dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 36


TEMA: Ezav seli iz Kanaana na goru Seir


Ovo se poglavlje u potpunosti bavi Ezavovom obitelji, od koje je nastao narod Edom. lako možda ovo neće biti zanimljivo prosječnom čitatelju, radi se o predivnom proučavanju za onoga tko želi pratiti imena i narode koji su nastali od tih ljudi. Vidjet ćete da su neka od imena koja se spominju ovdje u stvari imena koja se spominju u velikoj arapskoj pustinji danas. Omar, šatorar, spada onamo, kao što je to i slučaj sa Temanom, Sefom, Kenazom i Korahom. Tu nalazimo Ezavovu obitelj i oni su još uvijek na tome području.


Ezavova obitelj naselila sc u Edomu, koji je smješten južno i istočno od Mrtvog mora. Radi se o gorskom području, a glavni grad Edoma, grad isklesan u stijeni - Petra - stoji ondje i danas. Proročanstva u Izaijinoj, Jereminijoj, Ezekielovoj i Obadijinoj knjizi u svezi s Edomom veličanstveno su se ispunila.


Edom je potekao od Ezava. Tri puta u ovome poglavlju jasno se ističe kako je Ezav otac Edoma. U stvari, ta dva imena su sinonimi (Zapazite osmi stih kao primjer toga.) Koja je onda razlika između Ezava i Edoma? Pa, kad smo prvi put susreli Ezava, vidjeli smo ga kao dječarca u Izakovoj obitelji. Bio je tip čovjeka koji izbiva iz kuće i vjerojatno je bio lijepo atletski građen. Izvana je izgledao privlačno, međutim, ako je ikada postojao tjelesan čovjek, Ezav je bio taj čovjek.


Prije nekoliko godina, jedna mi je djevojka, kršćanka, pričala o mladiću kojeg je upoznala. Ako ćemo iskreno, njih oboje bili su vrlo naočiti. Ona je bila rođena u Kini. Otac joj se bavio naftaškim poslom i time se vrlo obogatio. Upoznala je tog mladića koji je radio u banci, ali je bio vrlo siromašan. I ja sam radio u banci kad sam bio mladić i znao sam da mnogi činovnici u banci gledaju kako će se dobro oženiti. Zapažaju kćeri mušterija koji imaju novac u banci. Tako je i taj mladić upoznao ovu djevojku. Bio je zgodan mladac, atletski tip, pravi maneken. Meni je izgledao poput Ezava. Ona je bila divna kršćanka koju je Gospodinu doveo jedan misionar dok je boravila u Kini. Bila je ustrajna u tome da se uda za tog mladića, nadajući se da će ga dovesti Gospodinu. Razgovarao sam s njim i zaključio sam da niti ne pomišlja doći Gospodinu, ali se želio oženiti tom djevojkom. Bila je lijepa i imala je mnogo novaca, a on je bio tjelesan čovjek. Rekao sam im da ih je ne mogu vjenčati. Ona je time bila vrlo isprovocirana, ali mi je kasnije došla reći da se rastala. Rekla mi je da nikada nije susrela osobu do te mjere predanu tjelesnim i svjetovnim stvarima. Rekla mi je da nije niti sanjala da postoji osoba koja nikada u svome životu nije u svojoj glavi imala niti jednu uzvišenu i duhovnu misao. Rekla je da je osoran i okrutan do nemoguće mjere. Na površini je odavao dobar utisak, a imao je i dobre manire i bio je laskav kad su bili u društvu, međutim, ispod vanjštine bio je okrutan i osoran. Takav je bio i Ezav. Da ste bili atraktivna mlada dama u Ezavovo vrijeme i da ste ga vidjeli u njegovoj obitelji, postojala bi velika mogućnost da biste bih sretni da s njim izađete. Bio je vrlo privlačan mladić, međutim, bio je čovjek tijela.


