dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Je li moguće da sve u životu može biti pozitivna poruka za nas?

Gotovo svaki dan slušamo o strahotama koje nas navode da se zapitamo: « Postoji li na svijetu doista snaga ljubavi?» Sistemi se mijenjaju i raspadaju. Države se raspadaju u borbama, mnoge su obitelji nasilno razdvojene i okrnjenje, ljudi odlaze kao prognanici i beskućnici u nepoznato. Ljudi se bore svakoga dana da bi preživjeli prirodne nesreće, kao što su potresi, požari, suše ili poplave. Zagađenost okoliša postaje sve veće pitanje u mnogim zemljama koje su mislile da napretku njihove industrije i znanosti nema kraja, a najednom ih mući pitanje: hoće li disati čisti zrak, jesti zdravu hranu i piti čistu vodu? Neki su stavljeni na kušnju jer su njihovi najdraži oboljeli od danas neizlječivih bolesti, raka ili AIDS-a. Kako u svemu tome pronaći pozitivne pouke?

Uistinu, sama ta događanja nisu pozitivna. Međutim, naš odgovor na te događaje može biti izvor pozitivnog iskustva. Upravo u tim kritičnim trenucima, kada smo mi ili naši bližnji suočeni, kako nam se čini, s nepremostivim teškoćama, otkrivamo najveće mogućnosti da nadrastemo ono što nam se čini kao naš domet, otkrivamo da smo snažniji, mudriji i suosjećajniji ili kreativniji nego što smo ikada mislili. I sami smo zadivljeni otkuda dolazi ta snaga u smjeru dobrog izlaza iz tih teškoća.

Tada počinjemo odbacivati iluziju da smo žrtve i bespomočni, čak kada se čini da imamo za to mnogo dokaza. Čim odbacimo iluziju žrtve, odmah preuzimamo odgovornost za svoj život i okolnosti života oko nas, sada i u budućnosti.

Iduća spoznaja u tome je, kako je ono što opažamo kao vanjski svijet samo odraz našeg unutarnjeg svijeta. Upravo u našem reagiranju na sve to, što doživljavamo i što nas okružuje, spoznajemo sami sebe, kakvi smo mi uistinu. Time se osnažujemo za stvaranje pozitivne stvarnosti. Naš um postaje otvoreniji i počinjemo uviđati da na sve što se u našem životu dešava možemo gledati kao na mogućnost rasta i dozrijevanja. Kao što je to u prirodi, kada vjetrovi i bure jačaju korijenje drveća da postaje sve jače.

Biti uvjeren da je svako iskustvo, bez iznimke, pozitivno te da iz njega možemo nešto naučiti, samo po sebi potiče volju da prihvatimo sva životna iskustva. Tada iz svega što nam život pruža možemo stvoriti nešto korisno, prihvaćajući svako iskustvo sa zahvalnošću, čak i prije nego spoznamo gdje je u tome dobitak za nas.

Gdje se nalazi korijen našega života?

U današnje se vrijeme mnogo govori o duhovnoj obnovi i probuđenju, ali treba u tome postavljati pitanje: «Može li se duhovnog mrtvaca obnoviti i probuditi, ili se tu najprije treba govoriti o  rođenju u duhovni život, kako Isus govori učenom Nikodemu «Moraš se nanovo roditi?»

Zahvalni smo Bogu za mnoge ljude koji se danas spašavaju. Treba reći, da se vide neke promjene u mnogim zemljama, a naročito tamo gdje je Biblija – Božja riječ došla u ruke pojedinaca i obitelji, gdje se čita i živi po Svetom Pismu, gdje Božji Duh oživljava i izgrađuje duhovni život. Stvarna potreba današnjeg svijeta je spoznaja i doživljavanje Isusa Krista u osobnom životu svakog pojedinca, da svaki čovjek primi taj Božji život i slijedi put Isusa Krista kao njegov učenik. Svijetu danas treba ostvarenje velike Isusove zapovijedi: «Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Učinite sve narode učenicima mojim.» ( Mk.16:15,Mat.28:19).

Ono što treba današnjem svijetu je upravo taj veliki izazov za što se moli Apostol Pavao prije dvije tisuće godina kada piše u prvom poglavlju svoje poslanice crkvi u Efezu:

« Da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate, da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da utvrdite koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove, što je pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga sebi s desne strane na nebesima, iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva i iznad svakog imena, koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u onome koji će doći.» (Ef.1:17.23).

U trećem poglavlju te iste poslanice kada crkvi u Efezu Pavao piše i svoju drugu molitvu govoreći o novom životu u Kristu, što je tako važno i za nas danas:

« Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam Bog dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.» (Ef. 3:14-19).

