dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

JAKOV ŠALJE JOSIPA BRAĆI


Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema. (Postanak 37,12)


U tom je trenutku Jakov sa obitelji živio u okolici Hebrona, koji se nalazi trideset i više kilometara južno od Jeruzalema. Šekem se nalazi toliko kilometara sjeverno, pa vidimo da su Jakovljevi sinovi odlazili napasati stada daleko od kuće. Možemo zapaziti da su napasali stoku po cijelome području.


Izrael reče Josipu: "Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem." (Postanak 37,13)


Josip je rekao: "U redu, idem." Bio je jako poslušan svome ocu, što svakako moramo zapaziti.


Potom će mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. (Postanak 37,14)


Josip je putovao sve od Hebrona do Šekema. Kad je stigao u Šekem, počeo ih je tražiti. Krajolik ondje je vrlo brdovit, pa ih Josip nije mogao tako lako pronaći.


Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?" (Postanak 37,15)


Mogu si zamisliti kako je ovaj čovjek vidio Josipa gdje prolazi pokraj njegovog šatora nekoliko puta, pa ga je pitao koga traži.


"Tražim braću", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada?" A čovjek reče: "Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu. (Postanak 37,16-17)


Dotan je dosta daleko na sjever od Šekema. Nalazi se pokraj Esdrelonske doline, a to je bilo mjesto na koje su braća potjerala ovce. Josip ih je na koncu pronašao - bili su tamo!


Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju.  I jedan drugom reče: "Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!" (Postanak 37,18-20)


Kako li su mrzili Josipa! Bili su gotovo stotinu i šezdeset kilometara od kuće, a govorili su među sobom: "Riješimo ga se odmah, pa ćemo vidjeti što će onda ispasti od njegovih snova."


Prije nego što krenemo dalje sa pričom, htio bih vam skrenuti pozornost na usporedbu Josipa sa Gospodinom Isusom. Jednostavno ne biste smjeli previdjeti tu analogiju.

1. Josipovo rođenje bilo je čudesno u tome što se radilo o Božjoj intervenciji kao odgovoru na molitvu. Gospodin Isus bio je rođen od djevice. Njegovo rođenje svakako je bilo čudesno.

2. Josipa je ljubio njegov otac. Gospodina Isusa ljubio je Njegov Otac, koji je izjavio:

"Ovo je Sin moj! Ljubljeni!

3. Josip je imao kaput s mnogo boja koji ga je izdvajao među ostalima. Krist se isticao po tome što je bio odvojen od grešnika.

4. Josip je objavio da će vladati nad svojom braćom. Gospodin Isus se predstavio kao

Mesija. Baš kao što su se smijali Josipovoj poruci, tako su se smijali i Isusu. U stvari, na Njegov križ bile su prikucane riječi: "Ovo je Isus, kralj Židova."

5. Josipa je otac poslao braći. Isus je bio poslan svojoj braći. Prvo je došao izgubljenim ovcama Izraelova doma.

6. Josipa su njegova braća mrzila bez razloga, kao što su Gospodina Isusa Njegova braća mrzila bez razloga.


Vraćajući se priči, zapamtimo da se Josip približava svojoj braći, a oni su kovali zavjetu protiv njega. Nosio je kaput sa mnogo boja (ili s rukavima), što je bila oznaka posebnog položaja. Moramo imati na umu da je Josip bio mlađi od svoje braće, ali je opet bio na položaju koji je viši od njihovog. Zato je postojala mržnja i zavist i to do te mjere da su ga bili spremni ubiti.


Ruben je već izgubio svoj položaj prvorođenca. Međutim, ovdje ga vidimo gdje stoji u dobrom svjetlu. Imao je mnogo zrelije rasuđivanje od ostalih.


Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: "Nemojmo oduzimati njegova života! (Postanak 37,21)


Ubili bi ga već ondje da Ruben nije intervenirao.


Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.  (Postanak 37,22)


Ruben je naumio da nakon što Josipa bace u jamu, poslije dođe po njega, izvuče ga iz jame i odvede ga kući k ocu.


Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; (Postanak 37,23)


Kaput kojeg je Josip nosio u tom je trenutku bio kao kad pred razjarenim bikom mašete crvenom krpom. Mrzili su ga jer ih je taj kaput razdvajao od njega. Prema zakonu prvorodstva, najstariji brat imao je pravo na nasljeđe. Zato su skinuli sa Josipa kaput kojeg su toliko mrzili.


pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. (Postanak 37,24-25)


Radilo se o karavani trgovaca koji su prolazili tim područjem.


Tada reče Juda svojoj braći: "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Tȁ on je naš brat, naše meso." Braća ga poslušaju. (Postanak 37,26-27)


Sada vidimo Judu gdje intervenira kad je ugledao trgovce gdje prolaze. Skovao je u glavi pravi plaćenički plan, međutim, barem nije bio voljan pristati na ubojstvo. Nije želio da na rukama imaju Josipovu krv. Braća su bila zadovoljna prijedlogom jer sve što su u stvari i željeli bilo je riješiti ga se. Nije im bilo stalo do toga kako će to postići. Shvatili su da će ga Jišmaelci odvesti u Egipat i ondje ga prodati kao roba. Barem će ga se riješiti. Ropstvo je u mnogim mjestima bila živa smrt i znali su da više nikada neće čuti o njemu.


Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.  (Postanak 37,28)


U ovom trenutku vjerojatno mislite da bi se Mojsije (koji je pisao Knjigu Postanka) trebao konačno odlučiti. Prvo ih je nazvao Jišmaelcima, zatim Midjancima, a sada ih ponovno naziva Jišmaelcima. Pa tko su oni dakle? Radi li se o pogrešci u Bibliji? Prije nekoliko godina jedan mi je student donio knjižicu, koju mu je netko dao, a u kojoj se navodi tisuću ili dvije tisuće tzv. Pogrešaka u Bibliji. Jedna od tzv. Pogrešaka bila je i ova stvar sa nazivanjem ljudi u karavani Jišmaelcima, zatim Midjancima, pa opet Jišmaelcima.


Radi se o zanimljivom pitanju koje zaslužuje malo više naše pozornosti. Kao prvo, ovdje nam se otkriva kako kritičari i oni koji mrze Bibliju mogu kao pogrešku tumačiti nešto što u stvari pokazuje točnost biblijskog zapisa.


Tko su Jišmaelci? Oni su potomci Jišmaela, Abrahamovog sina. Tko su Midjanci? Oni su potomci Midjana, Abrahamovog sina. Jišmael je bio Abrahamov sin kojeg je rodila Hagara, a Midijan je bio sin kojeg je Abrahamu rodila Ketura, koju je oženio nakon Sarine smrti. Njih dvojica bili su braća - u stvari su bili i rodbinski vezani sa ovom skupinom mladića koji su prodavali svoga brata! Tko je bio Izraelac u ono doba? Pa, bilo ih je svega dvanaest. Što mislite koliko je u ono vrijeme bilo Jišmaelaca? Jišmael je bio stariji od Izaka, pa ih je bilo možda stotinjak ili više. Koliko je moglo biti Midjanaca? Midijan se rodio nakon Izaka, dakle nije ih moglo biti baš previše - možda desetak ili više. Bile su to male skupine, a u ono je vrijeme putovanje bilo povezano s opasnostima. Preko pustinje prolazili su u Egipat. Udružili su se radi zaštite, kao i radi zajedničkog interesa. Putovali su poslovno u Egipat, a s obzirom da su bili rodbinski povezani, razumjeli su jedni druge, pa su se udružili.


Moram ovdje napomenuti kako Božja Riječ ima mnogo smisla samo ako joj dopustite da ima smisla. Mi ljudi često nemamo nikakav smisao. Neznanje uvelike doprinosi tome da ljudi nalaze proturječnosti u Bibliji. Možete zapaziti kako je Mojsije razumio situaciju, pa je stoga i zapis vrlo precizan.


