dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Tekst: Iz. 53:1-9, Iv.1:14-16)
« Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali , ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.
Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko janje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.
Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde, nit su mu usta laži izustila. ( Iz.53:1-9).
« I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan za njega svjedoči i viče: ' Evo onoga za koga rekoh: Onaj koji poslije mene dolazi preda mnom je, jer bijaše prije mene!' Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.» ( Iv.1: 14-16).

Utjelovljenje Sina Božjega

Događaji, koje slavi Kristova Crkva u dane Božićnih blagdana, teolozi nazivaju « Utjelovljenje Sina Božjega».
U Evanđelju se taj događaj obznanjuje kao: « Riječ je tijelom postala», ili u I.Tim.3:16 kao: « Onaj koji je tijelom očitovan».
«Riječ», koja je bila kod Boga, kroz koju je stvoreno sve vidljivo i nevidljivo, postala je «Tijelo» i boravila na našoj zemlji.
To utjelovljenje Boga, apostol Pavao u II. Poslanici Korinćanima 8:9 naziva «Osiromašenjem» Boga radi nas, da bi se mi obogatili Njegovim siromaštvom. U Poslanici Filipljanima 2:8, to javljanje Boga na ovoj zemlji u tijelu, nazvano je « Poniženjem» Boga, koji je uzeo obličje sluga i postao sličan ljudima.
Javljanje Boga u tijelu Božja Riječ naziva i «Velikom tajnom» (I.Tim.3:16)
Ta je tajna bila navještena Djevici Mariji po anđelu Gabrijelu o čemu čitamo u Evanđelju po Luki 1:35).
« Duh sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te: zato će se dijete koje ćeš roditi zvati Svetim, Sinom Božjim.»
A nakon nekog vremena anđeo je to objavio i Josipu:
« Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati kući dovesti ženu svoju Mariju jer je ono što je ona začela, od Duha Svetoga.» (Mat.1:20).
To znači da je «Tijelo» u koje se je obukao Veliki Stvoritelj svega Svemira, bilo stvoreno Svetim Duhom.
U Betlehemu vidimo sve ono o čemu govori Evanđelje: o «utjelovljenju» Boga, vidimo Njega koji je  « osiromašio» radi našeg obogaćenja, vidimo Njega koji se «ponizio».
Zapitajmo se kakve su to okolnosti pri rođenju našeg Spasitelja? Mjesto rođenja Isusa Krista – štala za životinje, kolijevka za dijete Isus – jasle za ovce i magare, umjesto mirisa bio je zadah životinja.
Nije se u gostionici našlo za Njega mjesta! Stvoritelj svega postao je bespomoćno dijete. Bog je postao čovjekom! «Bog se javio u tijelu» - to je najveća tajna za naš ljudski um.
A za naše srce to je najveća radost – Emanuel – što znači «S nama je Bog».
Rođenje Isusa Krista u Betlehemu – to je temelj cijeloga Evanđelja. Bez Betlehema, ne bi bilo ni Golgote.
Odricanje dolaska Boga na ovu zemlju u tijelu, pripada najvećoj zabludi. Prihvaćanje te činjenice je isto tako važno kao vjera u Boga. Prihvaćanje dolaska Boga u tijelu se pojavljuje kao mjerilo za postojanje istinitog kršćanina, kao što to čitamo u I.Iv.4:2,3:
« Po ovome poznajete Duh Božji: Svaki Duh koji priznaje: Isus Krist došao je u tijelu – od Boga je, - svaki duh koji takvim ne priznaje Isusa nije od Boga, to je duh Antikrista, o kome ste čuli da dolazi, a već je sada u svijetu.»
Tko se odriče Betlehema, taj se odriče i Golgote. Tko priznaje Betlehem, taj priznaje i proslavlja Golgotu – kao mjesto otkupljenja naših grijeha, kad je Isus umro umjesto nas.
Kada se Isus rodio na prvi Božić, nebo se otvorilo i anđeoska pjesma potvrđuje taj veliki događaj u Betlehemu.
Ali, ako proniknemo u riječi anđeoske pjesme, vidimo kako pred anđelima ne stoje samo jasle Betlehema s djetetom Isusom u njima, nego i Golgota s umirućim Spasiteljem. Ne smijemo zaboraviti da je mir, o kojem anđeli pjevaju te Božićne noći, da je to prije svega, pomirenje grešnika s Bogom, da je to mir čovječanstva sa Stvoriteljem, a taj mir nam je donijet stradanjem i smrću Isusa Krista na Golgoti.
« Eto, radi toga trebamo istom mjerom slaviti Betlehem kao i Golgotu i obratno, Golgotu kao i Betlehem. Ako Isus nije došao u tijelu, nije mogao umrijeti za naše grijehe . Radi toga Evanđelje tijesno i nerazdvojivo povezuje Betlehem i Golgotu.

« Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama, puna milosti i istine, i mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca… Svi mi primismo od punine njegove: milost za milost!»
Betlehem nam je dao Isusa Evanđelja, to jest Krista, koji je kao istiniti Sin Čovječji iz dana u dan živio na našoj zemlji. Njegov je život opisan na stranicama Evanđelja – od jasala u Betlehemu do Maslinske gore s koje je On uznesen u nebesku slavu.

