dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 43




TEMA: Jakov šalje sinove u Egipat; braća ugošćena u Josipovom domu


Zbog ozbiljnosti gladi, Jakovljevi sinovi prisiljeni su vratiti se u Egipat s Benjaminom gdje će ponovno biti primljeni kod Josipa, kojem će predstaviti i Benjamina. Ovaj put im se Josip još uvijek nije očitovao.


Ovo je bez sumnje najdramatičnije poglavlje u Knjizi Postanka. Ne znam za dirljiviji događaj nego što je ovo pojavljivanje Benjamina pred Josipom. Ono što Josipovu braću dovodi natrag u Egipat je ozbiljnost gladi. Da je glad prestala, mislim da bi Šimun proveo ostatak života u egipatskome zatvoru, ili bi bio zatočen barem do onda dok ga Josip ne bi pustio.


JAKOV ŠALJE SINOVE U EGIPAT


Strašna glad pritisla zemlju. Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reče: "Idite opet i nabavite nam malo hrane." (Postanak 43,1-2)


Jakov je shvatio da bi cijela obitelj pomrla od gladi ako ponovno ne bi otišli u Egipat.


Nato će mu Juda: "Onaj nam je čovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.' Ako si dakle voljan s nama poslati našeg brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita. Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'" (Postanak 43,3-5)


"Onaj čovjek" je njihov brat Josip, međutim, oni to ne znaju. Iznio im je prijedlog kojeg nisu mogli odbiti, a bilo im je sasvim jasno da se ne šali. Juda je sasvim jasno rekao ocu: "Ako krenemo natrag onamo, Benjamin mora poći s nama. Prvi put ga nisi htio pustiti, međutim, ovaj put nema svrhe da krenemo ako on nije s nama, jer nas onaj čovjek u suprotnom neće ni primiti."


"Zašto ste mi - zapita Izrael - nanijeli jad rekavši onom čovjeku da imate još jednog brata?" Oni odgovore: "Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: 'Je li vam još živ otac? Imate li još kojeg brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će reći: 'Dovedite svoga brata!'" (Postanak 43,6-7)


Jadnije Jakov bio uistinu isfrustriran. Rekao im je: "Zašto ste uopće tome čovjeku i rekli da imate još jednoga brata?" On, naravno, nije shvaćao da je Josip to ionako znao. Međutim, Jakovu bi bilo draže da su mu sinovi šutjeli pred "tim čovjekom."


Potom Juda reče svome ocu Izraelu: "Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. Ja za nj jamčim, i mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka. (Postanak 43,8-9)


Braća su bila potpuno razumna u svom odgovaranju ocu. Rekli su mu da nisu imali namjeru "tome čovjeku" reći sve, međutim, on ih je stalno zapitkivao. Htio je dobiti informacije i nije se zaustavljao dok ih nije dobio - to znamo. Juda je zatim istupio kao neka vrsta jamca za Benjamina pred ocem.


Dragi moji prijatelji, vi i ja danas imamo Jamca, a On dolazi iz Judina plemena. Gospodin Isus stao je na to mjesto kako bi postao mojim Pastirem, kako bi uzeo moje mjesto i primio moju kaznu. Ja nisam bio kadar udovoljiti Njegovim standardima. Nisam bio sposoban dospjeti na Njegov nivo. Međutim, tada je uskočio Gospodin Isus, postao moj Jamac i položio svoj život za mene. Kakvu samo sliku nalazimo ovdje!


Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti." (Postanak 43,10)


Juda mu je rekao: "Da si pustio Benjamina, već bismo otišli onamo i vratili se natrag."


Njihov otac Izrael reče im: "Kad je tako, neka bude, ali učinite mi ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. (Postanak 43,11)


Zapazit ćete kako im je nedostajalo žito. Nisu imali kruha, tvari koja donosi život. Očito je da su imali meda, mirodija, mirisne smole i lješnjaka. Zato je Jakov rekao neka odnesu tome čovjeku poklon. "Pokušajmo ga kupiti za sebe", je u stvari ono što je time želio reći.


Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom čovjeku. Neka Bog Svemogući, E1 Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugog brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." (Postanak 43,12-14)


Tako je stari Jakov pustio Benjamina da ode sa starijom braćom.