JOSIP PRODAN U ROPSTVO


Tako su braća prodala Josipa Jišmaelcima koji su ga odveli u Egipat.


Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću. A kad se vratio svojoj braći, povika: "Dječaka nema! Kamo ću ja sad?" A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv. (Postanak 37,29-31)


Biblija nam ne govori jesu li rekli Rubenu što su u stvari učinili, ali sam ja mišljenja da su mu rekli. Vjerojatno su mu rekli da niti nema svrhe krenuti u potjeru za trgovcima jer su oni već daleko poodmakli i zato bi mu bilo bolje da zajedno s njima pokuša smisliti priču koju će "prodati" svome ocu Jakovu.


Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije." (Postanak 37,32)


Dosta mudro, zar ne? Glumili su da Josip uopće nije ni stigao k njima. Pretvarali su se da su samo pronašli kaput. Vjerujte mi, jako su dobro poznavali taj omraženi kaput! Međutim, pretvarali su se da ga ne prepoznaju, pa su pitali oca prepoznaje li ga on. Jakov je dobro znao o čijem se kaputu radi. Prirodno je zaključio što se dogodilo i naravno, zaključio je ono što su njegovi sinovi željeli da zaključi.


Prepozna je on pa reče: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!" (Postanak 37,33)


Zaustavimo se kako bi malo pomnije ovo promotrili. Ubili su kozle i njegovu krv prolili po kaputu. Podsjeća li nas ta stvar sa varanjem oca pomoću koze na nešto što smo čuli već ranije? Sjetimo se da kad su Rebeka i Jakov varali Izaka, upotrijebili su meso kozleta za ukusno jelo, a kozju kožu stavili su Jakovu na ruke i goli dio vrata kako bi prevarili njegova oca. Sada Josipova braća koriste kozju krv kako bi prevarili svoga oca, koji nije nitko drugi nego sam Jakov. Donijeli su mu kaput i pitali ga: "Prepoznaješ li ga? Pronašli smo ga u brdima. Čini se da ga je presrela divlja zvijer." Stari je Jakov došao do zaključka da je njegov sin Josip ubijen.


Vrlo pomno zapazite sljedeću stvar. Jakov je prevaren na isti način na koji je i sam prevario svoga oca. "Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!" (Galaćanima 6,7) - ne nešto drugo, ne nešto slično, već istu stvar. Jakov je posijao dosta loših stvari. Koristio se obmanom, a sada kada je i sam otac, biva obmanut na identičan način na koji je obmanuo svoga oca prije mnogo godina.


Kad sijemo kukuruz, beremo kukuruz. Kad sijemo kukolj, žanjemo kukolj. Žanjemo upravo ono što smo sijali. Ta istina vrijedi u svakom životnom okruženju koje si možete zamisliti. Ona vrijedi u materijalnom području, na području morala, kao i u duhovnom okruženju. Isto to vrijedi i za vjernike ako mislite da se možete izvući s grijehom zbog toga što ste Božje dijete, tada razmislite korak dalje. U stvari, bilo bi vam bolje da odmah poduzmete taj korak i uopće ne griješite, jer Bog nije pristran prema nijednoj osobi. On je rekao da će stvari funkcionirati na takav način, pa onda niti vi niste izuzeti od tog pravila. Imao sam priliku razgovarati s propovjednikom koji je počinio preljub s tuđom ženom. Dok sam razgovarao s njim cijelo se vrijeme trudio opravdati na temelju shvaćanja da je on Gospodinu nešto izuzetno. Osjećao je da zbog toga što on jest može funkcionirati prema drugačijim pravilima i na drugačijem nivou od nas ostalih. Međutim, na kraju je shvatio da Bog nije pristran prema osobama.

Zapazite kolika je bila Jakovljeva tuga.