Možda će se netko željeti prepirati s Bogom zbog toga što je umjesto Ezava izabrao Jakova. Ezav je izgledao jako dobro izvana. Nije li Bog možda pogriješio? Pa, u Obadijinom proročanstvu nalazimo Ezava razotkrivenog. Jedan je maleni Ezav porastao na stotinu tisuća Edomljana. Pogledajte malo taj narod, pa ćete vidjeti što je izraslo iz Ezava. To je kao da Ezava stavimo pod sitnozor. Tu je uvelike povećan. Što vidimo? Vidimo narod ispunjen ponosom (ohološću). Bog je rekao Edomu: "Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živi u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: tko li će me na zemlju skinuti? Da se vineš ko orao, gnijezdo svijaš među zvijezdama, i odande skinut ću te - riječ je Jahvina" (Obadija 1,3-4). Oholost njihova srca bila je deklaracija nezavisnosti, kao da govore da mogu živjeti bez Boga i da im Bog uopće ne treba. Takav je bio Ezav.


U posljednjoj knjizi Staroga zavjeta, Bog govori: "Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu." Bog to nije rekao do tisuću godina nakon smrti toga čovjeka, međutim, Bog je poznavao Ezavovo srce na samome početku. Nakon što su obavili svoj posao u povijesti, postaje nam jasno da je Bog svo vrijeme bio u pravu.


Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom. (Postanak 36,1)


Ponovno nam se govori da je Ezav u stvari Edom.


Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kćer Hetita Elona; Oholibamu, kćer Ane, unuku Sibeona llorijca; i Basematu, kćer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu. (Postanak 36,2-3)


Ezav, sjećate se, oženio je dvije Kanaanke, a također i Jišmaelke.


Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kćeri, svu čeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. Njihov se, naime, posjed jako uvećao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdržavati zbog njihova blaga. (Postanak 36,6-7)


Sjetimo se da su Abraham i Lot imali taj isti problem. Nije bilo dovoljno ispaše za njih obojicu. Svaki je imao previše stoke. Razdvojili su se, pa tako i Ezav napušta obećanu zemlju, ostavljajući je zbog ekonomskih prilika.


Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru. (Postanak 36,8)


Sada se Ezav seli u "kraj Seir", u Kanaanu, gdje je živio kad se Jakov vratio iz Padan Arama (vidite Postanak 32,3).


Timna je bila inoča Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade. (Postanak 36,12)


To je početak Amalečana. Tijekom stoljeća su se plemena koja su živjela u pustinji raselila na sve strane. Mnoga su prešla sve do Afrike. Sva Arapska plemena potječu od Abrahama preko Hagare, Egipćanke, i preko Keture koju je oženio nakon Sarine smrti, a također je dolazilo do međusobnih brakova između plemena. Oni pripadaju istoj obitelji kojoj pripadaju i Izraelci.


Na Bliskome istoku susreo sam Arapa koji je bio jako neprijateljski nastrojen prema tvrdnji koju sam izrekao o Izraelu u poruci našoj turističkoj skupini. Iako je taj Arap bio kršćanin, rekao mi je koliko mrzi izraelski narod. Rekao sam mu: "Ali, oni su tvoja braća." Vjerujte mi, to ga je jako uznemirilo. Rekao mi je: "Ja s njima nemam nikakvu vezu." Bio sam ustrajan da ima. Rekao sam mu: "Vi ste oboje semitski narodi. Ti si semit, kao što su to i oni." Morao je priznati da je to istina.

Tako je ovo poglavlje vrlo važno jer govori o tim odnosima. Božji Duh koristi mnogo tiskarke boje kako bi nam o tome rekao.


U ovome poglavlju nalazimo i malo humora.


Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvorođenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz. (Postanak 36,15)


Odakle im samo ti knezovi? Tu imamo početak plemenitaških rodova - jednostavno su si uzeli te titule. Svaki od njih postao je knez. Nije to nikakvi nadimak - bili su vrlo ozbiljni s tim u svezi. Početak plemenitaških loza je u Ezavovoj obitelji.


