dr. Charles Stanley

Dr. Charles F. Stanley, osnivač službe »Dodir«, pokazuje gorljivu svijest o ljudskim potrebama time što nudi praktične biblijske istine za svakodnevni život. Oblikujući svoju službu prema Pavlovoj poslanici Efežanima, dr. Stanley vjeruje da:

»... život ne vrijedi ništa ako ga ne koristim za posao koji mi je dodijelio Gospodin Isus – posao naviještanja Dobre vijesti o Božjoj moćnoj dobroti i ljubavi« (Djela 20,24).

Dr. Stanley se prisjeća Božje potpore u teškim okolnostima nakon smrti njegova oca još u danima najranijeg djetinjstva. Kroz savjete i primjer svoje pobožne majke i djeda naučio je vjerovati i slušati Božju riječ. U četrnaestoj godini dr. Stanley je primio jasan poziv u službu propovijedanja, što ga je kasnije vodilo k diplomiranju na sveučilištu Richmond u Richmondu u Virginiji, te na Southwestern Theological Seminary u Fort Worthu u Texasu. Nakon toga je zaslužio magisterij i doktorat na Luther Rice Seminaryju u Atlanti. Uvijek praktičan, dr. Stanley često kaže: »Smatram da vam ne mogu iskreno reći kako vjerovati biblijskim istinama i kako primijeniti te istine da djeluju u vašem životu prije nego što dopustim Bogu da ih sprovodi u mom životu.«

Godine 1972. polusatni program praktičnoga biblijskog poučavanja dr. Stanleya emitiran je na lokalnoj televizijskoj stanici u gradu Atlanti. Već 1978. godine Christian Broadcasting Network je započela prenositi program putem svoga novog pothvata: mreže satelitskog odašiljanja kabelskim sustavom. Gledanost emisije je rasla od 16 000 gledatelja s područja Atlante do gledanosti širom zemlje u samo tjedan dana. Do 1982. godine služba »Dodir« je pravno osnovana i uključena u radio sindikat. Program »Dodir« je ušao na gotovo svako veće tržište u SAD-u tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dosežući do više od milijun domaćinstava s porukom o Kristovoj dostatnosti za životne zahtjeve.

Poruke dr. Stanleyja dotiču se tema poput roditeljstva, financija, osobnih kriza, osjećaja i odnosa. Poučno učenje za osobni duhovni rast najviše se bavi molitvom, Božjim karakterom, zajedništvom s Duhom Svetim i osobom Isusa Krista. Dr. Stanley čvrsto vjeruje da je Biblija Božja nepogrešiva riječ, uvjerenje koje se snažno odražava u njegovu poučavanju.

Poznate organizacije i izdavačke kuće iskazale su čast dr. Stanleyu. Godine 1988. ušao je u dvoranu slavnih National Religious Broadcaster (NRB) zbog dosljedne vrsnosti njegovih emisija i zbog primjera vodstva na području kršćanske televizije i radija. Religious Heritage of America ga je 1989. godine prozvao pastoralnim radnikom godine što je nagrada kojom se pohvaljuje pastore koji nastoje judeokršćanska načela primijeniti na svakodnevni život SAD-a. Godine 1993. NRB je dodijelio programu »Dodir« nagradu za televizijsku produkciju godine, a 1999. godine nagradu za radijski program godine. 2004. godine izdavačka kuća Thomas Nelson Publishing odala je priznanje dr. Stanleyu za prodaju više od 3,5 milijuna primjeraka njegovih knjiga.

Dr. Stanley je autor više od 45 knjiga uključujući i nekoliko najbolje prodavanih (bestsellera).

Zajednička tema golemog broja pisama slušatelja programa »Dodir« jest koliko je Bog promijenio njihove živote kroz učenje dr. Stanleya. Svaki uspjeh koji je postignut kroz »Dodir« ili dr. Stanleya izravno se pripisuje Božjoj ruci. Dr. Stanley kaže: »Božja riječ i djelo Božje mijenjaju ljudske živote.«

Cilj dr. Charlesa Stanleya najbolje je izražen u misijskoj izjavi programa »Dodir«: pomagati ljudima diljem svijeta da rastu u odnosu s Isusom Kristom i jačati lokalne crkve. Želja dr. Stanleya je dovesti evanđelje što većem broju ljudi, izložiti ga što je jasnije moguće i što je brže moguće – sve na Božju slavu.


