dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 34


TEMA: Šekem obeščašćuje Dinu; Šimun i Levi ubijaju muškarce u Hamoru


Ako ćemo iskreno, Jakov je pogriješio zaustavljajući se u Šekemu jer će sada u obitelji ovog čovjeka izbiti skandal. Dinu, kćer koju je jJakovu rodila Lea, obeščastio je Šekem, sin Hivijca Hamora. Tada su Šimun i Levi, Dinina krvna braća, osvetili svoju sestru ubijajući stanovnike Hamora. To se ne može opravdati i taj događaj predstavlja tamnu mrlju na životu Jakovljeve obitelji. Također, tu nam se otkriva da Jakov nije otišao baš prebrzo u obećanu zemlju nakon što je napustio svoga ujaka Labana. Moramo zapaziti da je Bog bio u pravu što ga je izvukao iz tog okruženja.


U Knjizi Postanka Bog posvećuje mnogo vremena dvjema stvarima. Kao prvo, tu je pitanje nasljeđa. Bog je zainteresiran za to da se vjernik ženi vjernicom, a ne da ženi nevjernu ženu. To je vrlo važno zbog genetskog nasljeđa. Drugo područje Božje skrbi je okruženje svakog pojedinca. Posebno to zapažamo u Jakovljevom životu. Imao je veliku obitelj. Ne samo da je imao dvanaest sinova, već je imao i kćeri. Nama je dan zapis samo o ovoj Jakovljevoj kćeri, jer je ona glavni lik u ovome tužnom poglavlju.


Moramo zapaziti još jednu vrlo važnu stvar kako bismo imali veće razumijevanje Knjige Postanka, a ta je da u obiteljima postoje problemi. Jeste li to već zapazili? U Abrahamovoj obitelji dolazilo je do nesuglasica i trzavica. Jednako tako, nesuglasica i trzavica bilo je u Izakovoj obitelji. Ezav je bio Izakov miljenik, dok je Rebeka favorizirala Jakova, a takav je odnos bio uzrokom mnogim nevoljama u obitelji. Sada ćemo vidjeti da je u Jakovljevoj obitelji bilo mnogo problema.


Jakov se zaustavlja i ostaje neko vrijeme u Šekemu, a taj ostanak će mu prouzročiti mnogo tuge. Ako ćemo iskreno, trideset i četvrto poglavlje je tužno i depresivno poglavlje i starome Jakovu su ti događaji zasigurno slomili srce. Jakov (ili Izrael, kako ćemo ga zvati) izgradio je žrtvenik i svjedočio je o živom i istinitom Bogu. U njegovom životu dolazi do promjene, ali se radi o vrlo postupnoj promjeni. To bi trebala biti pouka nama danas: nemojte očekivati da ćete kao kršćani odrasti do pune veličine preko noći. Bog nas usvaja kao odraslu djecu u svoju obitelj u kojoj smo sposobni razumjeti božansku istinu zbog toga što je Sveti Duh naš Učitelj. Međutim, naš duhovni rast i napredak je vrlo polagan. Možemo naučiti istine iz Biblije, ali ćemo uvidjeti da smo u svojim životima uvelike nalik Šimunu Petru, koji je često posrtao i padao. Hvala Bogu što je Šimun Petar uvijek ustajao i otresao prašinu sa sebe, a došao je i dan kada je njegov hod s Gospodinom bio vrlo blizak. U stvari, završio je na križu baš kao i naš Gospodin. Vi i ja moramo prepoznati da je u našim životima rast vrlo polagan, pa je jednako tako polagan i rast kod drugih kršćana. Ponekad roditelji obraćene djece očekuju od njih previše. Nemojmo očekivati previše od drugih ljudi, već jednako tako očekujmo mnogo od samih sebe.


U Knjizi Postanka postoje tri poglavlja koja uopće nisu lijepa, i sva tri tiču se djece koju je Jakovu rodila Lea, starija Labanova kćer. Vjerujem da nam to dokazuje činjenicu kako Bog ne opravdava mnogoženstvo. Sama činjenica što je Jakov do određene mjere na to bio prisiljen ne čini mnogoženstvo ispravnim. U ovom odjeljku nalazimo Leinu djecu uključenu u grijeh. Imala je četiri sina. U ovome poglavlju spominju se Šimun i Levi. U poglavlju 35. dolazimo do slijedećeg sina, Rubena, prvorođenca. U 38. poglavlju govori se o Judi. Svaki od Leinih sinova na kraju je


ispao dosta, loš i u njihovim životima bilo je flagrantnih grijeha.

