dr. Charles Stanley

Dr. Charles F. Stanley, osnivač službe »Dodir«, pokazuje gorljivu svijest o ljudskim potrebama time što nudi praktične biblijske istine za svakodnevni život. Oblikujući svoju službu prema Pavlovoj poslanici Efežanima, dr. Stanley vjeruje da:

»... život ne vrijedi ništa ako ga ne koristim za posao koji mi je dodijelio Gospodin Isus – posao naviještanja Dobre vijesti o Božjoj moćnoj dobroti i ljubavi« (Djela 20,24).

Dr. Stanley se prisjeća Božje potpore u teškim okolnostima nakon smrti njegova oca još u danima najranijeg djetinjstva. Kroz savjete i primjer svoje pobožne majke i djeda naučio je vjerovati i slušati Božju riječ. U četrnaestoj godini dr. Stanley je primio jasan poziv u službu propovijedanja, što ga je kasnije vodilo k diplomiranju na sveučilištu Richmond u Richmondu u Virginiji, te na Southwestern Theological Seminary u Fort Worthu u Texasu. Nakon toga je zaslužio magisterij i doktorat na Luther Rice Seminaryju u Atlanti. Uvijek praktičan, dr. Stanley često kaže: »Smatram da vam ne mogu iskreno reći kako vjerovati biblijskim istinama i kako primijeniti te istine da djeluju u vašem životu prije nego što dopustim Bogu da ih sprovodi u mom životu.«

Godine 1972. polusatni program praktičnoga biblijskog poučavanja dr. Stanleya emitiran je na lokalnoj televizijskoj stanici u gradu Atlanti. Već 1978. godine Christian Broadcasting Network je započela prenositi program putem svoga novog pothvata: mreže satelitskog odašiljanja kabelskim sustavom. Gledanost emisije je rasla od 16 000 gledatelja s područja Atlante do gledanosti širom zemlje u samo tjedan dana. Do 1982. godine služba »Dodir« je pravno osnovana i uključena u radio sindikat. Program »Dodir« je ušao na gotovo svako veće tržište u SAD-u tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dosežući do više od milijun domaćinstava s porukom o Kristovoj dostatnosti za životne zahtjeve.

Poruke dr. Stanleyja dotiču se tema poput roditeljstva, financija, osobnih kriza, osjećaja i odnosa. Poučno učenje za osobni duhovni rast najviše se bavi molitvom, Božjim karakterom, zajedništvom s Duhom Svetim i osobom Isusa Krista. Dr. Stanley čvrsto vjeruje da je Biblija Božja nepogrešiva riječ, uvjerenje koje se snažno odražava u njegovu poučavanju.

Poznate organizacije i izdavačke kuće iskazale su čast dr. Stanleyu. Godine 1988. ušao je u dvoranu slavnih National Religious Broadcaster (NRB) zbog dosljedne vrsnosti njegovih emisija i zbog primjera vodstva na području kršćanske televizije i radija. Religious Heritage of America ga je 1989. godine prozvao pastoralnim radnikom godine što je nagrada kojom se pohvaljuje pastore koji nastoje judeokršćanska načela primijeniti na svakodnevni život SAD-a. Godine 1993. NRB je dodijelio programu »Dodir« nagradu za televizijsku produkciju godine, a 1999. godine nagradu za radijski program godine. 2004. godine izdavačka kuća Thomas Nelson Publishing odala je priznanje dr. Stanleyu za prodaju više od 3,5 milijuna primjeraka njegovih knjiga.

Dr. Stanley je autor više od 45 knjiga uključujući i nekoliko najbolje prodavanih (bestsellera).

Zajednička tema golemog broja pisama slušatelja programa »Dodir« jest koliko je Bog promijenio njihove živote kroz učenje dr. Stanleya. Svaki uspjeh koji je postignut kroz »Dodir« ili dr. Stanleya izravno se pripisuje Božjoj ruci. Dr. Stanley kaže: »Božja riječ i djelo Božje mijenjaju ljudske živote.«

Cilj dr. Charlesa Stanleya najbolje je izražen u misijskoj izjavi programa »Dodir«: pomagati ljudima diljem svijeta da rastu u odnosu s Isusom Kristom i jačati lokalne crkve. Želja dr. Stanleya je dovesti evanđelje što većem broju ljudi, izložiti ga što je jasnije moguće i što je brže moguće – sve na Božju slavu.