To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi. (Postanak 36,19)


Sada su u obitelji imali knezove. Mnogi ljudi u mojoj zemlji mogu svoje pretke povezati sa kraljevskim obiteljima. Često se pitam ima li u Europi uopće ljudi koji su se nekoć bavili radom u vinogradima, koji su pravili grnčariju ili su proizvodili cipele. Čini se da svi potječu iz nekakve plemenitaške obitelji. Pa, od Ezava je poteklo dosta tih plemenitaša. U stvari, on je otišao malo dalje od pravljenja knezova -


Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih. (Postanak 36,31)


Taj posao sa kraljevima nije bio Božji plan za čovječanstvo. Međutim, to je bio način života u Edomu. Imali su knezove i kraljeve nad sobom. Da ste pripadali Ezavovoj obitelji, bila bi vam potrebna titula, a sve zbog tipa ljudi koji su ondje živjeli. Zanimljivo je zapaziti da je narod u Edomu imao kraljeve mnogo prije nego što je Izrael imao kraljeve. U stvari, kasnije će izraelski narod reći Samuelu: "Postavi nam dakle kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda" (1, Samuelova 8,5). Mogli su reći: "Naša braća na jugu, Edomci, imaju kralja. Želimo imati kralja kao što ga i oni imaju."


Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smještaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar, knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca. (Postanak 36,40-43)


To je obiteljska povijest odbačene loze. Kad nam poglavlje iznosi konačni rezime, ponovno navodi imena knezova koji su potekli iz Ezavove loze. Sigurno su se dosta klanjali jedni drugima kad su se okupljali. "Upoznajte mog brata. To je knez Alva" i "želim da upoznate mog prijatelja. To je knez Timna." A kraljevi - sumnjam da ste mogli doći do njih kako biste ih vidjeli!


Ovo je poglavlje vrlo zanimljivo za svakoga zainteresiranog za izučavanje antropologije i etnologije. Takvo poglavlje iznosi nam obiteljsku povijest koja se proteže mnogo dalje nego što ide bilo koji drugi izvor.


Tako ovo poglavlje završava popisom knezova, a ponovno se spominje i to da su bili nastanjeni u Edomu. "To je Ezav, praotac Edomaca. " Vidimo razradu ovoga u Obadijinom i Malahijinom proročanstvu, radi se o vrlo izuzetnoj stvari, dragi moji prijatelji, i o stvari koju jednostavno ne možemo mimoići.




POGLAVLJE 37



TEMA: Uzrok trzavica u Jakovljevoj obitelji; Josipovi snovi; Jakov šalje Josipa braći; Josip prodan u ropstvo


Počinjući ponovno pratiti Abrahamovu, Izakovu i Jakovljevu lozu, došli smo do četvrte izuzetne osobe čiji se život opisuje u posljednjem dijelu Knjige Postanka. Odavde, pa sve do kraja Postanka, središnja osoba je Josip, iako se još uvijek bavimo zbivanjima u Jakovljevoj obitelji. Josipu je posvećeno više poglavlja nego Abrahamu, Izaku ili bilo kome drugome. Josipu je posvećeno više poglavlja nego ogromnom vremenskom razdoblju opisanom u Postanku 1-11. To bi trebalo mudrijeg čitatelja natjerati da se malo zaustavi i pita se zašto je Josipu dano tako istaknuto mjesto u Bibliji


Za to postoji vjerojatno nekoliko razloga. Jedan je razlog taj što je Josip živio dobrim i časnim životom. On je živi primjer stiha: "Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu" (Filipljanima 4,8). Bog želi da u životu imamo sve što je dobro, puno vrlina i veliko, a Josipov život je upravo takav.


