dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 30

 

 TEMA: Kadioni žrtvenik; otkupljeni mogu iskazivati štovanje; očišćeni mogu iskazivali štovanje; pomazani mogu iskazivati štovanje; miomirisni kad

 

KADIONI ŽRTVENIK

 

Ovo je veliko središte za štovanje Boga. Dok promatramo prvi dio unutar Šatora sastanka, vidimo tri dijela namještaja. Svi oni govore o štovanju Boga. Već smo nešto rekli o zlatnom svijećnjaku i stolu za prinosne kruhove, međutim, tu se također nalazi i žrtvenik. Radi se o kadionom žrtveniku. Stol za prinosne kruhove i zlatni svijećnjak slika su sastajanja i zajedništva Božjeg naroda. (To nije mjesto na kojem se sastajete i ogovarate jedni druge, već se radi o mjestu na kojem se hranite osobom Isusa Krista. To je banket.) Kadioni žrtvenik je mjesto molitve.

 

"Napravi i žrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova drva. Neka bude lakat dug, lakat širok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka mu roščići budu od jednoga komada s njim. (Izlazak 30,1-2)

 

Upute nam govore da se radilo o malenom žrtveniku.

 

Obloži mu u čisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo i njegove roščiće. Načini mu zlatan završni pojas naokolo. Načini mu dva zlatna koluta. Pričvrsti mu ih s dviju suprotnih strana ispod završnog pojasa. Kroz njih će se provlačiti motke za nošenje. (Izlazak 30,3-4}

 

Čak je i tako mali dio namještaja imao kolutove kroz koje su se provlačile motke da bi ga svećenici mogli nositi na ramenima. U knjizi Brojeva čitamo kako su Leviti bili ti koji su nosili svu opremu Šatora sastanka tijekom Izraelovog putovanja pustinjom.

 

Postavi žrtvenik pred zavjesu što zastire Kovčeg Svjedočanstva - nasuprot Pomirilištu nad Svjedočanstvom - gdje ću se ja s tobom sastajati. (Izlazak 30,6)

 

Ovaj je žrtvenik bio smješten neposredno pred zastorom, dok su se Kovčeg saveza i Pomirilište nalazili s druge strane tog istog zastora. Žrtvenik je stajao u Svetinji, mjestu iskazivanja štovanja Bogu.

 

Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema svjetla; neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude svagdašnje kadiono prinošenje pred Jahvom u sve vaše naraštaje. (Izlazak 30,7-8)

 

To nije bio žrtvenik za prinošenje žrtava.

 

Ne prinosi na njemu ni neposvećenoga tamjana, ni paljenice, ni prinosnice, ni ljevanice! (Izlazak 30,9)

 

Na tom se žrtveniku prinosio samo tamjan, i to samo određena vrsta tamjana. Svećenici bi ulazili unutra i palili tamjan svaki puta kada bi palili svjetiljke na svijećnjaku. Ovaj žrtvenik govori o molitvi, a to znamo jer Biblija na mnogim mjestima koristi tamjan (kad) kao simbol molitve i slavljenja. David, na primjer, u Psalmu 141,2 govori: "Nek mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje…" I u knjizi Otkrivenja nalazimo ovu sliku tamjana: "I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem." U evanđelju po Luki 1,9 čitamo da '"ždrijebom ga (Zahariju) zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad." Zaharija je bio pripadnik Levijeva plemena i služio je u hramu. Služio je kod kadionog žrtvenika, u vrijeme koje je za to bilo određeno, i to je bilo vrijeme molitve. Dr Luka započinje Novi zavjet kronološki gledano - sa Zaharijom kod kadionog žrtvenika, Drugim riječima, Bog je svoju šutnju koja je trajala četiri stotine godina prekinuo kod kadionog žrtvenika dajući poruku Zahariji koji je ondje stajao.

