dipl. teol Miloš Komanović

Rođen sam 1956. g. u Bosanskom Šamcu u BiH. Po religioznoj pozadini moj otac je bio iz pravoslavne, a majka iz rimokatoličke vjere. Međutim, oni nisu prakticirali svoju vjeru, a moje odrastanje se odvijalo u susjedstvu koje je bilo pretežno muslimansko. Godine 1968. s roditeljima dolazim u Sisak, gdje nastavljam ići u šesti razred osnovne škole. Kad mi je bilo šesnaest godina zainteresirao sam se za istočnjačke borilačke vještine pa sam počeo intenzivno trenirati karate. Uz to su me vrlo privlačile istočna filozofija i religija. Čitao sam indijske Upanišade, konzultirao se s kineskim I Chingom, vježbao Tai Chi, a onda svladao osnove astrologije te se posvetio izradi horoskopa. U međuvremenu sam se oženio te sa suprugom Slavicom dobio kćer i sina. Pred kraj ovog perioda zainteresirao sam se i za »zapadne« religije kao što su judaizam, kršćanstvo i islam. Čitao sam Qur'an, dijelove Talmuda i Bibliju.

Moje čitanje kroz Bibliju započeo sam u jesen 1987. i završio u jesen 1990. Vjerovao sam da je to Božja knjiga i da je istinita, ali meni osobno ništa nije govorila, a ja sam imao svoja tumačenja i mišljenje o tome.

Posebice na stranicama Novoga zavjeta nisam razumio problem grijeha. Najprije osobno nisam mogao prihvatiti da sam grješnik za koga bi netko morao umrijeti da bi bio spašen. Pred kraj tog čitanja našao sam knjigu jednoga baptističkog pastora koja je tumačila biblijsku knjigu Djela apostolskih. Iznenada je pred mojim očima Biblija postala živa i počela mi je govoriti na izravan način kao nikad prije. Bio sam uznemiren kad sam shvatio da Biblija gleda na ljude kao na grješnike te otkriva Božju svetost i njegovo rješenje za problem grijeha. Potom sam dana 15. siječnja 1991. u ranim večernjim satima uzvjerovao u Isusa. Sveti Duh me je uvjerio da sam grješnik i iskusio sam strah Gospodnji. Uskoro sam primijetio da je moja nutrina oprana. Prije toga sam, iako religiozan, na trenutke strašno proklinjao, psovao i hulio Božje i Isusovo ime. Isus je jednostavno izbacio to iz mene. Pušio sam oko osam godina do tada, a nakon dva mjeseca osjetio sam veliku mučninu od cigarete te sam molio Gospodina da me oslobodi od toga. Nakon molitve nikad više nisam ni poželio, a ni zapalio cigaretu. Tako sam postao kršćanin, učenik Isusa Krista. Shvatio sam značenje spasenja po milosti, a ne po djelima. Duh Sveti me sada vodi i uči da razumijem Bibliju sve više i da živim nov život u Isusu Kristu. Isus je rekao u Ivanu 8,31-32: »Ako ustrajete u mojoj nauci onda ste moji učenici, upoznat ćete istinu a istina će vas osloboditi. « Odmah po obraćenju dobio sam veliku želju govoriti svojim prijateljima o Isusu, ali sam kod većine naišao na otpor. Ubrzo sam došao do doticaja sa Baptističkom crkvom u Sisku u kojoj mi se pružila prilika polaziti na biblijska predavanja sadašnjih profesora TBA. Ispočetka mi je bilo važno steći biblijsko znanje kako bih mogao parirati svojim poznanicima koji su se protivili evanđelju, ali sam sve više, kako sam počeo služiti u crkvi i radu s mladima, uvidio potrebu za učenjem sa svrhom službe u zajednici. Bog mi je preko TBA pružio potrebno teološko obrazovanje u mjestu služenja i to smatram njegovim darom. Sada služim kao pastor u BC »Betel« Sisak. (M. Komanović)



Autor: dipl. teol Miloš Komanović

Molitva


U nedavno pročitanoj knjizi o molitvi autor je ispričao slijedeći događaj: ''U jednoj lokalnoj crkvi mladi obraćenik Tomas, nakon velikog nedjeljnog bogoslužja, pozvan je na redoviti molitveni sastanak crkve, ponedjeljkom na večer. Bio je šokiran vidjevši nekolicinu ljudi u velikoj dvorani te upitao Marka jednog od prisutnih A gdje su svi oni od jučer? I zašto ne dođu na molitveni sastanak kako su došli na nedjeljnu službu? Marko mu je odgovorio da vjerojatno zbog toga što nemaju dobro iskustvo vezano uz molitvu. Onda ga Marko upita a zašto si ti došao? Pa pretpostavljam zato što vjerujem da je djelotvorno''. Zaista molitva je nešto što prakticiraju sve religije na zemlji i možemo reći vrlo masovna pojava pa ipak jedna od naj neshvaćenije vjerske prakse od strane vjerskih pripadnika. Kada se okrenemo Bibliji i pogledamo u živote biblijskih likova od Abrahama, Mojsija, Davida i Solomona, te konačno Isusa krista svi su iskazali snažnu predanost molitvi. Biblijski zapisi pokazuju kako su njihove molitve izvršile direktan utjecaj u njihovim životima i životnim situacijama u kojima su se nalazili. Bez obzira na naše iskustvo ili što mi mislili o molitvi ona djeluje. Da bismo shvatili suštinu odnosa Boga i čovjeka kroz molitvu moramo se vratiti na sam početak božjeg stvaranja čovjeka i svrhe čovjekovog postojanja na zemlji. U Post. 1:26 čitamo ''I reče Bog Načinimo čovjeka na svoju sliku sebi slična da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci, svoj zemlji…'' Bog stvara čovjeka sa svrhom da vlada na zemlji po njegovim zamislima. Tako čovjek po Božjoj odluci postaje legalni upravitelj nad božjim stvorenjem.