Postoji i drugi razlog, a radi se uistinu o dobrom razlogu. Nitko u Bibliji nije nalik Kristu u svojoj osobnosti i iskustvima kao što je to Josip. Pa opet, nigdje u Novome zavjetu nam se ne navodi Josipovo ime kao tip za Krista. Međutim, paralela ne može biti slučajna. Dok budemo pratili njegovu priču, spomenut ćemo mnoge takve paralele. Postoji barem trideset takvih paralela koje ću spomenuti kasnije.


Sada ćemo ponovno početi pratiti Jakovljevu lozu, a to je loza koja vodi k Mesiji, Kristu. Dok počinjemo pratiti priču o Josipu, Jakov živi u Kanaanu.



UZROK TRZAVICA U JAKOVLJEVOJ OBITELJI



A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj. (Postanak 37,1)


Jakov se, po svemu sudeći, preselio južno od Betlehema i stigao je u Hebron. Na tome je mjestu živio i Abraham. To je mjesto zajedništva s Bogom.


Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladić, u dobi od sedamnaest godina, Josip je čuvao stada sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. (Postanak 37,2)


Vidimo da su sinovi koje je Jakov imao bili uistinu problematična djeca ( s izuzetkom Josipa i

Benjamina). Jakovu je trebalo mnogo vremena da nauči pouku kojoj ga je Bog želio poučiti.


Zapazite kako se naglasak prebacuje s Jakova na Josipa. Kad se ovaj događaj dogodio, Josip je imao samo sedamnaest godina, dakle, bio je tinejdžer. Bio je najmlađi od mladića koji su čuvali stada. Benjamin je, vidite, još uvijek bio premlad i ostajao je kod kuće. Josip je ocu prenio pokudno izvješće o ostaloj braći. Naravno, njima se to nije sviđalo. Siguran sam da su ga nazivali tužibaba.


Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina, jer je bio dijete njegove staračke dobi, i on mu napravi kićenu haljinu. (Postanak 37,3)


Jakov je trebao naučiti stanovite pouke iz vlastite obitelji u kojoj je odrastao. Znao je da ako roditelj ima omiljeno dijete, to uzrokuje mnoge probleme u obitelji. Njegov vlastiti otac favorizirao je njegovog starijeg brata, a Jakov je jako dobro znao kako je to kad ste diskriminirani. Međutim, tu ga vidimo gdje čini istu pogrešku. Lako možemo razumjeti njegove osjećaje ako znamo da je Rahela bila žena koju je istinski ljubio. Ona je bila najbolja stvar u njegovom životu, a Josip je uz to bio dobar dječak, pa nije niti čudo što ga je Jakov tako ljubio. Iako su sve ovo istinite tvrdnje, to nije nikakva isprika. Jednostavno mu nije trebao načiniti taj kaput s mnogo boja (kićenu haljinu).


Još jedan mogući prijevod "kićene haljine" mogao bi biti: "kaput s rukavima - haljina s dugim rukavima". Vidite, u ono se vrijeme odjeća sastojala od jednog komada tkanine dugog oko tri metra. Na sredini bi načinili rupu i kroz nju bi gurnuli glavu. Polovica tkanine pokrivala bi prednji dio tijela, a druga polovica stražnji dio tijela. Oko struka povezali bi je remenom ili bi zašili sa strane i to bi bio njihov kaput. Nisu imali rukave. Dakle, staviti rukave na kaput nekoj osobi bi je isticalo među ostalima. Dakako, i kaput koji se sastoji od tkanina mnogih boja također bi isticao dotičnu osobu.


Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti. (Postanak 37,4)


Prirodna braća su ga mrzila zbog toga što je bio očev ljubimac. Čak mu se nisu mogli obraćati ljubaznim riječima. Tako vidimo da je u Jakovljevoj obitelji dolazilo do trzavica. Bez obzira o čijoj se obitelji radilo, grijeh će uništiti svaku obitelj. Grijeh uništava živote, a tako uništava i obitelji. Grijeh uništava zajednice (društva), a uništava i narode. To je problem kojeg imamo danas u našim obiteljima, društvima i narodima. Postoji samo jedan uzrok, a Bog taj uzrok naziva grijeh.


