dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Na Uskrs 1991.godine, kada su kršćani cijeloga svijeta slavili svoj najveći blagdan, počeo je rat u Hrvatskoj kakav se na ovim prostorima ne pamti. Poginuli su i ranjeni deseci tisuća ljudi, među kojima je veliki broj djece i starih osoba. Smrt i neizvjesnost svuda je harala.

Broj prognanika i izbjeglica brzo je rastao. Tisuće, deseci tisuća, stotine tisuća ljudi bježalo je pred užasima rata iz svojih domova u Hrvatskoj a kasnije i u Bosni i Hercegovini. Ubrzo se broj prognanika i izbjeglica popeo na 700 do 800 tisuća ljudi. Najveći broj je ostao u Hrvatskoj, a mnogi su otišli i u druge zemlje.

Svi ti ljudi su godinama gradili i stvarali porodice, maštali o miru i blagostanju nakon izlaska iz „željeznog sustava" bezbožnosti i materijalizma, nisu mogli doživjeti novo ili su ostali bez svega što su imali.

Ratna katastrofa koja je stotine tisuća ljudi natjerala da sa svojim starim roditeljima, djedovima i bakama, i djecom, sa svojim zavežljajima krenu, potjerani iz svojih kuća, zaprepastila je svojim užasom sve ljude dobre volje i izazvala želju da se pomogne unesrećenima.

Tko će pomoći, tko ima ljubavi za ljude u potrebi?

Kršćani, nasljedovatelji Isusa Krista su mnogo puta čitali i slušali Isusov nauk i zapovijedi, a sada je došao praktični ispit onoga što vjerujemo:

„ Čuli ste da je rečeno:' Oko za oko, zub za zub.' A ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru! N naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi! Tko bi te htio tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač! Ako te tko prisili da ideš s njim jednu milju, hajde dvije; a tko hoće da pozajmiš, ne odbij ga!

Čuli ste da je rečeno: ' ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to isto? Ako jedino svoju braću pozdravljate, što izvanredno činite? Zar i pogani ne čine isto? Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" (Mat.5:38-48)

„ Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i proroci." (Mat.7:12)

„ Ako netko tvrdi:' Ljubim Boga', a mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!" (I.Iv.4:20,21)

Ljubav u akciji

Najprije su krenuli u pomoć oni koji su se neposredno suočili s tom strahotom, kojima bi se prognani obratili za pomoć, iako su i sami, pretežno, bili siromašni. U humanitarni pokret za pomoć u Hrvatskoj brzo su se uključili mnogi ljudi dobre volje i humanitarne organizacije u cijelom svijetu. Molitve za mir u Hrvatskoj, a kasnije i u Bosni i Hercegovini, kao i svesrdna pomoć baš u trenucima najveće tuge i užasa u osjećaju bespomoćnosti, ublažila je ratno zlo, bol i rane unesrećenima, te vratila nadu mnogima. Mnogi naši prijatelji i poznanici iz svijeta su nas pitali, čime nam mogu pomoći, što nam treba? Odgovarao sam: a što nam u ovoj situaciji ne treba? Sve treba!

Sve što je bilo u kućama i stanovima prognanih ljudi je pokradeno ili uništeno, pa i mnoge kuće i stanovi. Nema električnih ni vodovodnih instalacija, namještaja, posuđa, peći, niti pribora za jelo. Kada je zima (neke godine i -20 C) treba ogrjev, krov nad glavom, posteljina, treba sve.

U mnogim selima nema više stoke, vrtovi su obrasli korovom, njive su neobrađene, uništeni su ili pokradeni poljoprivredni strojevi i najnužnije alatke za obradu zemlje. Svuda su „posijane" mine, na stotine tisuća. Već dvadeset godina nakon tog užasnog rata mnogi su poginuli nagazivši na mine oko njihovih kuća ili na poljima. Od njih će još godinama stradavati nedužni.

Kada su se ljudi počeli vraćati na svoja zgarišta počinju „živjeti" kao ljudi iz prvobitne zajednice.

Golemo mnoštvo postradalih očekuje i dalje pomoć. Mnogi su govorili: nemojte nas sada ostaviti – sada, kao nikada očekujemo pomoć od kršćanskog svijeta.

Promatrajući pojedince i rijeke prognanika, brzo smo uvidjeli, kako ne možemo pobjeći od našeg uvjerenja i nukanja savjesti i Božjega Duha, da pomognemo bližnjima. Najprije među vjernicima baptističkih crkava, a zatim i šire, pokrenuli smo humanitarnu aktivnost uključivši prijatelje, poznanike, crkve i razne institucije širom svijeta.

Naše Društvo, kasnije Udrugu smo nazvali „MOJ BLIŽNJI" polazeći od Isusove zapovijedi:

„Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameću svojom, a svoga bližnjega kao samoga sebe." (Lk.10:27).

Dakle, horizontalno naša ljubav treba ići gore, prema Bogu, a vodoravno treba ići prema našem bližnjem.

