dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas, spomenuti jedan svoj propust. (Postanak 41,9)


Ja bih to nazvao malo više nego propustom. Po mom mišljenju, radilo se o grijehu. Međutim, vidite, sve je to bilo po Božjem promišljaju. Mi bismo to nazvali nesretnim spletom okolnosti. Josipova teška iskustva u životu tada se nisu mogla razumjeti, međutim, Bog je dopustio da mu se sve to dogodi jer je imao određeni cilj. Sada je glavni peharnik rekao: "O, upravo sam se sjetio da sam obećao jednome mladiću koji je u zatvoru da ću ti progovoriti o njemu, a usput, faraone, moram spomenuti da on zna tumačiti snove." Tada je ispričao faraonu vlastito iskustvo.


Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. Usnusmo san iste noći, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog značenja. Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna. Kako nam ih je protumačio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše." (Postanak 41,10-13)


Faraon je rekao: "Pa, iskušali smo sve ljude koje imamo, a s obzirom da je taj mladić protumačio tvoj i pekarev san, dopustit ću da ga dovedu jer imam osjećaj da su moji snovi vrlo značajni."


Faraon, odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo, i on stupi pred faraona. (Postanak 41,14)


Zapazite da se Josip obrijao. Morate znati da se Hebreji onog vremena nisu brijali, međutim, jeste li zapazili da slike i kipovi Egipćana onog vremena pokazuju obrijane muškarce? Mnogi vladari dodavali su malo brade svojim licima kako bi dobili na dostojanstvu, međutim, Egipćani su brijali svoje brade.


U tome postoji velika poruka za nas. Ovaj je čovjek sada izišao iz zatvora. Pred njim je sada bio novi život. Radilo se o svojevrsnom uskrsnuću - bio je podignut. Sada odlazi pred pogane. Tu uistinu nalazimo izuzetnu sliku Krista.


Onda faraon reče Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumačiti. Čuo sam o tebi da možeš protumačiti san čim ga čuješ." (Postanak 41,15)


Zapazite kako Josip Bogu daje slavu.


"Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego će Bog dati pravi odgovor faraonu." (Postanak 41,16)


S Josipovog gledišta, Bog je Onaj kojem mora otići sva hvala i slava. Moram ponovno istaći kako bi Božja djeca trebala biti vrlo oprezna da Bog bude onaj koji će primiti svu slavu za sve što učini. Ako je ono što mi činimo blagoslov, tada je to zbog toga što Bog čini to kroz nas. Josip je toga bio svjestan, pa je rekao: "Ništa ja ne mogu - ja ne mogu tumačiti - nego će Bog dati pravi odgovor faraonu."


Faraon Josipu ponavlja svoje snove. U stvari, radi se o samo jednome snu koji se sastoji od dva dijela, ali ga se mora promatrati kao jedan san.


Onda Josip reče faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti. (Postanak 41,25)


Josip mu odgovara kako je san samo jedan i da oba sna govore o istoj stvari. Činjenica što se san ponavlja - to što ga je faraon usnio dvaput - pridaje mu veliku važnost. Razlog zbog kojeg je faraon usnio san je taj što je Bog želio faraonu i dati na znanje što kani učiniti. Evo i tumačenja:


Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istočnjakom

opaljenih klasova, označuje sedam gladnih godina. To je ono što sam već faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani učiniti. Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kada će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. Kako glad bude harala zemljom, neće se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja će doći - jer će biti vrlo velika. (Postanak 41,26-31)


To je, vidite, predviđanje. Trebalo je doći do sedam godina obilja i sedam godina gladi.


A što se faraonov san ponovio, znači da se Bog na to zaista odlučio i da će to uskoro provesti. (Postanak 41,32)


Bog je odlučio poslati glad i želio je da faraon zna da će biti tako. Evo koji je savjet Josip dao faraonu.


Zato neka faraon izabere sposobna i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji će kȕpiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima.

Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što će snaći zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima(Postanak 41,33-37)


Josip je savjetovao faraona da sakupi sve što pretekne u sedam godina obilja i da to zadrži za gladne godine.


JOSIP PROGLAŠEN NADGLEDNIKOM NAD EGIPTOM


Zato faraon reče svojim službenicima: "Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?"A onda faraon reče Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe.

Postavljam te, evo," reče faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." (Postanak 41,38-41)


Zapazite važnost ovoga. Na početku je ovaj mladić bio u tamnici, zaboravljen, ostavljen i napušten. Sada je bio izveden pred faraona u pravom psihološkom trenutku jer nitko drugi nije mogao protumačiti faraonove snove. Međutim, ne samo da ih je Josip protumačio, već je u svojoj revnosti, ali i zbog toga što je bio sposoban, predlaže faraonu što bi mu bilo pametno učiniti. Bog ga je naravno, vodio u svemu ovome.


