dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

Glas se pročuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braća!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. (Postanak 45,16)


Iz Josipove kuće mogli su se čuti glasni zvukovi, pa je i faraon želio saznati o čemu se radi, pa pretpostavljam da je pitao nekog od slugu iz Josipove kuće što to sve znači. Sluga je vjerojatno rekao: "Pa, znaš onih jedanaest ljudi koji su došli iz Kanaana? To su Josipova braća." Faraonu je to bilo drago. Zašto mu je to bilo drago? Sjetimo se da je faraon vjerojatno bio hixoski kralj, te je bio rasno povezan s Josipom i njegovom obitelji. Nije se mogao previše pouzdavati u Egipćane, a bio je zadovoljan i Josipovom odanosti. Zato se radovao što je u zemlju došlo još nekoliko ljudi nalik njemu.


Onda faraon reče Josipu: "Kaži svojoj braći neka učine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni dođite! Ja ću vam dati najbolju zemlju u Egiptu, te ćete uživati od obilja ove zemlje.' A naredi i ovo: 'Ovako učinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i žene, uzmite oca i dođite. (Postanak 45,17-19)


Zapazite kako je faraon zapovjedio da se po Josipovu obitelj pošalju kola. Kotač je bio veliki izum, a ljudi u Kanaanu još uvijek nisu koristili kola, međutim, Egipćani su bili mnogo napredniji.


Neka vam se oči ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve što je u Egiptu najbolje, bit će vaše."' (Postanak 45,20)


"Nećete trebati donositi ništa od svojih stvari, već ćemo vam mi dati sve što vam je potrebno."


Sinovi Izraelovi tako učine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu. Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petere haljine. Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim, i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put. Isprativši svoju braću na put, reče im: "Nemojte se putem svađati!" I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. Kad mu rekoše: "Josip je živ i čak vlada nad svom zemljom egipatskom!" njegovo se srce skameni, jer im nije mogao vjerovati. (Postanak 45,21-26)


Jednostavno nije mogao povjerovati da je to istina.


Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao, i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. (Postanak 45,27)


Na koncu, stari se Jakov presvjedočio, pa je počeo iskazivati i malo entuzijazma.


"Dosta - reče Izrael - Sin moj Josip još je živ! Moram poći i vidjeti ga prije nego umrem." (Postanak 45,28)


Tu vidimo uistinu uzbudljiv rasplet događaja. Mogućnost da se sretne s Josipom svakako je utjecala na Jakova da krene u Egipat. Mislite li da je imao nakanu ostati u Egiptu? Mislim da nije. Mislim da je imao namjeru kratko posjetiti svoga sina, a zatim se vratiti kući čim glad prestane, međutim, nikada se više nije vratio u Kanaan, osim na vlastiti pogreb. Umro je u Egiptu. Iako je cijela njegova obitelj živjela ondje, bio je pokopan u Kanaanu.


POGLAVLJE 46



TEMA: Jakov i obitelj sele u Egipat; ponovni susret Jakova i Josipa


Jakov je vjerojatno mislio da ide u Egipat na nekoliko godina, a čak i u tom slučaju kretao je onamo sa stanovitim oklijevanjem i zadrškom. Bog je uputio Abrahama da ne ide u Egipat, a kad je otišao tamo, našao se u nevolji. Bog je istu stvar rekao i Izaku. Zato se sada nameće pitanje: treba li Jakov otići u Egipat? Treba mu malo više ohrabrenja od poziva njegovog sina Josipa ili poziva samog faraona. Bilo mu je potrebno zeleno svjetlo od Boga.


JAKOV I OBITELJ SELE U EGIPAT


Tako Izrael krene na put sa svim što bijaše njegovo i stigne u Beer Šebu te prinese žrtvu Bogu svoga oca Izaka. (Postanak 46,1)


Tu nalazimo zadivljujuću stvar. Prinio je žrtvu Boga svoga oca Izaka. Kad je prvi put napuštao zemlju odlazeći u Haran, stigao je u Betel. Je li ondje tražio Boga. Ne, mislio je da je pobjegao od Njega. Uopće nije tražio Božju volju, niti ga je zanimalo Njegovo vodstvo. Zapažamo veliku razliku između mladog Jakova i Abrahamova sluge. Abrahamov sluga nikada nije poduzimao niti jedan korak bez da bi pogledao što je Božja volja, a Jakov je mislio da mu Bog u životu uopće nije potreban. Trebalo mu je mnogo vremena dok ne nauči kako to nije ispravan način prolaženja kroz život.


