dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 4

TEMA:


Rođenje Kajina i Abela; Bog daje Kajinu drugu priliku; Kajin ubija Abela; Kajinova djeca i bezbožna civilizacija; Šetovo rođenje


U Postanku 3 promatrali smo korijen grijeha, a ovdje u Postanku 4 vidjet ćemo koji su plodovi grijeha. U ovome poglavlju vidjet ćemo da čovjek nije samo patio od trovanja hranom jer je pojeo plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Poglavlje 4 otkriva nam što se čovjeku u stvari dogodilo. Svojom nevjerom i svojim neposluhom odvratio se od Boga i sagriješio na takav način da je na sebe i svoj rod donio Božji sud, jer je vama i meni dana ta ista narav. Mi imamo istu narav koju je imao i naš otac, a Adam je svima nama dao prilično lošu narav. Sve to otkrivamo u izvješću o dvojici sinova Adama i Eve. Imali su još djece, međutim, sada nam je dano izvješće samo o njima dvojici.




ROĐENJE KAJINA I ABELA




Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" (Postanak 4,1)



To nam otkriva činjenicu da prvi ljudi nisu predviđali da je pred njima duga borba. Kad se rodio Kajin, Eva je sigurno rekla: „Dobila sam muško dijete od Gospodina. Bog je rekao da će ženino sjeme satirati glavu zmiji, i evo ga.“ Međutim, Kajin nije bio taj. Bio je ubojica, a nikako nije bio Spasitelj. Proći će će još dugo dok se ne pojavi Spasitelj. Najmanje šest tisuća godina – a mislim da je prošlo još i više vremena – odvijala se borba između ženina sjemena i zmijina sjemena.


Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. (Postanak 4,2)


To su dva brata koje promatramo.


I jednog dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. (Postanak 4,3)



I jednog dana“ u stvari znači: „Na kraju dana, što označava subotnji dan, dan u koji je Bog počinuo od sveg svojeg djela.


Kajin prinese“ – riječ „prinese“ znači na određenom mjestu. Prinosili su žrtvu Bogu na mjestu koje je bilo određeno za štovanje. Sve to ukazuje nam da su to činili prema objavi. Znam da je tako, jer kad otvorimo poslanicu Hebrejima 11,4 čitamo: „Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kajin. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima posvjedoči – po njoj i mrtav još govori“ Kako je Abel mogao prinijeti žrtvu „vjerom“? „Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom“ (Rimljanima 10,17). Bog je morao izreći svoju riječ o tome jer Abel nikako drugačije ne bi mogao pristupiti vjerom, a upravo je tako pristupio Bogu. Drugi mladić nije pristupio Bogu na takav način. „Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.“ Nema ničeg lošeg u plodovima. Nemojte misliti da je prinio nekakve ostatke. Nije imao stav kakav imaju ljudi danas kad u misiju šalju svoja stara i iznošena odijela. Mislim da su plodovi koje je prinio mogli odnijeti prvu nagradu na svakom poljoprivrednom sajmu na svijetu. Prinio je najbolje od svih sočnih i ukusnih plodova.



A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. (Postanak 4,4-5)



Netko će možda reći: „Ne vidim ništa loše u onome što je Kajin učinio.“ U jedanaestom stihu svoje poslanice, govoreći o otpadanju od vjere u posljednja vremena, Juda govori: „… Putom Kajinovim pođoše…“ Koji je to Kajinov put? Kad je Kajin prinosio žrtvu Bogu, nije pristupao u vjeri – došao je sam od sebe. Žrtva koju je prinio nijekala je da je čovjekova narav u stvari zla. Bog je rekao: „Donesite tu malenu krvnu žrtvu koja pokazuje na Otkupitelja koji dolazi na svijet. Dođite na temelju te žrtve, a nemojte prilaziti donoseći plodove rada svojih ruku.“


Kajinova žrtva također je nijekala da je čovjek u potpunosti odvojen od Boga. Ponašao se kao da je sve u redu. To je ono što danas čini liberalizam kad tvrdi da je Bog Otac svim ljudima i kad propovijeda o sveopćem bratstvu svih ljudi na zemlji. Dragi moji prijatelji, stvari sa nama danas nisu u redu. Mi se ne rađamo kao Božja djeca. Da bismo postali Božja djeca, moramo se roditi nanovo. Čovjek je odvojen od Boga. Kain je odbijao to prepoznati, jednako kao što tako postupaju i mnogi ljudi današnjice.