Autor: dr. Charles Stanley

U Bibliji postoje mnoga, mnoga imena za Boga i svako pojedino ime nosi ponešto od nekih Božjih atributa. Ona nisu samo imena koja se tek slučajno spominju. Svako od njih je važno.

I ono što želim da u današnjoj poruci pogledamo jest jedan od naziva danih Bogu. Kad razmišljamo o njemu u Starom zavjetu razmišljamo o Stvoritelju. Naziva se Drevnim, Svetim, Svemogućim, Bogom Svemoćnim. Zove se Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev; Stijena; Utvrda; naš Zaklon. Postoji sva sila imena danih Bogu. Ali ime za koje se svaki od nas treba uhvatiti, ne bi li učinio promjenu u svom životu i postigao pravi odnos s Bogom, jest isto ono ime koje je i Isus često rabio. U stvari, bio je to njegov najomiljeniji naziv o Bogu, a taj je da je Bog naš Otac. To je naziv današnje emisije: 'Naš nebeski Otac'.

Želio bih da sa mnom otvoriš NZ u poslanici Galaćanima 1:1:

'Pavao, apostol, ne od ljudi niti po kojem čovjeku, već po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga uskrisi od mrtvih.'

Ono što želim da vidiš jest da u svakoj poslanici koju je napisao apostol Pavao Boga uvijek identificirao kao 'Boga Oca'.

Jedan od glavnih razloga što imamo problema sa ispunjavanjem svojih potreba u životu jest što ne poznajemo onog kojem se obraćamo. A često je razlog što dopuštamo da grijeh uđe u naš život taj što ne poznajemo onog kome ćemo položiti račune.

Često mislimo kako poznajemo Boga, dok je istina da ga ne poznajemo niti približno koliko bismo morali ili mogli. Odnosno, koliko bi on htio da ga poznajemo.

Želim da na to danas pogledamo iz malo drukčijeg kuta dok razmišljamo o očevima i odnosu koji je Isus imao sa svojim nebeskim Ocem, te o tome kako je Isus kroz svoju službu pokušavao približiti onostranog Boga svome narodu. Što mislim reći jest da je Bog, u očima svog naroda u ono vrijeme, bio udaljen i odvojen od njega. Na primjer, u hramu je postojao zastor koji je odvajao svetinju nad svetinjama od ostatka hrama. Veliki svećenik bi samo jednom na godinu smio ući u taj prostor. Dakle, stjecao se dojam da je Bog toliko svet da je morao biti odvojen od naroda, a to je i bila istina. Pa ipak, prisjeti se što se dogodilo s tim zastorom prilikom Isusova razapinjanja. Razderao se od vrha prema dnu.

Tijekom svoje cijele službe Isus je govorio nešto što želim da shvatimo.

No, prije toga dopusti mi da na samom početku kažem nešto očevima koji slušaju. Govorit ću danas o jednoj temi u malo drukčijem svjetlu. Ponovit ću to dva ili tri puta tako da ti ne promakne.

Dijete dobiva svoje najdublje, najjače i najutjecajnije dojmove o Bogu od svog zemaljskog oca. Dakle, ako je njihov zemaljski otac grub, okrutan, težak, ne sluša i ne razumije onda će to dijete odrasti sa tom slikom Boga, nebeskog Oca. No, ako je otac pun ljubavi i razumijevanja, ako sluša i razumije, ako je tip oca kakvi bismo svi željeli biti, naravno da će onda to dijete odrasti sa velikim osjećajem sigurnosti, a kad počnu razgovarati o Bogu Ocu bit će to sa sasvim drukčijim stavom.