Već smo zapazili kao je u tim obiteljima bilo mnogo trzavica i nevolja, međutim, sada je ušao još jedan element. Prljavost i pokvarenost ušli su u Jakovljevu obitelj, a toga nije bilo u Abrahamovoj ili lzakovoj obitelji. Imali su dosta poteškoća i mnogo problema, ali ništa nalik onome što vidimo u Jakovljevoj obitelji. Želim ponoviti kako je Bog želio Jakova i njegovu obitelj izvesti iz Labanovog doma, jer je sama atmosfera u Labanovoj obitelji bila pozadina strašnih grijeha koji se ovdje spominju.


ŠEKEM OBEŠČAŠĆUJE DINU


Jakov se zaustavio u Šekemu i kupio si divno područje u predgrađu. Želio se, po svemu sudeći, orijentirati prema kulturi onog vremena. To nije bilo dobro mjesto za njega, pa je Bog Jakova želio odvojiti i od tog mjesta. Vjerujte mi, nakon što pročitate ovo poglavlje, doći ćete do zaključka da bi bilo i bolje da ga Bog odvoji.


Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja. (Postanak 34,1)


Dina je otišla u posjet u Šekem.


Opazi jc Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. (Postanak 34,2)


Dopustite mi da to izrazim rječnikom današnjih sredstava priopćavanja: silovao ju je. Ako oni to mogu govoriti u tisku, na radiju i na televiziji, tada to može i ovaj stari propovjednik. Grijeh treba nazvati njegovim imenom. Postojalo je vrijeme kada je, grijeh bio grijeh, ali sada je promijenjeno značenje te riječi, pa ako ne prakticirate grijeh, danas niste "in." Međutim, Bog ne gleda na tu stvar na takav način. On još uvijek grijeh smatra GRIJEHOM.


Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce. Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" (Postanak 34,3-4)


Zanimljiva je činjenica da je Šekem očito bio zaljubljen u djevojku i želio ju je oženiti.


Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu. Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeli. (Postanak 34,5-7)


Svakako se slažemo da to nije trebalo učiniti, ali što je učinjeno, učinjeno je, i sada se mladić želi ženiti. Kad je Jakov za to čuo, pričekao je da se skupe njegovi sinovi, pa su održali ratno vijećanje. Mislim da Jakov nije trebao praviti tako veliku stvar od toga kao što je učimo. Kad je Hamor, Šekemov otac, došao Jakovu, očito je da je želio da djevojka postane žena njegovom sinu. Jakov je vjerojatno trebao popustiti tome zahtjevu jer je to u tom trenutku bio najbolji izlaz. Način na koji se postupilo u ovom slučaju svakako nije bio najbolji i Bog ga nikako ne opravdava.


Hamor im reče. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu! Oprijateljite se s nama: dajte nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi! (Postanak 34,8-9)


Iako je ženidba s okolnim narodima bila pogrešna, čini se da je Dinu trebalo dati Šekemu jer bi se time bio spriječio još gori grijeh. Ovo je naravno pametovanje nakon bitke, a takva vrsta generala nije baš uvijek najpametnija.


Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!" Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: "Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite. Tražite od mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu." (Postanak 34,10-12)


Sve ovo otkriva nam da će se Jakov morati seliti dalje. To za njega nije bilo mjesto i nije se smio miješati s narodom te zemlje


Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom, jer je obeščastio njihovu sestru Dinu - (Postanak 34,13)


Mislim da je Jakov svakako trebao preuzeti dirigentsku palicu u svojoj obitelji. Kao prvo, trebao je spriječiti svoje sinove u varanju Šekema i Hamora.


te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. (Postanak 34,14)


Ono što mi smeta u svemu ovome je činjenica da se ignorira ono što zaslužuje prijekor, a to je grijeh silovanja. Prijekor je uslijedio na području pravila koje im je Bog dao u svezi braka koje nisu smjeli sklapati s neobrezanima.


Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce. Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići." (Postanak 34,15-17)


Jakovljevi sinovi zatražili su od njih da na sebi izvrše obred obrezanja.

To bi trebalo biti upozorenje mnogim ljudima današnjice. Sjećam se jednog para koji je došao k meni na savjetovanje i koji su tražili od mene da ih vjenčam. Nisam ih želio ujediniti u braku jer on nije bio kršćanin, a ona je tvrdila da se ne želi udati za njega ako ne postane kršćanin. Razgovarao sam s njim, a on mi je rekao da će prihvatiti Krista. Molili smo, nakon čega sam ga pitao. "Što si u stvari učinio?" U životu nisam čuo toliko okolišanja i izmotavanja kao kod tog mladića. Vrlo iskreno, rekao sam u njegovoj nazočnosti: "Mlada damo, ja neću izvesti obred vjenčanja. Mislim da mladić nije obraćen." Mislili su da sam vrlo grub, pa su otišli malo dalje kako bi ih vjenčao drugi propovjednik. Nakon što su se oženili, ona ga je pokušala dobiti da počne dolaziti u crkvu. Naravno, on je imao jako dobar razlog da ne dođe poslušati me kako propovijedam jer sam bio jako "okrutan" prema, njemu, međutim, ona se složila odlaziti u drugu crkvu, pa su zajedno išli dva ili tri puta. Na koncu, on joj je otvoreno rekao: "Ja u stvari nisam kršćanin." Ako samo prođete kroz čin pridruživanja crkvi i čak kažete da se pouzdajete u Krista, ne znači da ste kršćanin. Nalazim da vjera mnogim ljudima danas ne znači baš ništa. Oni misle da je dovoljno samo klimati glavom. Pouzdati se u Krista kao svog osobnog Spasitelja je veličanstveno iskustvo. Nema ničega tome sličnog i u ovome svijetu ništa se ne da usporediti s time. Kad se pouzdate u Krista kao Spasitelja, to za vas nešto čini. Za tog mladića, to nije imalo baš nikakvog učinka.


Mark Twain imao je isto iskustvo. On nije bio kršćanin, a bio je zaljubljen u predivnu djevojku koja je bila kršćanka. Ona se nije željela udati za njega dok se on ne obrati. Rekao je da je prihvatio Krista za svog Spasitelja i na taj su način započeli svoj brak. Mark Twain postao je vrlo poznat i ugošćivali su ga mnogi poznati ljudi diljem svijeta. Jednog dana kad se vratio u svoj dom u Missouriju, a ona je željela otići u crkvu, on je rekao: "Gledaj, ja više ne mogu glumiti. Ti idi u crkvu, jer ja sada znam da nisam kršćanin." Moram reći da je time njihova obitelj postala vrlo nesretna, i ta je izjava u potpunosti upropastila život te ljupke kršćanke.


Tu vidimo Jakovljeve sinove gdje govore: "Ako obavite obred obrezanja, time će sve biti u redu," Mnogi ljudi misle da ako se pridružite crkvi, klimate glavom i znate se služiti pravim rječnikom i citirati prave stihove iz Biblije, to znači da ste svakako kršćani. Dragi prijatelji, to nipošto ne znači da ste kršćani. Ako ste se pouzdali u Krista, nešto se dogodilo i vi ste drukčija osoba.


Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan. Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najuvaženiji od svih u očevu domu, (Postanak 34,18-19)


Slažem se da je taj mladić u tom trenutku učinio časnu stvar.


Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako: "Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje. No ljudi će pristali da među nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani. Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele!" (Postanak 34,20-23)


Drugim riječima, međusobnim brakom ti su ljudi pristajali na to da njima jednog dana pripadne sve što je Jakov posjedovao.


Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata, poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata. (Postanak 34,24)


Izvođenje obreda obrezanja na nevjernicima je lažno do kraja. To je kao da se pridružite crkvi, a još ste neobraćeni.