U Psalmu 115:16 kaže ''Nebo je nebo Jahvino a zemlju dade sinovima čovječjim'' Jedna od bitnih činjenica za razumijevanje čovjeka i njegove svrhe je ta da čovjek kao duhovno biće je stavljen u materijalno tijelo i time je njegovo glavno mjesto obitavanja zemlja a ne nebo, iako privremeno nakon tjelesne smrti čovjek boravi u duhovnoj sferi. Zbog toga Biblija naučava uskrsnuće mrtvih u nadolazećem vremenu. Čovjek je dakle duh, koji ima dušu – svoju osobnost i stavljen je u materijalno tijelo. Prema ovakvom shvaćanju stvari jedino duhovno biće u materijalnom tijelu prema Božjoj svrsi i namjeri ima legalno pravo za upravljanjem događanjima na zemlji. Način na koji će čovjek komunicirati s Bogom da od njega prima upute a i da iskazuje potrebe jest molitva. Čovjek je izvršni organ Božje volje na zemlji po izvornoj Božanskoj zamisli. Da bi primao inspiraciju od Boga i isto tako Bogu iskazivao svoje misli vezano za glavnu svrhu upravljanja zemljom po Božjem planu služi molitva. Međutim na samom početku dogodila se duhovna katastrofa za čovjeka. Pali anđeo Sotona dolazi čovjeku u Edenskom vrtu, na prevaru ga nagovara da prekrši Božju zabranu jedenja sa stabla spoznaje dobra i zla. Tada se nekoliko stvari odvija brzo jedna za drugom. Slava Božja se odmiče od čovjeka i prekida se duhovna veza čovjeka i Stvoritelja, grijeh ulazi u ljudsku vrstu a po grijehu i tjelesna smrt. Grješni čovjek pada pod utjecaj ovoga zlog duha koji ga inspirira da vrši njegovu volju. Ovo je ujedno i odgovor na česta pitanja ljudi ako je Bog dobar i vlada nad svima, zašto je u svijetu toliko zla? Možemo reći da se ništa na zemlji neće događati bez aktivne ili pasivne suglasnosti čovjeka koji je od Boga postavljen kao legalni autoritet, odnosno onaj kojemu je dana vlast. Naravno da Bog održava svemir i zemlju i čovjeka svojom životnom silom, ali za bilo koju Božju intervenciju na zemlji Bog poziva čovjeka da učini ono što mu on zapovjedi. ovo u osnovi čini poziv proroka. Kada je Bog odlučio izbaviti Izraela iz Egipta pozvao je Mojsija. Kada je htio kazniti Izraela u vrijeme Ahabovo pozvao je Iliju da zapovjedi nebu da ne daje kiše.


Tako čitamo u Jakov 5:17 ''Ilija je bio čovjek koji je patio kao i mi; usrdno je molio da ne bude kiše i nije pala na zemlju za tri godine i šest mjeseci. Zatim je ponovo molio pa je nebo dalo kišu i zemlja je donijela svoj rod.'' Dakle Bog poziva proroka Iliju i kaže mu da moli da se nebo zatvori i ne bude kiše Ilija je molio i nije pala. Pa zar Bog nije to mogao sam učiniti? Naravno da jest ali nije htio! Zašto? Zato što je postavio čovjeka kao svoga legalnog namjesnika na zemlji i sve što čini u tom smislu u odnosima sa ljudima čini to preko čovjeka kojega osobno poziva. Tek kada molitvu shvatimo izvan svojih uskih okvira kao što su ''blagoslovi mene i moje najmilije, ili molim te za ovakav stan, auto ili kuću, …nego kao komunikaciju Boga stvoritelja sa svoji stvorenjem kojeg je postavio na zemlju da vlada po njegovim uputama, tada smo stali na stari temelj i molitva dobiva svemirske dimenzije a naša se nutrina u tom smislu podešava na izvornu Božansku frekvenciju i molitva može profunkcionirati upravo onako kako je od Boga i uspostavljena. Dakle ukratko što je molitva? To je čovjekov poziv, kao legalnog namjesnika, Bogu da intervenira na zemlji. To je zemaljska pozivnica nebu da intervenira ili čovjekovo izražavanje njegove legalne vlasti na zemlji kojom priziva nebeski utjecaj na planeti. Na kraju valja reći bitnu stvar. Čovjek po svom prirodnom rođenju je duhovno odvojen od Boga i zbog grijeha prekinut je odnos Boga i Čovjeka, ili kako to Pavao u Efežanima poslanici kaže duhovno su svi ljudi mrtvi. Poštovani slušatelji ako se nikada niste pokajali za svoje grijehe i život predali Bogu onda vam želim ponuditi jednu kratku molitvu koju, ako ozbiljno shvatite i u vjeri iskažete kao stav svoga srca, može to biti povratak Bogu a otkaz grijehu i đavlu pod čijom vlašću leži čitav svijet kako to kaže apostol Ivan u svojoj prvoj poslanici.


Moliti možete ovako: ''Gospodine Isuse, dolazim k tebi i prinosim ti svoj grješan život. Molim te oprosti mi sve moje grijehe i očisti me svojom krvlju. Prihvaćam te kao Gospodina i Spasitelja. U vjeri ulazim u tvoje kraljevstvo. Od danas ti preuzmi vodstvo u mome životu da bih postao osoba po tvojoj volji. Hvala ti jer si uslišao moju molitvu.'' Amen.