To znam iz razgovora sa mnogim, mnogim ljudima, nakon pročitanih mnogih knjiga, ali najprije iz vlastitog života. Zbog činjenice da sam odrastao bez oca i nisam razmišljao o tome da bih ga trebao imati, stekao sam lošu sliku o tome kakav je Bog. Osjećao sam da je Bog udaljen jer sam proveo mnogo vremena usamljen. Osjećao sam da je to Bog gnjeva i osude zbog onog što mi je govoreno: 'Pazi, nemoj griješiti inače ćeš završiti u paklu'.

Trebalo mi je ne nekoliko godina već jeko dugi period mog života da prijeđem preko negativnog stava o tome tko je Bog, a sve zbog toga što sam vidio, iskusio i bio podučen. Mogu ti potvrditi da to nije samo moje iskustvo, već iskustvo velikog broja ljudi.

Kroz sve ove godine, koje sam proveo kao pastor, dovoljno sam se naslušao ljudi da znam kako očevo ponašanje, njegova prisutnost ili odsutnost ostavlja neizbrisiv trag na dijete i njegov stav prema Bogu. Zato je veoma bitno da mi koji smo očevi živimo život i budemo primjer kakav je potreban našoj djeci.

Dakle, s tim na umu, želim da razmišljamo o tome što je Isus razmišljao dok je razmišljao o Ocu. Jer u njegovom umu 'Otac' je bio najomiljeniji naziv koji je Isus rabio za Boga. Želio bih sada da otvoriš svoju Bibliju i pripremiš se jer ću te provesti kroz neke odlomke Pisma. Mogao bih citirati većinu tih odlomaka, no ne i sve.

Želio bih da kroz neke od njih prođemo zajedno. Upamti da je 'Otac' najdraži naziv koji je Isus rabio za Oca.

Nitko nije poznavao Boga poput Isusa, pa ipak je njegov najomiljeniji izraz za njega bio 'Otac'. A evo i zašto. Isus je želio približiti tog transcendentnog  apsolutno svetog Oca koji je bio u mislima i umovima njegovih sljedbenika. Želio ga je spustiti među nas, ovdje dolje gdje svi živimo, ne bi li vidjeli da on nije samo tamo negdje u nebu, već da je on naš Nebeski Otac koji žudi za tim da bude uključen u naš život. Takav je on otac. No, kad bi ga vidio samo kako su ga vidjeli pisci Starog zavjeta, to ti ne bi bilo poznato.

I tako, Želim da primijetiš što je Isus rekao. Na primjer, sjećaš li se što je Isus pitao svoje učenike u Mt.16:13 kad je rekao: 'Za koga me drže ljudi?' Rekli su mu nešto o prorocima, ali Petar odgovara u 16. retku 'Ti si Krist, Sin Boga živoga' , a Isus mu odgovara: 'Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski!' Time je Isus obznanio da je on Sin Božji i priznao da je Bog Otac njegov Bog.

Kako mu se obratio? Htio bih da me pratiš kroz Pismo ako želiš. Započnimo u Iv.5. Nadam se da ćeš sâm okrenuti te stranice jer je velika razlika kada to vlastitim očima vidiš. Okrenimo zajedno Iv. Evanđelje 5. poglavlje. U tom poglavlju se upravo radi o tome kako se Isus odnosi prema Bogu kao Ocu. Na primjer od 19 – 23. retka kaže: '

19Isus nato odvrati:

"Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. 20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. 21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. 22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu 23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla."

I još 26. i 37. redak petog poglavlja:

'' 26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;

37Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene.''

Mogli bismo tako nastaviti do u nedogled. Isus mu se obraća kao Ocu. To je Isusov najdraži izraz i on Boga opisuje kao Oca.

Pogledajmo sada u Iv.14. i 15. poglavlje. Želim da ovdje zapazimo nekoliko redaka.

Pogledaj prva dva retka 14. poglavlja:

'' Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 2U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'?''

Pogledajmo u 15. poglavlje Iv. Evanđelja. U tom prekrasnom poglavlju koje se bavi našim odnosom prema Isusu i Ocu Isus započinje ovako u prvom retku:

'' Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar.''

Ponovo ga ovdje oslovljava osobno kao svog Oca.

