dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 5


TEMA:


Posljednje poglavlje Adamove biografije; uzbuđujuće izvješće o Henoku; rodoslovlje od Henoka do Noe


U prvome dijelu Knjige Postanka (poglavlja 1-11), imamo izvješća o svjetskim događajima - prvo nalazimo stvaranje, zatim čovjekov pad, i sada Potop u poglavljima 5-9. U petome poglavlju nalazimo rodoslovlje od Adama na dalje kroz Šeta. U prethodnom poglavlju bila je iznesena linija po Kajinu, a sada je ona izostavljena. Bit će spomenuta ponovno tek kada se križa sa Božjom linijom. Takav je obrazac ustaljen u cijeloj Knjizi Postanka


Na neki način, peto poglavlje je mjesto na kojem se najviše obeshrabrimo i koje je najmračnije u cijeloj Bibliji. Razlog za to je taj što imamo osjećaj kao da idemo grobljem. Bog je rekao Adamu: "U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti" (Postanak 2,17), i svi oni koji su bili Adamovi sinovi umrijeli su. Pavao nam je rekao: "Jer u Adamu svi umiru…" (1. Korinćanima 15,22).



POSLJEDNJE POGLAVLJE U ADAMOVOJ BIOGRAFIJI



Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek. (Postanak 5,1-2)



"Blagoslovi ih i nazva - Adam" - ne Adamovi, već Adam. Nazva ih Adam - Eva je njegova druga polovica.


"Knjiga Adamovih naraštaja" Taj čudni izraz pojavljuje se ponovno samo na početku Novoga zavjeta, a ondje stoji: "Knjiga naraštaja Isusa Krista." Postoje te dvije knjige, kao što već vidimo da postoje dvije loze (linije), dva sjemena, koja se protive jedno drugome. Između sotonine i Kristove - prihvaćene - loze bit će duga borba. Loza koju trenutno slijedimo je Šetova loza, a to je loza kroz koju će na koncu doći Krist.



Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. (Postanak 5,3)



Kad je Adamu bilo 130 godina, koliko je u stvari bio star? Drugim riječima, kad je Bog stvorio Adama, je li ga stvorio kao tridesetogodišnjaka, četrnaestogodišnjaka ili kao čovjeka od četrdeset i pet godina? Jato ne znam - svako pogađanje godina bila bi čista špekulacija. Ako ga je stvorio tako starog, je li uistinu bio toliko star? A naravno, Bog ga je mogao stvoriti starog koliko god godina. Moram napomenuti kako nam to odgovara na mnoga pitanja o starosti zemlje. Kad netko tvrdi da su stanovite stijene stare milijarde godina, oni jednostavno ne mogu bili sigurni. Možda kad ih je Bog stvorio, načinio ih je stare dvije ili tri milijarde godina. Ono što nam je ovdje važno je činjenica da kad je Adamu bilo 130 godina, rodio mu se sin njemu sličan. Adam je bio stvoren na Božju sliku, međutim, njegov sin bio je sličan Adamu.


Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.



Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. (Postanak 5,4-5)



Sada krećemo na šetnju grobljem. Adamu su se rodili sinovi i kćeri i "Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina" - što se dogodilo nakon toga? "Potom umrije."


U osmome stihu čitamo što se dogodilo sa Šetom. Umro je. Imao je sina imenom Enoš i što se dogodilo? U jedanaestom stihu čitamo da je umro. Međutim, on je imao sina koji se zvao Kenan. Što se dogodilo sa Kenanom? U četrnaestom stihu nalazimo da je i on umro. On je imao sina imenom Mahalalel. Što se dogodilo s njim? U sedamnaestom stihu piše daje umro. No, on je imao sina imenom Jered. I taj je umro (stih 20).



UZBUDLJIVA PRIČA O HENOKU




Prije nego je umro, Jeredu se rodio sin imenom Henok. Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. (Postanak 5,21)



Je li Henok umro? Ne, nije umro. Ovo je mračno poglavlje, međutim, tu pronalazimo svjetlu točku u njemu.



Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri. Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze. (Postanak 5,22-24)



To je jedna od najizuzetnijih stvari da se usred sveg tog umiranja dogodilo da jedan čovjek bude uzet sa zemlje. Rečeno nam je za Henoka da je hodio s Bogom. To je, usput moram napomenuti, vrlo izuzetno jer je samo za dva čovjeka rečeno da su hodali s Bogom. U narednom poglavlju nalazimo da je Noa također hodio s Bogom. To su bila dva pretpotopnjaka i obojica su hodali s Bogom. U Starome zavjetu nalazimo izvješća o samo dva čovjeka koji u stvari nisu umrli. Jedan je Henok, a drugi je, naravno, Ilija.


