dr. Charles Stanley

Dr. Charles F. Stanley, osnivač službe »Dodir«, pokazuje gorljivu svijest o ljudskim potrebama time što nudi praktične biblijske istine za svakodnevni život. Oblikujući svoju službu prema Pavlovoj poslanici Efežanima, dr. Stanley vjeruje da:

»... život ne vrijedi ništa ako ga ne koristim za posao koji mi je dodijelio Gospodin Isus – posao naviještanja Dobre vijesti o Božjoj moćnoj dobroti i ljubavi« (Djela 20,24).

Dr. Stanley se prisjeća Božje potpore u teškim okolnostima nakon smrti njegova oca još u danima najranijeg djetinjstva. Kroz savjete i primjer svoje pobožne majke i djeda naučio je vjerovati i slušati Božju riječ. U četrnaestoj godini dr. Stanley je primio jasan poziv u službu propovijedanja, što ga je kasnije vodilo k diplomiranju na sveučilištu Richmond u Richmondu u Virginiji, te na Southwestern Theological Seminary u Fort Worthu u Texasu. Nakon toga je zaslužio magisterij i doktorat na Luther Rice Seminaryju u Atlanti. Uvijek praktičan, dr. Stanley često kaže: »Smatram da vam ne mogu iskreno reći kako vjerovati biblijskim istinama i kako primijeniti te istine da djeluju u vašem životu prije nego što dopustim Bogu da ih sprovodi u mom životu.«

Godine 1972. polusatni program praktičnoga biblijskog poučavanja dr. Stanleya emitiran je na lokalnoj televizijskoj stanici u gradu Atlanti. Već 1978. godine Christian Broadcasting Network je započela prenositi program putem svoga novog pothvata: mreže satelitskog odašiljanja kabelskim sustavom. Gledanost emisije je rasla od 16 000 gledatelja s područja Atlante do gledanosti širom zemlje u samo tjedan dana. Do 1982. godine služba »Dodir« je pravno osnovana i uključena u radio sindikat. Program »Dodir« je ušao na gotovo svako veće tržište u SAD-u tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dosežući do više od milijun domaćinstava s porukom o Kristovoj dostatnosti za životne zahtjeve.

Poruke dr. Stanleyja dotiču se tema poput roditeljstva, financija, osobnih kriza, osjećaja i odnosa. Poučno učenje za osobni duhovni rast najviše se bavi molitvom, Božjim karakterom, zajedništvom s Duhom Svetim i osobom Isusa Krista. Dr. Stanley čvrsto vjeruje da je Biblija Božja nepogrešiva riječ, uvjerenje koje se snažno odražava u njegovu poučavanju.

Poznate organizacije i izdavačke kuće iskazale su čast dr. Stanleyu. Godine 1988. ušao je u dvoranu slavnih National Religious Broadcaster (NRB) zbog dosljedne vrsnosti njegovih emisija i zbog primjera vodstva na području kršćanske televizije i radija. Religious Heritage of America ga je 1989. godine prozvao pastoralnim radnikom godine što je nagrada kojom se pohvaljuje pastore koji nastoje judeokršćanska načela primijeniti na svakodnevni život SAD-a. Godine 1993. NRB je dodijelio programu »Dodir« nagradu za televizijsku produkciju godine, a 1999. godine nagradu za radijski program godine. 2004. godine izdavačka kuća Thomas Nelson Publishing odala je priznanje dr. Stanleyu za prodaju više od 3,5 milijuna primjeraka njegovih knjiga.

Dr. Stanley je autor više od 45 knjiga uključujući i nekoliko najbolje prodavanih (bestsellera).

Zajednička tema golemog broja pisama slušatelja programa »Dodir« jest koliko je Bog promijenio njihove živote kroz učenje dr. Stanleya. Svaki uspjeh koji je postignut kroz »Dodir« ili dr. Stanleya izravno se pripisuje Božjoj ruci. Dr. Stanley kaže: »Božja riječ i djelo Božje mijenjaju ljudske živote.«

Cilj dr. Charlesa Stanleya najbolje je izražen u misijskoj izjavi programa »Dodir«: pomagati ljudima diljem svijeta da rastu u odnosu s Isusom Kristom i jačati lokalne crkve. Želja dr. Stanleya je dovesti evanđelje što većem broju ljudi, izložiti ga što je jasnije moguće i što je brže moguće – sve na Božju slavu.


