dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 8


TEMA:


Kiše prestaju; zemlja se suši - Noa napušta korablju; Noa gradi žrtvenik i prinosi žrtvu


KIŠE PRESTAJU


Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da izbije vodu. Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana vode su jenjale, a sedmog mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. (Postanak 8,1-4)




Dan nam je zapis ne samo o nastanku Potopa, već također i o njegovom trajanju, a sada i o njegovom prestanku. Rečeno nam je kako "se Bog sjeti Noe" - kako je to divno - i da "pokrenu vjetar nad zemljom da izbije vodu." Nije se to dogodilo preko noći. Nakupljanje vode trajalo je više od stotinu i pedeset dana, a onda su dvjesto šezdeset i jedan dan opadale. Meni to ne nalikuje nekakvoj lokalnoj poplavi.


Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.


Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; (Postanak 8,5-6)



Mogli bismo reći da je to početak kraja Potopa. Zapazite što je Noa učinio.


ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. (Postanak 8,7-8)




Ako ćemo iskreno, Noa je postao promatrač ptica. Poslao je dvije ptice: gavrana i golubicu.


Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. Počeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu iz korablje. Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! U kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.  (Postanak 8,9-12)




Želim da zapazite veliku duhovnu istinu koju nalazimo ovdje u osmome poglavlju u izvješću o gavranu i golubici. Nakon što je Noa proveo preko godinu dana u korablji, poslao je gavrana i on se nije vratio. Međutim, golubica se stalno vraćala, a čak je u svome kljunu donijela i zelenu grančicu masline. Ne znam zbog čega je golubica koja u kljunu nosi maslinovu grančicu oduvijek bila simbolom mira, ali je tako. Ne vidim da je baš to poruka golubičinog drugog povratka. Međutim, kad se golubica nije vratila, to je bio znak da je sud gotov i da se mir vratio na zemlju. Naravno, čovjek koji je izišao iz korablje bio je onaj isti čovjek kakvi su bili i svi Adamovi sinovi zbog kojih je i došao Potop na zemlju. Zapazit ćete kako u čovjeku nakon potopa nije došlo do znatnijeg pomaka na bolje - u stvari, nije bilo baš nikakvog pomaka.


Tu učimo veliku duhovnu pouku koju bih želio da svakako zapazite. Noa se počeo baviti "promatranjem ptica." Poslao je gavrana i ovaj se nije vratio. Zašto se gavran nije vratio? Morate znati čime se gavran hrani. Hrani se lešinama. Nakon Potopa bilo je mnoštvo mrtvih životinja, a time se gavran hranio. Nije se vratio u korablju jer je išao na banket i dobro se provodio. Gavran inače spada u nečiste životinje.


Golubica je čista ptica i kao takva se navodi kasnije u Bibliji. Sjećate se da je Noa u korablju uzeo i nečiste i čiste životinje. Golubica je donijela informaciju. Ona je bila ptica koja živi uz naselja ljudi. Poslavši golubicu po drugi put, Noa je postao pravi promatrač ptica. Golubica je donijela dokaz da se počelo pojavljivati suho tlo. Treći put golubica se nije vratila i Noa je znao da su se sudbene vode povukle.


Rekao sam već ranije kako su sve velike istine u Bibliji u fazi zametaka u Knjizi Postanka. Biblija naučava da vjernik ima dvije naravi - staru i novu: "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta." (2. Korinćanima 5,17).


Čisto i nečisto su zajedno. Vi i ja kao vjernici imamo te dvije naravi. Naš je Gospodin rekao: "Što je od tijela rođeno, tijelo je; i stoje od Duha rođeno duh je" (Ivan 3,6), Pavao piše: "Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro" (Rimljanima 7,18).


Pavao je govorio o borbi koja vlada između dvije čovjekove naravi. Danas postoji borba u svakome vjerniku između njegove nove i stare naravi.


Gavran je otišao u osuđeni svijet, ali je našao gozbu medu mrtvim tijelima, jer je na tome živio. Napuhnuto tijelo slona za njega je predstavljao pravi banket. Bez predaha obilazio je mjesto. Moram vam reći kako je to slika stare naravi. Stara narav nalik je tome gavranu. Stara narav voli ono što pripada svijetu i hrani se na njima. To je razlog zbog kojeg toliki ljudi gledaju televiziju nedjeljom popodne umjesto da odlaze u crkvu. Nemojte mi reći da za to imate dobar izgovor. Posjedujete staru narav, ali to nije nikakav izgovor, jer ne biste smjeli živjeti prema poticajima stare naravi.


