dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

«Tada književnici i farizeji dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubu, postave je ispred sviju te mu rekoše: ' Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?' To su rekli da ga stave u nepriliku, kako bi ga mogli optužiti. A Isus se sagnu i poče pisati prstom po tlu. A kako su ga i dalje ustrajno pitali, uspravi se te im reče: ' Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!' Zatim se opet sagnu i nastavi pisati na tlu. A oni, kad to čuše, počeše izlaziti jedan po jedan, počevši od najstarijih . I ostade sam Isus sa ženom koja bijaše stala ispred sviju, te se uspravi pa je upita: ' Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?' 'Nitko, Gospodine', odgovori ona. 'Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.» (Iv.8:3-11)

Što se dogodilo?

Ona se osjećala kao da je u zamci. U stvari je tako i izgledalo. U nasrtaju i panici, kada su je izvukli iz njenog doma, pošla je kao da je zaboravila staviti na sebe svoju odjeću. Ne, to nije bila istina. Ona se sjetila da se treba obući, ali nije imala vremena i mogućnosti da pokupi bilo kakav gornji odjevni predmet. U toj trenutačnoj sceni strah ju je toliko obuzeo, da je valovima jecaja željela izazvati i udobrovoljiti ih na oproštenje.     
Čovjek što ju je zgrabio i vukao kao da se nije obazirao na to što je oskudno odjevena. Njihovi su koraci bili odlučni prema njenoj osudi, kao da im je bila jasna njena sudbina. Na kraju su je odvratno odgurnuli i okrenuli njeno lice do Isusovih nogu.
« Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu», optuživao je pobožnim glasom optuživač. Kao da je htio naglasiti: «u samom činu preljube» Ženin optuživač povukao se lagano natrag čekajući uzdignutih obrva Kristov odgovor.
Prodorna tišina se nadvila nad skupinom ljudi. Sve su oči bile usmjerene na Isusa, a žena je ležala kraj njegovih nogu.
To je bila istina; ona je bila uhvaćena u preljubi. Mnogi promatrači su je poznavali. Njena grešna aktivnost je bila dobro poznata u gradu. Žene su je izbjegavale. Muškarci su govorili samo o njenoj sramoti. A sada je njena sudbina bila u rukama mladog Učitelja. Hoće li on održati principe židovskog Zakona, koji zahtjeva njenu smrt, ili će naći neki drugi način u vezi s tim pitanjem?

Kako to rješava Isus?

Unatoč brzog reagiranja što ga je zahtijevao trenutak, Isus se lagano sagnuo i počeo, neočekivano, prstom pisati po pijesku. Apostol Ivan nam ne daje sadržaj napisanih riječi na pijesku, ali, ipak, izaziva kod nas slikoviti portret Božje milosti u akciji – milosti što je određena da se primijeni ponovo i ponovo prema slomljenim i zgaženim životima kroz sve vrijeme.
Konačno, Isus se uspravio prema onima što su požurivali njegov odgovor i mirno od njih zatražio njihovo izjašnjavanje: « Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!» - sagnuo se i nastavio pisanje po pijesku. (Iv.8:7)  Njegove su riječi prekinule muklu tišinu i pokrenule njene optuživače.
Jedan za drugim napustio je prostoriju, dok Isus nije ostao sam. «Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?»
«Nitko, Gospodine», odgovori ona.
«Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. …Idi i od sada ne griješi više.»  Tu nije bilo osude u Isusovom glasu, samo ljubav i praštanje.