Na kakav način Evanđelje opisuje život Gospoda Isusa na ovoj zemlji?

Evanđelje Ga opisuje kao «punog milosti i istine», a isto tako «punog slave». On je bio pun milosti koja proizlazi iz ljubavi. Od Betlehema do Golgote Njegov je život bio - život ljubavi. Sva su Njegova djela bila - djela ljubavi. Sve su Njegove riječi bile – riječi milosti i istine. I na kraju, Njegova je smrt na Golgoti bila rezultat i kruna Njegove ljubavi, jer je to bila smrt za naše Spasenje.
Isus je bio i pun istine. On nam je donio najveću istinu – istinu o Bogu. Živio je na ovoj zemlji i govorio: « Tko vidi mene vidi Oca», to jest vidio je samoga Boga.
U životu Isusa Krista na ovoj zemlji vidimo apsolutnu svetost – svetost Boga. U životu Isusa Krista vidimo, također, apsolutnu mudrost – premudrost Boga.
Isus Krist je u svom životu pokazao i apsolutnu silu i svemogućnost Boga. U životu Isusa Krista vidimo najveću ljubav – ljubav Boga.
Tako nam je Isus Krist Svojim životom na zemlji otkrio Istinitoga Boga.
Ali, u životu Isusa Krista na ovoj zemlji, vidimo i vječnu Božju slavu. Iz dana u dan ta se Božja slava otkrivala preko omotača Njegova ljudskog tijela. I najednom je zasjala u svoj svojoj sili. To se dogodilo s učenicima na gori Preobraženja, kada je Njegovo lice zasjalo kao sunce:
« Tada se preobrazi pred njima:' Lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo.» (Mat.17:2).
Kada izučavamo zemaljski život našega Gospoda i Spasitelja Isusa Krista po stranicama Evanđelja, počinjemo razumjeti riječi iz Poslanice Kološanima 2:9:
«Budući da u njemu stanuje stvarno sva punina Božanstva, po njemu ste i vi ispunjeni.»
Kakva je naša zadaća?
Da ne budemo duhovni siromasi – bijednici, već da i mi primimo od Njegove punine – milost za milost – da ispitujemo veliko djelovanje Kristove ljubavi, koja nadilazi svaki razum.

Što će biti ovo Dijete?

Knjiga Otkrivenja nam opisuje čudnu puninu nebeske ljepote kroz sliku:
« Po tom mi anđeo pokaza « rijeku života» bistru kao kristal, koja istječe iz Božjeg i Jagnjetova prijestolja» (Otk.22:1)
Ali, kakav odnos ima ova čudna slika prema događaju kojega slavimo na Božić, pitati će netko.
U Betlehemu vidimo početak te «rijeke vode života» i nakon toga, kako je sišla s prijestolja Boga i Jagnjeta na našu zemlju. Kada stojimo kod izvora te blagodatne rijeke  u Betlehemu, moramo vidjeti čitav njen tok – do Maslinske gore, kada se ponovno vratila k Božjem prijestolju.
« Rijeka vode života» - to je naš Gospod Isus Krist. Ali, ta blagodatna rijeka ima dvije priroda: zemaljsku i nebesku. Gospod Isus ima dvije prirode: čovječju i božansku. Te dvije strane u životu Isusa, također, vidimo u Betlehemu. Počevši od Betlehema, pa sve do Maslinske gore, to jest, od mjesta dolaska našega Gospoda na našu zemlju, sve do mjesta Njegova odlaska s ove zemlje, možemo slijediti te dvije prirode – čovječju i božansku.
Što će biti ovo Dijete?
Pogledajmo najprije čovječju stranu u životu našega gospoda Isusa Krista na ovoj zemlji.
U Betlehemu za Njega nije bilo mjesta u gostionici, pa se radi toga rodio u pećini, u štali. Prve je dane proveo na slami u jaslama.
Isus – Dijete, nježno, drago dijete – najbespomoćnije stvorenje. Uskoro, Irudova vojska počinje Njega tražiti da ga ubiju, razbijajući vrata kuća gdje se rodilo neko dijete. Roditelji s Djetetom su primorani napustiti domovinu kao prognanici i tražiti prihvatilište u drugoj zemlji, u Egiptu. Kada je Irud umro, Isus se vraća s roditeljima u Izrael i dolaze u najprezreniji grad Nazaret o kojem se u Njegovom narodu govorilo: « Zar iz Nazareta može što dobro izići?» (Iv.1:46).
U tom prezrenom gradu će Isus Rasti kao sin drvodjelje i postati drvodjelja, tako da će Njegovi ponosni vršnjaci - farizeji govoriti o Njemu: « Zar ovo nije drvodjelja i nije li on drvodjeljin sin? Trideset godina je Isus proživio u Nazaretu, s tvrdim žuljevima na rukama od čekića i bradve, ta dva osnovna alata drvodjelje.
Napustivši Nazaret, radi naviještanja Božjeg kraljevstva riječima i djelima, Isus će se skitati, jer često nije imao mjesta da skloni Svoju glavu. Imati će mnogo žalosti, tako da je opravdano ime koje mu je dao prorok Izaija: « Čovjek boli» (Iz.53:3). Isus će biti prezren i odbačen. U Nazaretu, poslije čudne propovjedi, građani toga grada su se dogovorili kako će ga gurnuti sa vrha stijene da Ga ubiju. Mnogo su puta neprijatelji htjeli kamenovati Isusa.
On će raditi do iznemoglosti, biti žedan i gladan. Njega će huliti, huškati razjarenu gomilu, govoriti mu da sve što čini, čini pomoću belzebuba.
U najužem krugu Njegovih prijatelja – apostola nalazi se ljuti neprijatelj u osobi Jude, koji će Ga izdati – i doći će dan kada će Juda predati Isusa za 30 srebrenika. Nakon toga će Ga svezati. Napustiti će Ga svi prijatelji i ostati će sam usred svojih neprijatelja. 
U sudnici su Isusa tukli po obrazima (Iv. 19:3), pljuvali Mu u lice, lažni su Ga svjedoci klevetali, a apostol Petar Ga se tri puta odrekao. Kod Poncija Pilata Isus trpi još veće izrugivanje: bio je šiban rimskim bičem; stavili su Mu na glavu trnov vijenac i ogrnuli Ga skerletnom kabanicom i smijali se riječima: « Zdravo, kralju židovski!» Na putu za Golgotu Isus pada pod težinom križa, dok Ga na Golgoti  čeka najužasnije stradanje. Čavli su Mu zabijeni preko ruku i nogu. Na tim će čavlima Isus visjeti šest sati pod žarkim zrakama palestinskog sunca. U mukama i žeđi Isus je uzviknuo: « Žedan sam» (Iv.19:28) i dobio umjesto čaše čiste vode spužvu punu octa.
A dalje, u podnožju Njegova križa, gomila Njegovih neprijatelja koji se izruguju nad Njim, a njima se pridružuju i dva razbojnika, koji su s Njim bili razapeti na Golgoti. Na kraju, Isus je umro na uspravnom križu, ne u horizontalnom položaju, kako su umirali ljudi koji su bili pod prokletstvom i kaznom. Isus je umro za naše grijehe. Poslije uskrsnuća Isus je na rukama i nogama imao ožiljke od rana, kao vječni znak našega iskupljenja.