Henok je jedan od rijetkih ljudi prije Potopa o kojem imamo uopće nekakvi zapis. Rečeno nam je da nije umro, već da ga je Bog uzeo - bio je preveden (prenešen), Što podrazumijevamo pod prevođenjem? Prevođenje je prenošenje riječi iz jednog jezika na drugi jezik bez da se izgubi smisao. Henok je bio uzet sa zemlje. Bio je preveden (prenesen). Morao se riješiti starog tijela koje je imao. Morao je postati druga osoba. Pa opet, trebao je ostati ista osoba, jednako kao što prevedena riječ sa stranog jezika mora imati isto značenje. Henok je bio uzet u nebo.


Čitamo da je Henok živio šezdeset i pet godina, kada mu se rodio sin Metušalah, i nakon toga je hodio s Bogom. Ne znam kakve su bile tih prvih šezdeset i pet godina njegovog života, ali pretpostavljam da je bio nalik ostatku svjetine. Radilo se o vrlo bezobzirnom vremenu koje je bilo lansirano u daleku orbitu u Noino vrijeme. Međutim, kad se rodio Metušalah, Henokov hod (život) se promijenio. To dijete okrenulo ga je Bogu. Dragi moji prijatelji, ponekad Bog da neko dijete u obitelj kako bi vas ono okrenulo Bogu, a ako ono u tome ne uspije, ništa neće. Tri stotine godina nakon toga, Henok je hodio s Bogom i rodilo mu se još sinova i kćeri, "Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina" - tako je dugo bio na zemlji, međutim, nije umro. Ne piše nam: "Potom Henok umrije", već piše: "Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze."


Jedini način na koji vam ja to mogu objasniti je onako kako je djevojčica to opisala svojoj majci nakon što se vratila iz nedjeljne škole. Rekla je: "Učitelj nam je govorio o Henoku i o tome kako je on hodio s Bogom." Majka ju je pitala: "Pa što je bilo s tim Henokom?" Djevojčica je to opisala ovim riječima: "Čini se da je svakoga dana Bog dolazio k Henoku i govorio mu: 'Henok, želiš li hodati sa mnom?', a Henok bi izišao iz svoje kuće, prošao kroz vrata i hodao s Bogom. Došao je do toga da je u tome toliko uživao da bi čekao na vratima kuće svakoga dana, a Bog bi dolazio k njemu i govorio mu: 'Henok, hajdemo u šetnju.' Tada je jednog dana Bog došao i rekao: 'Henok, hajdemo na dugu šetnju - imam ti mnogo toga za reći.' Tako su hodali i hodali i Henok je na koncu rekao: 'Već je kasno. Bilo bi bolje da se vratim.' Bog mu je rekao: Henok, bliže si mome domu, nego svome. Zato pođi sa mnom k mojoj kući,' Tako je Henok otišao kući s Bogom." Ne znam kako biste to mogli opisati boljim riječima, dragi prijatelji. Upravo je to priča koju nalazimo ovdje.


Mislim da su sve velike istine ovdje u Knjizi Postanka u obliku zametka. Po mojoj procjeni, to je slika onoga što ima doći. To je izravna slika crkve. Prije suda potopom, Bog je maknuo Henoka sa zemlje.



RODOSLOVLJE OD HENOKA DO NOE



Metušalah poživje u svemu devet stotina i šezdeset i devet godina. Potom umrije. (Postanak 5,27)



Metušalah je živio duže od Adama. Ta dva čovjeka, Metušalah i Adam jako dobro premošćuju rascjep između stvaranja i Potopa. Prema rodoslovlju, Metušalah je mogao Noi ispričati sve što je bilo od postanka svijeta. Ja osobno mislim da nam je dana praznina u rodoslovlju. Znamo da je u rodoslovlju Isusa Krista na početku Novoga zavjeta izostavljeno nekoliko ljudi, ali sa svrhom da se dobiju tri jednaka razdoblja. Neki su izostavljeni, međutim, zapazit ćete da popis ide vrlo točno kroz naraštaje. Siguran sam daje ovo rodoslovlje točno, ali je važno to što ovdje možemo imati malu rupu koja nam može pokazati kako je čovjek bio na zemlji mnogo dulje nego što se pretpostavlja. To je pretpostavka u koju ne želim ulaziti u detalje jer je tema vrlo opsežna. Biblija na tome mjestu baš nije jasna. Zašto nije? Zato jer Bog nije imao želju inzistirati s tim u svezi, želio nam je prenijeti vjersku i otkupiteljsku povijest čovječanstva na zemlji.