 

Kad je (tamjan), stoga, slika Gospodina Isusa Krista, našeg Posrednika. Aron je služio na mjestu gdje se Bogu iskazivalo štovanje, pa je stoga u ovome slučaju on slika Krista, iako je Krist svećenik po Melkisedeku (Hebrejima 7). U Hebrejima 9 nalazimo čudnu stvar - kadioni žrtvenik smješten je u Svetinju nad svetinjama. Čini se kao da pisac poslanice Hebrejima nije znao kamo kadioni žrtvenik spada! Zašto ga smješta u Svetinju nad svetinjama kada ga u knjizi Izlaska nalazimo u dijelu šatora sastanka koji se zove Svetinja? Zbog toga što je kad je pisao, zastor koji je odjeljivao ta dva dijela Šatora sastanka bio razderan nadvoje. Krist je u međuvremenu prinio sebe kao žrtvu. Njegovo je tijelo bilo razderano i On je umro na križu. Međutim, uzašao je natrag u nebo, tako da se kadioni žrtvenik danas nalazi u nebu. Mi pristupamo Bogu kroz Isusa Krista. On je naš veliki Posrednik. Krist je u nebu, a žrtvenik govori o mjestu gdje sa On nalazi. Kada pristupamo Bogu u molitvi, moramo to činiti kroz Gospodina Isusa Krista.

 

Čuo sam mnogo ljudi gdje govori: "Sada kada sam spašen, imam izravan pristup Bogu." Ne, nemate! Bogu možete pristupiti jedino kroz Isusa Krista. On je Onaj koji nas dovodi pred Boga. Krist je u nebu i ondje moli za nas. Za Izraelove sinove bilo je predivno znati da se njihov veliki svećenik nalazi u Šatoru sastanka, kod kadionog žrtvenika i da ondje moli za njih. Za nas je predivna spoznaja to što Isus Krist, naš Veliki svećenik, moli za nas.

 

Krist ne moli za svijet. Jeste li to znali? U svojoj je velikosvećeničkoj molitvi rekao: "Ja za njih molim, ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji" (Ivan 17,9). Reći ćete: "Pa zašlo ne moli za svijet." Isus Krist je umro za svijet. Sveti Duh nalazi se ovdje na zemlji kako bi Kristovu žrtvu učinio stvarnom onima koji ga žele primiti. Krist nije mogao učiniti ništa više nego da umre za grijehe svijeta. On je u nebu i moli za one koji su ga prihvatili za svog osobnog Spasitelja. Uistinu mi je drago što to čini jer da nije tako, uistinu ne bismo bili kadri učiniti mnogo na ovome svijetu. Kako li je samo velika stvar to što imamo Velikog svećenika koji moli za nas. Bog čuje naše molitve zbog Krista - onoga što On jest i onoga što je učinio za nas na križu.

 

U Efežanima 1,6 čitamo: "Na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome.'' Zbog Isusa Krista, Bog Otac prihvaća nas u Ljubljenome. U Mateju 17,5, Marku 9,7 i Luki 9,35, Bog Otac rekao je: "Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!" Ne samo da ga moramo slušati, već moramo i molili kroz Njega. Isus Krist rekao nam je u Ivanu 14,14: "Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću." To znači moliti u Duhu.

 

Zapazit ćete da je žrtvenik odvojen od ostalih dijelova namještaja. Tu su štovanje mogli iskazivati samo svećenici. Čak i kralj Uzija bio je udaren gubom kada je pokušao ući na to mjesto (2. Ljetopisa 26,16-21). Danas mogu moliti samo svećenici - a svećenik je svaki istinski vjernik u Kristu. U današnje je vrijeme izgovoreno mnogo sentimentalnoga smeća da čovjek može živjeti kakvim god grešnim životom želi, odbaciti Krista, a zatim - u trenucima nevolje - možda kad mu je majka u bolnici, taj otpadnik može na koljenima doći pred Boga i biti uslišan. Suvremena filmska industrija servira nam takve prizore, a poneki sentimentalni svećenici govore o tome da se to događa, međutim, Bog nam poručuje da On na takve molitve ne odgovara. Budimo vrlo oprezni s time, dragi moji prijatelji. Do kadionog žrtvenika odlaze samo svećenici. Jedina molitva koju grešnik može moliti je: "Bože, smiluj se meni grešniku." Bog će čuti i uslišati takvu molitvu kada je čuje.