Mnogi kršćani danas žive kroz tjedan u potpunosti izostavljajući Boga iz svog života i programa. Donose vlastite odluke i rade ono stoje njih volja. Zatim u nedjelju dolaze u crkvu i onda su vrlo pobožni i voljni činiti sve što je Božja volja - misle da je Božja volja za njih da samo odlaze u crkvu ili možda poučavaju školarce vjeronauku. Nakon svega toga, u nedjelju navečer, ti ljudi Bogu kažu doviđenja do sljedeće nedjelje. Ostatak tjedna Boga nema u njihovim pogledima na život.


Tako je i sa starim Jakovom koji veći dio svog života uopće nije tražio Boga, ali je sada, kad je došao u Beer Šebu, prinio žrtve Bogu svoga oca Izaka.


Bog će mu sada iskazati veliko milosrđe i ukazat će mu se:


U noćnom viđenju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori: "Evo me! Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se sići u Egipat, jer ću ondje od tebe proizvesti veliki narod". (Postanak 46,2-3)


Sada Bog obećava Jakovu da će od njega u Egiptu načiniti veliki narod. Možda se pitate je li Bog to i učinio. Odgovor na to pitanje nalazimo u sljedećoj knjizi Biblije: "Izraelci su bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju" (Izlazak 1,7).U Egiptu je došlo do prave populacijske eksplozije Izraelaca. Koje je objašnjenje te činjenice? Bog je ispunio svoje obećanje Jakovu. "Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se sići u Egipat, jer ću ondje od tebe proizvesti veliki narod." Bog je u potpunosti ispunio ono stoje ovdje obećao Jakovu.


Ja ću sići u Egipat s tobom i sam ću te vratiti ovamo; a Josip će ti svojom rukom oči zaklopiti." I Jakov krene iz Beer Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu. (Postanak 46,4-5)


Faraon je, sjećate se, poslao ova kola iz Egipta. Jakova su posjeli na jedna kola i krenuli su put Egipta.


Jakovljev život može se podijeliti na tri geografske lokacije: Haran, Kanaan i Egipat. To nisu samo tri geografske cjeline, već one opisuju i tri duhovna nivoa. Jakov je zemlju napustio noseći samo svoj štap. Kad je došao u Haran, bio je on Božji čovjek koji je živio po tijelu. Iz Harana je izišao bježeći. Bježao je pred svojim tastom, a također je bio u strahu od susreta sa svojim bratom Ezavom pred kojim je i pobjegao u Haran. Zatim je u Kanaanu Jakov održao svoju hrvačku utakmicu, međutim, bio je tada Božji čovjek koji se borio svojim vlastitim snagama. Sada odlazi u Egipat. Više ne hoda u svojoj snazi, i više ni pred kime ne bježi. Sada je počeo hodati u vjeri.


Iako je u ovome odjeljku Knjige Postanka istaknuta osoba upravo Josip, nemojte propustiti zapaziti dokaze postojanja duhovnog čovjeka u Jakovljevom životu. Jakov je postao vrsta čovjeka kakvu je Bog od njega i želio da postane, a samo je Bog Onaj koji može proizvesti takvu vrstu čovjeka.


Dopustite mi da ponovim. Jakovljev život u Haranu slika je Božjeg čovjeka koji živi prema poticajima svoga tijela. Jakovljev život u Kanaanu slika je Božjeg čovjeka koji se bori vlastitim snagama. Jakovljev život u Egiptu slika je Božjeg čovjeka koji hoda po vjeri.


Ovo, vjerujem, vrijedi i za mnoge od nas danas. Postojalo je određeno vrijeme u našim životima u koje smo došli u dodir s Evanđeljem, Božjom riječi, i tada smo se obratili Bogu. Nakon toga došlo je razdoblje borbi u kojem smo držali da svoje živote možemo živjeti vlastitim snagama. To je razdoblje trajalo možda i godinama. Nakon toga došlo je vrijeme kad smo porasli u milosti i spoznaji našeg Gospodina Isusa Krista i tada smo počeli živjeti po vjeri.


Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj, te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kćeri i kćeri svojih sinova, sve svoje potomstvo. (Postanak 46,6-7)


Jakov je zbog gladi trebao povesti cijelu obitelj - i djecu i unuke. S njima je također trebala biti potjerana i sva njihova stoka jer niti jedno grlo ne bi bilo preživjelo glad.