I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!" Tako ga je oplakivao njegov otac. (Postanak 37,34-35)


Možda će netko pomislih da je njegova tuga odraz ljubavi kojom je Jakov ljubio svoga sina Josipa. Moram priznati da je uistinu volio tog dječaka Ovdje nam se, međutim, otkriva da Jakov još uvijek nije naučio hodati u vjeri, dragi moji prijatelji. Sjećate se iskustva koje je imao u Penuelu. Radilo se o uništenju njegovog ega. Tamo je došlo do kolapsa njegove tjelesnosti, međutim, sada je morao naučili hodati u vjeri. To još nije naučio. U stvari, Jakovljeva vjera navodi se u jedanaestom poglavlju Poslanice Hebrejima, ali tamo nije opisano ništa iz njegovog života što bi bio primjer vjere, sve do njegove smrti. Tada je iskazao vjeru


Usporedite njegovu žalost ovdje sa žalošću čovjeka kao što je bio David (2. Samuelova 12,15-23). David je plakao za sinom koji mu je umro. Volio je to svoje dijete jednako kao što je i Jakov volio Josipa, međutim, David je bio čovjek vjere. Znao je da se mališan ne može vratiti njemu, ali je također znao da će on biti jednom s njim. Kakva vjera! Vidite, Jakov još uvijek nije hodao u vjeri, dragi prijatelji. Radilo se o abnormalnoj tuzi.


Dragi moji prijatelji kršćani, možda ste izgubili nekoga koga ste ljubili. Možda to jednostavno ne možete prebroditi. Želim vam nešto reći vrlo ljubazno, ne okrutno, već vrlo ljubazno. Naučite hodati po vjeri. Vjeru očitujete prepoznajući da tu osobu ne možete vratiti svojom žalošću. Od prekomjerna žalovanja nema nikakva dobra. Ako ste Božje dijete, a žalite za onim koji je bio Božje dijete, tada hodajte po vjeri. Ponovno ćete se susresti s tom osobom i nikada se više nećete razdvajati. Ovaj svijet nema vjere - oni žaluju kao ljudi koji nemaju nade. Dragi moji prijatelji kršćani, vi možete hodati po vjeri. Posljednji stih ovog poglavlja prati Josipa do Egipta.


A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže. (Postanak 37,36)


Josipa ćemo ostaviti ovdje, a priču o njemu nastavit ćemo pratiti u 39. poglavlju.




POGLAVLJE 38




TEMA: Judin grijeh i sramota


Ovo je još jedno od poglavlja koje nam se u zapisu čini jednako potrebno kao peta noga na kravi. Nakon što pročitate izvješće, poželite da je izostavljeno iz Biblije Mnogi ljudi su me pitali zašto se ovo poglavlje naziva Božjom riječi. Slažem se da se radi o jednom od najgorih poglavlja u Bibliji, međutim, tu nalazimo malo pozadinske informacije o Judinom plemenu iz kojeg potječe Gospodin Isus Krist. Ta činjenica je dovoljno važna da ovo poglavlje bude uključeno u biblijski zapis. U ovome ćete ;poglavlju naići na imena poput Jude, Tamare, Peresa i Zeraha. Ako mislite da vam zvuče nekako poznato, to je zbog toga što ste ih pročitali u prvome poglavlju evanđelja po Mateju. Ta se imena nalaze u rodoslovlju Gospodina Isusa. Dragi prijatelji, to je uistinu zadivljujuća činjenica. Naš Gospodin potječe iz grešne loze U svemu je nalik nama, međutim, On sam bio je bez grijeha. Rodio se u toj ljudskoj lozi u kojoj su svi sagriješili i bili lišeni Božje slave.


Ovo se poglavlje bavi Judinim grijehom i sramotom. Zbog činjenica iznesenih ovdje moram reći kako Jakovu njegovi sinovi nisu donosili baš preveliku utjehu. Čini se kao da su sva djeca bila problematična s izuzetkom Josipa i Benjamina. Josip mu nije donosio nikakvu uljenih jer je njegov otac bio slomljena srca zbog njegova nestanka. Sve ovo otkriva nam da je Jakov proveo previše vremena u Padan Aramu stječući bogatstva, umjesto da se posvetio odgoju djece. Koliko se razlikovao od Abrahama! Sjećate se da je Bog rekao za Abrahama: "Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao" (Postanak 18,19).