Autor: dr. Charles Stanley

Jedan od glavnih razloga što na ovom svijetu imamo poteškoća sa vlastitim željama jest taj što ne poznajemo onoga o kome govorimo. Često je razlog što dopuštamo da grijeh uđe u naše živote taj što ne poznajemo onoga kome ćemo odgovarati. I često mislimo da poznajemo Boga dok je istina da ga ne poznajemo niti približno koliko bismo morali ili mogli ili koliko bi on htio da ga poznajemo. Ti i ja smo članovi Božje obitelji.

Odakle je ta ideja o Božjoj obitelji došla? Došla je od Boga Oca. Je li on Otac? Naravno. Ali čiji Otac? On nije samo Otac svog Sina, Gospoda Isusa Krista, već je i tvoj i moj Otac ako smo prihvatili njegova Sina.

Kako se postaje dijelom obitelji? Na koji način? Rađamo se u obitelj, zar ne? A Biblija tvrdi u Iv.3:3 da osim ako se čovjek... što? Nanovo ne rodi, odozgo, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega. Dakle, novo rađanje je duhovno rađanje koje se događa u našem duhu kad u trenutku prihvaćanja Isusa Krista kao osobnog Spasitelja, a kroz priznanje grijeha i prihvaćanje njegove žrtve na križu kao plaće za naše grijehe, postajemo dijete Božje. Dakle, rađamo se u kraljevstvo Božje kao rezultat nanovog rođenja.

Za one koji su stavili svoje povjerenje u Krista kao Spasitelja, te su nanovo rođeni postoji i drugi način pripadanja u Božju obitelj. Kako? Posinstvom. Htio bih da sada otvoriš Bibliju u poslanici Gal.4. U tom 4. poglavlju opisuje se ta radnja. Gal.4:4-7:

'' 4A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan 5da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. 6A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!"

7Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Dakle, Pavao kaže da zbog toga što smo ti i ja postali djecom Božjom, postali smo i subaštinici sa Kristom koji je njegov Sin.

Razmisli o slijedećem. Što misliš, da li je Bog, posinivši nas, to učinio na osnovu našeg ponašanja ili vladanja? Ni jedno ni drugo. Okreni poslanicu Ef.1. Želim te podsjetiti na to kad si posinjen. Ef.1:4-5:

'' 4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; 5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje''

To znači da je odlučio tebe i mene učiniti dijelom svoje obitelji čak i prije no što smo se rodili. To je bio njegov izbor. Ti i ja smo odgovorili na taj dar ljubavi milosrdnog Oca koji je odlučio da nas učini dijelom svoje obitelji.

I tako, postoje mnogi reci u Bibliji koji kažu da smo ti i ja, kao nanovo rođeni vjernici, dio Božje obitelji. Pogledajmo zajedno u 1Iv.3:1-2 i primijeti kako to Ivan kazuje na prekrasan način:

'' 1Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega.

2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.''

Ti i ja smo kao nanovo rođeni vjernici djeca Božja. Nije bilo boljeg načina da nam se pokaže kako se odnositi prema Bogu Ocu nego kroz instrukcije u Bibliji. Vidiš, jedan od razloga što se mučimo u svom kršćanskom životu jest taj što Boga ne poznajemo. A većina se nas, u nekom trenutku svog života, ne osjeća dostojno prići Bogu kao našem Ocu. Kažemo da znamo da je on Stvoritelji da je suveren. Znamo da je on sve to ali ne možemo reći da je on moj Otac.

Kao vjernici svi smo mi članovi njegove obitelji. Odnosno, oni koji su povjerovali u Isusa Krista kao svog spasitelja. I sve dok ne povjerujemo u Krista kao Spasitelja, nismo članovi Božje obitelji i to se ne može preskočiti. Ne možeš e nadati da ćeš ipak postati članom na neki drugi način. Ne.

Jedini način kako ćeš ući u obitelj Božju jest da se nanovo rodiš u nju po novom rođenju. Drugim riječima da budeš posinjen u kraljevstvo. Oba ta načina govore o spasenju po vjeri u Isusa Krista.

Razmislimo malo o nebeskom ocu na način kako se odnosi prema tebi i meni. Želim nešto reći svima vama koji ste očevi. Htio bih da to zapišete jer je veoma jednostavno. Nemamo vremena proći kroz sve retke u Bibliji, pa ćemo pogledati samo neke. Želim da o tome razmišljaš i ti, tata, dok razmišljaš o odnosu sa tvojom djecom jer je takav naš nebeski Otac. Nebeski Otac o kojem je govorio i kako ga je opisao Isus.

Zato je, mislim, Filip rekao u Iv.14:8: ''Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je.'' Zato jer su vidjeli taj predivan odnos koji je on imao s njime.