Sada smo došli do dramatičnog trenutka kad su braća ponovno stala pred Josipa.


Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom novaca dvostruko, povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred Josipa. (Postanak 43,15)


Možete si samo zamisliti koliko je bilo Josipovo uzbuđenje kad mu je oko ugledalo brata Benjamina!


BRAĆA UGOŠĆENA U JOSIPOVOM DOMU


Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: "Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.(Postanak 43,16-17)


Razlog zbog kojeg ih je Josip pozvao svojoj kući je sasvim očit. Želio je s njima razgovarati u intimi svoga doma.


Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove." (Postanak 43,18)


Ovi su ljudi sada uistinu počeli paničariti. Nisu mogli pronaći niti jedan dobar razlog zbog kojeg bi ih ovaj visoki faraonov dužnosnik pozivao svojoj kući na ručak. Ranije je bio tako grub prema njima, a sada ih najednom poziva k sebi na ručak!


Osim toga, to je bio događaj kojim bi se u uobičajenim okolnostima mogli hvaliti pred drugim ljudima. Biste li se pohvalili pred ljudima da vas predsjednik Sjedinjenih Američkih Država pozove u Plavu sobu, ili još bolje k sebi na večeru? Svakako biste držali da se radi o izuzetnoj časti i povlastici. Pa opet, ovim ljudima takva povlastica ne donosi nimalo radosti. Vidite, bili su opterećeni osjećajem krivnje. Osjećali su krivnju zbog svega što se dogodilo jer su oni bili ti koji su prodali svoga brata. Krivnja okreće radost u jad. U svome strahovanju, počeli su si postavljati pitanja i počeli su špekulirati. Možda ovaj čovjek planira zadržati ih kao robove zbog novca koji su pronašli u vrećama? Onako po istini, oni nisu oklijevali niti sekunde od Josipa učiniti roba kad su ga prodali Jišmaelcima, koji su ga odveli u Egipat.


Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu: "Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; i kad smo stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. A ponijeli smo i drugog novca, da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće." (Postanak 43,19-22)


Počeli su se ispričavati, objašnjavati i moljakati. Čak su se obratili i tome čovjeku koji ih je vodio do Josipovog doma - koji je po svemu sudeći bio njegov službenik.


"Budite mirni - reče im on. - Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna. (Postanak 43,23)


Izgleda da je ovaj čovjek, kroz Josipovo svjedočanstvo, upoznao živog i istinitog Boga. Mislim da mu je Josip barem djelomično objasnio ono što se tu događalo i o čemu se trenutno radi. Kad je rekao: "Vaš je novac k meni stigao", mislim da su se braća još više preplašila.


Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci piće. (Postanak 43,24)


Tu ponovno vidimo tadašnji običaj pranja nogu. Vidjeli smo to kod Abrahama, kao i kasnije u Sodomi. Bio je to običaj onog vremena.


Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će ondje ručati. Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli, i do zemlje mu se poklone. (Postanak 43,25-26)


Sjetimo se da je stari Jakov rekao svojim sinovima da odnesu "tome čovjeku" poklone. Zapazimo da su se oni "do zemlje poklonili." Tu ponovno vidimo doslovno ispunjenje Josipovih snova iz djetinjstva.


Upita ih on za zdravlje, te će dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?" (Postanak 43,27)


Ovo je dramatičan trenutak! Josip je vjerojatno sjedio, možda ne na prijestolju, ali svakako na povišenom položaju koji je isticao njegovu važnost, a braća su se naklonila pred njim. Kad su ustali, Josip ih je pogledao u oči, a oni su pogledali njega. Josip ih je pitao: "Je li vam dobro otac, starac o kojem ste mi pričali?" Vidite, Josip je bio krajnje zainteresiran jer je on također bio i njegov otac.


"Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje. (Postanak 43,28)


Ponovno su pali ničice pred njim. Volio bih da mogu imati sliku tog događaja, a vi? Benjamin je bio s njima i on pada ničice pred Josipom.


Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" (Postanak 43,29)


Josip je ugledao Benjamina, "sina svoje majke." Ostali su bili njegova polubraća, međutim, ovaj je dječak bio njegov pravi brat, sin njegove majke. Pitao je: "Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?" Pretpostavljam da su braća potvrdila klimanjem glave. Josip je rekao Benjaminu: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" Kakav dramatičan trenutak! Josip više nije mogao zadržavati svoje osjećaje:


Josip poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka. (Postanak 43,30)


"Srce mu se uzbudilo zbog brata" - drugim riječima, bio je duboko taknut, i srce mu više nije moglo suzdržavati osjećaje. Pretpostavljam da je rekao braći: "Ispričajte me na trenutak - netko me zove na telefon", pa je istrčao iz prostorije što je brže mogao. Otišao je u svoje odaje i ondje se isplakao. Nakon svih tih godina vidio je svog pravog brata Benjamina. Prošlo je oko dvadeset i dvije godine. Josip je tada imao četrdeset godina, a Benjamin je još uvijek bio mladić.


Onda opere lice, ponovo se javi, i svladavajući se, naredi: "Poslužite ručak!" (Postanak 43,31)


Ovo je lijepa i predivna slika onoga što se tek ima ispuniti. Nadam se da ćete to i sami uvidjeti. Prorok Zaharija govori nam kako će se Isus Krist jednog dana objaviti svojoj braći. Pitat će ga zašto mu je proboden bok i zašto ima otiske od čavala na rukama. U onaj dan reći će im: "Dobio sam ih u kući svojih prijatelja." Tada će ga prepoznati, i plakat će. On je Onaj koji je za njih osigurao spasenje. On je Onaj koji je dao svoj život za njihovo otkupljenje. To će se dogoditi kad se Gospodin Isus vrati na zemlju. Otkrit će se svojoj braći, Izraelskome narodu. U to će vrijeme postojati ostatak koji će ga poznavati. Mnogi od Njegove braće nisu vjerovali u Njega kad je došao po prvi put, međutim, kada dođe po drugi puta, tada će ga prepoznati.


Jednako tako, Josipa su u ropstvo prodala njegova vlastita braća. Prodali su ga, riješili ga se. Međutim, sada će se on objaviti svojoj braći. Jednoga će dana i naš Gospodin Isus Krist učiniti upravo to.


Dragi moji prijatelji, budite na oprezu da ne zapadnete u antisemitizam. Bez obzira koliko je danas možda izraelski narod slijep i bez obzira ako među njima ima pojedinaca koji nisu baš pretjerano ljupki, još uvijek stoji istina da su oni braća našeg Gospodina. Dolazi dan u koji će im se On objaviti. Radi se o obiteljskoj stvari. Bilo bi nam bolje da Njegovu obitelj ostavimo na miru. Niti jedan pravi kršćanin ne može biti uključen u nikakav oblik antisemitizma.


Nakon što je Josip otišao u svoje odaje kako bi se isplakao, uspio je obuzdati svoje osjećaje, oprao je lice i vratio se braći. Rekao im je: "Hajdemo jesti."


Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. (Postanak 43,32)


U svezi s ovim objedom povezano je nekoliko stvari koje bi braća svakako mogla zapaziti da nisu bili toliko preplašeni. Prva je stvar bila ta da Josip nije jeo s Egipćanima. Egipćani su jeli sami. Josip je bio odvojen od njih. Braća su možda pomislili da je to zbog toga što je on glavni na tome mjestu.


Postoji još jedna stvar:


I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. (Postanak 43,33)


Josip je organizirao tko će gdje sjediti, pa je tako Rubena stavio na njegovo mjesto, a Benjamina na njegovo, a također i svu ostalu braću onamo gdje su prema starosti pripadali. Oni su samo gledali u čudu i pitali se kako on zna toliko o njima.


I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim. (Postanak 43,34)


Zapazite također da je određivao što će tko jesti. Čak niti u tome nije mogao zadržati za sebe svoje osjećaje prema Benjaminu, jer je njegov tanjur bio pet puta puniji od tanjura ostale braće. Nakon što je mladac proživio godine gladi, bilo je to njegovo prvo pravo jelo nakon dugog vremena.


"I pili su i gostili se s njim." Bilo je to veličanstveno. I kako će to biti slavan dan kad se Josip konačno objavi svojoj braći.