Autor: dr. Charles Stanley

Da li se ponašaš prema Bibliji kao da si na tržnici? Najvjerojatnije si već posjetio to mjesto. Znaš da postoji široka lepeza voća i povrća i svake vrste hrane. Dovoljno je proći kroz redove izložene hrane i odabrati što želiš, a ostatak ignorirati. Neki ljudi se ponašaju na isti način prema Bibliji. Odabiru samo one zapovijedi koje im se sviđaju, a ostale ignoriraju.

Za jedno od tih područja ljudi imaju svu silu raznih opravdanja i o tome želim danas govoriti. Želim govoriti o jednom pitanju koje je od vitalnog značaja za život vjernika, a koje se često previđa. Ponekad ljudi to odgađaju cijeli život. Radi se o krštenju.

Ono što bih htio učiniti jest odgovoriti na nekoliko pitanja o krštenju zbog tri ili četiri razloga. Prije svega jer znam da mnogi od vas dolaze iz različitih crkvenih pozadina i mnogi od vas pripadaju različitim crkvenim grupacijama u kojima slušate kako se govori o škropljenju i polijevanju ili krštenju  podronjavanjem. Čujete puno raznih stvari o krštenju.

Ono što bih htio reći jest da se, usprkos svim stvarima koje čujemo, postavlja pitanje što Božja Riječ, posebice, jasno i neupitno, naučava o tom činu, koji je izvanjski znak unutarnje promjene u našem životu. Jer krštenje je javna obznana da je osoba koja se krsti primila Gospodina Isusa Krista kao svog osobnog spasitelja  kroz vjeru u njega i njegovu smrt na Golgoti koja je okajala njene grijehe. To je izvanjski znak unutarnje duhovne promijene koja se dogodila u nečijem životu. Dakle, krštenje nije mogućnost ili opcija, već božanska obveza.

Zato bih htio objasniti neke stvari o krštenju, a potom govoriti o tome zašto se netko treba krstiti. Prije svega, vrlo je očito iz Pisma da je krštenje ograničeno samo na vjernike. Što mislim pod vjernicima? Ne mislim na one koji vjeruju u Boga ili one koji vjeruju da je Isus bio dobar čovjek ili veliki prorok i učitelj. Već na one koji vjeruju da je Isus Krist Sin Božji rođen od djevice koji je došao na ovaj svijet samo sa svrhom polaganja vlastitog života na Golgoti, uzevši na sebe grijehe sveg čovječanstva – prošle, sadašnje i buduće. Platio je kaznu za taj grijeh da bi svaka osoba koja ga primi kao svog Spasitelja bila oslobođena od kazne grijeha i dobola dar vječnog života.

Netko će reći: ''Čekaj malo, kad sam se rodio bio sam kršten ili škropljenjem ili polijevanjem i tako sam postao kršćanin. Ne, nisi!

U Bibliji ne postoji niti jedan jedini redak koji bi nagoviještao da se osoba spasava samo zbog toga jer je jednostavno poškropljena, polivena, pa čak i podronjena prije no što je stavila svoje pouzdanje u Isusa Krista kao osobnog spasitelja.

Ja vjerujem u prinošenje beba. Mislim da je to prekrasna ideja, no želio bih da razmisliš o tome. Imamo pred sobom dijete koje je staro možda dva ili tri tjedna ili možda nekoliko mjeseci. Roditelji ga donesu u crkvu i pastor se moli nad tim djetetom. U nekim crkvama pastor će ga politi ili poškropiti vodom. Pitanje: Što misliš, koliko to dijete razumije? Ništa, osim što zna da se nešto loše događa. Netko mu polijeva ili škropi vodu po glavi. Jadno dijete nema pojma što mu se događa. Ne umanjujem prinošenje djeteta. Jednostavno kažem da to nema nikakve veze sa spasenjem.