Prisjeti se što je Isus često činio dok je odlazio od bolesnih, izgubljenih i povrijeđenih? Pošao bi na goru biti sam s Ocem svojim nebeskim.

Dakle, nakon što smo se nanovo rodili u obitelj Božju po iskustvu novog rođenja kakovog smo to Oca dobili? Pa, prije svega Oca koji nas bezuvjetno ljubi. Što znači da Očeva ljubav prema nama nije osnovana na našim zaslugama, ponašanju ili obećanjima.

Koliko smo puta Bogu obećali nešto što nismo održali? Misliš li da se uznemirio i razočarao? On je znao da ih nećemo održati već u trenutku kad smo dali obećanje. On je znao da ih zbog određenih razloga, bez obzira kako se trudili, nećemo moći održati. On je Otac koji nas bezuvjetno ljubi.

Bezuvjetna ljubav znači volim te i točka. Nema veze kako izgledaš, kako si obučen, kako se ponašaš, što govoriš ili propuštaš reći. Bezuvjetna ljubav nema uvjeta u sebi.

Kad nas je on odabrao? U sebi prije stvaranja svijeta, prije no što smo se uopće rodili. To znači da nas nije odabrao na temelju nečega što smo bili ili onoga što ćemo postati.

Želim te upitati, kao oca, voliš li svoju djecu bez obzira što ona učinila? Jesi li ih možda ostavio s utiskom da ih voliš ako...Ja sam odrastao sa djelićem takvog razmišljanja i tu sam da ti kažem da je to porazno. Zbog toga sam godinama pokušavao najbolje što sam umio udovoljiti Bogu ne bih li stekao njegovu naklonost u učinio da me voli jer sam iskreno osjećao da je njegova ljubav zasnovana na mojim djelima.

Možeš me zamisliti kao dijete koje odrasta i upada u mnoge greške i grijehe, vjerujući svim srcem da je Božje prihvaćanje i ljubav prema meni bazirana na mojem ponašanju. Znaš kako sam lijegao u krevet svake noći. Bila je to uvijek duga lista priznanja grijeha i nade da neću umrijeti jer sam bio podučen da ako sagriješim protiv Boga da ću ići u pakao čak i nakon što sam bio spašen.

On nas ljubi bezuvjetno. Trebalo mi je jako puno vremena da povjerujem u  to. Mislim, pročitao bih što je rekao o ljubavi, a ja bih rekao 'Bože znam da to kažeš, ali'. E vidiš, ti 'ali' su uvijek bili rezultat osuda mog ponašanja i razmišljanja kako me Bog može sada voljeti? Može jer je on po naravi Bog ljubavi. On te ljubi. Vidiš, to je Isus htio da razumijemo. On nas ljubi. To je jedna od njegovih karakteristika i kvaliteta.

Drugo, otac treba znati slušati. Otvorimo zajedno jedna od najpoznatijih odlomaka SZ. 2Ljet.7:14-15:

''14i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju. 15Moje će oči biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta.''

To znači kad razgovaraš s Bogom imaš njegovu punu pažnju. Što znači ako bi 6,5 milijardi ljudi na ovoj zemlji istovremeno počeli razgovarati s Bogom on bi mogao čuti svakog od njih pojedinačno.

Možda se pitaš kako to objašnjavam? Ne znam. Ne mogu to objasniti. Kad bih ja mogao objasniti Boga on ne bi bio Bog. On je iznad ljudskih objašnjenja. Kada klekneš na molitvu što on kaže u 15. retku? ''15Moje će oči biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta.''

Netko je bio toliko ljubazan pa je taj redak tiskao i uramio u prekrasna okvir koji sam objesio pored mjesta gdje molim. Svaki dan ga pročitam. Povremeno volim baciti pogled na njega i podsjetiti se ovim riječima: ''Bože ovog jutra ne osjećam se za molitvu, čak niti ne osjećam da slušaš. Misli su mi na toliko drugih stvari koje danas moram učiniti. Ali, želim ti samo zahvaliti za ono što si rekao. Tvoje oči su otvorene. Vidiš me kako klečim ovdje dolje. Oči su ti pažljive. Slušaš što ti govorim.''

Razmisli o tome! Bog koji je stvorio ovaj svijet svojom riječju pozorno sluša tvoje osobne potrebe. On je Otac ljubavi. On je pozorni Otac.