 

Osmi stih govori nam "da to bude svagdašnje kadiono prinošenje pred Jahvom u sve vaše naraštaje." Stalno je trebalo proslavljati Boga. U 1. Solunjanima rečeno nam je da molimo bez prestanka. Tamjan je trebao biti prinesen na žrtveniku ujutro i navečer.

 

Kada je veliki svećenik ulazio unutra i prinosio kad na žrtveniku, neko je vrijeme provodio u Šatoru. Miomirisni kad ostajao je na njegovoj odjeći, te kad je izašao van, ljudi su mogli osjetiti miris. Mogli bismo reći da je imao pravi parfem. Kada je veliki svećenik prolazio kraj njih, ljudi bi osjećali miris. Govorili bi: "Ne miriši li predivno?" Problem sa većinom vjernika danas je taj što ne nose pravi parfem. Pravi parfem je molitva. Neka vaše molitve uzlaze pred Boga kao miomirisni kad, a taj će miris ući i u vašu odjeću - ako provodite vrijeme u molitvi.

 

OTKUPLJENI MOGU ISKAZIVATI ŠTOVANJE

 

"Kad budeš pravio popis Izraelaca prilikom novačenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiše, da ih kakvo zlo ne snađe zbog novačenja. Tko god potpada pod novačenje, ovoliko neka dadne: pola šekela - prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi.  (Izlazak 30,12-13)

 

Ovo je drugi zahtjev za iskazivanje štovanja. Među njima neće bili nikakvog zla jer će biti otkupljeni. Morali su biti otkupljeni srebrom. Srebro je metal otkupljenja, ali i slika otkupljenja. Tko god je želio iskazati štovanje, morao je biti otkupljen. Danas mnogo slušamo o javnom štovanju. U stvari, takvo što uopće ne postoji. Štovanje Bogu mogu iskazivati samo oni koji su

otkupljeni. ali je za otkupljenje otvoren put "svakome tko želi."


 

OČIŠĆENI MOGU ISKAZIVATI ŠTOVANJE

 

Ne samo da štovatelji moraju bio otkupljeni, već također moraju biti i oprani. Time dolazimo do umivaonika. Umivaonik se nalazi u dvorištu,a načinjen je od mjedi kao i mjedeni žrtvenik.

 

To je mjesto na kojem Bog rješava pitanje grijeha, te na kojem obračunava sa našim grijehom. Mjedeni umivaonik je mjesto na kojem Bog obračunava sa našim grijehom kada smo vjernici. Sveti ponekad sagriješe. Zamisao da su sveti već u nebu jednostavno nije istinita. Kao što je nepoznati pjesnik rekao:

 

Boraviti gore

Sa svetima ljubavi

Bit će veličanstveno!

Ali ostati dolje

Sa svetima koje poznajem

To je već druga priča!

 

Reče Jahve Mojsiju: "Napravi umivaonik od tuča i podnožje od tuča za umivanje. Postavi ga između Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode, pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega. Kad moradnu ulaziti u Šator sastanka, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu da spaljuju žrtve u čast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu. (Izlazak 30,17-20)

 

Svećenik nije mogao ulaziti u Šator sastanka na službu ako se prethodno nije oprao. Svećenik se zaprljao kada je bio vani. Kada idete u crkvi i ne uživate u bogoslužju, možda to i nije samo zato što je propovjednik bio dosadan. Možda ste zaprljani svetac. Kada imate kombinaciju dosadnog propovjednika i zaprljanog sveca, tada bogoštovlje nikako nije uzbudljivo.