Pogledajmo za trenutak Mt.26:39. To je važan redak. Podsjećam te da je to vrijeme kad je Isus u Getsemanskom vrtu i u 38. retku izgovara slijedeće riječi: ''Duša mi je nasmrt žalosna.'' A sad poslušaj kako nastavlja u 39. retku:

'' 39I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

Dakle obraća mu se kao Oče i moj Oče.

Pogledajmo sada u Lukino EV. 23. Želim se zadržati na dva retka ovdje. Primijetit ćeš što se događa na križu.

Lk.23:34 i 46: '' 34A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!

46I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!"

Vidjeli smo Isusa na početku svoje službe kao i na kraju kako oslovljava Boga kao svog Oca.

Slijedeće, Iv.17:25. To je Gospodinova svećenička molitva. Pogledaj kako oslovljava Boga: ''Oče pravedni.''

Ako za trenutak pogledamo Mt.11:25, pronaći ćemo prekrasan odjeljak o Isusovoj zabrinutosti za nas, te kako nas zove k sebi. Pogledaj što on kaže u tom odjeljku. Mt.11:25:

25U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

Vidiš, i ovdje ga zove Gospodarom neba i zemlje, dok ga je maloprije nazvao 'Pravičnim Ocem'.

Pogledajmo sada u Mt.6:25 za trenutak. To je propovijed na gori i ovdje se Isus  ponovo obraća Ocu. Govorio je ljudima o njihovim životnim potrebama:

25"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući.

Nastavlja dalje u 32. retku:

32Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.

Pogani su izgubljeni ljudi. Ovdje ih podsjeća da je Bog njihov kao i naš nebeski Otac.

Vratimo se natrag na 6. poglavlje Mt. Gdje govori o molitvi i davanju. Četvrti redak: ''4I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!''

Nastavlja u 6.retku:'' 6Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. ''

Osmi redak: ''8Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.''

Kroz sve te odlomke Isus im pokušava nešto otkriti, a to je da Otac nije udaljen. On nije transcendentan. On nije samo svet i pravedan.

Nije samo sveznajuć, svemoguć i sveprisutan. On nije samo Stvoritelj. On je i tvoj nebeski Otac.

U Mt.6:9 Isus kaže: ''9Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima!''

Govori nam da se Bogu moramo obraćati na način kako on želi da ga vidimo, kao našeg Oca i mog Oca. Zato mu se Isus obraća kao Oče naš. I kaže nam da kad mu se molimo da ga oslovljavamo sa naš Oče. Rekao im je da Otac zna naše potrebe kad odemo na skrovito mjesto da ga molimo. No, pitam se koliko nas doista razmišlja o Bogu kao o prvenstveno osobnom nebeskom Ocu?

On nije otac svijeta. On je Stvoritelj svijeta. Ne postoji ništa slično nekom ujedinjenom, univerzalnom bratstvu svog čovječanstva. To apsoluno nije istina. Jer vidiš, ne možeš reći ''Gospodin je moj pastir'' Ps.23:1, osim ako je Isus tvoj Spasitelj. Ne možeš reći ''Oče naš, koji jesi na nebesima!'', a zanijekati njegovog jedinorođenog sina. Samo kroz njegova Sina mogu reći 'Oče naš, koji jesi na nebesima!''  Svaki pojedini vjernik ima privilegiju, pravo i autoritet pristupiti k Svemogućem, suverenom Bogu. Pored silnih imena koja opisuju njegovu veličanstvenost, ti i ja imamo privilegiju stajanja ili klečanja pred njim kroz jednostavnu molitvu Oče naš.

U tome ima određene intime. A upravo je to Isus htio postići. Želio je da se osjećamo intimno s Ocem. Želio je da osjetimo nešto što je i on osjetio kroz svoj odnos s Ocem. I tako, dok prolaziš kroz te odjeljke opet i ispočetka nailaziš na istu ideju.

Sad bih želio da razmisliš o ovome. Razlog što je uporabio termin Otac, vjerujem je taj što je to bio najintimniji način na koji se odnosio prema Ocu, a istovremeno nam je  pomogao razumijeti da je Otac istinski zainteresiran za to što se događa u mom životu. Bilo to u ponedjeljak ujeutro ili bilo koji drugi dan u tjednu. Zato kađe da svoje zamolbe donesemo Ocu: '''Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas!'' Na taj način pristupamo Ocu.