Golubica je otišla u osuđeni svijet, ali nije našla spokoja ili zadovoljstva i vratila se u korablju. Golubica predstavlja svakog vjernika u svijetu. Stari je gavran otišao u svijet i dopalo mu se ondje. Kad je pronašao truplo neke životinje, vjerojatno je mislio da je već nastupilo Tisućljetno Kraljevstvo. Vidite, stvar je u gledištu. Jedan mi je profesor rekao: "Relativna je stvar pitanje dobrog i pogrešnog," U pravu je, tako je. Dobro je ono za što Bog kaže daje dobro, a ono što profesor kaže je pogrešno. Usput moram napomenuti kako on ne nalazi mnogo stvari pogrešnima. Kad Bog kaže da nešto nije u redu, tada to nije u redu. Vjerniku je rečeno: "Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu" (1. Ivanova 2,15). Vi i ja živimo danas u svijetu koji je osuđen. Nalazimo se u svijetu, ali ne pripadamo svijetu. Moramo ga upotrijebiti, ali ne i zloupotrijebiti, ne smijemo se zaljubljivati u svijet, već moramo nastojati da pridobijemo izgubljene ljude u svijetu i da proširimo Božju riječ. Naš nam je Gospodin rekao: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju" (Marko 16,15), Počnimo se baviti našim poslom ovdje dolje i proširimo po svijetu Božju riječ. To je ono što je važno. Golubica je prepoznala u kakvom se svijetu našla i u njemu nije pronašla počinka. Počinak je pronašla samo u korablji, a korablja predstavlja Krista, ako vam je tako draže.


Želim vam postaviti vrlo osobno pitanje. Kakva ste vi ptica? Jeste li gavran ili golubica? Ako ste Božje dijete, tada imate obje naravi. Međutim, pitanje prema kojoj naravi živite danas. Ljubite li Božje stvari ili ne?



ZEMLJA SE SUŠI I NOA NAPUŠTA KORABLJU



Šest stotina i prve godine Noina života, prvog mjeseca, prvog dana u mjesecu, uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. (Postanak 8,13)


Time smo došli do dvjesto šezdeset i prvog dana, tako da je ukupno vrijeme trajanja potopa tri stotine sedamdeset i jedan dan, dakle, nešto više od godine dana. To se također slaže sa tvrdnjom Biblije daje Potop bio sveopći, to jest, da je obuhvaćao cijelu zemlju. Nije se radilo o nekakvom ovećem bazenu za plivanje. Svakako je bio mnogo veći.


Postoje mnoga istraživanja koja nam otkrivaju mnogo o Potopu i želio bih vam, prenijeti riječi dr J. Shelleya, koji je stava da je Potop bio sveopći, da je pokrivao cijelu zemlju: "Najzapanjujući slučaj toga nalazimo u slučaju mamuta. Te slonove nalazimo zakopane u smrznutom mulju tundre u Sibiru, po cijelom području Azije, te na području Aljaske i sjeverne Kanade. Nalazi ih se u krdima u površinskim slojevima zemlje, a ne potopljene u mulju, njih na tisuće," Nastavlja dalje kako su te slonove ispitivali i pronašli da su se utopili. Da su samo zapali u mulj, umrli bi od gladi "Što sjevernije idete, to ih više ima, sve dok se tlo otoka u Bijelom moru unutar Arktičkog kruga ne sastoji većinom od njihovih kostiju pomiješanih sa sabljastim tigrom, divovskim jelenom, pećinskim medvjedom i jakom, kao i djelićima stabala i stablima zasađenim u tlo. Sada u tim područjima nema stabala, a najbliža nalazimo na stotine i tisuće milja daleko. Mamuti nisu mogli jesti razrijeđenu vegetaciju koja u tim područjima danas raste oko tri mjeseca godišnje, od koje stotinu kvadratnih kilometara ne bi moglo jednog mamuta hraniti niti mjesec dana. Hrana u njihovim želucima je bor i grančice gloga i tako dalje. Mamuti su bili pokopani živi u mulj kad je mulj još bio mekan. Oni i mulj najednom su se smrzli i nikada se nisu odmrzli jer ne pokazuju nikakve znakove raspadanja. Mamutova slonovača prodavala se na dokovima Londona više od tisuću godina. Prirodoslovni muzeji kupovali su mamutske glave i tijela kod trgovaca slonovačom u Londonu. Te su glave bile potpuno svježe i bile su prekrivene prirodnim krznom,"