Zato želim nešto reći i tebi, ako si jedna od tih osoba koje mi govore da su postale kršćanima još dok su bili jako mali. Koliko mali? Pa moji su me roditelji donijeli u crkvu gdje sam pokršten i postao sam kršćanin. Ne, nisi. Ljudi ne vole to čuti, ali znaš što? Ja nisam odgovoran za reakciju neke osobe. Odgovoran sam samo za to da ti kažem u ljubavi, najbolje kako umijem, da ćemo i ti i ja, prema Bibliji, stajati na sudu. Ako je sve što imaš u svom odnosu s Bogom činjenica da si kao beba bio kršten, onda nisi bio spašen i nisi spreman za put u nebo. Neće ići. Nikada nije i ne postoji niti jedan redak u Bibliji koji bi to potvrdio.

Druga stvar koju želim reći o krštenju je ova. Postoje tri oblika koji se rabe za krštenje. Prvo, postoji polijevanje. Drugo, škropljenje i treće, podronjavanje. Kako se to činilo u Novom zavjetu? Podronjavanjem. Ne postoji niti jedan redak u Bibliji koji bi potvrdio da su škropili ili polijevali.

Pogledajmo, na trenutak te izraze. Prije svega, u ono novozavjetno vrijeme ako je netko bio na samrti i htio biti pokršten, a nisu osobu mogli iznijeti van i podroniti je po vodu, najvjerojatnije su je polili vodom po glavi. To se zvalo kliničko ili bolničko krštenje. Vršilo se zbog toga jer je osoba bila na samrti i nije se mogla krstiti. Škropljenje je došlo kasnije jer je bilo zgodnije za obaviti. No, nigdje u Bibliji se polijevanje i škropljenje ne rabe kao indikacija krštenja.

Pa onda, što ta riječ označava? U grčkom izvorniku riječ za krštenje glasi 'baptizo'. To je riječ koju i mi rabimo. Ljudi će pitati zašto baptisti podronjavaju ljude? To nema nikakve veze sa baptistima, već sa poslušnošću Riječi Božjoj. Ima veze sa značenjem krštenja. Ima veze s činjenicom da je bitno da metoda i svrha idu ruku pod ruku. Koja je svrha krštenja? Doći ćemo do toga za nekoliko trenutaka. Ono što želim da zapaziš jest da sama riječ podranjanje, odnosno 'baptizo' znači nekoga staviti pod vodu, uroniti ili podroniti.

Jedan od primjera kako naučiti što ta riječ doista znači i kako se nekoć rabila jest da proučimo i druge spise onog vremena, a ne samo Bibliju. Ako se vratimo Grčkom izvorniku i pogledamo kako se upotrebljavala u ondašnje moderno vrijeme i svakodnevnom jeziku, vidjet ćemo da se riječ 'baptizo' rabila za potapanje broda. Brod se ne može potopiti škropljenjem vodom. Ili, ako bi osoba tonula u mulj opisni glagol bi bio 'baptizo'. Kada bi se netko utapao, opet isti glagol. Znači ta riječ 'baptizo', znači imerzija ili podronjenje. Možda ćeš reći da to baš i nije praktično. Praksa nema nikakve veze s tim. Pitanje je: da li želim biti poslušan Bogu? Da li se želim držati Pisma? Da li želim učiniti točno ono što Bog kaže? Da li želim tim činom izjaviti točno ono što je Bog htio?

Krštenje nije mogućnost, već je obveza. Osobno sam uvjeren da ima veze ako sve činim na Božji način. Samo značenje čini razliku. Ako ne razumijem što znači krštenje i koliko je važno, ako ne razumijem njegovu poruku onda nema nikakve veze. No istina je da je to Bog rekao. On nam je dao krštenje podronjavanjem zbog veoma specifičnog razloga. A dok budeš istraživao pisma nećeš naići na škropljenje i polijevanje kada se radi o novozavjetnom krštenju.

Pitanje koje se nameće je: zašto se uopće krstiti? Želim ti zato dati neke točno određene razloge.

