske, govori kako su se pripadnici pobožne loze počeli ženiti sa Kajinovom lozom. To je na koncu dovelo do osude Potopom nakon kojeg je na zemlji ostao samo jedan pobožan čovjek.


Takvi brakovi uvijek rezultiraju bezbožnošću. Govorim to kao upozorenje. Potpuno mi je jasno da živimo u vremenima u kojima mladi ljudi nisu skloni primiti savjet od starog propovjednika. Oni se pitaju što bi on o tome uopće i mogao znati. Ako ćemo iskreno i ako želite znati istinu, znam jako mnogo upravo o toj temi. Mnogo godina davao sam bračne savjete i k meni su dolazili uistinu mnogi bračni parovi, pa sam ih mogao promatrati tijekom godina. Priča gotovo uvijek ide istim smjerom. Djevojka ili mladić da su susreli pravu osobu, onu s kojom se žele oženiti. Problem je u tome što ta osoba nije kršćanin. Međutim, oni se svejedno žele oženiti s tom osobom i žele je zadobiti za Krista. Moram ti reći, draga djevojko, ako ga ne možeš zadobiti za Krista prije nego što ste se oženili, nećeš ga zadobiti za Krista niti u braku. Moram ti reći, dragi mladiću, ako je ne možeš zadobiti za Krista prije nego što se oženite, nećeš je zadobiti niti u braku. Bog brani pobožnima da se žene bezbožnicima. Ako do takvog braka dođe, to uvijek rađa tugom. Vidio sam doslovno na stotine slučajeva takvog ishoda, ali još nisam vidio slučaj u kojem je takav brak ispao na dobro. Niti jedan jedini! Ne možete pobijediti Boga! Bog je tu riječ nedvosmisleno postavio kroz cijelu svoju riječ - pobožni se ne smiju ženiti s bezbožnima. "Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom; Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini?"



(2. Korinćanima 6,14). Novi zavjet jasno govori kršćanima da ne budu u istom jarmu s nevjernicima. Ako sjedite pokraj bezbožnika na sastanku, to ne znači da ste s njim pod jednim te istim jarmom, kao što su mene jednom optužili! Takav jaram namećete si brakom s nevjernikom, na taj način se udružujete. Bog to jasno zabranjuje.


Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kćeri Labana, brata svoje majke. A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!" (Postanak 28,2-4)


Sada je jasno da Izak razumije kako je Bog dao blagoslov Abrahamu, zatim ga prenio na njega, i da taj blagoslov treba prijeći na njegovog sina Jakova.


Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. (Postanak 28,5)


Ako biste trebali odrediti nacionalnost ove obitelji, tada biste rekli da su Asirci (Sirijci) jer ih se tako naziva u Bibliji. Ljudi ponekad postavljaju pitanje: "Je li Abraham bio Židov? Je li bio Izraelac?" Ne, u stvari nije bio. Izraelaca nije bilo sve do Jakova, čije je ime bilo promijenjeno u Izrael. Njegovih dvanaest sinova bili su Izraelci. Ta loza potječe od Abrahama - on je njen otac - međutim, nadam se da nećete Abrahama nazvati još i Midjancem, jer je također bio otac i toga naroda.


Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, naređujući mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka", i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram, Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje već imaše, oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. (Postanak 28,6-9)


Da netko ne bi pogrešno shvatio ono što sam mislio kad sam rekao da smo gotovi s Jišmaelovom lozom, moram reći da Biblija ne slijedi tu lozu. Međutim, njegova loza spominje se onda kad dolazi u susret s lozom koja vodi Kristu. Tako ovdje vidimo Ezava gdje odlazi i ženi se Jišmaelovom kćeri. Mislio je da će to biti po volji njegovome ocu. Tu vidimo koliko mu je nedostajalo duhovno razumijevanje stvari. Jišmaelci su bili jednako tako odbačeni kao i Kanaanci i Filistejci.


