dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 49


TEMA: Jakov na samrtnoj postelji blagoslivlja i proriče; Jakovljeve konačne riječi i smrt


Ovo je još jedno izuzetno poglavlje jer je u njemu opisana scena sa samrtne postelje starog Jakova. U stvari, u prethodnome poglavlju vidjeli smo ga kako se osnažio na svojoj samrtnoj postelji, sjeo na krevet i blagoslovio Josipove sinove.


Nakon tog razgovora dolaze i ostali Jakovljevi sinovi, tako da su oko njega sada svih dvanaest njegovih sinova. Za svakoga od njih imao pozdravnu poruku. Počeo je s najstarijim i krenuo prema najmlađem. Sve što čovjek kaže na svojoj samrtnoj postelji je vrlo važno jer, uopćeno gledano, ako čovjek ikada govori istinu, onda je to na samrtnoj postelji. Ova poruka sa samrtne postelje je dramatična jer se radi o proročkome govoru. U njoj saznajemo što će se dogoditi sa dvanaest Jakovljevih sinova kad od njih nastanu plemena. Ono što je tada bio proročki govor, danas je u većoj mjeri postalo stvar povijesnih činjenica.


Ovo je naša posljednja prilika da vidimo još jedan dokaz Jakovljeve vjere. Govorio je svojim sinovima koji su trebali izrasti u dvanaest Izraelovih plemena i prebivati u Kanaanu. Kakva vjera! Imajmo na umu da su u ono vrijeme u toj zemlji živjeli Kanaanci, a Jakovljeva obitelj nalazila se na uzvišenom položaju u Egiptu.


JAKOV NA SAMRTNOJ POSTELJI BLAGOSLIVLJA I PRORIČE


Jakov zatim sazva svoje sinove te reče: "Skupite se, da vam kažem što će vas snaći u kasnije vrijeme: (Postanak 49,1)


Sada smo došli do vrlo važnog izraza. Vidjet ćemo kasnije kako se u Bibliji nalaze brojni izrazi koji se koriste uvijek iznova. Jedan od tih izraza je upravo ovdje: "U posljednje vrijeme." Posljednji dani izraelskoga naroda bit će drugačiji od posljednjih dana crkve. Moramo ovdje povući vrlo jasnu crtu. Ovdje Jakov govori o posljednjim danima izraelskoga naroda i o onome što će se dogoditi dvanaesterim plemenima koja će se razviti od njegovih sinova, a koja će tvoriti narod.


Jedan moj prijatelj s fakulteta (vrlo inteligentan mladić koji je mnogo proučavao) napisao je radnju o proročanstvima koja se tiču dvanaest Jakovljevih sinova i plemena koja su od njih nastala. Uživao sam u razgovorima s njim jer mi je uvijek imao za ponuditi nešto novo. U to sam vrijeme bio oduševljen predivnim ispunjenjem ovih proročanstava o plemenima, poglavito onih koja je izrekao Mojsije u Ponovljenom Zakonu 33.


Mnogi ljudi govore o činjenici kako su se određena proročanstva o izraelskome narodu ispunila, i to je istina. Međutim, sve to možemo još više suziti dijeleći Izrael u dvanaest dijelova i prepoznajući da je Bog imao nešto za reći o svakome od ovih dvanaest. Ne samo da su se ispunila proročanstva povezana s narodom, već su se ispunila i proročanstva povezana sa svakim plemenom. Dragi moji prijatelji, time stvar postaje uistinu izuzetna. U poglavlju koje je pred nama vidjet ćemo što će zadesiti svako od plemena u "posljednjim danima." Dok su se neka od proročanstava već ispunila, većina njih tek čeka svoje konačno ispunjenje. Govorit ću samo o najhitnijim dijelovima proročanstava, ali ako želite proučavati ovu temu detaljnije, na tržištu postoji mnoštvo kvalitetnih knjiga koje se bave ovom tematikom.