U narednim stihovima izneseno nam je Jakovljevo rodoslovno stablo. Ono je vrlo važno zbog činjenice što će nas ono dovesti na kraju do Gospodina Isusa Krista, a to je ujedno i loza koju Biblija prati u svome nastavku. Nakon popisa Jakovljevih potomaka, čitamo sljedeće:


Tako je sve Jakovljeve čeljadi što je od njega poteklo i u Egipat doselilo - ne uključujući žena Jakovljevih sinova - u svemu šezdeset i šest osoba. (Postanak 46,26)


Od Jakova je, vidimo, poteklo šezdeset i šest ljudi koji su s njim došli u Egipat iz Kanaana. Naravno, Josip i njegova obitelj već su bili u Egiptu:


I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve čeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša. (Postanak 46,27)


Time je Jakovljeva obitelj u svemu brojila sedamdeset ljudi.


Zapazite kako je svaki Jakovljev sin i njegovi potomci naveden u Bibliji imenom. Zašto nam je u Bibliji dan taj popis imena? Zar Bog nema zanimljivije informacije koje bi nam prenio? Dragi moji prijatelji, nema ničeg zanimljivijeg od našeg Gospodina Isusa Krista, a ovo je rodoslovlje koje vodi do Njega. Neka od ovih imena pronaći ćemo u rodoslovlju koje je zapisano u prvome poglavlju evanđelja po Mateju, na početku Novoga zavjeta. Osim toga, neka od ovdje navedenih imena navode se i u rodoslovlju Isusa Krista danom u evanđelju po Luki, u trećem poglavlju. Ta su imena važna upravo iz tog razloga.


Postoji još jedan razlog, ali je on vrlo osoban. Jeste li ikada čuli za Janjetovu knjigu života? Pitanje je sljedeće: Je li vaše ime zapisano ondje. Jednako kao što ste ušli u Adamovu lozu (a svi se mi nalazimo u toj lozi), tako dolazite i u Kristovu lozu - to jest, rođenjem. Međutim, u slučaju Janjetove knjige života, u nju ulazite samo novim rođenjem do kojeg dolazi primanjem Krista za svog osobnog Spasitelja. Tek kada to učinite, postajete Božje dijete.


Koliko je važan svaki od vas? Ja vas ne poznajem - vjerojatno nikada nisam niti čuo za vas - međutim, Bog poznaje upravo vas. U stvari, izbrojio je i svaku vlas koja je na vašoj glavi! On vas poznaje bolje nego što vas poznaje itko drugi. On vas poznaje i ljubi vas više nego što vas je ljubila i vaša majka - čisto sumnjam da vam je izbrojila sve vlasi na glavi! Bog je učinio čak i to. Bog vas poznaje osobno.


U Jakovljevom rodoslovlju nalaze se imena koja meni osobno znače jako malo. Gledajući nedavno vijesti na televiziji, vidio sam mnoštvo mladih ljudi na festivalu rock glazbe - nepregledno mnoštvo od oko dvije stotine tisuća prljavih ljudi. Možda im je bila potrebna kupka, ali je počela padati kiša i svi su bili prekriveni blatom. Dok sam ih tako promatrao, pomislio sam: Bog poznaje svakoga od njih i Bog ljubi svakoga. Oni uopće ne razmišljaju o Njemu, ali je svaki od njih dragocjen u Božjim očima, a Krist je umro za svakoga od njih. Dragi moji prijatelji, nalazite se u samome središtu velike populacijske eksplozije, među milijunima ljudi, ali ste za Boga pojedinac. Tako su i ljudi navedeni u Jakovljevom rodoslovlju ljudi koje ja ne poznajem. Ako ćemo iskreno, mene oni niti ne zanimaju. Međutim, zanimaju Boga. On je uživao zapisujući njihova imena u svoju knjigu jer su bili Njegovi. Zato vam još jednom želim postaviti pitanje: je li vaše ime zapisano u Janjetovoj knjizi života?


Tako je Jakov sa cijelom svojom obitelji stigao u Egipat:


Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Gošenu. Kad stignu u gošenski kraj, (Postanak 46,28)


PONOVNI SUSRET JAKOVA I JOSIPA


Kakvu sliku nalazimo ovdje:


Josip upregne svoja kola i zaputi se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata, i dugo je tako plakao. (Postanak 46,29)


Josip je pao ocu oko vrata, zagrlio ga i zaplakao. Božja riječ nam govori da je plakao dugo. Ja ne znam koliko dugo traje "dugo", međutim, svakako zaključujem da se nisu pozdravili površnim rukovanjem koje nema nikakvog značenja. Emocije je bilo teško sakriti i bile su iskrene i stvarne. Kako li je to bio predivan sastanak!


