dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

Dok su je izvodili, ona poruči svekru: '"Začela sam po čovjeku čije je ovo." Još doda: "Vidi čiji je ovaj pečatnjak o vrpci i ovaj štap!" (Postanak 38,25)


Juda ju je naumio spaliti. Međutim, ona mu je poručila: "Čuj, htjela bih da znaš tko je otac djeteta; to je onaj kome pripadaju predmeti koje ti pokazujem." Juda ih je pomno promotrio i morao je priznati da pripadaju njemu.


Juda ih prepozna pa reče: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla. (Postanak 38,26)


Bilo je to odvratno čak i samome Judi, ali u svemu tome možemo zapaziti kako je primio mnoge običaje i navike Kanaanaca. Mogu li se zaustaviti na trenutak kako bismo uvidjeli koja je primjena ovog teksta na današnje okolnosti? Sjetimo se da je sve ovo pisano kako bi služilo nama za pouku. Oni služe kao primjer nama Danas stalno slušamo da ako želimo svjedočiti ovome naraštaju i ako im želimo komunicirati poruku Evanđelja, moramo se spustiti na njihov nivo. Ja se nikako ne mogu složiti s tom tvrdnjom. Bog nikada nije upotrebljavao takve metode svjedočenja. Bog je uvijek, i u svim okolnostima, od svoga naroda i ljudi koji se nazivaju Njegovim imenom tražio da održavaju najviši mogući standard življenja (misli se na dohovni i moralni standard).


Mogu si zamisliti kako bi izgledalo da neki od današnjih suvremenih teologa ode k Noi i kaže mu: "Brate Noa, svo svoje vrijeme trošiš radeći na tome brodu, a potpuno je bezumno da se time baviš. Večeras u Babilonu priređujemo veliku veselicu. Upravo je stigla nova velika pošiljka marihuane i stvarno ćemo se rasturili. Svi ćemo pušiti, dobro ćemo se zabavljati i tako krenuti na putovanje. Ne trebaš graditi taj ogromni brod kako bi krenuo na putovanje; mi ćemo ti omogućiti putovanje. Dođi k nama." Noa bi to, naravno, odbio. Tada bi teolog upitao Nou: "Pa na koji način misliš s porukom doći do svih narkomana i hipija Babilona? Kako ćeš doći do babilonskih uličara i glazbenika ako nisi voljan komunicirati njima na njihovom nivou?" Stvar je u tome da Bog nikada nije od Noe tražio da silazi k tim ljudima kako bi im ''komunicirao" poruku. Bog je od Noe tražio da im da Njegova poruku.


To je ono što Bog traži i od nas u današnjem vremenu. Ja sam čvrsto uvjeren da kad bi Božji narod širio Božju riječ i kad bi živjeli životima koji su pohvalni za Evanđelje, Bog bi njihovo svjedočanstvo učinio učinkovitim. Danas postoji mnogo propovjednika koji se do te mjere boje da će izgubili mnoštvo koje dolazi u njihove crkve da su spremni učiniti gotovo sve da ih zadrže i privuku još više ljudi - a neki su već zapali u mnoštvo problema zbog takvog stava. Međutim, Bog od nas nikada nije tražio da sklapamo kompromise, poglavito ne s Njegovom riječi. Bog od nas traži da širimo Božju riječ - bez obzira koliko velikoj zajednici pripadali.


To me podsjeća na priču koju sam čuo o dr Scofieldu kojeg su pozvali da dođe održati niz predavanja u Sjevernu Karolinu. Prvo predavanje bilo je održano jedne kišne večeri i jako malo ljudi došlo je slušati Božju riječ. Pastor crkve držao je da je dužan ispriku dr Scofieldu; zato mu je prišao i rekao da mu je jako žao što je tako malo ljudi došlo slušati čovjeka njegovog kalibra. Dr Scofield odvratio je pastoru: "Moj je Gospodin imao samo dvanaestoricu kojima je govorio, a s obzirom daje On imao dvanaestoricu i nije se žalio, pa tko je onda C. I. Scofield da se tuži zbog male posjećenosti?" Dragi moji prijatelji, to je pouka koju naš naraštaj treba što prije naučiti. Mi držimo da ako nema mnoštva ljudi, tamo nema niti Boga. Možda nas je Bog pozvao svjedočiti malome broju ljudi. Ali imam i novost za vas: ako budete ljudima davali Božju riječ, ona će imati svoj učinak. Dragi moji prijatelji, Božja riječ je snažna, a Bog traži čiste posude u kojima će svoju riječ ponuditi svijetu. Juda se nesumnjivo spustio na nivo Kanaanaca, pa je i jasno da je sve doživjelo takav rezultat.


Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. Dok je rađala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreći: "Ovaj je izišao prvi." Ali baš tada on uvuče ruku te iziđe njegov brat. A ona reče: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres. Poslije iziđe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah. (Postanak 38,27-30)


Ako okrenemo stranice Novoga zavjeta, pronaći ćemo rodoslovlje Gospodina Isusa, zapisano u evanđelju po Mateju, u prvome poglavlju. Ondje čitamo: Abrahamu. se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram" (Matej 1,2-3). Zatim, ako slijedimo dalje rodoslovlje Isusa Krista, dolazimo do sljedećih riječi: "Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist" (Matej 1,16). Zapanjujuće je što je Gospodin Isus Krist po tijelu došao kroz lozu Jude i Tamare! Kad je došao u ljudsku obitelj, došao je kroz grešnu lozu. On je za nas bio učinjen grijehom, On koji nije poznavao grijeha, da bismo mi bili pravednost Božja u Njemu (vidite 2. Korinćanima 5,21).




POGLAVLJE 39




TEMA: Nadglednik n Potifarovu domu; kušnja, a zatim i prevara Potifarove žene; Josip zatočen



Nakon predaha u trideset i osmome poglavlju, koje smo označili kao jedno od najgorih poglavlja u Bibliji jer nam govori o odvratnoj priči o Jakovljevome sinu Judi, vraćamo se priči o Josipu.


Otkrit ćemo da se Josip u potpunosti razlikuje od Jude. Oduvijek sam držao da su Josip i Benjamin primili mnogo obrazovanja i skrbi koju ostalih deset Jakovljevih sinova nije primilo. Činilo se kao da su to jedina dva sina za koje je Jakov u stvari bio zainteresiran. Zbog mržnje i netrpeljivosti Josipove braće, bio je prodan u ropstvo i odveden kao rob u Egipat. Biti u stranoj zemlji i još k tome prodan u ropstvo je vrlo neizgledan položaj za jednog sedamnaestogodišnjaka. Gledano prema izvanjskim kriterijima i okolnostima, svakako ne zapažamo baš ništa čime bi se njegovo srce moglo ohrabriti. Čini se da je Josip dječak koji uopće nije imao sreće u životu. Čak i kad je bio u Egiptu, baš kad bi mu stvari počele ići glatko, nešto bi se dogodilo. Naravno, uvijek mu se to događalo sa određenim ciljem, iako je Josip teško uviđao taj cilj kad se našao u teškoćama.


Teško da možemo pronaći ijednu osobu u Starome zavjetu u čijem bi se životu Božji cilj tako snažno očitovao kao što je to bio slučaj sa Josipom. Božja providnost (promišljaj) očitovao se u svakom djeliću njegovog života. Božja ruka je nad njim i Gospodnje vodstvo jasno opažamo, međutim, Josip je jedan od patrijarha kojem se Beg nije očitovao izravno, barem prema onome što čitamo u Bibliji. Bog se ukazao Abrahamu, Izaku i Jakovu, ali ne i Josipu. Međutim, Božje usmjeravanje očitije je u njegovom životu nego kod bilo koga drugog. On je Starozavjetni primjer onoga što piše u Rimljanima 8,28: "Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani." I sam Josip izrekao je to vrlo slikovitim riječima. Kad im je otac umirao, Josipova braća pomislila su da bi se njihov brat sada mogao okrenuti protiv njih, pa su došla pred njega tražiti ga za milost. On im je rekao da više ne drži ništa protiv njih, pa im je odvratio: "Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu" (Postanak 50,20). Iako je sve izgledalo da mu ide na zlo i izvana gledano činilo se da je sve mračno - izgledalo je grozno - svaki je događaj bio korak dalje u donošenju ploda u Božjem cilju sa životom tog čovjeka.


Dragi moji prijatelji, i mi bismo u svojim životima trebali prepoznati i priznati činjenicu da "...koga Gospodin ljubi onoga stegom odgaja, šiba sina koga voli" (Hebrejima 12,6). Ako smo Božja djeca, ako živimo po Božjoj volji, tada imamo Njegovu riječ da nas stiže samo ono što On dopušta da dođe na nas. Bog čini da sve ide na dobro onima koji Njega ljube. Čak i naše nesreće, slomljena srca i patnje su za naše dobro i Njegovu slavu. Oko svakog Božjeg djeteta nalazi se zid i kroz njega ne prolazi ništa što On nije dopustio da prođe. Sjećate se da kad je sotona želio iskušati Joba, rekao je Bogu: "Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? "Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji" (Job 1,10). Sotona je molio Boga da.makne zid oko Joba. Čak i ako sotona dobije dozvolu da nas iskuša, i opet će sve voditi nama na dobro.



