dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 3


TEMA:


Zmija niječe Božju riječ; muškarac i žena su neposlušni Božjoj riječi; Božje uređenje za budućnost; uvođenje doktrine otkupljenja


Sada smo došli do poglavlja kojeg neki smatraju najvažnijim u Bibliji. Mnogi konzervativni tumači Biblije smatraju ga baš takvim. Dr. Griffith Thomas nazvao je treće poglavlje ključnom točkom Biblije. Ako sumnjate u tu tvrdnju, onda pročitajte poglavlja 1-2, preskočite treće poglavlje, a onda pročitajte poglavlja 4-11. Osjetit ćete da nastaje veliki vakuum kojeg bi trebalo popuniti, odnosno, da se nešto važno u međuvremenu dogodilo. Na primjer, u poglavljima 1 i 2 nalazimo čovjeka u nedužnosti pred Bogom; sve je savršeno i između Boga i čovjeka postoji zajedništvo. Međutim, čim počnete čitati četvrto poglavlje i nastavite sve do jedanaestog poglavlja, nalazite ljubomoru, gnjev, ubojstvo, laži, pokvarenost, pobunu i sud. Pitanje koje se nameće je slijedeće: odakle je sve to došlo? Gdje je započelo? Gdje je porijeklo grijeha? U stvari, ja ne mislim da je porijeklo grijeha ovdje u Postanku 3, ali, što se čovjeka tiče, to je mjesto gdje sve počinje.


Dopustite mi navesti izjavu jednog komentatora u svezi s trećim poglavljem Knjige Postanka: ¨Tu možemo pratiti kako izviru mnoge rijeke božanske istine. Tu započinje velika drama postavljena na pozornicu čovjekove povijesti i koja u posljednjih šest tisuća godina još uvijek nije došla svome kraju. Tu nalazimo Božje objašnjenje sadašnjeg palog i uništenog stanja ljudske rase. Tu su nam opisana rafinirana oružja našeg neprijatelja, đavla. Tu možemo promatrati čovjekovu krajnju bespomoćnost da sam kroči putom pravednosti kad mu je uskraćena Božja milost. Tu otkrivamo kakvi su duhovni učinci grijeha, čovjekovog bijega od Boga. Tu nalazimo kakav stav Bog zauzima prema grešniku na kojem je njegova krivnja. Tu zapažamo sveopću težnju čovječanstva da svoju sramotu pokrije djelom svojih ruku. Tu nas se poučava o milosrdnom Božjem daru koji izlazi u susret našoj potrebi. Tu započinje veličanstveni tok proročanstava koji se proteže kroz cijelu Bibliju. Tu učimo da čovjek ne može pristupiti Bogu osim kroz posrednika.¨



ZMIJA BACA SUMNJU NA BOŽJU RIJEČ


U prvome dijelu nalazimo uređivanje svega za kušnju čovjeka.


Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: ¨Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?¨ (Postanak 3,1)


Nameće se pitanje: zašto kušnja? Ako se vratimo u poglavlja 1 i 2, nalazimo da je čovjek bio stvoren nedužan, međutim, čovjek nije bio stvoren pravedan. Što je pravednost? Pravednost je nedužnost koja se održala u nazočnosti kušnje. Vidite, kušnja će vas ili razviti ili uništiti; moguće je samo jedno od tog dvojeg. Edenski vrt nije bio staklenik, a čovjek nije bio biljka iz staklenika. Moralo se doći do razvoja karaktera, a on se može razviti samo u nazočnosti kušnje. Čovjek je bio stvoren kao odgovorno biće, a bio je odgovoran veličati, slušati, služiti i biti podložan božanskoj upravi.


Čovjek nije stvorio sebe – mislim da to nitko niti ne tvrdi – već ga je stvorio Bog. Bog također nije mislio dvojko kad je čovjeku dao uvjet. Rekao je čovjeku: ¨Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan kad s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!¨ (Postanak 2,17). To stablo svakako nije bio jedino stablo u vrtu s kojeg se moglo jesti. Bilo bi vrlo hirovito s Božje strane da je taj uvjet postavio kad čovjek ne bi imao izbora; ili će jesi s tog stabla ili će umrijeti. Situacija je bila upravo suprotna – u vrtu je bilo obilje stabala koje je donosilo jestive plodove; čovjek, stoga, uopće nije trebao jesti upravo s tog stabla. Drugim riječima, vidimo da se čovjek u svemu tome pojavljuje kao odgovorno biće.