Onda Izrael reče Josipu: "Sada, pošto sam rođenim očima vidio da si još živ, mogu umrijeti." (Postanak 46,30)


Kako lije stari Jakov bio radostan! Ako ćemo iskreno, dragi moji prijatelji, mislim da je Jakov bio starac spreman za umiranje. Vjerujem da je jedva podnio putovanje, međutim, Bog ga je održao na životu. Vidjet ćemo malo kasnije da mu je bilo dopušteno još nekoliko godina proživjeti u Egiptu. Izraelu i Josipu ostalo je još tih nekoliko zajedničkih godina. Zapazite da je Jakov sada postao "Božje dijete koje živi po vjeri." Zato ga se i oslovljava po njegovome novom imenu, Izrael.


Zatim Josip reče svojoj braći i očevoj obitelji: "Otići ću i obavijestiti faraona; reći ću mu: 'Moja braća i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, došli su k meni. Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stočarstvom; dotjerali su sa sobom svoja stada i sve što im pripada.' Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'Čime se bavite?' odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od početka do sad bavimo stočarstvom; i mi i naši preci', tako da se možete naseliti u gošenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipćanima mrski." (Postanak 46,31-34)


U Egiptu su imali u ono vrijeme isti problem koji je postojao u novije vrijeme u Sjedinjenim Američkim Državama. Ako je netko u zapadnome Teksasu želio uzgajati ovce, našao se u grdnim problemima. Morao je ubrzo shvatiti da nema niti jednog prijatelja, i bio je u pravoj nevolji. Jednako tako, niti Egipćani nisu držali previše do pastira.


Zanimljivo je da Božja riječ ima toliko za reći o pastirima. Ti su ljudi bili pastiri koji su uzgajali vlastite ovce, a time se ljudi u Izraelu još uvijek bave. "Pastir" je slika kojom se u Bibliji opisuje Gospodina Isusa Krista. On je Pastir Dobri koji polaže svoj život za ovce. On je Veliki Pastir svojih ovaca koji danas bdije nad njima. On je Glavni Pastir koji tek ima doći. Samoga sebe naziva Pastirem.


Osim toga, dragi moji prijatelji, On je mrzak današnjemu svijetu. Danas ga se ne prima. Govorim o pravome Isusu Kristu. Liberalni teolozi stvorili su Isusa koji će biti prihvatljiv ovome svijetu. Stvorili su idola koji nije nimalo nalik Gospodinu Isusu iz Biblije. Onaj o kojem oni govore nije bio djevičanski rođen; nikada nije učinio niti jedno jedino čudo; nije umro za grijehe ovoga svijeta; također nije niti tjelesno uskrsnuo od mrtvih. Isus liberalnih teologa nikada nije niti živio. Ne postoje zapisi o tom njihovom Isusu. Jedini o kojem mi imamo zapise bio je djevičanski rođen, činio je čuda, umro je za grijehe svijeta i uskrsnuo je tjelesno iz groba. To je Pastir kojeg ovaj svijet ne voli. On je još uvijek mrzak današnjemu svijetu.


Pastiri su bili mrski Egipćanima. Josip je rekao svojoj braći da kažu faraonu da su pastiri da uzgajaju stoku. U stvari, uzgajali su i stoku i ovce. Kasnije ćemo vidjeti da im je faraon dao gošenski kraj i zatražio od njih da vode brigu i o njegovim ovcama, tako da su Izraelovi sinovi postali pastiri u Egiptu.


Uistinu je predivno vidjeti da Jakovljeva obitelj sada živi u Gošenu. Biti će to njihov dom za jako dugo vrijeme. Nakon Josipove smrti postat će robovi u Egiptu, međutim, Bog će biti s njima svo to vrijeme. Ondje će od njih nastati veliki narod, a tada će ih Bog izvesti iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom.


Ne postoji zapis da se Bog ikada ukazao Josipu, pa opet, vidimo Božji promišljaj u Josipovom životu. Nama je danas očito da je on trebao doći ispred vremena kako bi pripremio put da bi cijela Jakovljeva obitelj preživjela u Egiptu.