Ako sumnjate u sveopći potop, tu imate više dokaza nego što je potrebno da se u to uvjerite.


I Noa iziđe, i s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.  Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom. (Postanak 8,18-19)



NOA GRADI ŽRTVENIK I PRINOSI ŽRTVU



Bog će sada sklopiti savez s Noom. Taj novi početak vidjet ćemo dok budemo došli u naredno poglavlje. Kad je Bog sklopio savez sa Noom, sklopio je savez sa ljudskom obitelji koja danas živi na zemlji.


I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. (Postanak 8,20)



Vidite li sada zašto je Noa uzeo po sedam čistili životinja, a samo po dvije nečiste? Sada prinosi čiste životinje kao žrtvu.


Prva stvar koju je Noa učinio kad je izišao iz korablje bila je gradnja žrtvenika Gospodinu i prinošenje žrtvi - paljenica. Ta žrtva paljenica govori o Osobi Isusa Krista. Bila je prinesena na temelju prihvaćanja pred Bogom i u znak slavljenja Boga. Bez sumnje, to je bila jedna od stvari zbog kojih je Bog bio zadovoljan Noom u tom trenutku.


Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio. (Postanak 8,21)




Jednostavno to možete uzeti kao golu činjenicu. Što je s vašim početkom? Jesu li vaše misli bile opake ili nisu? U današnjem društvu možemo vidjeti veliku pobunu mladeži i nije li zanimljivo pogledati u kojem su pravcu krenuli? Krenuli su u istom smjeru. Svaka ljudska misao opaka je već od njegove mladosti i ne bilježi nikakvi pomak i napredak. Pred neku večer bio sam u posjeti u bolnici. Između kreveta bio je navučen zastor, ali mogao se čuti razgovor susjedne pacijentice sa svojim suprugom. Činilo se da između njih postoji natjecanje u tome tko će bolje opsovati. Nikada nisam čuo takvo prostaštvo kod drugih ljudi. Moram vam reći da je pomisao ljudskog srca zloća od same njegove mladosti. To je istinita tvrdnja izrečena od davnine.


Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće. (Postanak 8,22)



Neki ljudi sugeriraju da je Potop bio takvog opsega da je nagnuo zemlju. Kao što znate, zemlja ne stoji uspravno na svojoj osi. Ekscentrični smo, ako vam je tako bliže. Magnetsko središte razlikuje se od središta oko kojeg se okrećemo. Nešto se dogodilo tijekom vremena, a mnogi vjeruju da se to dogodilo tijekom potopa. Zbog toga što se zemlja okreće na takav način imamo godišnja doba.


Prije potopa čovjek je naučio tri stvari: (1) Shvatio je pobunu protiv Boga. Izišla je na otvoreno. (2) Čovjek je odbacio Božje otkrivenje. Noino svjedočenje nije dopiralo do njih. (3) Pokajanju su se smijali. Uopće nije bilo povratka Bogu. Čovjek je odbacio utočište koje je Bog pružao i 120 godina Noa nije imao obraćenika. Čovjek je vodio u pobuni, odbacio je otkrivenje i nije se kajao.


Kad Noa izlazi iz korablje, staje na jedinstveni položaj. Stoji na položaju glave ljudske obitelji, na istom položaju kojeg je nekoć imao Adam. Rečeno nam je da smo svi rod u Adamu, međutim, bliži smo rod. Svi smo povezani u Noi. Na neki način, Noa je otac svih nas danas.