Jakov to nije činio. Bio je toliko zaposlen borbom i natjecanjem s ujakom Labanom da nije imao baš previše vremena za svoje sinove. Bilo je to tragično jer je svaki od njih, čini se, bio uključen u vrlo grešne aktivnosti.


Postoji i daljnji razlog zbog kojeg je, vjerujem, ovo poglavlje bilo uključeno u Božju riječ. Počinjući od narednog poglavlja, krećemo u Egipat kako bismo pratili Josipa. Bog je poslao Josipa unaprijed, kao što je to potvrdio spletom okolnosti u njegovom životu, kako bi pripremio put za dolazak Izraelovih sinova u Egipat. Na taj će se način očuvan njihovi životi za vrijeme gladi u Kanaanu, ali i više od toga; tako će se ukloniti iz Kanaana i pokvarenih Kanaanaca u izolaciju u Gošenu u Egiptu. Da su Jakov i njegova obitelj ostali u Kanaanu, s vremenom bi spali na nivo Kanaanaca. Poglavlje koje je pred nama pokazuje nam neophodnost udaljavanja Jakovljeve obitelji od negativnih utjecaja Kanaanaca.


Tu nalazimo priču o Judi, čija će loza postati kraljevskom lozom među svim Izraelovim

plemenima.


Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braće te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira. Tu Juda zapazi kćer jednog Kanaanca - zvao se Šua - i njome se oženi. Priđe njoj, (Postanak 38,1-2)



Otišao je sklopiti posao s određenim Adulamcem, a kada je stigao onamo, zapazio je lijepu

Kanaanku, pa je s njom započeo vezu.


te ona zače i rodi sina, komu dade ime Er. (Postanak 38,3)


Juda je sina nazvao Er - s njom je uistinu načinio pogrešku, sagriješio je.


Opet ona zače, rodi sina i dade mu ime Onan. Još jednog sina rodi te mu nadjene ime Šela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila. Juda oženi svoga prvorođenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. (Postanak 38,4-6)


Tu se Tamara pojavljuje po prvi put. Na takav je način ušla u rodoslovlje Isusa Krista! Promotrimo malo ovu obitelj. Jednostavno je sve prepuno grijeha.


Ali Judin prvorođenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi. Tada reče Juda Onanu: "Priđi k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako očuvaj lozu svome bratu!" Ali Onan, znajući da se sjeme neće računati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. To što je činio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi. (Postanak 38,7-10)


Ovo nas podsjeća na današnje vrijeme kad postoji posvemašnja opsjednutost seksom i kada se sav naglasak stavlja upravo na tu komponentu ljudskog življenja.


Onda Juda reče svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braća. I tako Tamara ode da živi u očevu domu. (Postanak 38,11)


U ono je vrijeme bio običaj da kada čovjek umre, njegov brat mora oženiti njegovu udovicu. Onan je to odbio učiniti, pa je zato bio pogubljen.


Juda je imao joj jednog sina koji mu je odrastao, pa je svojoj snahi rekao da slijedi običaje i da se vrati u roditeljski dom dok dječak ne odrasle za brak.


Dugo vremena poslije toga umre Šuina kći, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce." (Postanak 38,12-13)



Po svemu sudeći, posao kojeg je Juda sklopio sa Adulamcem Hirom imao je veze sa ovcama. Uzgajali su ovce i sigurno su zajedno imali veliko stado. Juda je odlazio u onaj kraj kako bi ih strigao. U međuvremenu, Tamara je svo to vrijeme čekala kod kuće. Došla je do zaključka da joj Juda neće dati Šelu za muža.