U prvome stihu upoznajemo se sa zmijom. Odmah se razumski nameće jedno pitanje: ¨Odakle ona dolazi? Na koji je način ušla u edenski vrt?¨ Koliko ja mogu reći iz Božje riječi , zmija se nije ondje našla kao puzajuće stvorenje. U stvari, uopće nam nije rečeno na koji se način našla ondje; samo nam je rečeno da je bila ondje. Božja riječ mnogo toga izostavlja. Zmija je bila stvorenje koje je sotona mogao upotrijebiti, i upotrijebio ju je. Nije li to upravo ona metoda rada koju sotona upotrebljava i dan danas? Pavao je napisao kršćanima u Korintu: ¨I nikakvo čudo! Ta sam se sotona prerušuje u anđela svjetla¨ (2. Korinćanima 11,14). Knjiga Otkrivenja govori nam o sotoni više od ostatka Biblije. ¨Zbačen je Znam veliki, stara zmija – imenom đavao, sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi¨ (Otkrivenje 12,9). To stvorenje nije bila zmija koja puzi po zemlji, kakve poznajemo danas. To uopće nije slika kakvu nam prenosi Božja riječ. ¨Zgrabi zmaja, staru zmiju, to jest đavla, sotonu, i okova ga za tisuću godina¨ (Otkrivenje 20,2).


Radi se o stvorenju s ogromnim sposobnostima. Tu u knjizi Postanka uopće ne nalazimo ništa o njegovom porijeklu. Mislim da nam Izaija 14 i Ezekiel 28 iznose njegovo porijeklo, a također govore i o načinu na koji je postao stvorenje kakvo je danas.


Žena odgovori zmiji: ¨Plodove sa stabla u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!¨ (Postanak 3,2-3)


Zašto je uopće zmija pristupila ženi? Zašto nije prvo pristupila muškarcu? Kad je Bog stvorio Adama, rekao mu je da može jesti sa svakog stabla u vrtu osim sa tog jednog stabla. Žena je bila stvorena kasnije i tu je informaciju dobila iz druge ruke; dobila ju je od muža. Zato je zmija prvo pristupila ženi. Ako ćemo iskreno, mislim da je žena stvorena finije od muškarca; drugim riječima, imala je više suosjećanja u svome biću. Vjerojatno je bila otvorenija sugestiji od muškarca. U stvari, mislim da žene imaju snažniju istraživačku i ispitivačku narav od muškaraca. Žene su te koje danas više odlaze u kultove i izmove, a tamo vode i svoje muževe. U stvari, mnogi utemeljitelji kultova i izama su upravo žene.


Sotona je jako dobro znao što čini. Zapazite kako je postupio. Imao je vrlo rafiniranu metodu pristupa. Postavio joj je pitanje koje je bacalo sumnju na Božju riječ: ¨Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog stabla u vrtu?¨ Potakao je dvojbu u njenom umu i probudio je njenu znatiželju. Žena je odgovorila: ¨Plodove sa stabla u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! [To je ujedno bilo sve što je Bog rekao, ali je ona još nešto dodala] I ne dirajte u nj, da ne umrete!¨ Ja nigdje nisam uspio pronaći da je Bog rekao: ¨Ne smijete dirati plodove sa stabla.¨



ZMIJA NIJEČE BOŽJU RIJEČ


Nato će zmija ženi: ¨Ne , nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam s oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.¨ (Postanak 3,4-5)


Zmija je u stvari rekla: ¨Svakako nećete umrijeti. Pa, to je apsolutno nemoguće.¨ Ona dovodi u pitanje Božju ljubav i Božju dobrotu: ¨Ako je Bog dobar, zašto je onda postavio zabranu?¨ Zmija je željela reći da Bog nije pravedan kad kaže: ¨Nećete umrijeti.¨ Također dovodi u pitanje i Božju svetost kad kaže: ¨Sami ćete postati bogovi, jer zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.¨