POGLAVLJE 9


TEMA:


Nove upute i uređenje; grijeh Noe i njegovih sinova


Sada smo došli na novi početak Teško nam je uopće i shvatiti o koliko revolucionarnom novom početku se tu uopće radi. Razdoblje ljudske savjesti je završilo i Bog stavlja čovjeka pod vlast - On će mu sam vladati. Jedan dio toga vidjet ćemo u savezu što ga je Bog sklopio s Noom. Imajmo također na umu činjenicu da kad je Bog sklopio savez s Noom, sklopio ga je isto tako i sa vama i sa mnom, jer ga je sklopio sa cijelim čovječanstvom.


NOVE UPUTE I NOVO UREĐENJE


Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče ini: "Plodite se i množite i zemlju napunite. (Postanak 9,1)



Riječ napunite je vrlo značajna ovdje jer znamo da je prije Potopa postojala civilizacija, a sada je trebala postati i civilizacija nakon Potopa. (Kad je Adamu bilo rečeno da napuni zemlju, pretpostavljamo da je prije Adama bilo živih bića - iako ne znam kako bi ih nazvao. Očito se radilo o Božjim stvorenjima; sve što bih rekao više o njima bila bi čista špekulacija.)


Zapazite kako je prva stvar koju je Bog rekao Noi i njegovim sinovima bila: "Plodite se i množite i zemlju napunite." Trebalo je doći do proširenja rase. Zapazimo da je Bog ovu zapovijed dao pod posebnim okolnostima. Mi danas živimo u vremenima populacijske eksplozije, a na nekim područjima postoji prevelika naseljenost koja ugrožava ljude na tim područjima. Međutim, Noa se našao na posebnom položaju. On i njegova obitelj bili su jedini ljudi na zemlji. Možete li zamisliti da se vozite autocestom odlazeći na posao, a ispred, desno, lijevo i iza vas nalaze se automobili od kojih većina trubi. Nalazite se u prometnoj gužvi. Godinu dana kasnije dođete na tu istu autocestu, a na njoj nema niti jednog auta osim vašeg. Mogli biste isključiti sve semafore jer vam ne bi niti trebali, s obzirom da ste jedini čovjek koji kroz njih prolazi. Bilo bi nam to uistinu neobično iskustvo, zar ne? Noa je imao takvo iskustvo u vrijeme nakon Potopa.


Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće, i sve ribe u moru; u vaše su ruke predane. (Postanak 9,2)



Drugi dio saveza sastoji se od čovjekovog upravljanja svim stvorenjima. Moje je shvaćanje da je do tada odnos bio drugačiji. Po svemu sudeći, čovjek ranije nije bio mesojed. Sve su životinje bile pitome, a čovjek obično ne naginje k jedenju svojih kućnih ljubimaca. Sjetimo se da kad se Potop približavao, životinje su došle s Noi. Činilo se da ga se uopće nisu bojale.


Od sada će se životinje bojati čovjeka. Međutim, čovjek je odgovoran za životinjski svijet. Čovjekovo ponašanje prema životinjama je vrlo okrutna priča. Čovjek se trudio istrijebiti sve životinje. Za novac, čovjek je bio spreman pobiti sve kitove u havajskom otočju da nije bilo intervencije vlade. Ne tako davno, bizoni su vladali prostranstvima zapada Amerike, ali ih je čovjek gotovo sve poubijao. Danas moramo graditi zaštićena mjesta na kojima ćemo sačuvati životinje i ptice. Dobro je da to činimo. Afričke životinje gotovo su sve istrijebljene. Čovjek je vrlo okrutno stvorenje. Potrebna nam je vlada koja će svojim programima štititi životinje od nasrtaja pohlepnog čovjeka.


Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje. (Postanak 9,3)



Bog se sada brine za čovjekovu hranu na drugačiji način. Prije Potopa, Bog je čovjeku za hranu dao sve zeleno bilje. Sada je rekao Noi da može jesti životinjsko meso. Postoje ljudi opsjednuti različitim vrstama hrane, i rasprava o ovome stihu postaje predmetom njihovog interesa. Jednom sam prigodom upoznao jednu gospođu koja je bila vegetarijanka jer je to bio dio njene religije, i mogu vam reći da je bila vrlo uzbuđena činjenicom što su ljudi prije Potopa svi bili vegetarijanci. Iznijela je svoju teoriju kako bismo svi trebali biti vegetarijanci, a njena tajnica sve je to brižno bilježila u bilježnicu. Međutim, čini mi se da je kasnije trebala to izbrisati, jer sam joj rekao još i ovo: "Da sam ja na vašem mjestu, ne bih od toga pravio veliku stvar, jer morate znati da je mnoštvo vegetarijanaca bilo uništeno Potopom. Ako ih je prehrana na bilo koji način unapređivala u ono vrijeme, tada slijedi da nikako ne bi bili uništeni." Tu vidimo da Bog sada čovjeku dopušta da jede meso.