Okupite se, čujte, sinovi Jakovljevi, čujte oca svoga Izraela! (Postanak 49,2)


Tu vidimo starca kako sjedi na krevetu. Vidio sam već slike Jakova kako leži na krevetu u tako jadnom stanju da ne može niti podići glavu. Međutim, nije bilo tako! Kao što učimo iz poslanice Hebrejima 11,21 Jakov se oslanjao na svoj štap. Ako ćemo iskreno, Jakov je bio u pokretu cijeli svoj život i želio je nastaviti tako. Smrt je u stvari samo jedna neugodnost. Dolazi u najnezgodnije vrijeme, u vrijeme kad bismo ovdje dolje još uvijek željeli ostati u pokretu. (Ja sam zakazao sastanke za dvije godine unaprijed, i ne znam hoću li moći održati sva obećanja. Ponude prihvaćam samo s jednom ogradom: "Ako još budem živ.") Jakov je shvatio da dalje više ne može. Oslonio se na štap. Želio je ići i dalje, ali nije mogao. Bio je izuzetan čovjek u mnogočemu.


Ti Rubene, moj prvorođenče, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Ističeš, se ponosom, snagom se ističeš, no, poput vode nabujao, nećeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj se tad oskvrnu krevet. (Postanak 49,3-4)


Patrijarsi su prepoznavali veliko pitanje nasljedstva kojim se ljudi toliko bave danas. Kakav otac, takav sin. Jakov je prepoznavao tu činjenicu i vidio je da je Ruben u mnogočemu nalik njemu samome. "Poput vode nabujao" (nestabilan poput vode) su riječi kojima se može opisati i Jakova u njegovoj mladosti. Taj je opis vrijedio i za Jakovljevog najstarijeg sina. "Nećeš više imati prvenstva." Ruben ga nikada niti nije imao. Nikada nije zaradio pohvalnicu za primjerno vladanje. Ponekad se u nečemu istakao, međutim, nikada nije bio na prvome mjestu.


Danas postoji mnogo takvih ljudi. Jednostavno su zadovoljni i ne žele se isticati. Imam jednog prijatelja propovjednika koji je uistinu predivan čovjek. Mogao je postati izuzetan pisac, ali to nije želio. Mislim da je napisao dva kratka traktata. Mogao je postati izuzetan biblijski učitelj, ali to nije želio. Činio je samo ono što je želio. Zadovoljio se drugim mjestom i nikada nije težio da bude prvi.


Priča o Rubenu koju Jakov ovdje spominje uistinu ostavlja gorak okus u ustima. Nisam se zadržavao na njoj kad smo prolazili kroz Knjigu Postanka jer nisam vidio razloga zašto bismo se zadržavali na njoj. Suvremena literatura, predstave, filmovi i televizija daju nam dovoljno takvih materijala, čak do mjere da nam je zlo od njih. Bog nema namjeru da se mi bavimo čovjekovim grijehom. U stvari, daje nam sljedeću uputu: "Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu!" (Filipljanima 4,8). Međutim, Bog bilježi čovjekove grijehe kako bismo mi mogli imati točnu sliku o ljudskoj obitelji.


Sljedeća dva sina navedena su zajedno. Bili su prava braća, Leini sinovi.


Šimun i Levi braća su prava! Mačevi im oruđe nasilja. (Postanak 49,5)


Sjećate se kako su otišli u Šekem i pobili sve stanovnike toga grada zbog toga što je jedan bio kriv za silovanje njihove sestre. Osvetili su se na cijelome gradu! To, naravno, nisu smjeli učiniti, pa ih Jakov ovdje podsjeća na to.


Na njihova vijećanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit ću ih po Jakovu, Izraelom raspršiti. (Postanak 49,6-7)


U Leviju vidimo sliku predivne Božje milosti. Istina je da su bili raspršeni po Izraelu, ali je to zbog toga što su bili pleme svećenika. Samo je Božja milost mogla uzeti okrutnog čovjeka kakav je bio Levi i od njega načiniti svećeničko pleme.


Božja je milost ta koja je nas grešnike preobrazila u kraljevstvo svećenika, dragi moji prijatelji. Svi vjernici danas su svećenici. Među njima ima obraćenih pijanica, obraćenih bludnica, obraćenih ubojica. Imao sam nekoliko takvih ljudi u crkvama u kojima sam služio. Na koji su način postali svećenici u kraljevstvu Božjem? Na isti način na koji smo to postali i svi mi - po predivnoj Božjoj milosti. "Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane" (1. Petrova 1,18-19). Zatim dalje govori u 1. Petrovoj 2,5: "Pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu." O kome to govori? O onima koji su otkupljeni dragocjenom Kristovom krvi!