Isus nije proveo to vrijeme nazivajući ga Bogom. Njegova ideja je bila ova: On je moj Otac. On je tvoj Otac. On je naš nebeski Otac u jedinstvenosti i intimnosti. Želio je da to budemo sposobni razumijeti. Zbog toga je to toliko puta ponavljao.

U stvari, jednom prilikom je Filip rekao u Iv.14:8: ''Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!'' Isus im je opisao Oca na tako divan i intiman način da su ga učenici htjeli upoznati.

Razlog zbog čega to toliko naglašavam jest slijedeći. Ljudi su željni još jednog čuda, još jednog izliječenja i žele još jedan duhovni dar. Što je s ljubavi prema Ocu? Što je sa njegovim slavljenjem? Ne bih htio da to zaboravimo i izgubimo iz vida. Zapamti da je Isus proveo pune 33 godine na zemlji udovoljavajući Ocu.

Poslušaj ponovo kako mu se obraća dok razmišljaš u kakvom su odnosu njih dvojica bili. Pogledajmo još tri retka iz Biblije. Okreni Iv.10 na trenutak. Isus nije sebi pripisivao zasluge za to što je činio.

Na primjer  u Iv.10:10 je rekao: ''Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.'' U Lk.19:10: ''Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.'' U Mk.10:45: ''Jer Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne svoj život kao otkup mjesto svih.''

No, poslušaj što kaže u Iv.10:27-30: ''Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga. Ja i Otac jedno smo.''

Znaš li što on govori? Pored ranije navedenih redaka još je u Iv.6:37 rekao:

''Svaki koga mi dade Otac doći će k meni.''

Drugom prilikom u Iv.6:65: ''...nitko ne može doći k meni ako ga Otac ne privuče.'' Svaka osoba koja je spašena je rezultat Boga Oca koji je donjeo odluku i koji radi u životu te osobe.

Dakle, to je jedan primjer. Otvori sada Iv.15:14-15: ''14Vi ste prijatelji moji

ako činite što vam zapovijedam.15Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što čini njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.'' Dakle, on kaže: Sve što sam vas naučio čuo sam od svog Oca. Sve što sam primio od svog Oca vama sam rekao.

Vratimo se na trnutak u Iv.5. Maloprije smo tamo bili. Poslušaj još jednom što kaže u 19.retku: ''Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa,'' Čuješ li to? To govori Isus Krist Bog u ljudskom obličju koji hoda među ljudima i kaže da sam od sebe ne može činiti ništa.

''doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. 20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini.''

Dakle, ono što vidimo ovdje jest odnos sa Ocem koji nam Isus opisuje. Pogledajmo u Iv.8. Tu nalazimo prekrasan opis njegova odnosa sa Ocem. Započnimo čitati od 28. do 29. retka:

''28Isus im nato reče:

"Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.  29Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo."

Ne bi li bilo lijepo kad bi i ti to mogao reći? Uvijek činim samo ono što je Ocu milo.

Kroz sve te stvari Isus je rekao: Gledajte, Otac i ja jedno smo. On je moj Otac, a ja sam njegov Sin. Došao sam samo činiti njegovu volju.

I činit ću samo ono što vidim da on čini. Vidiš, on je imao takvo jedinstvo i odnos s njime da je, dok je molio i tražio očevu volju, mogao vidjeti što Otac čini. Rekao im je da će im reći samo ono što mu otac  kaže.

Nije imao nikakvih planova, osim Očevih planova. Bio je tu na zemlji zbog Očeve dobrobiti. Došao je njega služiti. To je bio njegov i Očev međuodnos.

A i ti i ja trebamo vidjeti Oca nebeskog baš kakav jest. Premda je on pravedan i svet, suveren i stvoritelj svemogući, u isto vrijeme on je tvoj nebeski Otac i moj nebeski Otac koji posjeduje sve one karakteristike o kojima smo danas govorili, a i više od toga.

Takav je on Otac.