dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Ljubav je srž svih zapovijedi – Vjernik i njegovi sugrađani

„Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega ispunio je Zakon. Uistinu: ' Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! – i ako ima koja druga zapovijed – sadržana je u ovoj riječi: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' Ljubav ne čini bližnjemu zla. Dakle: Ljubav je ispunjeni Zakon." (Rimlj.13:8-10)

Ljubav ne dopušta preljub „ Ne čini preljuba" ( Izl.20:14, Pon.zak.5:18)

Što kaže Isus?

„ Čuli ste da je rečeno starima: 'Ne čini preljuba'. A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub". (Mat.5:27,28)

U kontekstu deset Božjih zapovijedi, preljub predstavlja sve oblike seksualnog nemorala. To može uključivati seks prije braka, homoseksualnost, lejzbijstvo, pedofiliju i sve ostale seksualne izopačenosti,kao duhovni otpad, duhovna izopačenost, duhovni virus što razara naravni – prirodni sustav.

„Zato ih je Bog  preko pohota njihovih srca predao nečistoći, tako da sami obeščašćuju svoja tjelesa; njih koji su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju umjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima: žene njihove zamijeniše naravno općenje protu naravnim; jednako muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženama, usplamtješe pohotom jedan za drugim, vršeći – muškarci s muškarcima – sramotne stvari i na sebi primajući pravednu plaću za svoje zablude." (Rimlj.1:24-28)

Kakve su posljedice i kazna bila za takav grijeh?

« Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda.» (Lev.zakonik 20:20). Ili na drugom mjestu govori:

« Ne lijegaj sa ženom bližnjega svoga; od nje bi postao nečist.» (Lev.zakonik 18:20).

Uglavnom kazna je bila kamenovanje:

« Ako optužba – da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo – bude istinita, neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca, pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasipaju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako ćeš istrijebiti zlo iz svoje sredine.

Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela.

Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne, oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipajte dok ne umru.» (Pon.zakon 22:20-24).

Božja Riječ zaključuje: « Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini. Bruke i sramote dopada. Rug mu se nikad ne briše.» (Priče 6:32-33).

Stari Zavjet, također, upotrebljava pojam preljuba kao sliku za idolopoklonstvo:

« Vidje li što učini odmetnica Izrael? Svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem.» (Jer. 3:6-9).

Preljub u bračnim odnosima se u Božjoj Riječi oštro osuđuje. Isto je tako za još veću osudu ako ljudsko biće ljubi neke predmete, kipove, slike, ili ljudske tvorevine više nego živoga Boga, svoga Stvoritelja, koji ljubi čovjeka mnogo većom ljubavlju od ljubavi čovjeka prema ženi ili obratno.

Kakvo je današnje kršćanstvo?

Mnogi današnji tako zvani «kršćani» dokazuju, kako se to odnosilo na Stari Zavjet ili kako je to nešto što ne ide zajedno s tako zvanim modernim, „razvijenim društvom». A što je rezultat tog tako zvanog «razvoja»?

Možemo vidjeti iz svih podataka, kako je uzdrman osnovni temelj društva, a to je obitelj.

- Od 1990. do 1997. godine u Hrvatskoj, – samo za 7 godina je bilo 179.727 prekida trudnoće ili oduzimanja tuđega života, a da za to nitko nije odgovarao i da se to događa tu oko nas, da se na to nitko u društvu ne oglašava i da prolazi bez ikakvih sankcija.

- Od 1996. do 2.000 godine 271 učenik si je oduzeo život. Što su ti mladi ljudi mislili o svojoj budućnosti, o svojim roditeljima, o onima koji bi im mogli pomoći, prije nego su se odlučili na takav čin?

Od 1983. do 1997. godine je bilo 73.596 razvedenih brakova iza kojih je ostalo 45.866 djece. Statistički podaci govore da se u Hrvatskoj na primjer u 2001. godini od ukupno 22.017 vjenčanih parova u istoj godini razvela 4.419 parova, ili 20,1 %. To znači da se svaki peti bračni par razveo u istoj godini kada su se vjenčali. Prema objavljenim podacima za 2001. godinu ( Jutarnji list od 5.03. 2002.godine).

Podaci govore da se razvode ljudi svih obrazovnih statusa.

Svi su se ti ljudi voljeli, bili su zaljubljeni, pred svjedocima izjavljivali svoju ljubav, najveći broj se vjenčao u Crkvi i dali zavjet o vjernosti pred Bogom i svjedocima. Bili su uvjereni u to, kako ih je Bog sjedinio. Proizvod njihove ljubavi su njihova rođena djeca za čiji odgoj i budućnost su svjesno preuzeli obvezu.

Što se to dogodilo? Kakav je njihov odnos prema svetosti braka? Kakve vrijednosti o tom pitanju postoje u našem društvu. Mnogi od tih su "uvaženi ljudi i primjeri u društvu". Mnogi su uvaženi vođe koji upravljaju institucijama, donose političke ili druge važne odluke. Kako izgleda njihovo upravljanje i odlučivanje, u koliko nisu u stanju da upravljaju osnovnom ćelijom društva, a to je obitelj? Jesu li i to Kršćani?