BOG SE UKAZUJE JAKOVU U BETELU


Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. (Postanak 28,10-11)


Mjesto na koje je stigao zove se, kao što ćemo za koji trenutak i vidjeti, Betel, ili, doslovno: "kuća Božja." Betel se nalazi dvadeset kilometara sjeverno od Jeruzalema, a roditeljski dom kojeg je Jakov napuštao nalazio se vjerojatno četrdeset do pedeset kilometara južno od Jeruzalema. To znači da je Jakov tog prvog dana prešao otprilike šezdeset kilometara. Možete vidjeti kako je uistinu dobro bježao od Ezava. Želio je pobjeći što dalje od njega, međutim, što dalje bježi od Ezava, toliko se udaljuje i od roditeljskog doma.


Što mislite, što je osjećao te noći? Pa, bio je jako usamljen, to je sigurno. Koliko možemo zaključiti iz izvješća u Bibliji, bila je to prva noć koju je proveo izvan kuće.


Dragi prijatelji, sjećate li se prve noći koju ste vi proveli izvan doma? Ja se svakako sjećam prve noći izvan kuće. Živio sam u jednom malenom selu u unutrašnjosti. Još uvijek je to maleno mjesto uz glavnu cestu. Imali smo dobre prijatelje koji su živjeli niz cestu. Mislim da nisu bili dalje od kilometra i pol, ali u onom trenutku činilo mi se kao da se radi o sedam kilometara. Bio sam nedavno ondje i začudio sam se kad sam shvatio koliko su pojedina mjesta u stvari vrlo blizu. Dok sam bio dječak, sve mi se činilo beskonačno udaljeno jedno od drugog. Ta me obitelj pozvala k sebi da ondje prenoćim. Imali su sina mojih godina - mislim da smo tada imali devet ili deset godina. Došao je k meni, pa smo zajedno krenuli niz cestu k njemu. Neću to nikada zaboraviti. Imali smo izvrsnu večeru, predivan seoski obrok, i stvarno sam uživao te večeri kod tih ljudi. Nakon toga igrali smo se skrivača dok nije pao mrak, što je zaokupljalo moju pažnju, međutim, svako malo pogledao sam u mrak i pomalo čeznuo za domom. Tada je netko rekao da je vrijeme da krenemo spavati. Rasprostrli su krevet u dnevnoj sobi, ja sam obukao svoju noćnu košulju koju sam ponio sa sobom pod rukom i legao sam u krevet. Prijatelji, nikada nisam bio tako usamljen kao te noći. Kako li sam čeznuo za domom! Dugo sam se samo prevrtao i okretao po krevetu. Na poslijetku sam ipak usnuo, međutim, probudio sam se vrlo rano ujutro. Znate li što sam učinio? Skinuo sam pidžamu, obukao svoju odjeću, zgužvao pidžamu pod ruku i počeo trčati doma. Nisam se zaustavljao sve dok nisam došao. Nitko još nije bio ustao, ali sam bio jako sretan što sam stigao kući. Bila je to prva večer koju sam proveo izvan doma. Od tog dana odlazio sam jako daleko od kuće, međutim, nikada nisam čeznuo za domom tako snažno kao te prve noći.


Često sam se pitao kako je bilo s Jakovom. Sada je već bio muškarac, dosta veliki dečko, međutim, čini mi se da mu nedostaje dom. Bilo je to prvi put da se udaljio od Rebeke. Cijelog života bio je vezan uz majčinu pregaču, a sada je najednom bio odvezan. Bio je prepušten samome sebi, i bila je to prva noć koju je proveo izvan roditeljskog doma.


Zapazite što se dogodilo. Legao je i uzeo kamen kao jastuk. Betel je pusto mjesto. Opisuju ga kao škrti travnjak iz kojeg vire gole stijene. Nalazi se kojih četiristo metara iznad razine mora, u brdima. Ima puno mjesta koja bismo mogli usporediti s tim mjestom.