U želji da našom pomoći dosegnemo što više mjesta u Hrvatskoj, a kasnije i u Bosni i Hercegovini, razvili smo našu organizacijsku strukturu od centrale u Zagrebu s podružnicama u Čakovcu, Pušćinama, Daruvaru, Novskoj, Pakracu, Mošćenici, Osijeku, Požegi, Karlovcu, Rijeci, Zadru, i sestrinsku organizaciju „MOJ BLIŽNJI" u Sarajevu. Kasnije su se svaka podružnica registrirale kao zasebne humanitarne organizacije s istim imenom.

Naše djelovanje smo ostvarili u oko 40 gradova, zavisno o dobivenoj pomoći od naših donatora. Pomoć je dobilo preko 100.000 izbjeglica i prognanika, socijalno ugroženih osoba, te mnoge bolnice, javne kuhinje, domovi umirovljenika, dječji centri, društva i klubovi umirovljenika, mnoge mjesne zajednice, općine i gradovi, kao i potrebama na fronti.

Pored materijalne pomoći nastojali smo pružati moralnu i duhovnu pomoć, aktiviranjem prognanika, izbjeglica, invalida i socijalno ugroženih, kao i pojedinih škola ni dječjih vrtića.

Tako su u našim skladištima na pakiranju, utovaru i istovaru hrane i potrepština nama pomagali prognanici, koji su tu nalazili utjehu i zadovoljstvo.

Od naših donatora širom svijeta: od Amerike, Australije, Japana, gotovo svih zemalja Europe), što je ovdje teško nabrojiti, dobili smo i podijelili preko 5.600 tona obuće i odjeće, 80.000 radnih odijela, preko 8.000 tona različite hrane, oko 800 tona sjemena kukuruza, oko 30 tona sjemena povrća, oko 600 tona umjetnog gnojiva, oko 500 kompleta alatki za obradu vrtova, iznajmljivali zemlju za organiziranje proizvodnje kukuruza i povrća, organizirali proizvodnju oko 1.5oo peći, podijelili oko 100.000 jedno mjesečnih i jednodnevnih pilića, oko 700 stelnih junica, pomagali u izgradnji nekoliko škola i obiteljskih kuća, pomagali socijalno ugroženima (invalidska kolica, knjige za djecu u školama, organizirali i opremili vrtove za umirovljenike, voćnjake u školama (Jasenovac, Slavonski brod), opremali pojedine bolnice vrijednim instrumentima, sanitetskim materijalom, 2 operacijska stola sa svim priključcima, i lijekovima.

To je bila naša ljubav na djelu. Tada smo mogli mnogima podijeliti Biblije i duhovnu literaturu. Podijelili smo preko 100.000 brošura „LJUBAV JE ODGOVOR", što je tiskano u 5 izdanja. Vjerujemo da su na taj način mnogi upoznali Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja u najtežim trenucima svoga života.

Ljudi su prepoznali ljubav

Kako je na jednom sastanku s prognanicima izjavio jedan nevoljnik iz Sarajeva:

„Svijet sigurno zna o našim stradanjima i patnjama, ali nikad se o ovome neće moći reći onoliko koliko su goleme naše nevolje ali i vjera nada. Prljavi rat je naše živote proglasio bezvrijednim, čovjek je prestao biti svetinja i mjera svih vrijednosti. Njegovoj kreativnosti suprotstavilo se mučilaštvo, njegovom razumu bezumlje, duhu bezdušje, čežnji za lijepim i sretnim besmisao ružnog i dubina nesreće.

Mnogi ljudi su protjerani sa svojih ognjišta, mnogi nemaju pravo ostati u svome domu, u svome zavičaju. Mnoge je zadesila sudbina „Svete Obitelji" od strane zloglasnog Heroda, koji je završio užasnim krajem."

Kako nas uči Božja Riječ u odnosu prema tom zlu?

Apostol Pavao tu metodu nadvladavanja zla objašnjava ovako:

„Ako je moguće – koliko do vas stoji budite u miru sa svima! Ne osvećujte se, ljubljeni, sami, već to prepustite srđbi Božjoj, jer stoji pisano: 'Osveta je moja – veli Gospodin- ja ću je vratiti. Naprotiv, ako je tvoj neprijatelj gladan nahrani ga; ako je žedan, napoj ga! Postupajući tako, skupit ćeš razbuktjelu žeravicu na njegovu glavu. Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj s dobrim." (Rimlj.12:18-21)

To je staza Božje ljubavi, ljubavi koja nikada ne prestaje. Isus naš najveći primjer pobjeđuje svako zlo svojim dobrovoljnim raspećem i probijenim rukama na križu. Nasuprot ekstremne okrutnosti dolazi vrhunac pobjede. Mržnja je bila omamljena i izrugivanje ušutkano. Kriswtova jednostavna molitva na križu: „ Oče, oprosti ima jer ne znaju što čine!" (Lk.23:34), prevladala je vrata pakla.

Mnogi nasljedovatelji Isusova puta su u svom osobnom životu osjetili veliku radost, kada su mogli, onima koji su ih progonili ili im nanijeli velike patnje i boli, učiniti dobro i kada su im oprostili.

Ljubav je odgovor na sva pitanja, na sve patnje i boli.