Ono što je Eva učinila zove se dodavanje Božjoj riječi. Liberalni teolozi i ateisti oduzimaju Božjoj riječi, i Bog upozorava da se to ne smije činiti. Kultovi (usput moram napomenuti, i neki fundamentalni kršćani) dodaju Božjoj riječi, a Bog upozorava da se niti to ne smije činiti. Postoje ljudi danas koji tvrde da se spašavamo po zakonu. Oni tvrde: „Da spašavamo se po vjeri, ali radi se o vjeri plus nešto“ – a spremni su tim nečim proglasiti bilo što. Božja riječ govori nam: „Odgovori im Isus: Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je On poslao“ (Ivan 6,29). Kako li je to važno!


Zmija se vrlo rafinirano suprotstavila Bogu i zamijenila Božju riječ svojim riječima. Poslanica Rimljanima poučava nas o poslušnosti vjere. Vjera vodi k poslušnosti, a nevjera vodi u neposluh. Sumnja vodi u neposluh – uvijek.



MUŠKARAC I ŽENA NEPOSLUŠNI BOŽJOJ RIJEČI


Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dođe i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. (Postanak 3,6)


Zapazite kako zmija utječe na vrlo zanimljiv način. Radilo se o utjecaju na tijelo – „stablo je dobro za jelo“ – međutim, to nije bilo sve; nije to ono što je u stvari važno. „Za oči zamamljivo“ – radilo se o poticaju za tijelo, kao i o utjecaju na čovjekov psihološki dio, na njegov um. „A za mudrost poželjno“ – tu se radilo o provokaciji za čovjekovu religioznu stranu.


Možete zapaziti kako se radi o istoj kušnji koju je sotona pokušao primijeniti na Gospodinu Isusu u pustinji (vidite Matej 4, Marko 1 i Luka 4). Kako prvo, rekao je našem Gospodinu: „Učini da ovo kamenje postane kruh“ – to je bio poticaj za tijelo, jednako kao što je stablo bilo dobro za jelo. Zatim je sotona pokazao našem Gospodinu sva kraljevstva ovoga svijeta i ponudio mu ih – to je bila provokacija za njegov um, jednako kao što je stablo bilo zamamljivo za oči. Zatim ne na koncu rekao – „Baci se s hrama“. To je bio poticaj za čovjekovu religioznu stranu, jednako kao što je drvo bilo poželjno za mudrost. Mislim da đavao čak niti danas nije promijenio svoju taktiku. Upotrebljava istu taktiku s vama i sa mnom, a razlog je taj što ona na nama funkcionira. Nije trebao mijenjati taktiku jer čini se da svi mi padamo na istu stvar.


Ivan piše: „Jer što je god svjetovno – požuda tijela i požuda očiju i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta“ (1. Ivanova 2,16). „Požuda tijela“ – drvo je bilo dobro za jelo. „Požuda očiju“ – drvo je bilo za oči zamamljivo. „Oholost života“ – drvo je trebalo biti poželjno za mudrost. Te stvari ne potječu od Oca, već od svijeta. Isus je rekao da ti grijesi tijela potječu iz čovjekovog srca, iz čovjekove nutrine. Na tome mjestu sotona pravi svoju kušnju. To je metoda koju upotrebljava kako bi mogao posegnuti za čovjekom i zavesti ga na pogrešan put. U tome i uspijeva. Bilo im je rečeno da će spoznati dobro i zlo, i što se dogodilo? Danas imamo rezultate čovjekova pada.


Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. (Postanak 3,7)


„Tada se obadvoma otvore oči!“ To se odnosi na njihovu savjest. Prije nego što je pao, čovjek nije imao savjest. Bio je nedužan. Nedužnost je neznanje o zlu i nepoznavanje zla. Čovjek nije stvorio savjest. To je tužitelj kojeg svaki od nas ima, a koji živi u nama. Jedan mi je psiholog sa sveučilišta, inače kršćanin, rekao da je grižnja savjesti jednako sastavni dio čovjeka kao što je to i njegova desna ruka. Čovjek se ne može riješiti kompleksa krivnje nikakvom psihološkom metodom.