Dr Torrey običavao je govoriti kako je tekst u Rimljanima 8,28 u mekani jastuk za umorno srce. Netko drugi izrekao je to ovako: "Bog ne čini ništa, niti dopušta da bude učinjeno, osim onoga što bismo i mi sami učinili, samo kad bismo mogli okolnosti i događaje gledali očima poput Njegovih."


Postoji još jedan aspekt Josipovog života koji bi trebao biti ohrabrenje svakome Božjem djetetu. Niti jedno Božje dijete danas nije imalo izravno otkrivenje od Boga. Neki suvremeni lažni proroci tvrde suprotno, međutim, Bog se u današnje vrijeme nije ukazao izravno niti jednome čovjeku. Za nas je veliko ohrabrenje činjenica što se Bog nije ukazao Josipu izravno, jer ipak možemo znati da nas On vodi i upravlja nama. Krenimo sada u izvješće o Josipu i pogledajmo što mu se dogodilo.


NADGLEDNIK U POTlFAROVOM DOMU


Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipćanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže. (Postanak 39,1)


Taj je mladić prelijepa izgleda, sedamnaestogodišnjak, bio prvoklasna roba na tržištu robova. Kupio ga je Potifar koji je bio zapovjednik faraonove tjelesne straže. Potifar je bio vojnik, imao je svoj ured u Pentagonu onog vremena, i bio je dio elite, to jest, bio je među istaknutijim državnim dužnosnicima.


Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću: Egipćanin ga uzme k sebi u kuću. (Postanak 39,2)



Odmah, čim je došao u Potifarov dom, koji je bio visoki faraonov službenik, bilo je očito da je Bog s Josipom. U taj je dom došao blagoslov čim je Josip bio doveden onamo.


Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh; (Postanak 39,3)



Do tada je sve išlo kao po loju Možda biste željeli dodati da su nakon toga svi živjeli dugo i sretno, ali nije bilo tako. Biblijsko izvješće nije nikakva bajka, već nam ono govori o stvarnim događajima koji su se dogodili u stvarnom životu. Božje dijete biti će izloženo kušnjama, nevoljama i problemima ovoga svijeta. To će se dogoditi i Josipu.


zavolje on Josipa i uze ga za dvoranina, i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. (Postanak 39,4)



Zamislite si samo tu situaciju! Zbog načina na koji mu je Josip služio, gospodar ga je postavio na položaj koji mu je omogućavao nadgledništvo nad cjelokupnim gospodarevim materijalnim dobrima - nad pokretnom i nepokretnom imovinom. Potifar mu je povjerio u ruke sve što je posjedovao.


I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju. I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladić stasit i naočit. (Postanak 39,5-6)



Potifar je do te mjere povjerio stvari u Josipove ruke da nikada od njega nije tražio da mu polaže račune - nije trebao zapošljavati ovlaštenog knjigovođu da mu vodi računovodstvo i da provjerava Josipa. Vjerovao je dosljednosti i cjelovitosti tog mladića. Jedina stvar o kojoj je Potifar, kao faraonov podanik i službenik, vodio računa bilo je kako udovoljili faraonu i dobro obaviti svoj posao na dvoru. Josipu je prepustio da se bavi njegovim osobnim stvarima i imanjem. Kad je sjedao za stol, pred njega su donosili jelo. To je bilo sve o čemu je i brinuo jer je do kraja vjerovao tome mladiću.



KUŠNJA, A ZATIM I PREVARA POTIFAROVE ŽENE


Zapazite što se dogodilo.


Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: "Legni sa mnom!" (Postanak 39,7)


Potifar mu je dao puna ovlaštenja i Josip je upravljao svime u Potifarovom domu. Dok je Josip bio zaposlen, također je vrlo zaposlena bila i Potifarova žena. Ona je bila zabavljena spletkarenjem. Josip je bio zgodan i naočit mladić. Možda je Potifar bio stariji čovjek jer je u ono vrijeme bio običaj da se stariji muškarac ženi mlađom ženom. Ona je zapazila Josipa i pokušala ga je zavesti.