Bilo kako bilo, Bog je zabranio blagovanje krvi.


Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. (Postanak 9,4)


Krv bi trebalo iscijediti. Krv govori o životu. Cijeđenje krvi pokazuje da je životinja bila ubijena na milosrdan način, a ne da je patila prije umiranja, kao i da je uistinu mrtva. Iako volim odlaziti u lov, nevolim pucati u prepelice, jer ponekad je samo ranim, a ona nekamo otpuže i ne mogu je pronaći. Ne volim to činiti. Bog nam poručuje: "Kad se spremate jesti životinju, pobrinite se da ih ne jedete s njihovom krvi. Trebalo bi je iscijediti da se time pokaže kako je životinja bila ubijena na milosrdan način."


A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga, tražit ću obračun za ljudski život. (Postanak 9,5)


To je vrlo zanimljiva tvrdnja, ali ne tako značajna za nas koji ne živimo u divljini. Međutim, postoje stanovite životinje s kojima se čak i mi možemo susresti kao što su tvorovi i oposumi koji mogu prenositi razne bolesti. Oni predstavljaju stvarnu opasnost za čovjeka. Najzapanjujuća je peta i posljednja tvrdnja u novome savezu.


Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek! (Postanak 9,6)


Tu Bog iznosi načelo za ustroj vlasti i zaštitu čovjeka. Tom odredbom vlastima se daje pravo izvršenja smrtne kazne. Vidjeli smo da u ovome novom savezu kojeg Bog daje, čovjek ima obvezu širenja svoje rase, morao je štititi životinje i vladati nad njima, dobio je novu odredbu u svezi sa svojom prehranom i zabranu jedenja krvi. Sada vidimo da je dobio i načelo za ustroj vlasti koja je temelj za izvršenje smrtne kazne.

Moram reći da je zapanjujuće kako se stav suvremenog naraštaja toliko udaljio od Biblije. Vidite, više nemamo ljude koji su okrenuti Božjoj riječi. Gotovo da uopće i ne poznaju Bibliju. Kao rezultat toga, danas imamo suce, odvjetnike i političare koji se u potpunosti žele riješiti smrtne kazne. U mnogim slučajevima su u tome i uspjeli, pa sam mišljenja da ćemo je potpuno izbaciti iz naše kulture. Istodobno nalazimo da je kriminal u strahovitom porastu, i dešavaju se najstrašniji zločini. Tom sam se temom detaljnije pozabavio u svojoj knjižici koju sam naslovio Je li smrtna kazna kršćanska? Vjerujem da je smrtna kazna biblijska i da je ona temelj vlasti. Vlast ima moć oduzeti život osobi koja je oduzela život nekome drugome. Zašto? Pa mislim daje očito da je Bog tako odredio kako bi zaštitio ljudski život.


Naši životi više nisu sigurni na ulicama, pa čak niti u vlastitome domu, Iako znam da bi mnogi dužnosnici radije zanijekali tu činjenicu, jedan od razloga za takvo stanje je i trenutni stav prema smrtnoj kazni. Kada kriminalac zna da će, ako uzme nekome život, i njegov život biti žrtvovan, tada će sigurno dva puta promisliti prije nego što ubije nekoga. Također, danas ima mnogo pobornika zakona za kontrolu nošenja oružja. Moram istaći kako nije problem sa oružjem u rukama ljudi, već je problem sa čovjekovim srcem koje se u njemu skriva.


"Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti" je zakon kojeg bi nam bilo bolje vratiti u zakonske knjige, a riješiti se današnjih cmizdravih stvari. Vlast naroda je područje na koje se prebacilo cijelo čovječanstvo (uključujući tu i pogane). "Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti!" Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!" je temelj za ljudsku vlast. To se nije promijenilo koliko se vlasti u svijetu tiče.