Ime Metušalah znači slati. Drugi vjeruju kako je Met ušalah značilo kad umre, bit će poslan. Što će to biti poslano? Potop. Tako dugo dok je Metušalah bio živ, potop nije mogao doći. Zanimljivo je da prema kronologiji rodoslovlja patrijarha ispada da je one godine kad je umro Metušalah došao potop, "Kad umre, bit će poslan" je značenje njegovog imena.


Zašto je Metušalah živio dulje od bilo kojeg drugog čovjeka. Bog ga je držao na zemlji kako bi ljudima dao do znanja kako je strpljiv i milosrdan. Bog će također čekati i vas, dragi moji prijatelji, sveg vašeg života. Petar govori o strpljivosti našeg Boga: "Koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom" (1. Petrova 3,20).


Nastavljajući kroz ostatak poglavlja, spominje se ime čovjeka, a zatim i činjenica daje umro.


Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije.




Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet. (Postanak 5,31-32)



U svijetu je popularna teorija, koju ljudi slijepo prihvaćaju, što bismo mogli nazvati zaključkom sve filozofije, da je ljudska narav u svojoj srži dobra i da ju se može unaprijediti (poboljšati). Cijeli program koji se danas pokušava sprovesti u život svodi se na to da se pokušava poboljšati čovjekova narav, a ako se potrudimo dovoljno snažno, u tome ćemo i uspjeti. Komunizam i socijalizam trudi se unaprijediti čovjeka. Arminijanizam zagovara da čovjek može sudjelovati u svome spasenju. Modernizam tvrdi da se čovjek može spasiti sam sebe. Drugim riječima, ispada da je spasenje nekakav sam svoj majstor sistem kojeg čovjek može primijeniti sam na sebe. Neki od kultova tvrde da je čovjek potpuno dobar i da ne postoji ono što kršćani nazivaju grijehom.


Što nam Bog govori o čovjeku? Bog govori da je čovjek potpuno zao i pokvaren. To je stanje u kojem se nalazimo svi. "Nema pravedna nijednoga" (Rimljanima 3,10). To je procjena čovječanstva, kakvu nalazimo u Božjoj riječi. Ako prihvaćate Božju riječ s tim u svezi, ona će vam dati mnogo realniju sliku današnjice nego što vam je daju mnogi lažni proroci.


Tu imamo popis prvih ljudi i moram napomenuti kako pratimo pobožnu lozu. Kamo će dovesti na koncu? Hoće li dovesti do tisućljetnog kraljevstva ovdje na zemlji? Hoće li doći na Elizejska polja i tamo utemeljiti Utopiju? Ne. Sljedeće poglavlje govori nam kako je potop, osuda od Boga, došla na zemlju.




POGLAVLJE 6


TEMA:


Uzrok Potopa; Božje izbavljenje iz potopnoga suda; upute Noi za gradnju korablje; putnici u

korablji


UZROK POTOPA


"U šestome poglavlju ne samo da vidimo Potop, već nam je također iznesen i razlog zbog kojega je Bog poslao potopni sud na zemlju.



Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. (Postanak 6,1-2)



Ta stvar sa "sinovima Božjim" i "kćerima ljudskim" dala je maha diskusiji koja traje i dan danas bez prestanka. Mnogi ljudi su mišljenja kako su "sinovi Božji" u stvari anđeli. Ja osobno to ne mogu prihvatiti kao važeće tumačenje. Većina mojih učitelja smatra da su Božji sinovi anđeli, a također znam da se i većina današnjih tumača Biblije drži tog stajališta. Bilo kako bilo, ja ne mogu prihvatiti taj stav, jer ako se radilo o dobrim anđelima, oni ne bi mogli počiniti grijeh, a zle anđele Božja riječ nikako ne bi označila kao "sinove Božje." Također, njihovi potomci bili su ljudi; nije se radilo o nikakvim monstrumima. Ne znam zašto mnogi pretpostavljaju da su njihovi potomci bili divovi. S ovime ćemo se pobliže pozabaviti kad budemo govorili o četvrtome stihu ovoga poglavlja.


Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina." (Postanak 6,3)



Vjerujemo da je Noa propovijedao oko 120 godina, tijekom kojeg vremena se Božji Duh borio s ljudima. Petar nam jasno govori da se u Noino vrijeme Božji Duh borio s ljudima kako bi ih vratio natrag Bogu - međutim, oni se nisu željeli vratiti. "Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u Duhu. U Njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici" (1. Petrova 3,18-19). Ti su duhovi bili u tamnici u vrijeme kad je Petar pisao poslanicu, ali im je u Noino vrijeme bilo propovijedano. Kako to znamo? U dvadesetom stihu čitamo: "Koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašeno vodom." Kad su bili neposlušni? Za vrijeme Božje strpljivosti u Noino vrijeme - tijekom tih stotinu i dvadeset godina.