Dobro, želim da zapišeš još nešto. On je Otac koji se brine. U Filip.4:19 kaže:

''A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu.'' U propovijedi na gori je rekao u Mt.6:8: ''Jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno.'' Ako se Bog brine za poljske ljiljane i ptice u zraku, pobrinut će se i za tebe. Bog Otac je preuzeo odgovornost za brigu o svim našim potrebama.

Postoje neke obitelji u kojima se ukupne potrebe nagomilaju tako visoko da ih se više ne može ispuniti. Bog to razumije. Ali poslušaj me pažljivo. Ne postoji potreba koju ne bi mogao donijeti pred Oca, a da on nema spremnu bogatu zalihu kojom će odgovoriti na našu potrebu.

Želim da zapišeš još jednu stvar. On je Bog koji nas vodi. Vidiš, kad si bio mlađi i tek odrastao da si, na primjer, otišao do svog oca i rekao mu: ''Ne znam kako riješiti ovu situaciju tata. Što misliš da bih trebao učiniti?''

Tvoj otac bi najvjerojatnije mudro odgovorio: ''Dragi sine, evo što ja mislim da bi trebao učiniti ''. Božja Riječ kaže u Ps.32:8: ''Učit ću te, put ti kazat kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.'' U Izr.3:5-6 kaže:

''Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.

Misli na nj na svim svojim putovima, i on će ispraviti tvoje staze.'' On je Otac koji nas vodi. Bez obzira s kakvim mu pitanjem prišli, on je Otac ljubavi koji nas sluša i čija briga uključuje jasno vodstvo u svim stvarima koje su nam potrebne.

On je i Otac koji štiti. Svaki otac treba štititi svoju djecu ne samo od tjelesnih opasnosti, već i od štetnih mentalnih i emocionalnih utjecaja, lažnih doktrina, pokreta New Age, doktrine lažne religije, te kritika njihovih vršnjaka koji im govore da su nitko i ništa, da ih ne žele i da im se ne sviđaju, ne bi li srušili samopoštovanje i osjećaj sposobnosti u vašem djetetu. Što Pismo kaže da je Bog omogućio?

Pogledaj u Ps.34:8: ''Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi.'' Ponekad Bog dopusti da prođemo kroz teškoće i nevolje, ponekad patimo a da ne razumijemo zašto. Ne možemo to objasniti, no on kaže da je naš zaštitnik, a u Heb.13:5 čitamo: ''Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti!'' Dakle, što god da se događa to nije zato jer nas Bog ne štiti.

Pazi sada! Pročitat ćemo nešto što nam se baš ne sviđa. Nalazi se u Heb.12. Okreni to poglavlje za trenutak.

Bog je Otac koji nas disciplinira. To nam se ne sviđa ali dok čitaš taj odjeljak Pisma mora ti se javiti zahvalnost. On kaže da je Otac koji disciplinira ili kori.

Ponekad mi ljudi znaju reći: ''Ne znam kako taj i taj griješi protiv Boga, a ipak se izvuče. Živi poput đavla, a idi kako mu je dobro. Gdje je Bog? To je zbog toga jer ta osoba nije dijete Božje. No, doći će dan kad će morati položiti račun za svoj život.

Dakle, tu i tamo i ti kažeš: ''Ne znam zašto je Bog tako strog prema meni. Ponekad me stvarno  propusti kroz svoje šake.'' Znaš li što Bog čini? On te jednostavno voli.

Možda si pomislio da bi htio da te voli na drukčiji način. Pogledajmo onda koji je njegov razlog što nas voli na takav način. Čitam Hebrejima 12:5-10:

'' 5Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. 6Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. 7Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?

Drugim riječima, bilo bi potpuno nerazumno za židovsku obitelj da ne disciplinira svoju djecu.

8Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca.

Eto, vidiš neki ljudi se uspiju izvući od stege jer ih Bog ne kažnjava samo zato jer nisu sinovi i kćeri Božje. Nisu se nikada nanovo rodili.

9Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu naših duša te živjeti?

On kaže da stega rezultira poštovanjem. Ti i ja živimo u neposlušnom, buntovničkom dobu. Cijela ideja se svodi na zamisao da moramo biti fer prema svima i da moramo biti sigurni da svi dobivaju isti tretman.

Bog kaže da neposluh donosi stegu. I to u različitim oblicima, zbog Božjih nauma. Pogledaj u 10. redak gdje govori o našim zemaljskim roditeljima:

10Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.''

On kaže da je razlog što nas disciplinira za naše dobro da bismo i ti i ja mogli dijeliti njegovu svetost. Sad znaš što govori. Kaže da ti i ja možemo biti poput njega. To je razlog što nas disciplinira. Zbog toga, ako voliš svoju djecu držat ćeš ih pod stegom.

