Đuro Samac, dipl. ing. i teolog


Živim u Zagrebu sa suprugom. Imamo dvoje djece i dvoje unučadi. Srednju školu završiosam u Zagrebu, a zatim i Fakultet prometnih znanosti. Radio sam u poduzeću sve do odlaska u mirovinu 1993. g. Obratio sam se 1974. g. u Baptističkoj crkvi u Zagrebu, a to potvrdio krštenjem 1975. g. S prvom generacijom studenata 1976. g. upisao sam teologiju na "Matiji Vlačiću Iliriku". Nakon nekoliko godina studija dolazi do prekida, a zatim sam diplomirao na Teološkom fakultetu u Osijeku (1. stupanj). Nakon upisa na studij aktivno sam se uključio u rad crkve u Zagrebu (propovijedanje, rad s mladima, kao predsjednik crkvenog odbora).

Tijekom rata radio sam s izbjeglicama koji su bili zbrinjavani preko naše crkve u Zagrebu. 1995. god., odmah nakon vojne akcije "Oluja", otišao sam sa suprugom u misiju na Baniju. Tamo smo proveli 13 godina i za to vrijeme osnovali dvije crkve, u Glini i Kozaperovici. Obje su danas članice Saveza. Također smo pokrenuli i dvije misijske stanice: Veliki Gradac i Ravno Rašće. Za to vrijeme kršteno je oko 80 članova. Pisao sam članke za Glas Evanđelja. Godine 2009. vratio sam se iz misije i uključio u rad Vala Evanđelja kao suradnik u radio emisijama. Želja mi je raditi za Gospoda dok mi daje snage i da sve što radim bude Njemu na slavu, a meni na spasenje, jer Njemu jedinom pripada hvala i slava za sve. AMEN


Kako i gdje možete nabaviti knjige?

Knjige autora Đure Samca "Evanđelje na djelu", "Samo vjera" i "Povratak Bogu" možete naručiti na:


Autor: Đuro Samac, dipl. ing. i teolog

"Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni."

Ivan 3,16

Koliko vrijedi čovjek da ga se Bog opominje i da ga ljubi? U Psalmu 8,5 čitamo: "Pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?" U Evanđelju po Ivanu u 3. poglavlju 16. retku čitamo: "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni." Bog je ljubio svijet i poslao svog Sina da spasi čovjeka. Dakle, što je svijet, a što je čovjek? Ako definiramo svijet izrazom nebo i zemlja, onda je biblijski svijet Božje stvorenje koje dobiva smisao u odnosu na Božji plan spasenja, i upravo u tom odnosu nalazi svoju konačnu sudbinu. Božja milost se izlila na njegova djela, tako da gledanje svemira iscrpljuje čovjekove mogućnosti divljenja. Za grešnog čovjeka, zahvaćena vlastitom tragedijom, svijet znači i Božju srdžbu. Onaj koji je sve stvorio radi čovjekovog dobra i sreće, upotrebljava svijet i za kažnjavanje (počevši od općeg potopa, egipatskih zala, prokletstva izabranog naroda i drugo). Sadašnji svijet je u vlasti Sotone i on je solidaran s grešnim čovjekom. U početku povijesti grijeh je ušao u svijet, a po grijehu smrt. "Prema tome, kao što po jednome čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako da smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše." (Rimljanima 5,12)

Najvidljiviji elementi su ljudi što se svojom buntovnom voljom dižu protiv Boga, a iza njih se ocrtava nevidljivi vođa, Sotona, knez ovoga svijeta (2. Korinćanima 4,4). Čovjek je predao u Sotonine ruke svoju osobu i svoj posjed, tako da je svijet u vlasti zloga (1. Ivanova 5,19), i on daje vlast i slavu kome hoće (Luka 4,6).

Mir što ga daje ovaj svijet, sastavljen od materijalne blagodati i varave sigurnosti, samo je privid pravoga mira koji jedino Krist može dati (Ivan 14,27), jer zbog grijeha svijet čovjeku ne može pružiti nikakvu sigurnost. Lik ovoga svijeta prolazi (1. Korinćanima 7,31), a tako i njegove požude (1. Ivanova 2,16.17). Tragedija čovjeka i njegove sudbine je što po rođenju pripada tom svijetu.