Broj jedan, morao bih ti biti u stanju dati broj jedan i to je to, kraj propovijedi. No ja se neću ovdje zaustaviti. Prvi razlog za krštenje: zato jer je to Isus zapovjedio, točka, i to je dovoljno. Kad smo se ti i ja pouzdali u Isusa kao osobnog spasitelja, priznali smo činjenicu da je taj Isus Bog. On ima pravo postavljati uvjete. On ima pravo staviti pred mene svaku zapovijed iz Pisma.

Zato, ako odbijem krštenje, iz bilo kojeg razloga, reći ću ovo koliko god mogu više u ljubavi i što je moguće obzirnije, dakle bilo koji razlog da imam on je neprihvatljiv, to je čin neposlušnosti, čin pobune protiv Boga.

-Misliš mi reći da ako se ne krstim da sam u pobuni protiv Boga?

Mislim ti reći da ako si stavio svoje pouzdanje u Isusa kao Spasitelja, a odbiješ se krstiti, živiš u pobuni prema Bogu.

Možda ćeš pogledati na sebe i reći da si to, kao i sve ostale prekrasne stvari, učinio. To nema veze jedno s drugim. Koji je bio naglasak za krštenje u Novom zavjetu? Da se moraju krstiti. Zašto? Zato jer je onda, baš kao i danas, bilo veoma važno da su ljudi pored svoje vjere u Isusa Krista i javno obznanili da su odlučili slijediti Krista. Prisjeti se da se kroz nauk apostola Pavla stalno iznova ponavljala jedna te ista poruka – uskrsnuće. Vjerovanje u uskrsnuće Isusa Krista.

Na primjer, da li bi on to rekao da je vjerovao da je krštenje nužno za spasenje? Pavao u Rimljanima 10:9 kaže: ''Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.'' Nije rekao i 'ako se krstiš'. Da li to znači da je krštenje nevažno? Ne. To je samo činjenica koja govori da ne moraš biti kršten da bi se spasio. Regeneracija krštenjem nije utemeljena na Sv. Pismu. Pa koji je onda prvi razlog za krštenje? Jer je to Isus zapovjedio.

To bi trebao biti dovoljan i dostatan razlog. Činjenica što je on to rekao. Koji mi još dokaz više treba? Postoje i drugi razlozi za krštenje. I kao što sam cijelo vrijeme nagoviještao, postoji još jedan veoma važan razlog. Krštenjem ti i ja javno priznajemo svoju vjeru u Isusa Krista, a to je bitno jer Bog ne želi da ga se stidimo.

Na primjer, pogledaj u 2Tim.1:8. Pavao piše mladom Timoteju koji je prolazio kroz poteškoće. Evo što mu je rekao: ''Prema tome ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina ni mene njegova sužnja.''

Budimo iskreni. Koliko nas je u nekom trenutku bilo u grupi ljudi koji nisu bili kršćani ili su govorili stvari koje nisu bile istina ili su ismijavali crkvu i govorili o hipokriziji crkve, a mi smo samo šutjeli. Nije li to zato jer smo se sramili svoje vjere? Ili smo počeli racionalizirati govoreći da ne želimo ništa reći. A zašto ne? Ako je Isus Krist Sin Božji koji je spasio tebe i mene i ako je on Gospodar našeg života onda imamo odgovornost javnog istupanja. To govori krštenje. Krštenje je javna obznana da si stavio pouzdanje vjere u Isusa Krista kao svog Spasitelja. Ti javno obznanjuješ da ga namjeravaš slijediti kao Gospodara svog života.

Kažem ti da je krštenje izuzetno važno. Ono je čin poslušnosti. Ono nije mogućnost, već obveza. Imaš obvezu izvršiti javnu obznanu svoje vjere.

Zato, kad se osoba spasi, jedan od prvih čina koji ubrzo nakon toga treba uslijediti jest čin krštenja. Na taj način se daje javno svjedočanstvo i javna obznana onoga što se dogodilo u nečijem životu.

Mislim da je i treći razlog veoma važan. Krštenje opisuje što se događa s nama u trenutku spasenja. Što nam se događa kad se spasimo? Evo što.

Pogledajmo što se dogodilo Isusu. Što je on učinio? Razapeli su ga i onda je umro. Nakon toga su ga pokopali i onda je uskrsnuo. Zbog toga ti želim reći koliko je bitno da budeš podronjen. To je slika smrti, ukopa i uskrsnuća. Što se događa prilikom krštenja?