 

Mi se u ovome svijetu zaprljamo, a štovanje Bogu ne možemo iskazivati dok se ne operemo. To je razlog zbog kojeg je naš Gospodin oprao noge svojim učenicima. On to čini i danas. Moramo doći do umivaonika, dragi moji prijatelji. To je bila prva stvar koju je svećenik učinio. Ako bi išli do žrtvenika za paljenice, onda bi se prali i prije i poslije. Ako su ulazili u Svetinju, onda bi se prali prije nego bi ušli, a prali su se i kad su izašli. Mišljenja sam da je ta stvar sa pranjem bila uistinu važna. Bila je u stvari tako važna, da si zamišljam kako se jedan svećenik obraćao drugome svećeniku kod umivaonika: "Koliko puta si danas bio ovdje?" Ovaj svećenik možda mu je odgovorio: "Skoro deset puta." Prvi svećenik na to bi dodao: "Pa, ja sam bio i više od deset puta, a pogledaj moje ruke! Skoro su isprane koliko puta sam se prao. Pitam se zašto Bog traži da se toliko peremo." Aron, koji je stajao u pozadini, mogao bi na to reći: "Bog želi da se perete, perete i perete kako bi znali da morate biti sveti. Ne možete ga štovati i služiti mu ili mu biti od koristi ako se ne operete."

 

Zamisao da prljavi svetac može pružiti prihvatljivu službu Bogu jednostavno nije istinita. Svako malo čujemo kako se netko upusti s tuđom ženom, a ljudi govore: "Uopće ne razumijem kako se takvo što može dogoditi nekome tko čini tako veliko djelo za Boga." Čovjek je možda propovjednik ili dobar radnik za Krista, ali ako ispitate malo njegovo djelo, vidjet ćete da se radi o drvetu, sijenu i slami. U 1. Korinćanima 3, 12-15 učimo da "naziduje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati.

 

Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj." Njegovo "veliko djelo" jednako je ništici. Bog želi da budemo čisti.

 

Svećenici su se morali prati u mjedenom umivaoniku. Mi moramo pristupati k Njemu priznavajući svoje grijehe. U 1. Ivanovoj 1,9 čitamo da "ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde." Ovaj mjedeni umivaonik slika je našeg posvećenja. Moramo se prati ako želimo služiti Bogu. Moramo se prati ako želimo da nas Bog upotrijebi. Moramo biti čisti. Ne samo da naša odjeća mora mirisati po miomirisnom kadu, već naša tijela također moraju biti oprana čistom vodom. Čista voda je Božja riječ.

 

Umivaonik je bio načinjen od mjedi. Žene su donosile.svoja visokoispolirana mjedena zrcala kako bi se načinio umivaonik. U ono vrijeme još nisu imali staklena zrcala. Zrcala su otkrivala prljavštinu, a to je bila i svrha umivaonika. Umivaonik je čistio svećenika, a umivaonik je slika Božje riječi. Biblija je zrcalo, a kada u nju gledamo, otkrivaju nam se naši grijesi. Tada moramo priznati svoje grijehe i biti očišćeni.

 

Ne morate priznavati svoje grijehe u javnosti, već morate otići nasamo s Isusom Kristom. Umivaonik je u nebu. Mislim da bismo svake nedjelje, prije nego što uopće uđemo u crkvu, morali priznavati svoje grijehe iz proteklog tjedna. Nemojte mi reći da se vi ne uprljate! Oči su vam umazane. Um vam je prljav. Ruke su vam prijave, baš kao i noge. Cijeli ste prljavi - nema sumnje. Jedan od velikih problema u današnjim crkvama je to što ima previše duhovne napuhanosti. Moramo priznati svoje grijehe Bogu i oprali se prije nego što dođemo na štovanje Boga. Bog ne prihvaća štovanje koje ne dolazi u očišćenoga srca, kad što ne prihvaća niti službu koja ne dolazi.iz čistog srca.