U grčkom prijevodu Novoga zavjeta postoje dvije riječi za ljubav. Zapravo, grčki jezik upotrebljava tri različite riječi, no u Bibliji su upotrebljene samo dvije. Ona, koja u Bibliji nije upotrebljena označava strastvenu, senzualnu vrstu osjećaja, a takve osjećaje Biblija niti ne smatra ljubavlju.

Jedna od riječi koja se često nalazi u Novom Zavjetu označava ljudsku ljubav kao što je ljubav muža prema ženi, ili majke prema djeci.

Treća riječ za ljubav govori o ljubavi čiji je izvor jedino u Bogu. Ta ljubav potpuno nadilazi razumijevanje prirodnog čovjeka. Ta se ljubav očituje usprkos mržnje, suprostavljanja, progonstva i svega ostalog što bi je pokušalo ugušiti.

Put te ljubavi je sasvim suprotan misaonom sustavu ega. Ta nam ljubav kaže da ništa što bismo mogli učiniti, ili bi netko mogao učiniti nama, ne može biti neoprostivo. Ta ljubav ima duboku spoznaju da svi mi griješimo, ali da su pogreške oprostive i da se mogu oprostiti. Ta ljubav koja izvire u Bogu ima u sebi i silu oproštenja i realizacije ljubavi u praktičnom životu. Tu Božansku ljubav Božji Duh izlijeva u srce nanovo rođenog čovjeka i ona stanuje u njemu.

« Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.» (Rimlj. 5:5). Dragi prijatelju, ako je ta Božja ljubav izlivena u tvom srcu, tada se i tvoji odnosi prema ljudima oko tebe temelje na zakonima ljubavi, a ne zakonima ega. Tada se živi po načelima davanja, spajanja i praštanja i gdje tvoja volja postaje jedno s Božjom voljom.

U toj svetoj vezi ljubavi osoba vidi svjetlo ljubavi u sebi i u drugim ljudima koji je okružuju. Život se temelji na uvjerenju da je stanje našeg novog – duhovnog čovjeka ljubav i da ona nikada ne može presušiti, zato što je njen izvor u Bogu čija ljubav nikada neće nestati. U tom oceanu kao izvoru Božje ljubavi ima dovoljno ljubavi za svakoga. Ne trebaš se tada bojati ako ljubav tvoga bližnjega raste, da će za tebe presušiti.

Ta ljubav koja izvire u Bogu je bezuvjetna ljubav i donosi svjetlo koje se širi i na druge oko nas i donosi ozdravljenje ljudima oko nas. To je odnos u kojem je zanimanje za sreću drugih jednako zanimanju za vlastitu sreću. Iz te ljubavi u nama nitko nije isključen.

U našim se životima pojavljuju različiti izvori utjecaja na naš život i ponašanje. Tu su naši roditelji, rodbina, prijatelji, savjetnici, učitelji. Neki utječu na duže naše životno razdoblje, dok drugi samo okrznu naš život iako mogu ostaviti duboke tragove.

Ti različiti izvori utjecaja, kao što su neki naši uzori ili ideali iz sporta, umjetnosti, zabave, znanosti, obrazovanja pomažu nam oblikovati vrijednosti i obveze kroz naše iskustvo. Pouke koje nam nude razlikuju se po sadržaju i količini utjecaja, pa svako od nas na vlastit, jedinstveni način to prepoznaje kao vanjsko, iz izvora izvan nas samih.

Međutim, ako imaš taj unutarnji Izvor, tog Unutarnjeg Učitelja, on se razlikuje od svih ostalih upravo po tome što vanjske sile i utjecaji na njega ne mogu djelovati. Njemu je uvijek na srcu tvoja korist. Taj Božji izvor želi biti  jedinstven za tebe, dragi prijatelju, je postaje i stapa se u tebi u taj unutarnji «ja», koji poznaje što je najbolje za tvoje osobno stanje, učenje i rast, a ostvaruje se u različitim oblicima.

Da bismo doprli do tog unutarnjeg Učitelja, potrebna je naša duboka želja za njim, potrebno je poslušati što nam želi reći. Najjednostavniji način je da mu se obratimo s molbom praznih i otvorenih ruku i srca u kojem nema ničega iz prošlosti. Zatim se umirimo i molimo za vođenje, znajući da spremnost tog božanskog Učitelja – Svetoga Duha, proizlazi iz ljubavi. Ta tvoja molitva može biti ova:

« Bože, sada se obraćam Tebi, potpuno prazan od sebe i svega drugog, spreman sam se potpuno podložiti Tebi, djelovanju Tvoga Svetoga Duha sada i nadalje u mom životu. Uđi u moje srce i život, ispuni me svojom ljubavi. Prepuštam se Tvom vodstvu i budi u meni izvorom Tvoje ljubavi koja će mijenjati mene i svijet u kojem živim. Zahvaljujem Ti Bože da si dao svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista iz ljubavi za moje spasenje. U ime Oca, Sina i Duha Svetoga, Amen!»