dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 44



TEMA: Josip šalje braću kući; Juda se dragovoljno javlja da ostane umjesto Benjamina


Pred nama je još jedno prelijepo i dramatično poglavlje. Josip u rukavu ima još jedan adut nakon što je braću poslao kući davši im žito. Ispitao je odnos braće prema Benjaminu i njihovome ocu. Sjetimo se da su njega prodali u ropstvo. Jesu li se promijenili? Hoće li biti voljni pustiti Benjamina da postane rob kako bi oni mogli biti slobodni. Morao je zadovoljiti svoju znatiželju u tome prije nego što je bio spreman objaviti im se. Ovaj ispit pružit će mu potpuni dokaz da braća nisu spremna ponoviti epizodu koju je on bio prisiljen iskusiti iz njihovih ruku.


Juda se ponaša kao glasnogovornik cijele skupine i tu ga vidimo gdje oslikava uistinu predivnu sliku. Bio je voljan uzeti Benjaminovo mjesto i način na koji je rječito branio Benjamina pred Josipom jedan je od najdirljivijih odjeljaka u Bibliji.


JOSIP ŠALJE BRAĆU KUĆI


Onda Josip naredi upravitelju svoga kućanstva: "Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreće. A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreće najmlađega, zajedno s njegovim novcem za žito." On učini kako mu je Josip naredio. Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reče upravitelju svoga kućanstva: "Na noge! Pođi za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraćate zlo za dobro? Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne čita iz njega proricanje? Zlo ste učinili!'" (Postanak 44,1-5)


Josip ih šalje kući i braća kreću na put držeći kako je sve u redu. Nisu imali pojma da se u Benjaminovoj vreći nalazi pehar. Međutim, nadglednik Josipova doma dolazi za njima sa sasvim određenim uputama. Nakon što su braća prešla komad puta, dostigla ih je pratnja. Za njima dolazi cijela četa ljudi i optužuju ih da su ponijeli i pehar koji pripada Josipu.


Stigavši ih, ponovi im te riječi. Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da učine takvo što! (Postanak 44,6-7)


Zapazite da je nadglednik rekao kako Josip upotrebljava pehar za "proricanje." Imajmo na umu da je Josip bio prorok i imao je sposobnost predviđanja budućnosti. Znamo da je tako jer je protumačio pekarov, peharnikov i faraonov san. Možda je koristio ovaj pehar ili je on bio samo dio varke (lukavštine). Moramo razumjeti da je Josipov dar proricanja bio dar koji mu je Bog dao, i taj je dar imao prije nego što je postojala zapisana ikakva objava od Boga. Mi danas ne moramo uzimati nikakve pehare ili šalice i čitati iz lišća čaja ili taloga kave, ili pak čitati horoskope. To je potpuna glupost. Kad se ljudi današnjice okreću takvim stvarima, to nam otkriva u kakvom se žalosnom duhovnom stanju u stvari nalaze. Josip je imao dar. Dar nije bio sadržan u peharu. Njegov je dar bio od Boga.


Čak i novac koji smo našli u svojini vrećama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće tvoga gospodara! Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru." (Postanak 44,8-9)


Bili su posve sigurni da nitko od njih nema pehar.


"Premda je ono što predlažeš pravo - preuzme on - ipak će samo onaj u koga se ukradeno pronađe biti moj rob, a ostali bit ćete slobodni." Brže spustiše vreće na zemlju i svaki svoju otvori. On je pretraživao, počevši s najstarijim i završivši s najmlađim. Pehar se nađe u Benjaminovoj vreći. (Postanak 44,10-12)


Naravno, Josip je uputio svoga nadglednika da pehar stavi upravo u Benjaminovu vreću.


Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. (Postanak 44,13)


Razderali su svoju odjeću u znak krajnje potresenosti. Okrenuli su se i vratili natrag. Možete biti sigurni da se neće vraćati bez Benjamina. Tako ih ponovno vidimo gdje padaju ničice pred Josipom. Ovaj puta klanjaju mu se u krajnjem očaju i agoniji:


Kad su Juda i njegova braća ponovo stupili u Josipov dom, još je on ondje bio. Bace se preda nj na zemlju. Onda im Josip reče: "Kakvo je to djelo što ste ga učinili? Zar ne znate da se čovjek kao što sam ja bavi proricanjem?" (Postanak 44,14-15)


JUDA SE DRAGOVOLJNO JAVLJA DA OSTANE UMJESTO BENJAMINA


Juda istupa ispred ostale braće, i tu uistinu možemo vidjeti plemenitost koja sada dolazi do izražaja. Imajmo na umu da će iz Judinog plemena izići Spasitelj. Ovaj čovjek iznosi riječi koje tvore jedan od najljepših govora ikada zapisanih. Priznaje otvoreno kako je zbog njihovog grijeha sve ovo zlo došlo na njih.


Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reći svome gospodaru? Što ćemo kazati, čime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar. Daleko od mene da učinim tako! - odgovori. - Nego, onaj u koga se našao pehar bit će moj rob, a vi drugi pođite mirno k svome ocu!" (Postanak 44,16-17)


Josip ih je sada želio iskušati u svezi s ljubavi koju imaju prema bratu. Rekao im je da je Benjamin bio krivac; Benjamin je, dakle, onaj koji mora ostati kao rob. Oni su prodali njega u ropstvo; sada im je rekao: "Ostavite Benjamina ovdje, pa će mi biti rob. On je krivac. Vi ostali možete se vratiti kući." Poslušajte sada Judine riječi:


Onda mu se Juda primače i reče: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne riječ ušima gospodara svojega, i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu. (Postanak 44,18)


Vidimo na kojem je položaju Josip bio u Egiptu.


Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojeg brata?' Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, rođena u njegovoj staračkoj dobi. Taj je najmlađi. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oči?' A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Dječak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlađi brat s vama ne dođe ovamo, više ne smijete preda me.' Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu riječi moga gospodara.  Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane! Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama pođe naš najmlađi brat, sići ćemo, jer ne smijemo pred onoga čovjeka ako ne bude s nama naš najmlađi brat.' Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina. Jedan je nestao, te sam zaključio: sigurno je rastrgan! Od onda ga više nisam vidio. Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreća snađe, moju čete sijedu glavu s tugom strovaliti dole u Šeol.' (Postanak 44,19-29)


Juda u ovoj izjavi ponavlja ono što se dogodilo s osjećajima njihova oca. U stvari, otac je bio prevaren, i Josip to sada vidi. Sada točno zna što su braća rekla ocu da se dogodilo njemu prije toliko godina. Vjerujem da je to bilo prvi put da je netko od njih rekao tako mnogo. Ranije su govorili da jednog brata "više nema", to jest, mislili su da je Josip umro.


Vidimo i nešto drugo. Jakov je rastao u milosti, ali još nije stigao. Umjesto da se pouzdaje u Gospodina, oslanjao se na svog sina Benjamina. Da se nešto dogodilo Benjaminu, to bi ubilo Jakova - od tuge bi otišao u grob.


Danas postoje kršćani koji očituju veliku vjeru u Boga kad ih zadesi smrt voljene osobe. Drugi ljudi bivaju skršeni kad im se dogodi nešto takvo. Mene uopće ne zanima koliko ljubite članove svoje obitelji, dragi moji prijatelji. Ako ste oboje Božja djeca, tada znate da ćete se jednog dana ponovno vidjeti. Čovjek koji živi po vjeri u takvim trenucima neće doživjeti potpuni slom. Prema tome, zaključujemo da Jakov još uvijek nije stigao do te točke. Iako je rastao u vjeri, još uvijek se nije u potpunosti pouzdavao u Boga.


Ako sad dođem k tvome sluzi, ocu svome, a mladić - čiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, on će svisnuti kad vidi da dječaka nema s nama; tako će tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. (Postanak 44,30-31)


Zapažamo koliko je Juda brinuo o svome starom ocu Jakovu. Juda je bio glasnogovornik za cijelu skupinu. Mislim da bi i bilo koji drugi brat izrekao te iste riječi.


Jer tvoj je sluga zajamčio ocu svome za dječaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit ću kriv svome ocu svega vijeka.' Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a dječak neka ide natrag s braćom. Jer, kako mogu k svome ocu ako dječaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca." (Postanak 44,32-34)


Još jednom, Juda je bio glasnogovornik, a mislim da bi se i bilo koji drugi brat bio ponudio ostati umjesto Benjamina. Josip je iskušao svoju braću i sva su položila ispit. Da ne bi gledali kako Benjamin odlazi u ropstvo, radije su bili voljni stati na njegovo mjesto.


Dragi moji prijatelji, kasnije u povijesti je iz Judine loze došao Jedan, Lav iz plemena Judina, koji je na sebi ponio kaznu za grijehe. "A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije" (Rimljanima 5,8). Krist je na križu zamijenio sve grešnike i one na kojima je bila krivica.



POGLAVLJE 45



TEMA: Josip otkriva svoj identitet; Josip poziva svoju obitelj u Egipat


Izvješće se iz prethodnog poglavlja izravno nastavlja u ovome poglavlju koje je pred nama. Josip se otkriva svojoj braći i poistovjećuje se s njima.


JOSIP OTKRIVA SVOJ IDENTITET


Josip se više nije mogao svladavati pred onima koji su ga okruživali, pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se očitovao svojoj braći. (Postanak 45,1)


Josip je ispraznio prostoriju.


Briznuo je u glasan plač, da su ga i Egipćani mogli čuti. Doznalo se za to i na faraonovom dvoru. (Postanak 45,2)


Ovaj puta Josip nije mogao izići iz prostorije. Jednostavno se slomio i počeo je plakati. Nitko osim Josipa nije znao zašto plače. U tom trenutku niti njegova braća nisu znala zašto plače, jednako kao niti sluge koje su bile uz njega. Sada više nije postojao nikakav razlog zbog kojeg bi Josip sakrivao svoj identitet pred njima - svoju je braću temeljito prokušao.