Ruben je izgubio svoje prvo mjesto, a i Šimun i Levi su izgubili svoje prvo mjesto. Kralj neće doći iz jednog od tih plemena. Još je jedan sin bio također grešnik. Vidjet ćemo što je Božja milost učinila za njega:


Judo! Tvoja braća slavit će te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi će se klanjat. (Postanak 49,8)


"Sinci oca tvoga tebi će se klanjat." Zašto? Zato što je Gospodin Isus Krist došao iz Judine loze, i pred Njim će se svi pokloniti.


Judo, laviću mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio? (Postanak 49,9)


Tu nalazimo jedno od najizuzetnijih proročanstava Biblije:


Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti. (Postanak 49,10)


Ovo je jedno od izuzetnijih proročanstava u Božjoj riječi. Već nam je bilo rečeno da će doći od ženina sjemena. To je bilo prvo proročanstvo o Kristu. "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu" (Postanak 3,15). "Rod" (sjeme) ženin je Onaj koji zmiji satire glavu. On je Onaj koji odnosi pobjedu. Ovo je bilo prvo proročanstvo u Postanku; zatim je obećanje Sjemena bilo potvrđeno Abrahamu, Izaku i Jakovu. Sada je potvrđeno i Judi - doći će iz Judine loze. Riječ vladar također znači "mir i spokoj." Krist je Onaj koji donosi počinak. Sjetimo se da kad je Gospodin Isus živio ovdje na zemlji, okrenuo se od onih koji su ga odbacili, pa je rekao mnoštvu: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Matej 11,28). To je vladar - Vladar je već došao.


Ne samo da je Krist Onaj koji daje odmor, već je Krist Onaj koji drži žezlo. Žezlo svemira držat će Njegove čavlima probodene ruke. U posljednjem dijelu dvadeset i četvrtog stiha ovog poglavlja čitamo da će od Boga doći i Pastir, Stijena Izraelova. Dakle, Onaj koji vlada, također je i pastir i stijena. Kad dođemo do Brojeva 24,17, vidjet ćemo da je prorokovana zvijezda. Prisjetimo se svega što je Kristov dolazak označavao. On je Sjeme obećano ženi i patrijarsima. On je vladar koji donosi odmor. On je Kralj koji drži žezlo. On je Pastir koji je položio svoj život, a također je i glavni Pastir koji će jednoga dana doći. On je Stijena koju su graditelji odbacili, ali koja je sada postala zaglavni, ugaoni kamen. On je Zvijezda, svijetla jutarnja Zvijezda Njegove crkve. To je loza koja ide od Adama do Šeta (nakon što je Abel bio ubijen). Od Šeta, loza ide kroz Nou do Šema i Abrahama, Izaka i Jakova, a sada do Jude. Dragi moji prijatelji, ne propustite zapaziti predivnu činjenicu da je Bog ovdje djelovao prema sasvim određenom planu i programu. Vrlo je važno da to vidimo.


Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot. U vinu on kupa svoju odjeću svoju halju u krvi od grožđa. Oči su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka. (Postanak 49,11-12)


O kome on to ovdje govori? Riječ je o Kristu koji je u Jeruzalem ujahao na malome magarcu, nudeći sebe kao Mesiju, Kralja i Spasitelja. "U vinu on kupa svoju odjeću" - u kakvome vinu? U krvi, svojoj vlastitoj krvi. Međutim, kad Krist dođe po sljedeći put, Njegove će haljine biti crvene. U Bibliji je zapisano jedno pitanje: "Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?" (Izaija 63,2). U to vrijeme, neće to biti Njegova krv, već krv Njegovih neprijatelja. To je proročanstvo Kristovog drugog dolaska kada će doći sa sudom.


Proročanstvo izrečeno o Judi je jedno od najizuzetnijih proročanstava u cijeloj Bibliji.


Zebulun će stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit će brodarima, uz bok njegov Sidon će ležati. (Postanak 49,13)


Zebulun je bilo pleme koje je živjelo uz obalu u sjevernome dijelu zemlje.