On se oprije i reče ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio. On u ovoj kući nema više vlasti negoli ja, i ništa mi ne krati osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!" (Postanak 39,8-9)


Zapažate li da ovaj mladić u svemu ovome služi Bogu? Kada je bio odveden u Egipat, bila je to zemlja prepuna štovanja idola, baš kao i Babilon. U toj idolopokloničkoj zemlji Josip je zadržao svjedočanstvo za živog i istinitog Boga, kao i visoki moralni standard. Kad ga je ta žena pokušala zavesti, odgovorio joj je: "Moj mt je gospodar predao u ruke sve osim tebe - ti si njegova žena." Zapazimo i koliko je uzvišeno shvaćanje braka Josip imao.


Vidite, Bog je brak dao cijelome čovječanstvu. Kad neka osoba počne prezirati bračne zavjete, počinje prezirati samoga Boga, dragi moji prijatelji. Čovjek koji je spreman prekršiti svoje bračne zavjete, biti će spreman prekršiti i svaku vrstu zavjeta danog Bogu. Meni je bilo zanimljivo zapaziti u mojoj službi da osoba koja se razvede, to jest, od koje se razvede zbog toga što je bio ili bila nevjerna, u pravilu se udalji od Boga koliko god je to moguće. Vidio sam to u gotovo svakome slučaju. Josip je ovdje želio biti odan Bogu. Kako li je samo imao uzvišeno gledište na brak! Pa opet, pogledajte što će mu se dogoditi zbog toga što je želio služiti živom i istinitom Bogu.


Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. (Postanak 39,10)


Potifar, kao faraonov službenik, bio bi veliki dio vremena odsutan od kuće. Njegova žena nije dovela Josipu u kušnju samo jednom, već je to činila kad god je mogla. Predstavljala je za njega stalni izvor kušnje, međutim, taj mladić nije popuštao. Možemo si lako zamisliti kako je u njoj počela izbijati ogromna odbojnost prema Josipu zbog toga. Stara izreka s pravom veli: "Pakao nema takvog žara kao ismijana (odbijena) žena". Vjerujte mi, imala je želju osvetiti se Josipu na koji god način bude mogla.


Jednog dana Josip uđe u kuću na posao. Kako nikog od služinčadi nije bilo u kući, ona ga uhvati za ogrtač i reče: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van. Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtač i pobjegao van, zovne svoje sluge te im reče: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni dođe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. (Postanak 39,11-14)


Stvari između Potifara i njegove žene nisu bile baš najsjajnije. Zapazite kako ona o svome mužu govori na opak i ponižavajući način. Rekla je kako je on doveo Hebreja u njihovu kuću da im se ismijava. Drugim riječima, ona je već i ranije bila kriva za slične prijestupe. Čovjeka kojeg mi je najviše žao u svemu ovome je Potifar. Ako je ikada postojao čovjek kojem se smijalo čitavo selo, onda je to bio on. Vjerojatno je svo vrijeme u nešto i sumnjao.


Sada ćemo vidjeti nju gdje pokušava zamesti svoje tragove:


A čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van." Uza se je držala njegov ogrtač dok mu je gospodar došao kući. (Postanak 39,15-16)


Tako vidimo ovdje Josipa kao tinejdžera, samog u Egiptu, a bilo mu je namješteno na najbezobzirniji način. Svoju je optužbu protiv Josipa iznijela i drugim ljudima. Muža joj nije bilo kod kuće, tako je imala pripremljenu priču koju će reći svome mužu kad se vrati.


Onda i njemu kaza istu priču: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo dođe k meni da sa mnom ljubaka! Ali čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van." Kad je njegov gospodar čuo pripovijest svoje žene, koja reče: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se. (Postanak 39,17-19)


Na površini (izvana) nam se čini da je Potifar povjerovao pričanju svoje žene; barem se na trenutak razgnjevio. Bio je visoki dužnosnik faraonove vojske i sigurno je morao biti vrlo oštar i bistar kad je mogao dogurati tako visoko u hijerarhiji. Međutim, zaključujemo da je zasigurno bio glup kao muž. Ja osobno smatram da je prepoznao kakvu ženu ima i da je pomislio kako bi bilo najbolje baciti Josipa u zatvor i zaboraviti na cijelu stvar. Meni ga je uistinu žao zbog toga što je bio oženjen za takvu ženu. Mislim da mu je bila nevjerna i mnogo puta ranije i da je Josip bio samo jedan u nizu osvajanja - samo što joj s Josipom nije upalilo, pa mu je zato i namjestila klopku.