Trebalo je doći do sveopće gladi, gladi tako snažne da će čak i Egipat biti pogođen. Zbog toga što je Egipat bio navodnjavano područje, nije bio ovisan o kišama. Gornji tok Nila, tzv. plavi Nil, dotječe iz središnje Afrike i opskrbljuje vodom Egipat, koji o toj vodi ovisi. U Egiptu tijekom kišne godine padne oko dva i pol centimetra kiše! 'Dakle, glad bi vladala sve vrijeme, barem što se tiče količine kiše, međutim, Nil se svake godine razlijeva po zemlji, donoseći ne samo vodu, već i talog koji oplemenjuje zemlju. Bilo kako bilo, Bog je upozorio da će nastupiti sedam godina gladi koje će pogoditi i Egipat.


Kako je Faraon slušao Josipa što mu govori, zaključio je da to ima smisla. Šteta je što u mom narodu nema ljudi na vodećim položajima koji bi imali makar imalo smisla za budućnost. Naša vanjska politika već dugo godina bazira se na temelju politike prve pomoći, hitnih i brzopletih poteza! Netko je jednom postavio pitanje velikom državniku Gladstoneu koja je značajka velikog državnika. Odgovorio je da je to čovjek koji zna u kojem smjeru Bog kreće u narednih pedeset godina. Ovdje u knjizi Postanka faraonu je rečeno što će se dogoditi u narednih četrnaest godina. Našem bi narodu jako dobro došao takav čovjek.


Tko bi mogao preuzeti na sebe upraviteljski posao bolje od Josipa. Faraon je prepoznao da se radi o izuzetno sposobnome čovjeku. Zapažate li na koji ga je način Bog obučavao službom u Potifarovom domu. Možda ste se pitali zašto ga je Bog pustio da dođe u taj dom. Tu vidimo da je u Potifarovome domu Josip primio veliku obuku jer je ondje upravljao svime što je taj čovjek posjedovao. Sada će upravljati svime što se nalazi u Egiptu. To je u Josipovom životu bio veliki prijelaz. Iz tamnice je došao do toga da je postavljen za drugog čovjeka u Egiptu, odmah iza faraona.


Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. (Postanak 41,42)


Moram usput napomenuti kako je prsten na sebi nosio pečat u obliku znaka. Kad ga se pritisnulo na vosak, bio je ravan faraonovu potpisu.


Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. Još faraon reče Josipu: "Premda sam ja faraon, neće nitko dići svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. (Postanak 41,43-45)


Više mi se dopada ime Joža, nego Safenat Paneah, međutim, to je bilo ime koje mu je faraon dao. Radi se o koptskome imenu i ono znači: "otkrivatelj tajni."


Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. (Postanak 41,46)


Rečeno nam je koliko je Josip imao godina i vidimo da je u Egiptu već trinaest godina. Znamo da je dvije godine proveo u zatvoru nakon epizode sa pekarom i peharnikom. Vjerojatno je bio prije toga u zatvoru i godinu ili više. Dakle, zaključujemo da je u Potifarovom domu proveo desetak godina. Na taj način zaključujemo kako mu je život bio podijeljen u razna vremenska razdoblja dok je boravio u Egiptu.


Nakon trinaest godina u Egiptu, Josip se našao na položaju koji bi odgovarao položaju današnjih predsjednika vlade. U cijelome Egiptu bio je drugi samo iza faraona. Jeste li se ikada pitao zašto je faraon bio tako voljan prihvatiti ga? Prvenstveni je odgovor, naravno, da je Bog bio s Josipom. Vidjeli smo to cijelim putem. Božja ruka vodila je tog čovjeka svojim promišljajem. Josip je sam rekao da su njegova braća željela zlo, međutim, Bog je to okrenuo na dobro. Divno je to znati.


Možda postoji i drugi, vrlo praktični razlog zbog kojeg je faraon tako spremno prihvatio Josipa. Mnogi naučenjaci drže kako je faraon koji je vladao u to vrijeme bio jedan od Hiksos kraljeva. Hiksosi nisu bili domoroci u Egiptu, već su bili beduini iz Arapske pustinje. Bili su nomadska skupina i na neko su razdoblje došli u Egipat i preuzeli tamošnje prijestolje. Ako je to istina, a mislim da je, faraon je po nacionalnosti bio bliži Josipu nego Egipćanima, pa je na taj način bio spreman povjerovati Josipu.-U stvari, Hiksos kraljevima bilo je teško pronaći nekoga u Egiptu tko bi im bio odan i predan. Jedna od jačih Josipovih karakteristika bila je vjernost. Njegovo uvjerenje da Bog djeluje u njegovom životu proizvela je vjernost prema osobi s kojom je bio povezan. Bio je vjeran svome zadatku jer je znao da je Bog bio u njemu. Rasna povezanost s faraonom možda je bila jedan od razloga zbog kojeg je Josip naišao na spremno prihvaćanje, a svakako se pokazao vjernim svome kralju, kao što ćemo vidjeti i kasnije.