ŠIMUN I LEVI UBIJAJU MUŠKARCE U HAMORU



A trećeg dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce. (Postanak 34,25)


To je bio pravi trik. Šimun i Levi bili su Dinina krvna braća, i željeli su se osvetiti. U svojoj su osveti otišli predaleko. Niti silovanje, niti činjenica da je Hamor želio Jakova i njegove sinove lišiti velikog bogatstva, kojeg je Jakov nakupio u Haranu, može opravdati okrutni čin Šimuna i Levija, ali nam to otkriva nemoguću situaciju postupanja prema stanovnicima te zemlje. Ono što su učinili bilo je užasno.


Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu. Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad, štoje njihova sestra bila obeščašćena. (Postanak 34,26-27)


Drugi sinovi pridružili su im se u tome. To nam otkriva pohlepu u Jakovljevoj obitelji koja nije ispravna, a koju su naučili u Labanovom domu.


Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju; opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kućama - odvedu u roblje. Jakov reče Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom." (Postanak 34,28-30)


Zapazite jednu stvar koja je očito loša u Jakovljevom životu. Jakov prekorava Šimuna i Levija zbog toga što su ga doveli na loš glas, ali ih ne prekorava zbog grijeha kojeg su počinili. Ponekad i mi stječemo pogrešnu perspektivu na grijeh i na vlastite postupke. Mislimo samo na učinak koji će to imati. Postoje mnogi muškarci i žene u našim crkvama koji ne žele zauzeti čvrsti stav o mnogim stvarima. Zašto? Njihovo društvance, kojeg su članovi, tada ih ne bi prihvaćalo. Oni su dio malešne klike koja ih ne bi prihvaćala da oni zauzmu čvrsti stav o nečemu. Nikada se ne radi o pitanju je li nešto ispravno ili pogrešno, već se uvijek gleda na koji način se nešto odražava u svezi s njihovim položajem u društvu. Neka Bog bude milostiv onim kršćanima koji oblikuju svoje živote prema ljudima kojima su okruženi i koji stalno gledaju na učinak kojeg će njihovo ponašanje imati na ostale. Oni ne gledaju na nešto je li to ispravno ili kršćanski ili smiju li kao Božja djeca to činiti ili ne smiju. To je razlog zbog kojeg su naše crkve prepune onih koji su spremni na kompromise, pa nije niti čudo što imamo toliko isfrustriranih i nesretnih kršćana. Predivno je zauzeti se za istinu, a kada ustanete za istinu, tada nećete biti prisiljeni na nikakve kompromise. Uistinu je predivno kad to budemo i sposobni, jadni Jakov je počeo rasti, ali još uvijek nije izrastao do te mjere. Zatim su se njegovi sinovi naravno željeli obraniti.


Oni odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?" (Postanak 34,31)


To je dobro pitanje. Rekao bih da ako su željeli uzeti sud u vlastite ruke, prvo su trebali pozvati tog mladića i dopustiti mu da se oženi njihovom sestrom. To bi bila najbolja stvar koju su mogli učiniti pod tim okolnostima, ali to ni na koji način nije ispravno. To bi svakako bilo bolje nego da odu u ekstrem ubijanja stanovnika te zemlje. Ne može se ponuditi nikakva isprika i ja u njihovu korist ne mogu ponuditi baš nikakvu obranu. Nisu smjeli učiniti ono što su učinili, međutim, moramo razumjeti da nisu živjeli u svjetlu Rimljanima 12,19-21, gdje čitamo: "Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je; Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani, ga, i ako je žedan, napoji ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo." Za kršćanina danas, Rimljanima 12 je politika koju bi trebao slijediti. U trenutku kad se odlučimo na osvetu i odmazdu, to znači da više ne hodamo po vjeri. Time govorimo da se ne pouzdajemo u Boga da će to učiniti. Bilo kako bilo, nisam siguran da biste mogli dovesti Jakova, jednako kao niti njegove sinove, do takvog duhovnog nivoa u tom trenutku. Međutim, svakako ne možete niti opravdati to gnusno djelo koje su počinili Jasno možete razumjeti da su tako postupili zbog osjećaja prema svojoj sestri i zbog sramote nanesene njihovoj obitelji. Jakov je počeo uviđati da su mnoge mace počele dolaziti na vratanca.