„I upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. “Jeste li ikada zapazili da je smokvino drvo jedino koje se spominje poimence? (Stablo spoznaje dobra i zla nije jabukovo stablo. Ne znam o kojem se stablu radilo, ali svakako to nije bilo jabukovo stablo.) Smokvino lišće je prikrivalo, međutim, nije u potpunosti prekrivalo. Adam i Eva nisu priznali, već su samo željeli prikriti svoj grijeh. Nisu bili spremni priznati da se nalaze u palom stanju.


To je isto stanje u kojem se čovjek danas nalazi u religiji. On upražnjava svakovrsne obrede, pridružuje se crkvi i postaje vrlo religiozan. Jeste li ikada zapazili da je Krist prokleo smokvu? To je vrlo zanimljivo. Odmah nakon toga, osudio je i religiju, moram usput napomenuti. Odbacio ju je svim svojim bićem jer religija samo pokriva i zataškava grijeh.


U toj kušnji, sotona je želio doći između čovjekove duše i Boga. Drugim riječima, želio je odbiti čovjeka od Boga, pridobiti čovjeka za sebe i postati bog čovjeku. Kušnja za tijelo ne bi bila dostatna provokacija za čovjeka onog vremena. Za njega nije bilo kušnja da ukrade, slaže ili žudi za nečim. Jedina kušnja za njega bila je sumnja u Božju riječ. Koji je problem imao mladi bogataš? Nije vjerovao Bogu. U prispodobi o kukolju, kukolj su oni koji ne žele vjerovati Bogu. Zapazite sotoninu metodu. Prvo, Eva je vidjela da je stablo dobro za jelo. Drugo, bilo je ugodno oku. I treće, bilo je poželjno za mudrost. Sotona djeluje izvana prema unutra.


S druge strane, Bog kreće od čovjekova srca. Religija je nešto čime se premazujete izvana, međutim, Bog ne započinje s religijom. Moram ovdje naglasiti razliku. Kršćanstvo nije religija. Kršćanstvo je Krist. Postoji mnogo religija, međutim, Isus je otišao do same srži kad je rekao: „Moraš se nanovo roditi.“


Farizejima, koji su bili izvana vrlo religiozni, rekao je: „Očistite i nutrinu čaše. Nalik ste grobu. Lijepi ste izvana, sa svim mramorom i cvijećem, a iznutra ste puni mrtvačkih kostiju!“ Kakva slika! Adam i Eva, umjesto da priznaju svoj grijeh, spojili su smokvino lišće da se njime pokriju. U smokvinom lišću uistinu nije došlo do promjene mode. Ljudi još uvijek odlaze u crkvu i upražnjavaju svakovrsne obrede, umjesto da priznaju svoje grijehe.


Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. (Postanak 3,8-9)


Religija će vas odvojiti od Boga – i Adam je bio izgubljen. Adam je izgubljen i Bog ga je tražio, a nikako nije čovjek tražio Boga.


On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." (Postanak 3,10-12)


Zapazite kako Adam ne priznaje grijeh. Nije toliko važno što je optužio ženu, već je važno što nije priznao svoj grijeh.


Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. (Postanak 3,13)


Tu imamo još malo tog međusobnog optuživanja.



BOŽJI PLAN ZA BUDUĆNOST


Čovjek, stvorenje koje je Bog stvorio, sada se odvratio od Boga i Bog ga je morao osuditi.



Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! (Postanak 3,14)


Zmija svakako nije stvorenje koje puže po zemlji koje poznajemo danas. U početku je bila drugačija. Nad njom je sada bila izrečena Božja osuda. Bog izreče sud nad sotonom što ima veliki utjecaj na čovjeka. Htio bih vas potaći da zapamtite sljedeći stih jer je to stih kojeg biste svakako trebali znati napamet. Taj stih je prvo proročanstvo o dolasku Mesije, Spasitelja.


Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." (Postanak 3,15)


„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe (to jest, sotone) i žene, između roda tvojeg i roda njezina:

on (to jest Krist) će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ Tu nam je izrečena veličanstvena tvrdnja. Najznačajnija misao nije krajnja pobjeda koja će doći, već stalna borba. Taj nam stih otkriva činjenicu da će sada doći do duge borbe između dobra i zla. To je upravo ono što ćete pronaći u ostatku Biblije. Gospodin Isus je u svoje doba o toj borbi rekao: „Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži“ (Ivan 8,44).

„Đavao“ je sotona. Ivan ponovno spominje taj sukob u 1. Ivanovoj 3,10: „Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.“ Na taj smo način saznali kako postoji sukob, borba i da u svijetu postoje dva tabora. Postoji i konačni pobjednik, međutim, važno je zapaziti kako će doći i do duge i stalne borbe. Svaki čovjek mora se suočiti s kušnjom i mora pobijediti u svojoj borbi. Prije nego što je Krist došao, pobjeda je bila u poslušnosti iz vjere. Nakon što je Krist došao, moramo se poistovjetiti s Kristom u vjeri. Što to znači biti spašen? To znači biti u Kristu.


Čovjek je bi jedan od tri stupnja stvaranja. Anđeli, čovjek i životinje. Životinjama nije bila dana mogućnost odabira, ali je bila dana anđelima i čovjeku. Tu imamo čovjekov odabir. Odlučio je i drži ga se odgovornim za odluku koju je donio.


Zapazite kako piše: „Ženino sjeme“. Ne govori se o muževom sjemenu. Tu imamo tvrdnju o Kristovom djevičanskom rođenju. Kad je Bog došao u vrt tražeći čovjeka rekao je: „Gdje si?“ Svaka antologija religije govori o čovjekovoj potrazi za Bogom. Dragi prijatelji, Bog nam ne govori takvu priču. Ispričajmo je kako jest. Spasenje je Božja potraga za čovjekom. Čovjek je bježao od Boga, a Bog ga je pozvao: „Gdje si?“ Dr. W. H. Griffith Thomas u svojoj knjizi Postanak, komentar za svakodnevno čitanje, rekao je: „Poziv božanske pravde ne može previdjeti grijeh. Poziv božanske tuge plače nad grešnikom. Poziv božanske ljubavi nudi otkupljenje grijeha.“ Sve to nalazimo u stihu koji je pred nama – obećanje dolaska Spasitelja.


Božja potraga za čovjekom opisana je kroz cijelu Bibliju. Pavao je napisao: „…nema ga tko bi Boga tražio“ (Rimljanima 15,16). Možemo reći zajedno s Ivanom: „Mi ljubimo, jer On nas prije uzljubi“ (1. Ivanova 4,19). Bog traži čovjeka i nudi mu spasenje, ali prije će morati doći do duge borbe.


A ženi reče: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožiti, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati , a on će gospodariti nad tobom.“ (Postanak 3,16)


To je sud nad ženom. Bez muke ne može donijeti dijete na svijet. Nije li zanimljivo da tako treba i biti? Ono što unosi radost u život i čime se nastavlja ljudska obitelj mora doći kroz muku?


A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tȁ iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti." (Postanak 3,17-19)


To je sud nad čovjekom. Smrt zahvaća čovjeka. Što je smrt? Tjelesna smrt je odvajanje osobe, duha, duše, od tijela. Propovjednik govori: „I vrati se prahu zemlje, kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao“ (Propovjednik 12,7). Čovjek u konačnici mora odgovarati Bogu. Bio čovjek spašen ili izgubljen, morat će odgovarati Bogu. Međutim, Adam nije tjelesno umro u onaj dan kad je jeo od ploda. Nije umro još više od devetsto godina. Stvar je jednostavno u ovome: duhovno je umro trenutkom kad je bio neposlušan – odvojio se od Boga. Smrt je odvojenje. Kad Pavao piše Efežanima da su bili mrtvi u prijestupima i grijesima, nije time želio reći da su bili tjelesno mrtvi, već da su bili duhovno mrtvi – odvojeni od Boga. U predivnoj prispodobi o izgubljenom sinu, naš je Gospodin govorio o mladiću koje je pobjegao od svoga oca. Kad se vratio, otac je rekao starijem sinu: „Sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!...“ (Luka 15,24). Mrtav? Da, bio je mrtav, ali ne tjelesno, već je bio odvojen od oca. Biti odvojen od Oca znači jednostavno ovo: to znači smrt. Gospodin Isus je rekao Marti: „Ja sam



Uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će!“ (Ivan 11,25). Ponovo, mrtav označava duhovnu smrt, to jest odvojenje od Boga. Čovjek je duhovno umro trenutkom kad je okusio od ploda. To je bio razlog zbog kojeg je pobjegao od Boga. Zato je satkao odijelo od smokvina lišća.



UVOĐENJE DOKTRINE O OTKUPLJENJU


Svojoj ženi čovjek nadjene ima Eva, jer je majka svim živima. (Postanak 3,20)


To ne znači da su se Kain i Abel rodili u edenskom vrtu, već nam označava da su se rodili nakon Adamovog i Evinog pada.


I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. (Postanak 3,21)


Da bi se došlo do životinjskih koža, te su životinje trebale biti ubijene. Vjerujem kako je to početak žrtvi i da je Bog to sasvim jasno pokazao čovjeku. Bog je odbacio njihovo smokvino lišće, ali im je načinio odijelo do životinjskih koža i kad su Adam i Eva napuštali edenski vrt, pogledali su na krvave žrtve. Kad su se osvrnuli, vidjeli su upravo ono što je Bog rekao Mojsiju da stavi na prijestolje milosti u Svetinji nad Svetinjama: dva kerubina koji gledaju na krv koja je bila prolivena, a koja predstavlja put k Bogu.


U smokvinom lišću i činjenici što je Bog prve ljude zaodjenuo u životinjske kože učimo četiri velike pouke. (1) Čovjek mora imati odgovarajuće pokrivalo da bi mogao pristupiti Bogu. Bogu ne možemo pristupiti na temelju svojih dobrih djela. Morate prići onakvi kakvi u stvari jeste . kao grešnik. (2) Smokvino lišće nije prihvatljivo. Ono se pravi kod kuće. Bog ne uzima odijelo spravljeno čovjekovim rukama. (3) Bog mora osigurati odijelo. (4) Odijelo se prima samo kroz smrt Gospodina Isusa.


Čovjek mora imati zamjenu između sebe i Božjeg gnjeva. To je vrlo važno čak i u današnje vrijeme i bilo bi dobro kad bi čovjek o tome više razmišljao. Najteža stvar za čovjeka je zauzeti ispravan položaj pred Bogom. Sljedeća pjesma anonimnog pjesnika o molitvi otkriva nam neophodnost toga čak i u našim srcima:


Molio je za snagu da bi mogao nešto postići;

Bio je učinjen slabim da bi mogao biti poslušan.

Molio je za zdravlje da bi mogao činiti veće stvari;

Bila mu je dana slabost kako bi činio bolje stvari.

Molio je za bogatstvo da bi mogao biti sretan;

Bilo mu je dano siromaštvo da bi mogao biti mudar.

Molio je za moć kako bi ga ljudi slavili;

Bila mu je dana slabost kako bi imao potrebu za Bogom.

Molio je za sve da bi mogao uživati u životu;

Bio mu je dan život kako bi uživao u svemu.

Nije primio ništa što je tražio, čemu se nadao.

Molitva mu je bila uslišana – bio je krajnje blagoslovljen.


Spasenje dolazi kad zauzmemo ispravan položaj grešnika pred Bogom.


Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"  Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. (Postanak 3,22-23)


Sve što mogu reći na ovo je: hvala Bogu što nije dopustio čovjeku da vječno živi u grijehu i što Bog niti nama neće dopustiti da to činimo. To je uistinu blagoslov.


Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života. (Postanak 3,24)


To ne znači da je Bog postavio cestovnu prepreku. To znači da je put života bio otvoren da čovjek po njemu dođe Bogu. Međutim, danas taj put ne vodi kroz drvo života. Spasenje mora doći kroz žrtvu i kad čovjek gleda unatrag, krv žrtve je ono što vidi.