Moram usput napomenuti kako su Hiksos kraljevi kasnije bili protjerani iz Egipta, a vjerujem da je to jedan od razloga zbog kojih u Izlasku 1,8 čitamo; "U to u Egiptu zavlada novi kralj, koji nije poznavao Josipa." Faraon koji je bio tlačitelj nikako nije imao sklonosti prema Hebrejima.


Zapazite da je faraon slavio lanac Josipu oko vrata, čime mu je dao isti autoritet koji je imao i sam faraon. Također, faraon je Josipu za ženu dao kćer svećenika iz Ona. Zvala se Asenata, što znači "predana Nati" (egipatska Minerva). Po svemu sudeći, potjecala je iz neznaboštva.


Ovaj događaj u Josipovom životu da je nam još jednu paralelu sa životom Gospodina Isusa. Josip je imao ženu iz poganstva, a Gospodin Isus Krist poziva danas sebi zaručnicu iz poganstva, koju nazivamo crkvom.


U ovome istom stihu nalazimo još jednu paralelu. Josip je stajao pred faraonom dok mu je bilo trideset godina, a Gospodin Isus započeo je svoju službu dok je imao trideset godina. Dakle, s trideset godina Josip je započeo svoj posao u Egiptu. Tijekom sedam godina obilja sakupljat će u skladišta obilan urod zemlje.


Za sedam rodnih godina zemlja je rađala u obilju; 48 on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kȕpio od različite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajući u svakom gradu urod iz okolnih polja. (Postanak 41,47-48)


Zapazite da je "pohranjivao hranu u gradove." Planirao je unaprijed kako bi olakšao kasniju podjelu hrane. Sjećam se da su tijekom ekonomske depresije tridesetih godina u Americi, ljudi stajali pred ubožničkim kuhinjama u redovima koji su bili dugi po nekoliko stotina metara. Iako je u to vrijeme postojalo obilje hrane, postojali su problemi sa raspodjelom. Vidimo da je Josip postupio vrlo praktično. Hranu je raspodijelio po gradovima. Sakupljao je višak i spremao ga u gradove kako bi bio spreman za raspodjelu.


Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti, jer mu mjere ne bijaše. (Postanak 41,49)


Egipat je bio žitnica svijeta. Pod Josipovom upravom izgledao je poput dvije ili tri žitnice.


JOSlPOVA DVA SINA - MANAŠE I EFRAJIM


Sada se zaustavljamo kako bismo sakupili malo informacija o Josipovoj obitelji.


Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu. Prvorođencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reče, "dao te sam zaboravio svoje teškoće i svoj očinski dom."Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reče, "učinio rodnim u zemlji moje nevolje."


Ti su se Josipovi sinovi rodili prije nego što je nastupila:glad. Prvog sina nazvao je Manaše. Moram reći da bi dobro ime za njega bilo "Amnezija" jer je Bog učinio da Josip kroz njega zaboravi. Toliko je bio u poslu da je zaboravio na očev dom. U početku je bio dječak koji je čeznuo za domom, ali sada to nije bio.


U prvome dijelu ovog poglavlja vidjeli smo Josipa kad je bio oslobođen iz zatvora, obukao novo odijelo i obrijao se kako bi se pojavio pred faraonom. Možda vam se čini da brijanje nije bilo važno i da bi ta činjenica zanimala samo tvrtke koje se bave.proizvodnjom pribora za brijanje, međutim, za nas ta činjenica ima simbolično značenje. Hebreji su nosili brade, a kad se Josip obrijao i promijenio odjeću, meni to govori o uskrsnuću, jer je ostavio stari život i započeo novi. Otada se odijevao poput Egipćana, govorio poput Egipćana i živio kao što žive Egipćani. Rekao je: "Bog je dao da zaboravim." Zato je sinu dao ime Manaše, a vi ga možete zvati "Amnezija" ako vam je tako draže.


Sljedećeg sina nazvao je Efrajim jer to znači "plodan." Sljedećeg sina možete zvati Ambroz, ako vam je tako draže. Možda će netko prigovoriti kako se radi o slobodnom prevođenju. Možda i jest, ali ako prevedete imena tih dječaka na naš jezik, upravo dobivate ta dva imena - Amnezija i Ambrozija. Josip im je nadjenuo ta imena jer je Bog dao da zaboravi očev dom i učinio ga je plodnim u egipatskoj zemlji.


Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska dođe kraju, (Postanak 41,53)


Sedam godina obilne žetve sada je prošlo i nastupit će glad. U tom trenutku Josip je imao trideset i sedam godina. Imajte to na umu kako biste lakše pratili naredno poglavlje.


a primače se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!" (Postanak 41,54-55)


Moram vam skrenuti pozornost na činjenicu kako je Josip bio onaj koji je imao kruh. U tome nalazimo još jednu paralelu. Isus Krist rekao je: "Ja sam kruh života."


Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipćane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu. (Postanak 41,56-57)


Zapazite da je glad nastupila u cijelome svijetu.