Dopustite mi ponoviti kako dolazi dan u koji će se naš Gospodin Isus otkriti svojoj braći, Židovima. Kad je došao prvi puta: "svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Ivan 1,11). U stvari, predali su ga da se razapne. Međutim, kad bude došao po drugi puta. objavit će se svojoj braći i svome narodu. "Jedan će ga upitati: 'Kakve su ti to rane po rukama?', a on će odgovoriti: 'Bio sam izranjen u kući prijatelja'" (Zaharija 13,6). Krist će se objaviti svojoj braći. I "u onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće" (Zaharija 13,1). Bit će to obiteljska stvar između Gospodina Isusa i Njegove braće. Ova epizoda sa Josipom koji se objavio svojoj braći, daje nam mali predokus onog dana u koji će se Krist očitovati svijetu i Židovima.


Josip je do te mjere bio nabijen osjećajima da se više nije mogao suzdržavati. U faraonovom domu mogli su čuti njegov plač. Nisu razumjeli što se to događa u Josipovom domu.


"Ja sam Josip - reče Josip svojoj braći. - Otac mi je dakle još na životu!" Ali mu braća nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. (Postanak 45,3)


Riječ "zapanjiše" u našem prijevodu u stvari nije dovoljno snažna, već su braća bila "prestravljena" njegovom nazočnošću. Ako su ranije bili u nekakvome strahu, sada su bili uistinu preplašeni. Prošlo je gotovo dvadeset i pet godina od dana kad su ga zadnji put vidjeli - kad su ga prodali Jišmaelcima. Bili su sigurni da će im se sada željeti osvetiti. Bili su previše zaprepašteni da bi mogli išta reći.


Onda će opet Josip svojoj braći: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. (Postanak 45,4)


"Ja sam Josip, vaš brat." Došli smo do dramatičnog trenutka. Možete li zamisliti kako su se osjećali. Zapazite kakva je ovdje bila Josipova reakcija. Nije bio ljut i ne traži osvetu, takva bi bila normalna ljudska reakcija. Zašto nije tražio osvetiti se braći?


Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu. (Postanak 45,5)


Vidite, ono što je Josip zapažao u svemu tome bila je činjenica da je Bog dopustio da mu se sve ovo dogodi sa odrednim planom i ciljem. Bog je djelovao u njegovome životu.


Dvije su već godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve u zemlji. Zato me Bog poslao pred vama da vam se sačuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem. Tako niste vi mene poslali ovamo, nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom. (Postanak 45,6-8)


Kad bismo vi i ja mogli vidjeti djelovanje Božje ruke u našim životima, bismo li postajali ljuti i tražili se osvetiti našim bližnjima? Mislim da ne bismo. Ponovno ističem kako ovaj čovjek traži kako će iskazati slavu Božjem imenu.


Josip je imao sedamnaest godina kad je bio doveden u Egipat. Imao je trideset godina kad je stao pred faraona. Nakon toga prošlo je sedam godina obilja, a sada su prošle dvije godine gladi. Dakle, Josip je imao tada trideset i devet godina i živio je u Egiptu već dvadeset i dvije godine. U svemu tome vidio je djelovanje Božje ruke.



JOSIP POZIVA SVOJU OBITELJ U EGIPAT


Žurite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poručuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siđi k meni bez oklijevanja. Nastanit ćeš se u kraju Gošenu. Tako ćeš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unučad, tvoje ovce i goveda i sve što je tvoje. Ondje ću se za te brinuti, jer će glad potrajati još pet godina. Tako nećeš oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.' (Postanak 45,9-11)


Jakov i njegova obitelj ne bi preživjeli da su u tome trenutku ostali u Palestini. Svi bi pomrli. Josip ih je želio prebaciti u gošenski kraj, a to je u stvari najbolji dio Egipta. U toj će zemlji, zaštićene od ostatka svijeta, Bog od njih načiniti narod. Životi braće otkrivali su da postoji velika potreba da se isele iz kanaanske zemlje.


Ta svojim očima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore. (Postanak 45,12)


Mislim da su stajali pred njim u posvemašnjoj zapanjenosti i pali su ničice pred njim, pa zatim ustali, i nisu imali apsolutno ništa za reći dok su slušali kako im Josip govori riječi koje su im se činile nevjerojatnima. Bile bi nevjerojatne, međutim, Josip je stajao pred njima.


Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!" Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu se oko vrata. (Postanak 45,13-14)


To je scena nabijena emocijama između dvojice punokrvne braće. I Josip i Benjamin bili su predivni ljudi.


Izljubi zatim svu svoju braću, u naručju im se rasplaka. Poslije toga njegova braća zađu s njim u razgovor. (Postanak 45,15)


Druga braća bili su zapanjeni, ali su se sada malo pribrali i imali su o čemu razgovarati.

Nakon toga, vijest se počela širiti.