Tako, ovdje nalazimo da je Josip postao predmetom diskriminacije. Otac ga je diskriminirao u svojoj ljubavi prema njemu, a braća su ga diskriminirala u svojoj mržnji prema njemu.


JOSIPOVI SNOVI


Jednom Josip usni san, i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze. "Poslušajte - reče im - san što sam ga usnio! (Postanak 37,5-6)


Kako možemo objasniti njegovo ponašanje ovdje? Zašto je uopće odlazio ocu i tužakao svoju braću, kad je znao da će time pobuditi mržnju. Mislim da jednostavno nije znao koliko pokvaren ovaj svijet zna biti. Nije imao pojma koliko su njegova braća loša. Mislim da je Josip u tom trenutku bio jako naivan. Trebalo mu je dosta da shvati način na koji funkcionira ovaj svijet, međutim, činjenica je da je to uspio dobro naučiti. Na koncu je o svijetu i čovjekovoj pokvarenosti prema čovjeku znao više od bilo koga drugog. Međutim, to je bilo kasnije, a ne sada.


Lako se može zamisliti do koje je mjere Josip bio zaštićen. Njegov je otac sve svoje osjećaje usredotočio na Rahelu. Zaljubio se u nju na prvi pogled i radio je za nju kod svog ujaka Labana punih četrnaest godina. Zatim je proteklo mnogo godina prije nego što mu je ona rodila prvo dijete. Na koncu se rodio Josip. Kakvo je to oduševljenje bilo za Jakova. Međutim, Rahele više nije bio i zato je svoje osjećaje usredotočio oko tog svog sina. Nikako to nije smio učiniti. Imao je i ostale sinove za odgajati , međutim, to je bilo ono što je učinio. Josip je bio voljen i zaštićen.


Zamislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." Njegova ga braća upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoćeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja o snovima. (Postanak 37,7-8)



Možemo si zamisliti kako su mu se smijali? Siguran sam da su bili vrlo cinični. U stvari nisu vjerovali da će on jednog dana vladati nad njima, pa opet, mrzili su ga zbog njegovog sna. Time se snovi ne prekidaju. Usnio je još jedan.


Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj braći: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" Kad je to ispričao svome ocu, ukori ga otac i reče mu: "Što znači taj san što si ga usnuo? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?"  I dok su braća od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.  (Postanak 37,9-11)


Ispričao je i taj svoj san i oni su jako dobro razumjeli o čemu im govori. Ta se ista slika pojavljuje u Otkrivenju 12,1, gdje je žena opisana kao odjevena u sunce, mjesec joj je pod nogama, a na glavi ima krunu sa dvanaest zvijezda. To označava izraelski narod. Njegova su braća razumjela da im Josip govori o njima, Izraelovim sinovima.


Tu promatramo izraelski narod na njihovim samim počecima. Knjiga Postanka je nalik pupoljku, a cvijet se razvija kako prolazimo kroz Bibliju. Tu nalazimo pupoljak koji se neće rascvjetati sve dok ne dođemo do knjige otkrivenja. Radi se o krasnom cvijetu, međutim, na kraju će se ipak otvoriti. Moramo razumjeti što nam je rečeno, umjesto da nagađamo. Ne trebamo nagađati kad nam je rečeno ovako jasno.


Stari je Jakov dobro razumio i prekorio je Josipa: "Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?" Josip je mogao odgovoriti samo: "Takav je bio san." Nije se trudio tumačiti san jer je bio očit. Njegova su braća samo odmahnula rukom i nisu obraćala nikakvu pozornost tome. Mislili su da se ispunjenje tog sna niti ne nalazi u okruženju realnog, barem koliko se njih tiče. Znali su da se niti jedan od njih nikada neće klanjati Josipu. Međutim, Jakov je sve to promatrao.



Whoops, looks like something went wrong.