A božanska strana Isusova života?

Ne smijemo niti za trenutak zaboraviti slavu Kristovu, kao istinitog Boga. Pogledajmo tu božansku stranu Isusova života na zemlji.
U Betlehemu, anđeli pjevaju Isusu pjesme hvale, čega se nije udostojao niti jedan čovjek rođen na ovoj zemlji. 
Radi Njega se pojavila sjajna zvijezda na nebu i dovela mudrace s Istoka k Njegovoj bijednoj i žalosnoj kolijevci.
Kada postaje punoljetan čovjek, vidimo Ga na Jordanu kako se krsti. Na Njega se spušta Sveti Duh, kao golub, i s neba se razliježe glas: « Ti Si Sin moj – ljubljeni moj, koga sam odabrao.» (Lk.3:22).
Od toga trenutka započinje blagoslovljena Kristova služba, puna božanske sile; slijepi progledavaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi uskrsavaju, a vjetar i bura prestaje na samo jednu Njegovu riječ.
Na gori Preobraženja, Isus objavljuje Svoju nebesku slavu: Njegovo se lice zasjalo kao sunce, a Njegove haljine postale bijele kao snijeg, a iz oblaka se čuju riječi, kao i za vrijeme Njegova krštenja: « Ovo je Sin moj ljubljeni. Njega slušajte.» (Mk.9:7).
U Velikom vijeću, Isus  svezanih ruku pobjedonosno izjavljuje na pitanje: « Jesi li ti mesija, Sin preslavnoga?» « Jesam – odgovori Isus – i vi ćete vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim.» ( Mk.14:62).
A na Golgoti, prikovan na križu sramote, Isus govori razbojniku koji se kaje, kao Knez s neba: « Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!» (Lk.23:43).
Ako pođemo prema pećini Josipa iz Arimateje, gdje je odvaljen kamen od novoga groba, tamo sjede dva anđela u sjaju – poslanici s neba koji nas obavještavaju: « On nije ovdje! Ustao je! Uskrsnuo je, kako je rekao!» (Mt.28:6).
A na gori Maslinskoj, s koje je napuštao našu zemlju, čujemo Njegove kraljevske riječi: « Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska, … Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.» (Mt.28:18,20), radi toga, što je Isus: jučer, danas i do vijeka TAJ ISTI.»
A sada, gledajući Dijete u jaslama, poslušajmo posljednje proročanstvo u Bibliji o Njemu:

« Evo, dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko i oni koji su ga proboli. Zbog njega će proplakati svi narodi na zemlji.» (Otkr.1:7).
«Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog imena, da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno; nebeskih, zemaljskih i pod zemaljskih bića, i da svaki jezik  - na slavu Oca Boga:
' Gospodar je Isus Krist.» (Filiplj.2:9-10).