I mi smo često uhvaćeni u samom činu nekoga grijeha

Ljudi su znali tko je Isus. Njima je bilo poznato njegovo učenje, i više nego vjerojatno, ova je žena razumjela da je Isus bio Božji čovjek. Možda je i ona slušala Isusa kako govori po ulicama i izvan zidina hrama ili na određenoj udaljenosti kada je Isus govorio s čovjekom – Jerihonskim slijepcem, koji je prosio kraj puta i zazivao milost od Gospodina. Isus mu je vrati vid.(Lk.18:35-43)
Poput nas, žena je bila razotkrivena i mnogi psiholozi su opisivali njen slučaj, a neki su opisivali samo njene nedostatke.
Život dobiva različito značenje kada mogućnost izgubljenosti postane stvarnost. Ona nije mogla znati hoće li joj Isus spasiti život, ili se složiti s tim da je osudi na smrt.  Ona nije imala duhovnu spoznaju da Isusova služba ostvaruje plan nebeskog Oca, kako oslobađanje čovječanstva dolazi kroz milost a ne kroz Zakon.
« Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni!» (Ef.2:4-5)
Upravo tako, kako je bilo i u Isusovo vrijeme, mnogi ljudi danas ograničavaju se na prošlim i sadašnjim grijesima. Oni se bore u svojoj nevjeri i pitaju se kako može Bog njih ljubiti i oprostiti im. Mnogi dršću, i misle o tome, kako će dočekati sutrašnji dan i govore si « bili smo uhvaćeni u samom grijehu» i moramo primiti kaznu. Što više misle o veličini svoga grijeha, smatraju kako moraju činiti još veća djela, a zapravo, trebaju prihvatiti obilnu Božju milost.
Apostol Pavao nam govori:
« U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti. Nju nam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem.» (Ef.1:7-8)
Mi bismo bili duhovno, emocionalno i fizički, izgubljeni  bez Božje milosti. To je Božja milost što nas podiže kada padamo u grijeh. Njegova milost i milosrđe donose ohrabre nje za našu dušu.
Nitko za vas ne može toliko učiniti kao što može Božja milost. Nitko ne može pronaći sigurno mjesto, koje može biti sigurno za Božju djecu.
«Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, koji je sam sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga.» (Gal.1:3-4)

Bog obnavlja slomljene živote

Bog obnavlja slomljene živote. Isus je govorio svojim učenicima:
«Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.» (Lk.4:18-19)  Isus je Učitelj, koji je sjedio na obalama Galilejskog jezera i pružao ljudima nebesku istinu za gladne umove i duše. Isus je Pastir koji se brine za svoje ovce s ljubavlju i brigom a ne s kažnjavanjem. Isus je Prijatelj koji dugo trpi i pun je milosti i pravednosti.
Isus je rekao ženi: « Idi i više ne griješi!» Život nakon susreta sa Spasiteljem je promijenjen za čitavu vječnost. To ne znači da nećemo imati nikada kušnje i ugrožavanja. Umjesto toga, imati ćemo vječnu nadu da prihvatimo budućnost, što prije susreta sa Spasiteljem nismo imali.
Druga aspekt Božje milosti je činjenica da Bog nije odbijen našim grijehom. Bog je znao, što biste sve vi mogli učiniti i prije nego vas je spasio, a ipak je dao svoj život da vas spasi. Nema ničega što biste mogli učiniti kako biste bili bolji. Božji cilj za vas, nije u tome da učinite ovo ili ono da postanete pravedni. Ono što trebate učiniti jest, da prihvatite ono što je Isus učinio za vas na Golgotskom križu i da živite vaš život u skladu sa principima Božje riječi.  Ako želite ugoditi Bogu, onda dozvolite Bogu, da primijeni svoju milost na svakom području vašega života.
Apostol Ivan nam govori kada mi jednom uđemo u područje Božje ljubavi, nećemo nikada biti isti:
« Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet.» (Iv.1:9)
Prorok Izaija nam poručuje:
« Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.» (Iz.1:18)
Božja milost nas mijenja. Osuda i tvrdi stav i prisila odbija ljude. Ali Bog, s raširenim rukama ljubavi, privlači vas k sebi.
Postoji li potreba za ljubavlju  u vašem životu, dragi prijatelju, Bog vas čuje, recite njemu!
Žena uhvaćena u preljubu našla je oproštenje i novi život. Grijeh ju je osuđivao, ali Isus ju je oslobodio i promijenio njen život da više ne živi grešni život!