Jedan od razloga što mnogi roditelji ne discipliniraju svoju djecu jest taj što ne mogu podnijeti odbijanje vlastitog djeteta. I što se dogodi? Ili su toliko sebični da im popuste jer ne žele osjetiti kako ih odbijaju, ili učine što je pravično, te im izgrađuju pobožni strah ne samo za Oca nebeskog, već i za zakon i poredak, vlasti, škole i za svako drugo mjesto na kojem će se morati pokoriti višem autoritetu.

Zašto imamo generaciju buntovnih ljudi? Zato jer smo imali generaciju roditelja koji su bili prezaposleni, preslabi i preuplašeni za stegu svoje djece. Bojali su se da će ih djeca odbaciti.

Evo i zadnje karakteristike, tata. Naš nebeski Otac želi izgraditi odnos sa nama. On želi intiman odnos. Zato je rekao – ako me trebate bit ću uvijek ovdje. To je mislio kad je rekao u Heb.13:5: ''Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti!'' Ako si odrastao u domu gdje su to majka i otac uvijek bili pri ruci kad si ih trebao, zahvali Bogu za svoje roditelje. Ako danas ne živiš u istom mjestu kao tvoji roditelji, nazovi ih i reci im koliko si zahvalan za sve. Naš nebeski Otac kaže – Uvijek ću biti tu kad me trebaš. ''Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti!''

Isus je rekao svojim učenicima u Iv15:15: '' 15Više vas ne zovem slugama

jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.'' Vidiš, Biblija tvrdi da ti i ja možemo biti Božji prijatelji.

Sviđa mi se što Biblija kaže o Henoku u Heb.11:5 – ''5Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.'' U Post.5:24 piše: ''Henok iščeznu; Bog ga uze.'' Kamo ga uze? Jednostavno ga je otpratio sve do neba.

Zato ti i ja trebamo spoznati nebeskog Oca onakvim kakav je jest. Istina je da je on pravedan, svet, suveren i svemogući Stvoritelj, no on je i tvoj i moj nebeski Otac sa svim onim karakteristikama o kojima smo govorili, a i puno više. Takav je on otac.

Evo što želim da vidiš. Odbaciti takvog Oca znači odbaciti sam život. Odbacivanje takvog Oca znači da želiš nastaviti život bez njega. Odnosno, ti ćeš sve sam raditi, a mogao si imati ljubav i pozornost, vodstvo i pažnju, stegu i brigu, te odnos s onim koji upravlja svime, onim koji ima svu moć.

Neki će od vas reći da nikada do sada niste o njemu na takav način razmišljali. Ja sam samo ponovio ono što je Otac rekao sam o sebi.

Ti danas možeš biti siguran u svoj vječni život na osnovi Biblije koja je vječna istina dana od Boga koji nas ljubi. Ona je knjiga uputa koja nam govori o njemu, o njegovu Sinu i Duhu. Govori nam kako da živimo, priprema nas za smrt i osposobljuje za život. Ako si spreman primiti njegova Sina, kojeg je poslao umrijeti za naše grijehe, možeš se spasiti od svojih grijeha i odmah možeš reći – Moj Oče. Odjednom sve što je Otac obećao postaje tvoje jer si postao dio obitelji. Jesi li ikada o tome razmišljao? U Rim.8:17 kaže da smo postali subaštinici s Kristom. Što god da je Isus baštinio, ti ja smo njegovi subaštinici. I to kroz križ. Želim te pozvati da prihvatiš Isusa Krista kao svog Spasitelja i dozvoliš Ocu da postane tvoj Nebeski otac.

ZAVRŠNA MOLITVA: Oče, slavimo te, obožavamo i ljubimo. Danas ti želimo reći koliko smo zahvalni da nisi daleko. Nisi nam stranac. Ti nisi samo pravedan i svet, nisi samo sudac, Gospodin i Spasitelj. Pored svih tih stvari ti si i naš Nebeski Otac. Želimo ti reći da te ljubimo i slavimo.

Molim te Oče da danas ohrabriš svako majčinsko srce koje pokušava odgojiti svoju djecu bez oca. Podsjeti ih što si rekao u Ps.68:5, da si otac onima bez očeva. Svaki onaj koji je spreman prihvatiti Isusa Krista Sina može imati tebe kao svog Oca. Želimo ti danas zahvaliti što si predivan Otac. Molimo to u imenu Isusovom. AMEN