A Isus je govorio : " Prema tome, oni nisu više dva, nego jedno tijelo. Dakle: što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja!"  (Mat.19:6).

Koliki broj djece odrasta i odgaja se u frustriranim obiteljima ovisnika o raznim porocima suvremenoga društva ( alkohol, droga, cigareta, prostitucija i dr.)?

Koliki je broj oko nas onih koji se nalaze u posebnim potrebama

- osobe s invaliditetom ,

- stari, nemoćni,

- bolesni, napušteni

Stalno slušamo i čitamo o velikom broju prijevara, pljački, korupcije, kriminala

U Zagrebu:

Prema podacima zamjenika načelnika Policijske Uprave Zagrebačke:

- Skitnji i prosjačenju odalo se 242,4 % više ljudi, a pijanstvu i drogi na javnom mjestu 108,7 posto više građana u odnosu na proteklu godinu.

- Prostitucija je u prvom tromjesečju 2001. godine u odnosu na prošlu godinu u gradu Zagrebu narasla čak za 1633,3 %.

- Kriminalitet je porastao za 24,8 posto u odnosu na 2000. godinu.

Postavlja se i pitanje tko su ljudi koje svakoga dana susrećemo na stranicama "Crne kronike" naših glasila?

Jesu li to «kršćani»? Jesu li i to moji bližnji? Kako se odnosim prema njima?

Tko je u svemu tome zatajio?

Često optužujemo i pripisujemo svu odgovornost političarima i državnim institucijama i očekujemo da ONI  - NETKO DRUGI sve to riješi!

Ali, pogledajmo istini u oči pa vidimo prave uzroke i posljedice. Moramo priznati da sve to rade oni koji se zovu Kršćani ili se ograditi da oni, koji to rade i koji se nazivaju Kršćanima to uistinu nisu.

Mnogi ljudi, koji se nazivaju Kršćani, u Crkvu su dolazili samo tri puta u životu. Na svoje krštenje, na svoje vjenčanje i na svoju smrt. Od toga su ih dva puta drugi nosili. Pa kako se ti ljudi mogu zvati Kršćanima?

Današnjoj Crkvi kao da odgovara da se kaže, kako je naša zemlja kršćanska, da su većina stanovnika Kršćani. Međutim, što znači većina onih koji su duhovno mrtvi u Božjim očima? Treba vrlo jasno naglasiti, da još uvijek vrijedi Isusov princip da je Živa Kristova Crkva - Tijelo Kristovo, "ono malo stado", i ako Isus poziva svakoga da dođe k Njemu, da vjeruje u Njega, da primi spasenje i vječni život. I današnja Crkva je odgovorna da jasno kaže što je grijeh, da ukaže na posljedice grijeha te, kako oni koji svjesno žive u grijehu, koji žive suprotno učenju Isusa Krista i Svetoga Pisma nisu Kršćani. Crkva to mora jasno kazati, ograditi se od grijeha, ili preuzeti odgovornost za grijeh.

Takvu odgovornost je na sebe uzeo izraelski narod kada su razapeli Isusa Krista rekavši:

" Krv njegova neka padne na nas i na našu djecu!" (Mt. 27:25).

Svi znamo kako je taj narod skupo platio, potucajući se po cijelome svijetu tisućama godina.

Dakle, ne radi se o zvati se Kršćanin, nego o biti Kršćanin. Kada bismo učinili analizu stanovništva Hrvatske prema pitanju zvati i biti Kršćanin sigurno bi to bila sasvim druga slika.

U Novom Zavjetu se smisao preljube još više proširuje u odnosu na Stari Zavjet.

Isus navodi zapovijed i proširuje njenu primjenu uključujući požudni pogled koji dolazi iz preljubničkog srca. Isus govori:

« Čuli ste da je rečeno starima: Ne čini preljuba! A ja vam kažem, da je svaki koji s požudom pogleda ženu već u svom srcu – s njom učinio preljub. Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.» (Mat.5:27-30).

Isus je učio, kako takvo zlo, kao što je preljub dolazi iz srca čovjeka:

« Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To ukalja čovjeka» (Mat.15: 19-20).

Govoreći o razvodu braka, Isus proglašava ponovni brak rastavljenog čovjeka ili žene kao činjenje preljuba.

«Svaki onaj koji otpusti svoju ženu te se oženi drugom, čini preljub, tko se oženi onom koju je njen muž otpustio, čini preljub.» (Lk.16:18).

Svetost braka je vrlo jasno naznačena u Svetome Pismu. Tako čitamo:

« Ženidba neka bude u časti među svima, a bračna postelja neokaljana, jer će bludnicima i preljubnicima suditi Bog.» (Hebrejima 13:4).

Novozavjetni tretman preljuba, slijedi smisao starozavjetnog koncepta, smatrajući brak kao doživotnu vezu jednog muškarca i jedne žene.

Preljuba je specijalan i teški slučaj razvrata, grijeha i bezbožnosti.