Jisakar je koščat magarac polegao među ogradama. Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leđa pod teret podmetnu, i na tlaku pristade. (Postanak 49,14-15)


Jisakar je na koncu također bio smješten na krajnjem sjeveru zemlje. Oni su obavili veliki dio posla koji je sačinjavao kostur toga naroda. Bili su radnici i to je misao koja se ovdje izražava. Danas slušamo mnogo o tihome mnoštvu, to jest, o prosječnim ljudima kakvi smo vi i ja. Mi ne dolazimo na televiziju. Na televiziji gledamo neobične, a najčešće čudne ljude, koje drugi ljudi smatraju velikima. Ljudi se trude uvjeriti nas da su to važni ljudi. Međutim, dragi moji prijatelji, oni nisu kostur ovoga naroda ili bilo kojeg drugog naroda. Mala plemena poput Zebuluna i Jisakara, preko kojih najčešće prelazimo olako, bili su u stvari kostur Izraela kad su se naselili u obećanoj zemlji.


Dan će narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo. Nek Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što će konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak će pasti. U spas tvoj se, Jahve, uzdam! (Postanak 49,16-18)


Danu će biti potrebno spasenje od Gospodina jer će Dan biti jedno od plemena koje će voditi u pobuni. Vidjet ćemo to kako budemo napredovali kroz naše proučavanje Biblije.


Gada će pljačkat razbojnici, pljačkom će im za petama biti. (Postanak 49,19)


To je bilo još jedno pleme koje se nastanilo u sjevernome dijelu zemlje. U stvari, Dan je bilo najsjevernije pleme, tako, kad se opisuje opseg Izraela, prikazuje se riječima: "Od Dana do Beer Šebe."


U Ašera bit će hrane, poslastica za kraljeve. Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi. (Postanak 49,20-21)


Kao što sam već napomenuo ranije, jedan je moj kolega na fakultetu napisao radnju o ispunjenju svakog od ovih proročanstava o Jakovljevim sinovima. Ja osobno to nisam izučavao, međutim, ako ste student, takvo će vam proučavanje donijeti veliku korist. U ostatku Biblije svaka osoba o kojoj se govori osobno, potječe iz jednog od Izraelovih plemena.


Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. (Postanak 49,22)


Josip je napustio kanaansku zemlju i otišao u Egipat, međutim, i ondje je još uvijek bio svjedok za Boga. Kasnije će njegovi sinovi, Efrajim i Manaše, biti naseljeni u kraju koji će kasnije biti poznat pod imenom Samarija. U Kristovo vrijeme to se područje nazivalo poganskim područjem. Bilo je to pravo mjesto za svjedočenje i Evanđelje je doprlo u ta područja. Naš je Gospodin osobno služio na tom području. U Ivanu 4 nalazimo izvješće o Njegovom svjedočanstvu Samarijancima, počevši od žene na zdencu.


Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljačkali. Ali luk mu čvrst ostaje, mišice mu ojačale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! (Postanak 49,23-25)


Dva plemena koja su potekla od Josipa, Efrajim i Manaše, postala su vrlo istaknuta i važna plemena, i to do te mjere da je od njih potekla vizija kraljevstva. Bili su do te mjere moćni.


Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vječnih brežuljaka - nek se oni spuste na Josipa, između braće posvećenog! (Postanak 49,26)


Zapazite da Jakov pokušava povezati Josipa i dva plemena koja će poteći od njega sa Bogom Izraela, Stvoriteljem, Otkupiteljem. Zašto? Ova su plemena, poglavito, Efrajim, poveli Izrael u štovanje idola. Jeroboam, koji je vodio u pobuni, koji je smjestio dva zlatna teleta na Izraelovim granicama, došao je iz Efrajimovog plemena. Zato ih ovdje, na svojoj samrtnoj postelji, Jakov poziva natrag - neka se vrate Bogu svojih otaca.


Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a navečer plijen dijeli." (Postanak 49,27)


Ovo je čudno proročanstvo o Benjaminu. Benjamin je bio usko povezan s Judom i to do te mjere da je Benjamin krenuo s Judom prilikom podjele kraljevstva. Benjaminovo pleme jedino je stalo uz Davidov dom.