JOSIP U ZATVORU


Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamničenici. I osta u tamnici. (Postanak 39,20)


Taj mladić uistinu nije imao mnogo sreće, zar ne? Kod kuće je bio ljubimac i miljenik svoga oca i bio je odjeven u kaput sa mnogo boja. Još se nije niti snašao, a braća su mu skinula kaput i bacila ga u jamu. Čuo ih je kako pregovaraju s nekim trgovcima, a zatim je prodan u Egipat. Imao je svega sedamnaest godina i mislim da je cijelim putem u Egipat, i poslije, nakon što je onamo stigao, ronio suze po cijele noći. Zasigurno mu je nedostajao roditeljski dom.


Sada se tek počeo privikavati na svoj novi položaj, upravo je počeo doživljavati nekakav napredak i preobrazio se u mladica pristala izgleda. Tada ga Potifarova žena nastoji zavesti da s njom počini grijeh. Visoki moralni standardi kojih se držao sprečavaju ga u tome da popusti njenom nagovaranju. Kao rezultat svega toga, ona mu namješta klopku u kojoj jadni Josip jednostavno nije imao nikakvih šansi.


Moramo zapamtiti da iako je Josip bio uzdignut na visoki položaj, još uvijek je bio samo rob. Potifarova žena bila bi poput careve žene - nitko se nije usuđivao reći ništa o njoj. Naravno da je njena riječ bila ta koju se slušalo. Jadni Josip! Čak nije trebao niti progovoriti. Bio je proglašen krivim i prije nego što je imao priliku reći bilo što u svoju obranu. Odmah se našao u zatvoru u koji su smještali faraonove zatočenike.


Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu, te on nađe milost u očima upravitelja tamnice. Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamničnike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega. Budući da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom. (Postanak 39,21 -23)


Djelovanje Božje ruke je i više nego očito u životu ovog mladića, međutim, protiv njega bile su strašne stvari koje su mu se dogodile. Sada se našao u zatvoru. Možemo si samo zamisliti koliko bi to bilo obeshrabrujuće za prosječnu osobu. Međutim, zanimljivo u svemu tome je to što je Gospodin bio s Josipom. Iako mu se ne ukazuje, a ukazao se ostalim patrijarsima, iskazuje mu milosrđe. Prvo je učinio da se dopadne upravitelju tamnice i da mu ovaj vjeruje. Iako je Josip bio naočit mladić i raspolagao je velikim sposobnostima, zapazite kako bi sve to bilo jednako ništici da Bog nije bio s njim. Bog je s njim i On ga vodi. Sva ova iskustva vode k ispunjenju cilja kojeg je Bog imao sa životom tog mladića.


Josip je to prepoznavao i to mu je davalo veliki osjećaj optimizma. Nije se dao shrvati okolnostima u kojima se nalazio. Živio je iznad okolnosti u kojima je bio prisiljen živjeti. Imam jednog prijatelja propovjednika koji mi stalno govori da je moj problem taj što dopuštam okolnostima života da budu iznad mene! Mislim da mnogi ljudi žive svoje živote na takav način. Međutim, Josip je bio osoba koja je živjela iznad okolnosti svoga života. Gospodin je bio s njim. Prepoznavao je Božju ruku i Njegovo vodstvo u svome životu, pa je to i razlog zašto nije bio obeshrabren. Obeshrabrenje je jedno od najsnažnijih oružja koje sotona posjeduje - obeshrabrenje i razočaranje. Čini se da je ovaj mladić nadrastao sve okolnosti u kojima je živio. On nas podsjeća na odjeljak kojeg nalazimo u poslanici Hebrejima: "Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti" (Hebrejima 12,11).


Božja šiba će svakako donijeti mironosni plod pravednosti u životu ovoga čovjeka, kao što ćete to kasnije i sami vidjeti.


Izvješće o Josipovu životu pokazuje nam da ipak nema svaki čovjek svoju cijenu. Sotona nam tvrdi da se svakog čovjeka može kupiti, međutim, postojalo je nekoliko ljudi koje sotona nije mogao kupiti ničime. Josip je bio jedan od takvih ljudi. Job je bio drugi, a apostol Pavao već treći. Sotona prezire čovječanstvo, međutim, Josip i njih još nekolicina bili su ljudi koje sotona nije mogao kupiti.


Je li bila Božja volja da se Josip nađe u tamnici? Dragi moji prijatelji, čini se da je bilo potpuno neophodno da se nađe ondje. Vidjet ćemo to u narednome poglavlju.