Kad smo bili u blizini Betela, bio sam u posjeti s jednom skupinom turista u autobusu. Ostali su željeli otići na druga mjesta koja meni nisu niti približno bila zanimljiva poput Betela. Bili smo kojih petstotinjak metara od mjesta, i želio sam otići onamo pješice, međutim, vozač autobusa



rekao je da nemamo vremena. Mogao sam ga vidjeti u daljini: bilo je to mjesto otvoreno udarima vjetra i izgledalo je prijeteće. Pa opet, bilo je to mjesto na kojem je Jakov doživio najvišu točku u svom duhovnom životu, i to ne samo sada, već i kasnije u životu. To je dakle bilo mjesto na koje je došao i tu je legao spavati.


I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze. Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. (Postanak 28,12-13)


Upravo na tom području, moram usput napomenuti, se Bog prvi put ukazao Abrahamu nakon što je došao u Palestinu.


Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. (Postanak 28,14)


Bog je Jakovu dao upravo ono što je prvo dao i Abrahamu; ponovio je to Izaku, a sada potvrđuje
Jakovu da će uistinu to učiniti.


Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao." (Postanak 28,15)


Lako možete zaključiti kako će ove riječi utješiti usamljenog mladića koji je trebao napustiti roditeljski dom na brzinu. Krenuo je na put u daleku zemlju i te prve noći Bog mu je rekao: "Bit ću s tobom, Jakove, i vratit ću te natrag u ovu zemlju."


Bog mu je u snu dao viđenje ljestava koje dopiru do neba. Koje je značenje tih ljestava? Gospodin Isus protumačio je to viđenje kad se obratio Natanaelu u evanđelju po Ivanu 1,45-51. Usput moram napomenuti kako je Natanael bio mudrijaš, pa kad je čuo za Isusa, rekao je: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Gospodin se pozabavio s tim čovjekom. Natanael je pitao: "Odakle me poznaješ?" Isus mu je odgovorio: "Vidjeh te prije nego li te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." Natanael je na to odgovorio: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti Kralj si Izraelov!" Moglo ga se lako uvjeriti iako je na početku bio skeptičan. Htio bih vam prenijeti točan navod. "Odgovori mu Isus: 'Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!' I nadoda: 'Zaista, zaista, kažem vam; Gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega'" (Ivan 1,50-51).


Što predstavljaju ljestve? Ljestve su Krist. Anđeli su uzlazili i silazili po Sinu Čovječjem. Anđeli su mu služili. Bili su podložni Njegovoj zapovijedi. Natanael će s vrha tih ljestava čuti Božji glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u kojem mi sva milina." Dragi prijatelji, u današnje vrijeme Bog govori čovječanstvu kroz Krista. Ne možemo izravno pristupati k Ocu. Svako malo čujem kako neko u svome svjedočanstvu govori: "Kad sam se obratio, došao sam izravno Bogu. Imam pristup Bogu." Nemamo takvu vrstu pristupa, dragi moji prijatelji. Bogu dolazimo kroz Krista. Kroz Krista imamo pristup Ocu. Samo na taj način možemo doći pred Boga. Gospodin Isus rekao je:

"Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni" (Ivan 14,6). Ljestve su sam Gospodin Isus Krist - ne one po kojima se možemo penjati, već one u koje se možemo pouzdati.


Ta je istina prvo bila dana Jakovu, otimaču. Natanaelu je naš Gospodin rekao: "Ti si Izraelac u kojem nema prevare", to jest, u kojem nema Jakova. Natanael je bio mudrijaš i šaljivdžija, ali nije bio spletkar poput Jakova. Međutim, što se tiče Jakova, Bog će se morati malo pozabaviti s njim. Bog mu je dao ovo predivno i veličanstveno obećanje, međutim, Jakov je morao mnogo toga naučiti.


