dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 29


TEMA: Jakov sreće Rahelu, Jakov služi za Rahelu; Jakov prevaren


Preko ovog poglavlja, ja bih napisao: "Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni" (Galaćanima 6,7-8). Mislim da bi pravi naziv za ovo poglavlje trebao glasiti: "Svaka maca dođe na vratanca." Na početku ovog poglavlja vidjet ćemo Jakova gdje žanje plodove svojih zlih postupaka. Odjeljak u poslanici Galaćanima pisan je u prvome redu kršćanima, međutim, tim je riječima izrečen sveopći Božji zakon koji vrijedi za sva vremena. Taj zakon vrijedi u svakome području života. Ako posijete kukuruz, brat ćete kukuruz. Ako sijete salatu, brat ćete salatu. Sijete pšenicu, žeti ćete pšenicu. Ako sijete kukolj, ubrat ćete kukolj.


Primjere ovog načela nalazimo kroz cijelu Bibliju. Na primjer, faraon je ubijao svu mušku djecu Židovima, a na kraju je i njegov prvorođenac bio ubijen kad je anđeo zatornik prolazio kroz Egipat. Ahab je lažnim optužbama dao ubiti Nabota i psi su lizali njegovu krv. Bog je poslao k Ahabu proroka Iliju sa porukom da će psi lizati njegovu krv, baš kao što su lizali i Nabotovu. I to se doslovno ispunilo. Svakako ćete se sjetiti kako je kralj David shvatio da se ne može umaći tom pravilu. Počinio je strašan grijeh preljuba i ubojstva. Bog mu je oprostio grijehe, međutim, svaka maca dođe na vratanca. Požnjeo je što je i posijao. Vlastita kćer bila mu je silovana, a sin ubijen. Čak je i apostol Pavao iskusio težinu tog zakona. Bio je nazočan kad su kamenovali Stjepana i odobravao je to. Kasnije su i samog Pavla izveli iz Listre, kamenovali ga i ostavili van grada kao mrtvog.


Jakov je klasični primjer ovog nepopustljivog pravila. Jakov je živio po poticajima svoje pameti. Bio je lukav i prepreden. Bavio se prevarama. Nije se libio koristiti sumnjive metode za postizanje svojih ciljeva. Bio je i ponosan na svoju lukavost. Međutim, požnjet će što je i sijao.


Došavši u ovo poglavlje nalazimo Jakova kako napušta Betel i nastavlja svoje putovanje. Nakon nekog vremena (ne znam koliko) stigao je u Haran.


Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu. Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti, i tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. (Postanak 29,1-3)


Tu vidimo kolika je važnost vode u toj zemlji. Ona je još uvijek vrlo važna stvar jer nedostaje na mnogim mjestima. Morali su je čuvati; zato su se u određeno doba dana okupljali, micali kamen s otvora zdenca i zatim napajali svoje ovce - svi su dobili vode koliko im je bilo potrebno. Zatim se kamen ponovno stavljao na otvor zdenca.


Jakov je stigao do zdenca prije nego što su maknuli kamen sa zdenca. Vjerujte mi, bio je samouvjeren kao i uvijek.


"Odakle ste, braćo moja?" zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. "Poznajete li - pitaše ih dalje - Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore. (Postanak 29,4-5)


O, da, poznavali su ga. Međutim, Jakov ga nije poznavao - još ga nije poznavao. Međutim, Jakov će ga upoznati jako dobro.


"Je li zdravo?" opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom", odgovore. "Još ima mnogo dana - nastavi on - nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" (Postanak 29,6-7)


Tu vidimo Jakova gdje je tek stigao u zemlju, a već je ljudima govorio kako će napajati svoje ovce i što moraju činiti! Usput moram napomenuti kako je to sasvim tipično za njega.


"Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri - odgovoriše - da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." (Postanak 29,8)


JAKOV SREĆE RAHELU


Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. (Postanak 29,9)


Rahela je bila pastirica koja je brinula o ovcama. U ono vrijeme bio je to ženski posao.


Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana. (Postanak 29,10)


Ne znam tko mu je rekao da napoji Labanovo stado, ali on je to učinio. Jakov se nije podlagao ničijem zakonu osim svojem. Kako je prolazio kroz život, on je bio taj koji je određivao pravila igre - odnosno, tako je postupao u prvome dijelu svoga života. Morao je naučiti veliku pouku, a njegov ujak Laban bio je onaj koji će ga poučiti.


Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač. (Postanak 29,11)


Taj mi je stih oduvijek bio čudan. Ako ćemo iskreno, poljubiti tu djevojku, a onda plakati je postupak kojeg ja teško mogu razumjeti! Bilo kako bilo, mislim da je taj mladić imao samotno putovanje od trenutka kad je napustio roditeljski dom. Moramo imati na umu da je od Betela krenuo prema Galilejskome moru, a zatim gore prema Siriji. Morao je prijeći pustinju. Pretpostavljam da je putem imao brojna iskustva. Kad je stigao bio je vrlo samouvjeren i pozdravio je tamošnje ljude prilično drsko, kao da ih poznaje cijeli život. Postavio im je nekoliko pitanja, a zatim je pokroviteljski maknuo kamen sa otvora zdenca. Pretpostavljam da kad se pozdravljao sa ovom djevojkom koja je bila član obitelji njegove majke jednostavno ispunio emocijama i zaplakao. To je jedini način na koji ja to mogu objasniti. No, siguran sam da sljedeći put kad ju je poljubio, nije plakao!


Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca. (Postanak 29,12)


Zapazit ćete da se naziva bratom njena oca. Hebrejski ne pravi takve razlike kakve nalazimo u našem današnjem jeziku. Mi smo stvar reducirali tako da postoji razlika između bliske rodbine koja ima pravo na poljubac i daljnje rodbine, međutim, ako ste u ono vrijeme bili rodbina, bili ste braća. Na takav je način to prevedeno ovdje i čini mi se s pravom. Međutim, na hrvatskom jeziku rekli bismo da je Jakov bio sestrić njezina oca i da je bio sin Rebeke, sestre njenog oca.


Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo. (Postanak 29,13)


Pretpostavljam da je Jakov imao mnogo toga za pričati. Ne bi me čudilo da ih je kod večere zabavljao svojom pričom o tome kako je prevario brata da stekne pravo prvorodstva i kako se koristio trikom da primi blagoslov i o tome kako je bio lukav. Vjerojatno im je govorio i o Betelu. "Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo."


A onda Laban reče. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, (Postanak 29,14)


Laban je bio uvjeren da je to bio njegov nećak, pa mu je rekao: "Ti si moj rod, pa uđi i osjećaj se kao kod kuće." .


Prošao je mjesec dana, i zapazimo što se dogodilo. Jakov nije ništa radio. Bio je nećak iz daleke zemlje i došao je u posjet svome ujaku. Pretpostavljam da je mislio da ondje mora dobiti besplatan smještaj i hranu. Za to je vrijeme očijukao s Rahelom. Barem je bacao poglede u njenom smjeru. Mislim da je ona bacala svoje poglede i u njegovom smjeru. Ja zamišljam da je jednog jutra za doručkom došlo do sljedećeg događaja:


Laban reče Jakovu: "Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?" (Postanak 29,15)


Ujak Laban bio je vrlo bistar. Tko je uopće govorio što o odlasku na posao? Jakov zasigurno nije. Zato je ujak Laban bio vrlo taktičan i rekao je kako ne želi da Jakov radi kod njega badava. Rekao je da će platiti Jakovu. Ako ćemo iskreno, ne možete živjeti kod Labana mjesec dana, a da se nekako ne dogovorite oko plaćanja smještaja. Ujak Laban također je bio vrlo pametan, pa će se sada pozabaviti sa svojim nećakom.


A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela. (Postanak 29,16)


Tu nam je predstavljena još jedna Labanova kćer - Lea. Ujak Laban promatrao je ovog mladića i zapazio je da se njegov nećak jako zainteresirao za Rahelu, mlađu od dvije Labanove kćeri. U narednom stihu nalazimo i razlog zbog kojeg je bilo tako -


Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa. (Postanak 29,17)


Rahela je bila vrlo lijepa djevojka. Lea je imala "slabe oči", što je jedan od načina na koji se želi reći da uopće nije bila lijepa.


U srednjoj školi smo u čitanju Grčkog proučavali neka Euripidova djela i tamo, kad je mladić želio reći nešto lijepo o svojoj djevojci, našli smo da ju je nazvao "kravookom." Ja sam se uvijek smijao tome i mislio da bih dobro promislio barem dvaput prije nego što bih nekome uputio takav kompliment. Sljedeći put kad naiđete na kravu, pogledajte kakve oči ima i vidjet ćete da su lijepe. Otkad sam čitao to djelo nisam vidio kravu s ružnim očima.

Međutim, Lea nije bila kravooka, već je "imala slabe oči", što je značilo da je bila ružna. Tako je Laban imao dvije kćeri, i bilo je očito da je Jakov zaljubljen u Rahelu.


JAKOV SLUŽI ZA RAHELU


Kako je Jakov volio Rahelu, reče: "Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćerku Rahelu." (Postanak 29,18)


Vidimo da je Jakov imao kokošje sljepilo. Tako je tog jutra za doručkom ujak Laban, kad je predložio da i Jakov ode na posao, i sam imao nešto na umu. Znao je da je mladac zaljubljen u njegovu kćer; zato mislim da se nije pretjerano iznenadio kad je Jakov odgovorio koja želi da mu bude plaća. Jakov je bio voljan raditi sedam godina za Rahelu. Laban je ovdje sklapao tešku pogodbu.


Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" (Postanak 29,19)


Laban je prihvatio takav dogovor. U narednom stihu nalazimo jednu od najljupkijih stvari u svezi s Jakovom. Ako ćemo iskreno, u ranim godinama Jakovljeva života, jedina lijepa, fina i plemenita crta bila je njegova ljubav prema Raheli.


Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. (Postanak 29,20)


Lako si možemo zamisliti tog čovjeka na poslu. Ujak Laban sigurno mu je davao teške poslove. Radio je na hladnoći, po kiši i po svakakvom vremenu, ali je uvijek mislio na Rahelu.. Sa njom se susretao na kraju svakog napornog dana. Bio je očajnički zaljubljen u tu djevojku.


Poslije toga Jakov reče Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo, pa bih htio k njoj." Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. (Postanak 29,21-22)


JAKOV PREVAREN


Zapazite što je učinio ujak Laban -


Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj. Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju. Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: "Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?" Laban odgovori: "U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije. (Postanak 29,23-26)


Kod obreda vjenčanja u ono vrijeme, žena je bila sakrivena iza vela, debelog vela, tako da je se nije moglo vidjeti. Jadni Jakov nije vidio ženu koju dobiva sve do narednog jutra. A to, gle, nije bila Rahela - bila je to Lea! Odmah je shvatio da je prevaren. Pitam se nije li se sjetio vlastitog oca kad se on, Jakov, pretvarao pred njim daje stariji sin Ezav. Prevario je svoga oca i to je bio razlog zbog kojeg je trebao pobjeći od roditeljskog doma. Vidite, Bog ne odobrava takvo ponašanje i takve postupke. Sada je maca došla na vratanca. Jakov se pretvarao da je stariji, a bio je mlađi. Sada je mislio da je dobio mlađu kćer, a dobio je stariju. Medalja se okrenula i za Jakova to je postala strašna stvar. Ono što je učinio ujak Laban za Jakova je bio kriminalan čin, međutim, zapazite kako Laban odbacuje takve optužbe. Bio je ekspert u takvim stvarima. Rekao je Jakovu da u ugovoru postoji malena stavka, članak napisan sitnim slovima, kojeg je Jakovu zaboravio spomenuti. U njihovoj je zemlji bio običaj da se starija mora oženiti prije mlađe, tako da se mlađa nije mogla udavati prije nego što je starija kćer bila udana. Međutim, ujak Laban bio je voljan biti velikodušan; zato je imao stanoviti prijedlog.


Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." (Postanak 29,27)


Taj tjedan, vidite, je još sedam godina. Ujak Laban je uistinu vrijedan svakog novčića, nije li? A jadni Jakov uistinu je otišao na školovanje. Međutim, uzeo je dvije žene što nije smio. Bit će u nevolji prije nego što sve svrši.


Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu. (Postanak 29,28)


Ujak Laban natjerao je Jakova da mu služi dvostruko dulje od vremena za koje su se njih dvojica dogovorili. Sedam godina bilo je dovoljno dugo, vjerujte mi, ali četrnaest godina je stvarno dugo! Takvim rješenjem Jakov je dobio dvije žene. Možda mislite: "Pa dobro, s obzirom na to da je to zapisano u Bibliji, Bog sigurno odobrava višeženstvo." Ne, Bog ne opravdava sve ono što je zapisano u Bibliji - to će vas možda zapanjiti. Na primjer, Bog nije opravdavao đavolju laž. Bog nije opravdavao Davidov grijeh, i sudio mu je zbog toga. Međutim, zapis o oba ova događaja je nadahnut - ako ćemo doslovno, Bog ga je nadahnuo. Drugim riječima, Bog je kroz pisca, Mojsija, rekao upravo ono što je želio reći. Nadahnut je zapis riječi koje je Bog dao Mojsiju da ih zapiše u ovu knjigu koju mi nazivamo Biblija. U Postanku 29 Bog je dao precizan zapis: Jakov je imao dvije žene i opisan nam je način na koji je do toga došlo. Na tome mjestu ulazi nadahnuće. . To ne znači da Bog opravdava sve što je dao zapisati u svojoj riječi. Svakako nije opravdavao činjenicu što je Jakov imao više od jedne žene.


Moram tu napomenuti kako je Jakov imao mnogo problema u svojoj obitelji od tog trenutka, a sve možemo objasniti njegovim vlastitim metodama rada koje je upotrebljavao. Maca je uistinu došla na vratanca.


Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti." (Postanak 29,31-32)


Lea je bila žalosna jer je znala da njen muž voli Rahelu, a ne nju. Kad je rodila Rubena, donijelo joj je to radost u srce i mislila je da će je Jakov sada voljeti.


Ruben je bio Jakovljev prvorođenac, međutim, on nije bio taj koji će započeti lozu koja vodi Kristu. Umjesto njega, bit će to Lein četvrti sin, Juda. Judina loza bila je kraljevska. David se rodio iz te loze, a kasnije je po tijelu i sam Gospodin Isus Krist bio rođen u Judinoj lozi. Ruben je izgubio svoj položaj prvorođenca zbog svog grijeha. Levijevo je bilo svećeničko pleme. Lea je bila majka nekih od izuzetnih Jakovljevih sinova.