Ulazimo u vodu. Ukapamo se u Krista Isusa. Odnosno podronjavamo se pod vodu i izlazimo iz nje u novini života.

Zbog čega krstimo podronjavanjem? Zato jer je to najtočnija slika nečega što se događa. Zašto on želi da se krstimo? Zato jer je to javni opis onoga što se dogodilo tebi i meni u trenutku spasenja. A što se to dogodilo? Osvjedočeni o našem grijehu prihvatili smo Isusa Krista kao osobnog spasitelja, a to je značilo: umirem svom starom načinu života, polažem svoj život u Krista, ukopan sam s njim i sada se dižem hodu u novini života. Imate razlog i pravo očekivati drukčiji način života od mene jer više nisam osoba koja sam običavao biti. Nanovo sam rođen milošću Božjom. Umro sam starom ja. Bio sam ukopan s Kristom, a sada hodam u novini života.

Podronjavanje je jedini oblik krštenja koji oslikava smrt, ukop i uskrsnuće. Zato nam je i dano.

Dakle, što se događa kad se ti i ja krstimo? Oslikavamo svijetu što nam se dogodilo. Nisam više kao što sam bio. Umro sam svom starom načinu života. Možda se ponekad ne čini, no imam novog Duha. Biblija u 2Kor.5:17 kaže: ''Dakle ako je tko u Kristu on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.'' Zatim još kaže da će nam dati novog Duha i novo srce. Više nismo iste osobe kao prije spasenja. Zato krštenje proglašava i viče: ja sam nov i evo što mi se dogodilo iznutra! Neobično je važno da se krstimo i to podronjavanjem.

Kada razmišljam o mnogim razlozima za krštenje ovaj mi pada na pamet. Krštenje je određena, voljna točka u vremenu koja označuje da se u mom životu dogodila promjena.

Sjećam se trenutka kada sam kršten vani u bazenu. Ti se možda sjećaš da je to bilo u crkvi, u rijeci ili na nekom drugom mjestu. Sjećaš se svog krštenja. Zašto je Bog to rekao? Zato jer želi da se osvrnemo i kažemo za taj trenutak: slijedio sam Gospodina Isusa Krista u poslušnom krštenju. Zašto? Zato jer sam spašen njegovom milošću. Veoma je važno učvrstiti svoju odluku. Krštenjem je učvršćujemo. Bog je učvršćuje. Nikada još nisam sreo osobu koja je zaboravila kada je bila krštena. Jako je važno da se ti i ja krstimo.

Još jedan razlog. Krštenje je objava naše vjere kroz vlastito uskrsnuće tijela. Razmisli o tome za trenutak. O čemu se radi u toj slici? Radi se o smrti, ukopu i uskrsnuću Isusa Krista. Svaki puta kada vidim krštenje ili kada sudjelujem u krštenju što mi ono svaki puta govori? Uskrsnuće, uskrsnuće, uskrsnuće!

Koliko vas želi umrijeti i biti pokopano u najskupljem sanduku i zatim tamo ostati zauvijek? Ima li nekoga?....U redu. Nitko. Koliko vas vjeruje da ćete kada umrete uskrsnuti? Svaki puta kada se dogodi krštenje, što ono poručuje? To je Bog koji još jednom na sav glas viče, Isus je Gospodin, Isus je Gospodin! On je Bog! Taj će te Bog, koji te je spasio, i uskrsnuti. Ovaj život je privremen. Ovaj je život kratak. Tvoje je spasenje apsolutno sigurno! Bog je imao specifičan razlog da je dao krštenje.

Ne za spasenje, već da nas podsjeti, da se učvrstimo, da nas uvjeri i nastavi nas uvjeravati u nadu uskrsnuća. Doista nas krštenje stalno podsjeća na to.

Još je jedan, posljednji, razlog koji ti želim dati i to je to. S krštenjem uvijek dolazi blagoslov. Odnosno, Bog će te blagosloviti nakon što se krstiš. Kako to mogu znati? Zato jer znam da Bog nagrađuje svaki čin poslušnosti. On nije tako nepravedan da bi zaboravio našu poslušnost i da bi zaboravio naš trud za njega. Bog to priznaje.