Ne vrijedi li ta istina za sve nas danas. Nije niti čudo što nas Bog treba školovati. Ne čudimo se što nas Bog treba disciplinirati. On šiba svakog koga usvaja za sina. On ga disciplinira. Učinio je to s Abrahamom, a jednako tako i sa Izakom. Učinit će to i u Jakovljevom slučaju. Do te točke, sve je išlo na Jakovljev način. Primio sam pismo jednog bračnog para koji su jedne večeri iznenada izgubili svog dvogodišnjeg sina. Do tada sve je išlo na njihov način. Bili su članovi crve, ali su bili licemjeri. Mnogi ljudi su vrsni članovi svojih crkvi, pa opet ne poznaju Gospodina osobno. Gospodin nas treba malo prodrmati. On dopušta da na nas dođu nevolje kako bi nas kroz njih disciplinirao. Te nevolje kale nas i hrabre da zauzmemo čvršći stav za Gospodina.


Pred Jakovom je bio dug put. Zapazite što je učinio:


Jakov se probudi od sna te reče: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!" (Postanak 28,16-17)


To je odjeljak iz Biblije koji upotrebljavam mnogo puta kod posvete nove crkve: "Kako je strašno ovo mjesto!" Mislim da tim riječima šokiram mnoge ljude, posebno one koji su došli na lijepu proslavu posvećenja ljupke nove zgrade. Okrenem se oko sebe, pogledam i kažem: "Kako je strašno ovo mjesto!"Ostatak vremena trudim se izboriti da ponovno postanu moji prijatelji govoreći kako je mjesto strašno samo za čovjeka kakav je bio Jakov - grešnik koji bježi pred Bogom. Svaki Božji dom, svaka crkva, trebao bi biti strašno mjesto za grešnika koji bježi pred Bogom. To bi trebalo biti mjesto na kojem će se grešnik susresti s Bogom, sresti se s Bogom licem u lice, putem Ljestava koje su poslane s neba - s Kristom.


Kad je Jakov pobjegao od roditeljskog doma, imao je ograničen pogled na Boga. Mislio je da kad pobjegne od kuće, time će također pobjeći i od Boga. Međutim, shvatio je da Boga nije ostavio kod kuće. Uzviknuo je: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!"


JAKOV ČINI ZAVJET


Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. (Postanak 28,18-19)


Poslušajte sada Jakova. Trebao je još mnogo naučiti i to je dokaz za moju tvrdnju.


Tada učini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim, te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog. (Postanak 28,20-21)


Što to čini? Htio je trgovati s Bogom. Rekao je: "Je sad, Bože, ako učiniš to i to za mene..." Međutim, Bog mu je već rekao da će sve to učiniti za njega - "čuvat ću te, vratit ću te natrag u ovu zemlju, dat ću ti tu zemlju i dat ću ti potomke." Jakov se tada okreće i počinje trgovati i pregovarati s Bogom: "Ako to učiniš, onda ću ti služiti."


Bog ne posluje s nama na takav način. Nije tako poslovao niti s Jakovom. Da je to učinio, Jakov se nikada ne bi vratio natrag u zemlju. Bog ga je vratio u zemlju svojom milošću i milosrđem. Kad se Jakov konačno vratio u Betel, vratio se mnogo mudriji. Znate li što se vratio učiniti? Štovati Boga za Njegovo milosrđe. Bog mu je bio milosrdan.


Mnogi ljudi, čak i danas, govore kako će služiti Bogu ako On učiniti to i to. Nećete učiniti ništa takvo, dragi prijatelji, jer Bog ne posluje prema tim načelima. On će vam iskazati milost i bit će vam milosrdan bez da što traži od vas zauzvrat. Međutim, govori vam da ako ga uistinu ljubite, imat ćete želju služiti mu. Bit će to veza zasnovana na ljubavi. Istu takvu ljubav ima majka za svoje maleno dijete. Ona postaje djetetov rob. Takvu vrstu odnosa Bog želi imati sa vama i sa mnom.


A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup, bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao, za te ću odlagati desetinu." (Postanak 28,22)


Tako je Jakov podigao kamen. Pokušavao je sklopiti ugovor s Bogom. Mnogi od nas danas pokušavaju potpisati svojevrstan ugovor s Bogom. Dragi prijatelji, On samo želi postati vaš Otac po vjeri u Krista.