dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

U našem životu susrećemo ljude koji će nas povrijediti. U međusobnim odnosima, dok živimo u surovoj stvarnosti bol je neizbježna. Ta činjenica da nas netko može povrijediti i raniti ili da mi možemo nanijeti bol nekom drugom čini odnose zastrašujućim s mnogim razočarenjima i tragedijama.

Kada smo povrijeđeni skloni smo povlačenju ili osveti.

Taj osjećaj povrijeđenosti u nama često rezultira u isto vrijeme žalost i bijes, kao da se veliki teret navalio na nas.

Kada smo povrijeđeni, to nam može pomoći da promijenimo ono što inače ne bismo promijenili. To nas često dovodi do preispitivanja naših postupaka prema drugima, do preispitivanja vlastitog karaktera i međusobnih odnosa. Dovodi nas da analiziramo uzroke našega bola i  ponašanja drugih prema nama a kao posljedica može biti promjena u nama samima. Mnogi se pitaju kako to postići.

Velika je vrlina čovjeka da nauči i prihvati izlaz kako se osloboditi povrijeđenosti i okova bola. Kako oprostiti ljudima oko sebe, razumjeti i prihvatiti njihovu molbu za oproštenje i prevladati ono  što se dogodilo.

To se ne odnosi samo na odnose između pojedinaca, već su tu odnosi i sukobi i njihove posljedice, rane i povrijede u obiteljima, u širim zajednicama i među narodima.

Ti sukobi i konflikti  mogu u početku izgledati vrlo bezazleni, uzrokovani, možda samo jednom ili nekoliko riječi, izrečenih tako malim udom našega tijela, kao što je jezik, ali ta, na oko mala iskra zapali veliku vatru, kao što nam govori Božja Riječ:

„ Pogledajte i lađe! Njima, iako su velike i premda ih gone silni vjetrovi, upravlja vrlo malo kormilo, kamo god kormilarova volja hoće. Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite,kakve li male vatre, a koliku šumu zapali! I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Uistinu, svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje mogu se ukrotiti – i ukroćene su od ljudskog roda – ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti! On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova. Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni na 'sliku Božju'. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti. " Jak.3:4-10)

U kakvom svijetu danas živimo?

Postavlja nam se pitanje, odakle toliko zlo, svađe, mržnja, borbe i ratovi među ljudima ove zemlje? Božja Riječ, Biblija nam daje odgovor na to pitanje, kao i na sva ostala pitanja u našem životu:

„ Odakle borbe i odakle svađe među vama? Zar ne odavde: od vaših požuda što se bore u vašim udovima? Želite, i nemate? Tada ubijate. Strastveno žudite i ne možete postići? Tada se borite i ratujete. Nemate jer ne molite. Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama. Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost. Prema tome, pokorite se Bogu! Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas! Približite se Bogu, pa< će se i on približiti k vama.

Grešnici, operite ruke! Vi s razdijeljenom dušom, očistite srca! Osjetite se bijednima, zatužite i zaplačite! Neka se vaš smijeh pretvori u tugu, a radost u žalost! Ponizite se pred Gospodinom, i on će vas uzvisit!" (Jak.4:1-10)

Povjesničari nam govore da svijet u kojemu živimo nije bio nikada nemirniji.

„ Stotinu godina od izbijanja Prvog svjetskog rata svijet gori. Ukrajina i Rusija na rubu su rata, žrtve koje bez prestanka padaju između Izraela i Palestinaca broje se u stotinama. Irak je u stanju potpunog kolapsa, baš kao i Libija. Afganistan, Srednjoafrička Republika, Južni Sudan...Kao da se ništa nije promijenilo od tog srpnja otprije stotinu godina.

Dobar dio područja koja su bila sporna pred Prvi svjetski rat ponovno su otvorena za sukobe. Libija,sjever Afrike, Bliski istok, Balkan... Sva su ta područja ključala onda, a ključaju i sada....

Krizna žarišta ne protežu se samo na Bliskom istoku, Afrika je kontinent neprekidnih i vrlo snažnih sukoba koji su na rubu otvorenog rata. Tu su Južni i Sjeverni Sudan, tu je Srednjoafrička Republika koja već nekoliko mjeseci doslovno gori. Na području ove zemlje već je više od 400.000 izbjeglica, a o broju mrtvih nitko ne želi nagađati. Tu je i područje Sahela i sjeverne Nigerije.

Žarišta mogućih sukoba nalaze se i u ostalim dijelovima svijeta. U Aziji je to nestabilna granica Južne i Sjeverne Koreje. Tu je i granica Indije i Pakistana. U Libiji svaki kvart ima svoju vojsku i zapovjednika. Na području Gaze svakog dana poginulo je više od stotinu Palestinaca, a do sada je u Ukrajini poginulo 1150 ljudi." (B.Karakaš, Večernji list od 30.07.2014.)

Ne može se razumjeti, što se sve dešava u pojedinim zemljama i pojedinim skupinama ljudi u naše vrijeme.

U naše vrijeme, prema izvorima mainstream medija 2013.godine u Nigeriji su živi spaljeni preko 500 kršćana,  jer su Muslimani odlučili nametnuti svoju vjeru.

Prema izvoru (Jutarnji list 29.srpnja 2014.godine „Francuska prima iračke kršćane" sa sjevera Iraka nakon izvještaja da im je islamistička skupina IS naredila da prijeđu na islam ili prihvate smrtnu kaznu.

U svim ratovima i sukobima različitih vrsta i uzroka nanijeto je mnogo zla, tuge i boli, pa se s razlogom postavlja pitanje, kako to prevladati, hoće li to zlo ikada prestati. A ona početna iskra je zapalila gotovo čitavi ovaj svijet. Mnogi danas govore, kako jedino Bog to može zaustaviti.

Može li Bog, i kako zaustaviti sve to zlo i ponijeti sve boli?

Već davno, gotovo prije 3.000 godina, prorok Izaija je zapisao taj Božji poziv na< rješenje problema ovoga svijeta:

„ Obratite se k meni da se spasite svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!" (Iz.45:22)

„ On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše ." (Iz.53:4,5)

A problem današnjeg čovjeka je isti kao i u Izajinino vrijeme ka se pita:

„Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno?" Iz.53:1)

Već tada prorok Izaija zaključuje i govori tako aktualno za naše vrijeme:

„ Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje." (Iz.59:1-4)

Kako bi Bog promijenio situaciju u pojedinom čovjeku, u obitelji i čitavom društvu, nudi obnovljenje iz unutra, Bog želi izvršiti transplantaciju našeg iskrivljenog organizma i strukture življenja:

„ Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe." (Ezek.36:26,27)

Zašto bi Bog to učinio čovjeku, čitavom svijetu. Zato što ljubi čovjeka, zato što ljubi svijet!

„ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje, u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega." (Iv.3:16-18)