Možda se pitaš o kakvoj vrsti blagoslova se radi? Evo jednog. Kada prođeš kroz vodu krštenja u tom trenutku znaš da si poslušan živoj Riječi Božjoj.

I što se događa? Preplavljuje te jedan veličanstveni osjećaj sigurnosti i povjerenja. Bogu je milo to što se u tom trenutku događa. Bogu je milo kad se jedno od njegove djece krsti. Postoji blagoslov povjerenja i sigurnosti. Poslušan sam svemogućem Bogu, činim ono na što me je pozvao.

Iz srca osobe koja se krstila izvire radost. Radost koju je tu stavio Bog. Zašto? Jer je to čin poslušnosti. To je podsjetnik da te je spasio. Podsjetnik da si umro svom starom načinu života i da sada imaš Svetog Duha koji živi u tebi i koji ti omogućuje da živiš ono što je Krist učinio u tvom životu.

Postoji i blagoslov za ljude koji gledaju čin krštenja. Tvoja obitelj, tvoji prijatelji koji su došli gledati tebe ili druge kako se krste. Nešto je veličanstveno kada promatramo ljude koji su spašeni milošću Kristovom i nasljeduju Gospodina kroz krštenje vjernih.

Vidiš, neki od nas smo već tako dugo spašeni da smo zaboravili radost koju smo imali činom krštenja. Zaboravili smo sigurnost, zaboravili smo blagoslov. Zaboravili smo što nam se dogodilo iznutra. Znamo da je u tom trenu naš nebeski Otac gledao na nas blagoslivljajući nas,  odobravajući i radosno potvrđujući činjenicu da smo mu ti i ja bili poslušni.

Postoje još i neki drugi razlozi, no ovo je dovoljno. A sada  veliko pitanje.

Da li si, u nekom trenutku svog života, položio svoju vjeru u Isusa Krista kao svog Spasitelja? Možda ćeš reći da nisi siguran po tom pitanju. Ali možeš biti siguran. Evo što moraš učiniti. Izgovori riječi slične ovima dok se moliš Gospodu Isusu Kristu: 'Oče, znam da sam sagriješio protiv tebe, znam da Riječ Božja kaže da sam sagriješio protiv tebe. Vjerujem što kažeš u Pismu o Isusu koji je umro za moje grijehe i zato te Gospode Isuse molim da mi oprostiš na temelju onoga što si učinio na Golgotskom križu. Znam da to nisu moja djela niti moje ponašanje, ti si ti učinio za mene. Prihvaćam te za svog Spasitelja.'

To možeš izgovoriti bilo gdje, bez obzira gdje se nalaziš. Važno je ono što se događa iznutra.

Neki od vas nisu nikada bili kršteni. Imali ste svu silu izgovora što to niste učinili. Zato ti želim reći, prijatelju, u ljubavi koju imam da krštenje nije opcija tj. mogućnost.

Ono je božanska obveza. Sa njim dolazi predivni blagoslov i svjedočanstvo drugima. Ponekad sa krštenjem dođe takvo svjedočanstvo da netko tko promatra ili sluša ili zna i vidi promjenu u tvom životu da ga to dovede do spasonosne spoznaje o Isusu Kristu.

Ali i s druge strane, ako se ne krstiš, doživjeti ćeš nedostatke u svom duhovnom životu dok god budeš odbijao slijediti Krista kroz krštenje. Ako je on Gospodar tvog života, učini što kaže. A on kaže da postoji jedna jednostavna stvar koju moraš učiniti, a to je krstiti se.

MOLITVA:

Oče, mi te ljubimo i slavimo. Kako si ti predivni Bog. Toliko si strpljiv i ljubazan što nas podnosiš kad znamo istinu, a ne živimo po njoj. Točno znamo što piše u Pismu, a ipak to odgađamo. Molim te u Isusovo ime sada, daj nam Oče Duha da možemo reći – Da Gospode, da spasenju, da krštenju. Molimo te u Kristovo ime. Amen.