Ona svuče udovičko ruho, navuče koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj. (Postanak 38,14)


Šela je, naravno, treći Judin sin. Tamara je vidjela da je Juda ne namjerava dati svome sinu za ženu; zato je preuzela inicijativu u svoje ruke. Svukla je svoje udovičke ruho i sjela je pokraj puta lica pokrivenog velom kao što su to običavale činili bludnice


Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. Svrati se on k njoj i reče: "Daj da ti priđem!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Što ćeš mi dati da uđeš k meni?" (Postanak 38,15-16)


"Spremit ću ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostaviš jamčevinu dok ga ne pošalješ." A on zapita: "Kakvu jamčevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj pečatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda priđe k njoj i ona po njem zače. Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovičko ruho. Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamčevinu iz ruku žene, ali je nije mogao naći. (Postanak 38,17-20)


Juda je poslao svoga prijatelja u grad, koji je rekao: "Tražim bludnicu koja ovdje živi."


Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica što se nalazila uz put u Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice." Tako se on vrati k Judi pa reče: "Nisam je mogao naći. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice." Onda reče Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao." Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; čak je u bludničenju i začela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!" (Postanak 38,21-24)



To je Juda. Tu vidimo mjerenje dvostrukim mjerilom. Bog ne opravdava takvu stvar, dragi moji prijatelji. To nam je zapisano ovdje u Njegovoj riječi, ali to nipošto ne znači da Bog to i opravdava. Njegov se je narod počeo ponašati baš poput Kanaanaca, a to je bio i razlog zbog kojeg ih je Bog izveo iz te zemlje i odveo ih u Egipat. Tamo će ih odvojiti u Gošenu kako bi ih maknuo od strašnog utjecaja. Ova nam epizoda otkriva da je takav Božji postupak bio apsolutno neophodan.


Juda se ponašao na način koji je bio do te mjere licemjeran i loš da se to riječima ne da opisati. Stvar je u tome da je bio jako brz vidjeti grijeh kod nekoga drugoga, međutim, kod samoga sebe nije ga uopće zapažao. Podsjeća me to na biblijsko izvješće o tome kako je prorok Natan otišao Davidu kako bi mu ispričao priču o čovjeku koji je imao samo jedno jedino janje, svoga ljubimca. Kad je Natan rekao da je bogataš došao k siromahu i oteo mu janje, David je odmah osudio postupak bogatog čovjeka. David je reagirao baš kao što je ovdje reagirao i Juda. David je rekao da želi da se kamenuje tog bogataša. Tada je Natan rekao Davidu da je on taj bogati čovjek. Zanimljivo je da svi možemo potpuno jasno zapaziti grijeh kod drugih, međutim, u samima sebi uopće ga ne opažamo.


Optužba protiv Jude bila je u stvari dvojaka. Njegov je grijeh bio strašan već sam po sebi, međutim, počinio ga je sa svojom snahom! Na takav su način živjeli Kanaanci. Mi smo uvjereni da danas živimo u vremenit seksualne revolucije i da postoji nova seksualna sloboda. Dragi moji prijatelji, neznabožački su narodi već stoljećima ranije imali tu vrstu seksualne slobode. Ona je sastavni dio poganstva i ona je ujedno razlog zbog kojeg su živjeli na tako niskom nivou na kakvom su živjeli. Ona je razlog zbog kojeg su bili osuđeni i maknuti sa povijesne scene. Kanaanaca više nema. Nestali su. Bog ih je osudio. To bi trebala biti dostatna poruka svakome čovjeku. Pa opet, čini se da mnogi ljudi jednostavno ne razumiju poruku - čak i mnoštvo kršćana! Pitate se zašto je ovo poglavlje uključeno u Bibliju. Ono je u Bibliji kao svojevrsno upozorenje. Ono je u Bibliji kako bi nam dalo do znanja da Bog nije opravdavao grijeh, i objasnilo nam zašto je Bog maknuo Izraela iz Palestine i odveo ga u Egipat. Tamaru su doveli pred njenog svekra.