Treća stvar koju je Kajin nijekao bila je činjenica da čovjek ne može Bogu ponuditi svoja dobra djela – Kajin je mislio da može. Biblija nam govori: „On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom“ (Titu 3,5). Razlika između Kajina i Abela uopće nije bila u njihovom karakteru, već je razlika bila u žrtvama koje su prinijeli. Ta dva mladića imali su istu pozadinu. Imali su isto nasljeđe. Rasli su u istom okruženju. Razlika među njima nije bila u tome. Nemojte mi govoriti da je Kajin primio loše nasljeđe zbog djeda po očevoj strani koji je bio pijanica – Kajin nije imao djeda. I nemojte tvrditi da je Abel primio dobro nasljeđe od dobre bake po majčinoj strani. Oni jednostavno nisu imali djedove i bake. Imali su isto nasljeđe i odrastali su u istom okruženju. Razlika među njima bila je u žrtvama koje su prinijeli Bogu.


Takve žrtve prave razliku i među ljudima danas. Niti jedan kršćanin neće biti stava da je on bolji od bilo kog drugog. Stvar koja njega čini kršćaninom je ta što prepoznaje da je on grešnik poput svih drugih i da mu je potrebna žrtva, prinos, i da mu je potreban Netko tko će zauzeti njegovo mjesto i umrijeti umjesto njega. Pavao nam govori o Kristu: „Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri…“ (Rimljanima 3,25). Zato je Pavao i mogao dalje pisati: „ Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše“ (Rimljanima 10,3). To je slika mnogih ljudi današnjice. Oni se trude svojom religioznošću, pridruživanjem crkvi ili svojim dobrim djelima, učiniti same sebe prihvatljivima Bogu. Božju pravednost možete dobiti – jer se mora raditi o savršenoj pravednosti – samo ako vam je Krist podari. „Koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja“ (Rimljanima 4,25). Drugim riječima, bio je uskrišen da bismo mi mogli primiti pravednost. On je zauzeo naše mjesto. „Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u Njemu“ (1. Korinćanima 5,21). Pavao u Filipljanima 3,8-9 piše: „… da Krista steknem i u Njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista.“


Kajinova pravednost bila je njegova vlastita pravednost. Abelova pravednost bila je vjera u žrtvu koja je pokazivala na Kristovu žrtvu.

Vidjeli smo da su Kajin i Abel dolazili zajedno kako bi štovali Boga. Ta dva mladića bili su identični. Neki tumači Biblije govore kako su oni bili blizanci. Mislim da je to bio stav pokojnog dr Harrya Rimmera, ali ja mislim da su bili još bliži od blizanaca zbog činjenice što nisu imali krv koja je mogla biti izmiješana naslijeđem proteklih naraštaja. Oni su bili sinovi Adama i Eve. Međutim, između Kajina i Abela postojala je velika različitost, što ne mora neophodno biti i karakterna razlika. Jedan je bio prihvaćen zbog žrtve koju je prinio u vjeri, a drugi, Kajin, prinio je svoj prinos bez da je priznavao i prepoznavao Boga.



BOG KAJINU DAJE DRUGU ŠANSU


I Jahve reče Kaj inu; "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." (Postanak 4,6-7)



Zašto je Kajin bio gnjevan? Bio je dovoljno ljut da je bio spreman ubiti brata. U pozadini ubojstva s predumišljajem uvijek se nalazi ljutnja. Naš je Gospodin rekao da ako si bez razloga gnjevan na brata, tada si kriv za ubojstvo. Pozadina gnjeva je ljubomora, a pozadina ljubomore je ponos (oholost). U duhovnom ponosu (oholosti) nema nikakvog osjećaja grijeha. Jakov je to izrekao sljedećim riječima: "Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću" (Jakov 1,15). Kajinovje gnjev vodio k ubojstvu, međutim, pozadina tome bila je njegova zavist, a također i njegov ponos. Bog je s Kajinom postupio na sljedeći način. Rekao mu je: "Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš." U stvari, prijevod bi bolje zvučao: "Jer ako pravo radiš, nećeš li imati vrsnost?" Stariji sin uvijek je imao prvenstvo, pa su sada mladići pomislili da će to izgubiti. Bog mu je rekao da nema razloga zbog kojeg bi to izgubio ako čini dobro. Činiti dobro znači prinijeti ono Što je Bog prihvatio od Abela, žrtvu, i priznanje da je grešnik. Međutim, ovaj je mladić samo bio gnjevan. "Grijeh ti je kao zvijer na pragu." Postoje ljudi koji to tumače kao da žrtva za grijeh leži na vratima, to jest, kao da maleno janje leži na vratima. Do tog vremena, odnosno, od tog vremena do Mojsija, koliko je meni poznato iz Božje riječi, nije postojala žrtva za grijeh. Upute za prinošenje žrtve za grijeh nalazite u knjizi Levitskog zakonika. U prvom dijelu te knjige opisano je pet vrsta žrtvi, a jedna od njih je žrtva za grijeh. Žrtva za: "Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha!" Žrtve koje su se do tada prinosile bile su žrtve paljenice. Job je u svoje vrijeme, koje je po svemu sudeći bilo prije Mojsijeva vremena, prinosio žrtve paljenice, To ni na koji način nije bila žrtva za grijeh. Mislim da ako to ispitate u Bibliji, vidjet ćete da je tako.


