dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 29

 

 TEMA: Posvećenje svećenika; žrtve kod posvećenja; hrana ga svećenike; svakodnevna žrtva paljenica

 

POSVEĆENJE SVEĆENIKA

 

Dvadeset i deveto poglavlje je vrlo dugo, međutim, nisu svi .dijelovi tog poglavlja baš zanimljivi i uzbudljivi za čitanje. Uvjeren sam, međutim, da Božji Duh želi upotrijebiti ovo poglavlje kako bi nas nečemu poučio. Ovo je Božji Abecedarij (Slovarica) za nas i u njoj su sadržane velike duhovne pouke.

 

"Ovo je obred koji ćeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje svećenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane; (Izlazak 29,1)

 

Posvećenje vjernika nije nešto što on sam čini za sebe. To je nešto što Bog čini za njega. Ono počiva na Kristovom dovršenom djelu. Na tome i mora počivati.

 

onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolača zamiješenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga pšeničnog brašna. Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna. "Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi. (Izlazak 29,2-4)

 

Pranje je karakteristično za obnavljanje. U poslanici Titu 3,5 čitamo: "On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu; kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom." Pranje spomenuto u ovome odjeljku ima veze sa obnavljanjem.

 

Sada će Mojsije na Arona staviti odijelo.

 

Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtač oplećka, oplećak i naprsnik i opaši ga tkanicom oplećka. Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac. Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga. Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje; opaši ih u pasove i obvij im turbane. Svećeništvo neka im pripada vječnom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!" (Izlazak 29,5-9)

 

Posvećenje je djelo koje čini Bog, a ne mi. Danas mnogo slušam o "službama posvećenja" u crkvama na kojima ljudi obećaju Bogu učiniti nešto. Ja sam Bogu u prošlosti obećao vrlo velike stvari i nikada ih nisam do kraja ili uopće ispunio. Ne volim o tome misliti kao o nekakvom posvećenju. Posvećenje nije ono što ja obećajem Bogu. Umjesto toga, posvećenje je kada dođemo k Bogu praznih ruku, priznajući svoju slabost i nesposobnost da učinimo bilo što, te zatim prepuštamo Bogu da učini ostalo.

 

Ako pročitate molitve Mojsija, Ilije, Davida ili Samuela u Starome zavjetu, te Pavlove molitve u Novome zavjetu, zapazit ćete da ti ljudi nikada Bogu nisu pristupali na temelju onoga što oni jesu, tko oni jesu ili onoga što su obećali Bogu da će učiniti. Odlazio sam na takve isprazne službe godinama. Promatrao sam ljude kako ustaju i daju svoje svjedočanstvo o onome što će učiniti za Boga. Na tim sam službama čuo toliko obećanja da bi dostajalo da se cijeli svijet preokrene naglavačke za Boga. Na žalost, mnoga od tih obećanja nikada se ne ispune, jer u stvarnosti nemamo baš previše za ponudili Bogu, zar ne? Možda vi i imate štogod za ponuditi, ali ja nemam. Stvar je u tome da moramo doći k Njemu praznih ruku i dopustiti Njemu da ih napuni onime čime je potrebno.

 

ŽRTVE KOD POSVEĆENJA

 

"Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu. (Izlazak 29,10)

 

Veliki svećenik i njegova obitelj polagali su ruke na glavu junca. Postoje mnogi ljudi koji su duboko uvjereni da se polaganjem ruku prenosi nešto čarobno ili duhovno. Ne prenosi se. To niti nije svrha polaganja ruku. Jedina stvar koju možete prenijeti drugome čovjeku polaganjem ruku jesu bakterije nekakve zarazne bolesti. To je sve što se prenosi. Polaganje ruku na životinju govori o identifikaciji. Kada je grešnik pristupio žrtveniku i položio ruke na glavu žrtve koju je donio, to je značilo da ta životinja zauzima njegovo mjesto.

 

U crkvi u kojoj sam dugo godina služio, imali smo preko stotinu misionara. Kada je neki misionar odlazio na njegovo područje službe, održavali bismo službu posvećenja kako bismo misionara odvojili za to djelo službe. Polagali bismo ruke na njih. Do sada još niti jednome misionaru nisam uspio prenijeti baš ništa. Svrha takvih sastanaka bila je identifikacija. Misionari su se time identificirali s nama i predstavljali su nas na misijskome polju. Kada polažem ruke na misionara kojeg naša crkva šalje, tada držim da je on identificiran sa mnom u službi, a ja imam stanovitu odgovornost prema njemu da za njega molim i da ga podržavam. Polaganje ruku označava identifikaciju.

 

Junac je u ovome slučaju uzeo Aronovo mjesto. Umrijet će za njega jer je on grešnik. To je žrtva paljenica. U knjizi Levitskog zakonika detaljnije ćemo promotriti ove žrtve. Čak je i u edenskome vrtu bilo žrtava paljenica. Žrtvenik kojeg smo nazvali mjedeni žrtvenik ponekad se naziva i žrtvenikom za paljenice jer su se na njemu prinosile glavne žrtve. Glavna žrtva, žrtva paljenica, oslikava nam Osobu Krista - tko On u stvari jest. Žrtvenik govori o onome što je On učinio za nas. 

 

HRANA ZA SVEĆENIKE

 

Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posvećenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio. Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleće što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posvećenje Arona i njegovih sinova. (Izlazak 29,26-27)

 

U Levitskom zakoniku pročitat ćemo kako je jedan dio žrtve odlazio Aronu i svećenicima kao njihov dio. Vidite, Levitima nije bila dana nikakva zemlja da bi mogli uzgajati svoju stoku, pa se Bog na ovaj način pobrinuo za njih. Leviti su trebali služiti u Šatoru sastanka i kasnije u hramu, te su primali dio žrtve.

 

SVAKODNEVNA ŽRTVA PALJENICA

 

Svakodnevnu žrtvu paljenicu trebalo je stalno prinositi.

 

"A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prekida. Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uvečer. Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena u četvrtini hina istupanog ulja i žrtvu ljevanicu od četvrtine hina vina. (Izlazak 29,38-40)

 

U knjizi Levitskog zakonika još jednom nalazimo detalje o svakodnevnoj žrtvi paljenici. Ta je žrtva morala biti prinošena svakog dana, jedno janje žrtvovalo se ujutro, a drugo janje navečer. Ta žrtva govori o činjenici kako je ljudima trebao stalni podsjetnik da netko mora zauzeti njihovo mjesto i da grijeh donosi smrt. Za grijeh je trebalo proliti krv.

 

U poslanici Hebrejima ta istina izlazi na vidjelo: "Inače bi trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom" (Hebrejima 9,26). Ovaj stih, naravno, govori o žrtvi našega Gospodina Isusa Krista. Krv bikova, jaraca i janjaca nije mogla odstraniti grijeh, ali je to mogla krv Isusa Krista. Njegova je žrtva dostatna. Gospodin je na pravi način obračunao sa grijehom. Umro je samo jednom. Jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.