 

POMAZANI MOGU ISKAZIVATI ŠTOVANJE

 

Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posvećeno ulje za pomazanje. Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovčeg Svjedočanstva; stol i sav njegov pribor; (Izlazak 30,25-27a)

 

Što je pomazanje, za nas danas? To je pomazanje Svetog Duha. Mi imamo pomaganje koje nam omogućava razumijevanje Božje riječi. To je razlog zbog kojeg su toliki ljudi danas Bibliju prihvatili kao stvarnu. Ne radi se o učitelju ili propovjedniku, već o Svetome Duhu koji primjenjuje i upotrebljava Božju riječ. Pomazati vas može samo Duh. Ne morate otići k nekome tko će vas pomazati uljem. Možete doći k Bogu baš sada i reći mu: "Bože, otvori moj um, moje srce i život da razumijem tvoju riječ." U 1. Ivanovoj 2,20 čitamo sljedeće: "A vi imate pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate."

 

U 1. Ivanovoj 2,21 dalje čitamo: "A vi - pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u njemu.'' Sveti Duh je Onaj koji može otvoriti vaš um i srce kada dođete pred Boga po razumijevanje Njegove riječi. Kakav li će to samo blagoslov biti za vas! Danas ima mnogo ljudi koji postavljaju pitanje: "Koja je svrha života? Što da danas učinim? Kako da obznanim svoje potrebe?" Dragi moji prijatelji, zatražite Boga za Svetog Duha da vam Njegovu riječ učini stvarnom u vašem srcu i to će vam biti istinska radost.

 

MIOMIRISNI KAD

 

Jahve još reče Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i čistoga tamjana, sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kađenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, čistu, svetu. Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedočanstvo, u Šator sastanka, (Izlazak 30,34-36a)

 

Miomirisni kad, kako nam je rečeno u trideset i četvrtome stihu, bio je načinjen od natafe, šeheleta, helebene i čistoga tamjana. Natafa je bila smolasta masa koja je polako istjecala iz drveta na gori Gileadu. Šehelet je potjecao iz morske životinje nalik današnjim rakovima. Helebena se vadila iz lišća jedne sirijske biljke. Ovi su se začini miješali sa čistim tamjanom. Radilo se o tajnoj formuli koja je izgubljena prije mnogo vremena. Mješavina ovih začina davala je slatki miris i niti jednu komponentu nije se smjelo mijenjati.

 

A miomiris koji napraviš prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne smijete praviti. To drži za svetinju Jahvi! Tko sebi napravi što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda." (Izlazak 30,37-38)

 

Nitko nije smio ovo formulu koristiti za sebe, niti je Bog želio prihvatiti kakvu krivotvorinu.

 

Žrtvenik nama govori o molitvi i štovanju Boga. To je mjesto na kojem moramo veličati Boga, zahvaljivati mu i iznositi zahtjeve, te ga se ne smije duplicirati. Tu formulu nije se smjelo koristili za pravljenje miomirisnog kada ili štovanja koje bi bilo po volji naravnome čovjeku. Boga moramo štovati u duhu i istini. Koriste se svakakve metode da bi se ljude zarobilo i zadobilo za odlaženje u crkvu. Za taj cilj ne bi se smjelo koristiti ništa drugo osim Božje riječi. Pobrinite se da Božja riječ bude na prvome mjestu i da se sve okreće oko Božje riječi.

 

Na kraju želim još jednom spomenuti da su postojala dva žrtvenika. Žrtvenik za paljenice je mjesto na kojem Bog rješava pitanje grešnika. On govori o zemlji i o grijesima čovjeka. Kadioni žrtvenik govori o nebu i svetosti. Žrtvenik za paljenice govori o onome što je Krist učinio za nas na zemlji. Kadioni žrtvenik govori o onome što Krist čini za nas danas. On također govori o molitvi i našem udjelu u štovanju. On govori o Kristu koji se moli za nas. On je Onaj koji istinski proslavlja Boga i moli za nas. On je naš Posrednik.