Očito je da Kajin nije shvaćao koliko je ranjiv za grijeh Kad mu je Bog rekao da je grijeh poput zvijeri pred vratima, mislim da je rekao da grijeh vreba poput zvijeri da ga proždere čim kroči iz kuće. Zbog toga je Kajinu bila potrebna žrtva za grijeh koju će Bog prihvatiti - žrtva koja će ukazivati na Krista. "Ne kao Kajin, koji bijaše od zloga i ubi brata svog, A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna" (1. Ivanova 3,12), "Na pragu." Činiti dobro značilo je prinijeti žrtvu kakvu je prinio Abel, žrtvu paljenicu. Možete zapaziti kako je i Abraham prinosio žrtvu paljenicu jer prije nego što je Zakon bio dan nije moglo biti prijestupa. Drugim riječima, grijeh do tada nije postajao prijestupom Zakona. Stoga, nalazimo da je Bog zaštitio Kajina.


KAJIN UBIJA ABELA



Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam - odgovori, - Zar

sam ja čuvar brata svoga?" (Postanak 4,8-9)



To je bio vrlo bezobrazan odgovor. Malo je brinuo o svome bratu, jednako kao što mu je malo bilo stalo do Boga. Pokušao je prikriti svoje zlodjelo, ali nam Biblija govori; ",..ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati" (Matej 10,26). To su riječi o kojima biste trebali malo promisliti ako imate nekakvih sakrivenih grijeha. Bilo bi vam bolje da se njima pozabavite još ovdje dolje, jer će svi takvi grijesi izići na otvoreno jednog dana pred Bogom. On već zna za njih - možete mu ih isto tako i priznati. Kajin je pokušavao Bogu dokazati da je nedužan, "Zar sam ja čuvar brata svoga?" - kakav drski odgovor!


Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. (Postanak 4,10)



Pisac poslanice Hebrejima upotrebljava tu sliku kad u Hebrejima 12,24 piše: "I posredniku novog saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove." Abelova krv govori o počinjenom ubojstvu. Kristova krv govori o otkupljenju; ona govori o spasenju.


Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!" (Postanak 4,11-12)



Čak i u današnje doba nad zemljom je prokletstvo zbog čovjekovog grijeha koji je uzrok da je ona izgubila plodnost. U nekim od najplodnijih krajeva zemlje narod umire od gladi. Čovjek treba uložiti mnogo napora i umijeća kako bi iz zemlje dobio izobilje plodova. Abelova krv viče iz te zemlje još i danas - krv koju je ubojstvom prolio njegov brat.


A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. (Postanak 4,13)




Ako je Kajinu njegova kazna bila preteška za nošenje, zašto se jednostavno nije okrenuo Bogu, priznao svoj grijeh i predao se u ruke Božjem milosrđu? Kazna je uistinu bila preteška za njega da je sam nosi, međutim, Bog je za njega osigurao Spasitelja, samo da se Kajin želio obratiti Bogu.


Evo me tjeraš danas sa plodnog tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nade, može me ubiti." (Postanak 4,14)



Kajin je rekao da će se morali sakrivati od Božjeg lica i, naravno, upravo se to i dogodilo.

Međutim, zapazite kako ga je Bog zaštitio. To nam izgleda pomalo čudno: Bog je zaštitio ubojicu, kriminalca.