U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. (Postanak 6,4)



Piše: "U ono je vrijeme na zemlji bilo divova", ali ne piše da su ti divovi bili potomci Božjih sinova i ljudskih kćeri. O njihovim potomcima rečeno nam je: "To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi." Nije se radilo o nikakvim čudovištima (divovima); bili su to ljudi. Biblijsko izvješće jasno nam govori kako su divovi na zemlji postojali prije nego je do toga došlo, što jednostavno znači da su njihovi potomci bili izuzetni stvorovi.


U ljudskome rodu postoji strahoviti kapacitet. Čovjek je strašno i predivno stvoren - to je velika istina koja nam često izmiče pogledu. Zamisao da je čovjek nastao iz protoplazme u kanti za smeće ili iz morskog planktona je krajnje budalasta. Neki naučenjaci mišljenja su kako će teorija evolucije biti oborena, a tada će neki pojedinci izgledati uistinu glupo.


Što se znanosti tiče, teorija evolucije nije ništa drugo nego najobičnija teorija. U njoj nema nikakvih zaključaka. Radi se o filozofiji koja je nalik svim ostalim filozofijama, tako da je se može ili prihvatiti ili odbaciti. Ako je čovjek prihvati, onda vodi k ludim rješenjima problema ovoga svijeta, i kao takva je mnoge narode uvalila u grdne probleme diljem svijeta. Neki ljudi misle da je moj narod vitez na bijelom konju koji jaše svijetom ispravljajući pogreške i nepravde. Problem je u tome što je pogreška u nama samima! Nije mi jasno zašto danas imamo inteligenciju u našim sveučilištima, u vladi, u medijima i u vojsci koja smatra da smo na ovaj ili onaj način stigli na zemlju. To je pogreška ovog časa u kojem živimo da čovjek smatra da je veći nego što uistinu jest. Čovjek još uvijek ispašta posljedice pada, strašnog pada. Čovjek današnjice je potpuno pokvaren i tako dugo dok to ne uzmemo u obzir, nalazimo se u grdnoj nevolji.


Pa što to onda imamo tu u četvrtom stihu? Kako ja to vidim, Knjiga Postanka je knjiga rodoslovlja - to je knjiga obitelji. Božji sinovi su Božja loza koja potječe od Adama kroz Šeta, dok kćeri ljudske pripadaju Kajinovoj lozi. Ono što nalazimo u ovome stihu su međusobni brakovi te dvije loze, dok se na koncu cijela loza nije u potpunosti pokvarila (dobro, ne u potpunosti, jer postoji jedna iznimka). To je slika koju ovdje nalazimo.


Ja shvaćam, i želim to još jednom naglasiti, kako mnogi dobri tumači Biblije zauzimaju suprotan stav i tvrde kako su Božji sinovi u stvari anđeli. Ako prihvaćate taj stav, onda ćete se naći u dobrom društvu, ali sam siguran da većina vas želi biti u pravu i da ćete krenuti sa mnom. Bez obzira kojem tumačenju se priklanjate, nadam se da ćemo ostati dobri prijatelji, jer ovdje se radi samo o pitanju tumačenja. To nema nikakve veze s tim vjerujete li u Bibliju ili ne, već se tiče samo tumačenja činjenica zapisanih u Bibliji.


Kakvo je bilo stanje na zemlji prije Potopa? Što je natjeralo Boga da dovede na zemlju potopni sud?


Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. (Postanak 6,5)



Tu bi trebalo naglasiti četiri riječi i ja ih imam posebno obilježene u svojoj Bibliji. "Čovjekova pokvarenost na zemlji bijaše velika." "Svaka pomisao u njegovoj pameti bijaše samo zloća." Samo zloća - i to "uvijek." Te četiri riječi otkrivaju nam stanje ljudske obitelji koja je u ono vrijeme živjela na zemlji.


Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. (Postanak 6,6)



"Jahve se pokaja." Što je natjeralo Boga na pokajanje? Natjerala ga je na to posvemašnja ljudska pokvarenost. Čini se kao da se Bog predomislio i kao da je naumio istrijebiti čovjeka sa zemlje. To je vjerojatno učinio sa prijašnjim stvorenjem na zemlji. Iako se Bog ražalostio zbog čovjekovog grijeha, hvala Bogu, nije uništio čovjeka.


Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću sa lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." (Postanak 6,7)



Tu se ne spominju ribe jer one žive u vodi, a Bog će svojim sudom poslati jednostavno još vode na zemlju.