 

Na koji način ćemo naučiti iskazivati štovanje? To nećemo naučiti kod žrtvenika za paljenice do kojeg dolazimo kao grešnici i kod kojeg prihvaćamo Krista za svog Spasitelja. Da biste naučili štovati Boga, morate ući u Svetinju i doći do zlatnog žrtvenika. Ondje nema žrtve jer je pitanje grijeha bilo riješeno vani. Kada iskazujete štovanje Bogu, pitanje grijeha već mora biti riješeno. Temelj za to počiva na činjenici da je ovaj žrtvenik jednom godišnje bio posvećen krvlju. Mi smo kao vjernici prihvaćeni kod Boga u Ljubljenome. Bog sluša i čuje naše molitve zbog onoga što je Krist učinio za nas.

 

POGLAVLJE 31

 


TEMA: Poziv Duhom ispunjenih zanatlija; subotni dan postaje znak


POZIV DUHOM ISPUNJENIH ZANATLIJA

 

Ovo poglavlje izgleda nam poput udaljavanja od proučavanja Šatora sastanka, ali nije tako. Ono što ovdje nalazimo u stvari je interval između davanja Zakona i uputa za pravljenje Šatora sastanka. Mojsije je proveo dosta vremena na gori Sinaj, primajući uputstva. Izraelovi sinovi postali su pomalo nestrpljivi dok su čekali na njegov povratak. Ovo nam poglavlje govori o majstorima koji su izradili Šator sastanka, te poglavito o jednome kojem je bio dan poseban dar za pravljenje dijelova namještaja, poglavito onih zahtjevnijih dijelova.

 

Jahve reče Mojsiju: "Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuča; za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio: (Izlazak 31,1-6}

 

Tim ljudima i njihovim pomoćnicima bili su dani posebni darovi za zanatlijstvo. Načinili su namještaj za Šator sastanka, a također i zastore. Božji Duh opremio ih je za njihov posao. Moglo bi se postaviti pitanje o Besalelovom umijeću i zanatu prije nego što ga je Bog pozvao da napravi ovaj posao. Vjerujem da je i prije toga bio zanatlija, te da je radio sa zlatom, srebrom i drugim delikatnim stvarima. Međutim, njemu je bio dan poseban dar od Boga da učini posao za Njega.

 

Ja sam mišljenja da ono za što je čovjek opremljen raditi, to mora i raditi, osim ako mu Bog jasno ne kaže da mora učiniti drugačije. Tako zapažam da danas ima jako mnogo ljudi koji ne znaju dobro govoriti pred mnoštvom ljudi, a opet to žele od sveg srca. Znam nekoliko laika koji su čvrsto odlučili da žele biti govornici, ali za to nisu opremljeni. Nemaju niti tračak govorničkog dara, ali tvrdoglavo nastavljaju govoriti dok istodobno zanemaruju i bacaju u smeće druge korisne darove koje imaju. Poznajem čovjeka u radio službi koji je odličan ekspert na tehničkom planu, ali sve što želi činiti je govorenje na radiju. Ima poseban dar, pa mislim da bi se morao ograničiti na dar koji mu je Bog dao.

 

Dok sam bio pastor, jedan od đakona moje crkve došao je k meni prvog dana kada sam stigao i

zamolio me da ga nikada ne pozovem da se javno pomoli pred cijelom crkvom. "Nasmrt se plašim toga; imam veliku tremu i čini se da ne mogu pobijediti svoj strah. To sigurno nije normalno, ali ja uvijek napravim budalu od sebe kada trebam reći nešto pred svima", rekao mi je. Taj je čovjek bio nadglednik u tvornici automobila, dakle nalazio se na šefovskom mjestu, ali mi je priznao da u javnosti ne zna reći niti jednu smislenu riječ. Rekao mi je, međutim, da ako treba što napraviti oko crkve, neka mu samo kažem. Na kraju je ispalo da je taj čovjek bio od velike pomoći i uvijek je priskočio u pomoć kad god sam ga zvao. Prije nego što sam napustio crkvu, zahvalio sam Bogu što tome čovjeku nije dao dar govorenja pred mnoštvom ljudi jer ga je to učinilo vjernim onome daru kojeg mu je Bog dao.