Da zaključimo:

Prema učenju Isusa Krista, Svetoga Pisma i apostola u Novom Zavjetu, svaka seksualna nečistoća  i preljub je grijeh pred Bogom, protiv sebe i protiv drugih – protiv bližnjih.

Duhovna preljuba, a to je nevjerstvo prema Bogu, narušava zajednicu između Isusa Krista i Njegovih sljedbenika.

Kao što vidimo činiti preljub i rastavu braka ne ide zajedno sa biti Kršćanin ili biti Katolik, Pravoslavac ili Protestant. Pojam Katolik, znači Sveopća Crkva – Tijelo Kristovo. Prema tome, tko god živi suprotno učenju Isusa Krista ne može se zvati Katolik niti Kršćanin. Naravno, to može postati novim rođenjem od Boga, kao što Isus govori: " Moraš se na novo roditi od Boga, od Duha Svetoga."

Dragi prijatelju i prijateljice, radi toga dobro razmisli, kuda nas vodi tako zvano moderno gledanje i koliko ono utječe na rušenje odnosa među ljudima, odnosa u obitelji, a najviše odnosa prema Bogu. Moli Boga za oproštenje svega što si učinio protiv Božje volje i Njegovih zapovijedi. Moli Boga da promijeni tvoje srce i život, ako si slijedio tako zvane moderne vrijednosti, a odbacio čistoću duše i odnosa s Bogom.

Izgleda da u ovom slučaju statistika jasno pokazuje kako razmišljanjem slijedimo trendove koji nas doduše približavaju Zapadu - ali u nekim od njegovih najgorih karakteristika.

Broj sklopljenih brakova prepolovio se u odnosu na broj stanovnika. Svake godine stupi u brak tek 22 tisuće parova - odnosno 5 parova na svakih 1.000 stanovnika. To je dvostruko manje nego 1950. kad je brak sklapalo 10 parova na 1.000 stanovnika.

Ali i uz tako mali broj sklopljenih brakova jako je porastao broj razvoda.

Dok je 1950. razvedeno tek 8% sklopljenih brakova, danas se taj postotak uvećao skoro 3 puta i porastao na 22%.  Možda nećemo tako skoro dostići zapadnoeuropske države prema visini primanja ili standarda, ali očito je da smo ih već sada dostigli u broju razvoda.

Stopa razvoda sredinom šezdesetih godina u zapadnim zemljama iznosila je oko 10%, a danas je u prosjeku oko 20%.

Pri tome imamo veći broj razvoda od svih drugih mediteranskih zemalja. Tamo su očito i dalje jake tradicionalne vrijednosti, pa se tako u Italiji razvodi tek 4% brakova, u Grčkoj i Španjolskoj oko 6%, a u Portugalu 9% brakova.

Čak i država o kojoj se često govori kao o sinonimu za raskalašenost, Nizozemska, bilježi veći broj brakova (6 na svakih 1.000 stanovnika) od kojih propada 20% - dakle, i njih smo prestigli!

Još malo o razvodima

Usprkos uvriježenom mišljenju o  tzv. "kriznoj sedmoj godini", najviše je raskinutih bračnih zajednica bilo između desete i četrnaeste godine braka (toliko je naime trajalo 776 brakova). Prosječno se razvodimo nakon 14 godina braka.
Međutim, ima i takvih koji u braku nisu izdržali niti jednu godinu - razvedena su čak 102 takva braka.

Ne razvodi se samo "nezrela mladež": najviše se supružnika razvodi u dobi između 30. i 39. godine života, a slijede ih oni između 40 i 49 godina.

Na veliko se razvode i oni koji su bili u braku 25 i više godina (738 razvoda). To je dvostruko više nego prije desetak godina, kada su se raspala 382 takva braka.

I za kraj, ako vas zanima kakvi su vam izgledi za razvod, možete se ravnati prema županiji u kojoj živite. Po broju razvoda na prvom je mjestu Zagreb s 1170 razvedenih brakova, a na pristojnoj udaljenosti slijedi ga Osječko-baranjska županija s 448. Najmanje je razvoda bilo u Ličko-senjskoj županiji (41).

Nema nikakve sumnje da od 1960. pa do 2011. godine, dokada imamo službene podatke, raste stopa razvoda braka u Hrvatskoj. Ona je još uvijek niža od europskog prosjeka, ali ako se nastavi ovakav trend, a sve ukazuje na to da hoće, onda ćemo za dvije-tri godine doseći prosjek Europske unije, a to je 34 razvoda na 100 brakova', objašnjava profesor Josip Obradović, najveći autoritet na području sociologije obiteljskih odnosa.

Individualistički pristup pojedinca, netrpeljivost, nespremnost na suradnju, želja za afirmacijom u karijeri, nova podjela poslova, sve veći zahtjevi od partnera i sve to još opterećeno ekonomskom krizom utjecali su da ta brojka u Hrvatskoj već godinama ima trend rasta. Nije ni čudno stoga da svaki treći brak u Hrvatskoj završava razvodom.