A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. (Postanak 4,15)



Ja ne znam o kakvom se to znaku radilo. Ljudi su tijekom povijesti mnogo špekulirali o tome, pa ne vidim razloga zašto bih ja svemu tome dodavao još i svoju špekulaciju. Međutim, Bog jc zaštitio Kajina. U to vrijeme još uvijek nije bilo nikakvog zakona. Kajin je bio grešnik, međutim, nije bio prestupnik, jer u to vrijeme još nije bio dan nikakav zakon o ubojstvu. Njegov veliki grijeh bio je što nije prinio žrvtu koja je bila prihvatljiva Bogu. Djela su mu bila zla u onome što je prinio Bogu, a svoju je zlu narav iskazao time što je ubio svoga brata.




KAJINOVA DJECA I BEZBOŽNA CIVILIZACIJA



Nalazimo da se Kajin povlači ispred Boga i utemeljuje civlizaciju koja je u potpunosti odvojena od Boga. Kajinova djeca utemeljuju bezbožnu civilizaciju.


Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani. (Postanak 4,16)



Poznajem mnogo ljudi koji borave u "zemlji Nod" kad su u crkvi, ali ako ćemo iskreno, ne znam gdje se točno nalazi zemlja Nod. Često sam se pitao gdje je, i moram reći da su ljudi mnogo špekulirali s tim u svezi. No, rečeno nam je da je Kajin otišao živjeti na to područje.



Kajin pozna svoju ženu, te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. (Postanak 4,17)



Ljudi čine to sve do današnjeg dana. Vole nazivati ulice i gradove po sebi ili po ljudima koje vole, Čak i u kršćanskome djelu imate škole koje se zovu po nekom poznatom misionaru ili propovjedniku. Ljudi to jednostavno vole činiti, bez obzira jesu li kršćani ili pripadaju Kajinovom rodu.


Međutim, tu je započeo život u gradovima, urbani život; "Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok." Gradovi su postali jedan od najvećih problema kojeg ljudi danas imaju. Gradovi, stručnjaci tvrde, umiru, ali ljudi diljem svijeta svejedno hrle u gradove.


Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek.


Lamek uze dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. (Postanak 4,18-19)



Tu imamo začetak poligamije - brakovi sa više žena. Lamek je učinio ono što je protivno Božjem naumu, protivno onome što je isplanirao za čovjeka. Nigdje u Bibliji nećete vidjeti da Bog

opravdava poligamiju. Ako pomnije čitate izvješća o ljudima koji su imali više žena, vidjet ćete da Bog to osuđuje. On nam prenosi da su imali više žena zato što nam želi prenijeti točan povijesni zapis, a na temelju toga iznesen nam je i ovaj opis ovdje.

"Ada" znači zadovoljstvo ili nakit (kićenje). Pretpostavljam da je ona prva žena koja je počela posjećivati salone za uljepšavanje. "Sila" znači sakrivati se; pretpostavljam da je bila vrlo koketna. Kakve je taj čovjek dvije djevojke imao za žene! Nije niti čudo što je imao probleme. Kasnije ćemo vidjeti što se dogodilo.


Tu imamo početke civilizacije, Kajinove civilizacije.


Ada rodi Jabala, koji je poslao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. (Postanak 4,20)



"On je postao praocem onih što pod šatorima žive." Kasnije je apostol Pavao bio šatorar, međutim, tu imamo prvog graditelja. "Sa stokom" - tu imamo i prvog stočara (rančera).


Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. (Postanak 4,21)



Tu imamo početak glazbenika. Kad slušamo neke od današnjih glazbenika, siguran sam da bi se mnogi složili daje sve započelo s Kajinovom civilizacijom!


Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. (Postanak 4,22)



Opisan nam je i početak zanatlija.


Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio, i dijete jer me udarilo. Ako će Kajin biti osvetit će sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!" (Postanak 4,23-24)


Lamek je u stvari rekao: "Ako se Kajin izvukao s tim, izvući ću se i ja. Na koncu konca, Kajin nije ubio u samoobrani, a ja jesam." Ne znam je li tako, međutim, on je tvrdio da je ubio iz samoobrane. Također ne znam jesu li i njegove dvije žene ušle u to ili ne, ili je možda branio jednu od njih. Nije nam rečeno što se dogodilo. Lamek je osjećao da će biti osvećen sedamdeset i sedam puta, a naš je Gospodin rekao Šimunu Petru da toliko puta mora oprostiti svome neprijatelju.



ŠETOVO ROĐENJE



Adam pozna svoju ženu, te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abcla, koga ubi Kajin." Šetu se rodi sin, komu on nadjene ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino. (Postanak 4,25-26)


Po svemu sudeći, tada su ljudi počeli zazivati Božje ime.