 

Besalel je mogao biti i poput mnogih laika danas. Mogao je reći: "Gledaj, Gospodine, želim nositi velikosvećeničko odijelo, poput Arona. Želim ti služili na takav način." Bog je, međutim, rekao: "Ne želim da mi služiš na takav način." Na neki način, dar toga čovjeka bio je važniji od Aronovog dara. Njegov je dar bio neophodan za gradnju Šatora sastanka. Bog će vam dati neki dar, dragi moji prijatelji, koji će razviti darove koje već imate. Bog nam daje talente, ali također želi da te darove posvetimo i predamo Njemu. Dopustimo Svetome Duhu da nas uzme i da nas upotrijebi.

 

Nemamo svi iste darove i talente. U današnjim crkvama postoji pogrešno shvaćanje da ako ne možete pjevati u crkvenome zboru, poučavati vjeronauk, govoriti s propovjedaonice ili biti vratar, time ostajete izvan plana. Ja vjerujem da postoje doslovno na stotine darova koje Bog daje ljudima da bi mu služili. Na svakome je pojedincu da odredi koji je njegov ili njen dar. Koji god dar vam je Bog dao, Njegova je želja da Božji Duh taj dar upotrijebi za službu Bogu i na Njegovu slavu.

 

SUBOTNI DAN POSTAJE ZNAK

 

U ovome poglavlju nalazimo još nešto što je od dubokog interesa za nas i vrlo je važno da to uvidimo. Stvar se tiče subotnog dana. Radi se o temi koju mnogi ljudi preskaču. Subotni je dan čovjeku bio dan neposredno nakon stvaranja,i svetkovao se na cijeloj zemlji. Kada dođemo do Mojsijevog sustava, nalazimo da ga je Bog uključio kao jednu od Deset zapovijedi koje su Izraelovi sinovi morali držati. U tome trenutku Bog jasno daje do znanja da je subotni dan samo za Izraelove sinove.

 

Jahve opet reče Mojsiju: "Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. (Izlazak 31,12-13)

 

Subotni je dan bio dan isključivo Izraelcima. Ja ne vjerujem da je ikada bio namijenjen crkvi. Kada me netko pita: "Kada se to subotni dan promijenio?'', uvijek odgovaram da se nikada nije mijenjao. Jednostavno je bio odbačen, barem što se tiče crkve. Mi nismo pod subotnim danom, odnosno subotom. Mi ne svetkujemo subotu - Isus je u taj dan još bio mrtav, a mi ne služimo mrtvoga Krista. U prvi dan tjedna, Krist, je uskrsnuo. Od samoga svog početka, crkva se sastajala u prvi dan u tjednu. U taj dan se crkva rodila; dan Pedesetnice bio je dan nakon subote. Subota je prvo bila dana cjelokupnom čovječanstvu, ali su se ljudi okrenuli od Boga, te je Bog subotu dao isključivo Izraelu.


Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. (Izlazak 31,14)

 

Htio bih postaviti pitanje ljudima koji tvrde da drže subotu, drže li je svo vrijeme. Osim toga, volio bih pitati da li pogubljuju one među sobom koji ne diže subotu svo vrijeme, kako to Zakon ovdje i nalaže?

 

Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posvećen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. (Izlazak 31,15)

 

Ako se nekoga vidjelo da u subotu sakuplja granje, u Izraelu je to bio prijestup koji se kažnjavao kamenovanjem.

 

Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujući je od naraštaja do naraštaja - kao vječni savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Tȁ Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." (Izlazak 31,16-17)

 

Ovaj odjeljak sasvim jasno govori o tome da su lzraelovi sinovi, a na crkva, bili obvezani držati subotu. Izraelci su zemaljski narod, koji pripada prvome stvaranju. Crkva je novo stvorenje, te je njoj bio dan novi dan kojeg mora svetkovati, a to je prvi dan u tjednu.