Međutim, Biblija nam govori da ima nade za ovaj svijet. Bog je već na početku imao plan za spasenje čovjeka i povratak u zajednicu s njim, odakle je bio udaljen zbog grijeha. Bog je kroz Stari zavjet navješćivao po prorocima dolazak Mesije —_Spasitelja koji će izbaviti svoj narod od grijeha njihovih. Dolaskom Gospoda Isusa Krista na zemlju ispunila su se proročka obećanja, i Njegovim dolaskom počinje nova povijest Božjih obećanja. On je došao da osnuje novo Kraljevstvo, koje nije od ovoga svijeta, Kraljevstvo nebesko. Da bi to učinio, morao je pobijediti svijet i njegovog kneza — Sotonu. Isus je ostvario ono za što je došao na zemlju: umirući na križu uzeo je grijehe svijeta (Ivan 1,29), dao je svoje tijelo za život svijeta. Tako je svijet — Božje stvorenje — što ga je Sotona podjarmio, otkupljen iz svog sužanjstva. Opran je Isusovom krvi prolivenoj na križu na Golgoti. On, po kome je bilo sve stvoreno, postavljen je po svome uskrsnuću vođom i glavom novog stvorenja — svoje Crkve. Bog je sve podložio pod njegove noge (Efežanima 1,20), pomirujući u njemu sva bića i uspostavljajući iznova jedinstvo podijeljenog svijeta.

Zašto je Bog tako ljubio svijet? Zato što je svijet njegovo stvorenje, zato što spasenje dolazi od Boga; zato što Bog ne ljubi čovjekov grijeh, već čovjeka. Mi ne volimo bolest svoga djeteta, ali volimo dijete. Božja ljubav je nedokučiva nama ljudima. U Poslanici Rimljanima 5,8 čitamo: "Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Krist, još dok bijasmo grešnici umrije za nas." Dakle, Bog ne ljubi samo dobre, nego i loše. Kad je bio prikovan na križu, molio je: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine." To nije ljudska ljubav, već božanska. Razumijemo li tu ljubav? Kad bi Bog uništio ljudski rod radi grijeha, kao na primjer u prošlosti općim potopom, ili Sodomu i Gomoru vatrom, to bismo mogli razumjeti, jer bi to i čovjek napravio. Da Bog ljubi dobre i poslušne ljude, i to bismo razumjeli, jer i mi volimo one koji nas vole. Ali Bog voli i neprijatelje i one grešne! Božju ljubav možemo donekle usporediti s onim ocem koji je priredio veličanstven doček svome sinu koji je bio izgubljen i vratio se natrag kući.

Bog je mogao izbaviti svog Sina s križa, ali je dopustio da trpi i umre, i to samo iz ljubavi prema meni i tebi da nas spasi, da ni jedan koji u nj vjeruje ne pogine, nego da ima živit vječni. Ovdje je sveobuhvatnost Božje ponude za spasenje. Obuhvaća sve ljude: žute, smeđe, crne, bijele, dobre i loše, one koji vjeruju. Vjera spaja grešnika s Bogom, ona znači pouzdanje u Isusa Krista, kojega trebamo primiti u svoje srce. Riječ Božja kaže: "Položi svoje uzdanju u Gospoda Isusa Krista i bit ćeš spašen." Spasenje se ne može ničim zaslužiti, ono se dobiva vjerom. "Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i spasit ćeš se ti i sav dom tvoj." (Djela 14,31)

Ovdje je važno dvoje: prvo, spašeni smo od smrti, i drugo, dobivamo život vječni s Isusom. Umrijeti bez Krista znači biti zauvijek odvojen od Boga — to je druga smrt. Prema Božjoj Riječi ljudi su "mrtvi u prijestupima i grijesima svojim" te ih treba probuditi u život. Kad Gospod Isus veli: "Pomrijet će u grijesima svojim", to znači: tko ne primi vječni život, odlazi iz ovoga života onakav kakav jest, dakle "mrtav u grijesima i prijestupima svojim". Bog želi spasiti od te smrti i nudi život vječni, on želi da čovjek živi vječno s njim. Nije li to odgovor zašto Bog ljubi čovjeka? Bog je sve učinio da spasi grešnog čovjeka, On ti pruža ruku pomirenja, želi ti sve oprostiti. Potrebno je samo u to vjerovati, priznati da smo grešnici, pokajati se za grijehe, a on je vjeran da oprosti sve naše grijehe.

Dragi prijatelji, dragocjeni ste u Božjim očima; toliko ste vrijedni da je Bog žrtvovao svog jedinorođenog Sina da nas svojom žrtvom na križu oslobodi grijeha, da postanemo djeca Božja i dobijemo vječni život kod njega. Vjerujete li ovo?