dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

U svojoj veoma značajnoj Besjedi na Gori, Spasitelj svijeta Isus Krist uputio je ozbiljnu opomenu vjernicima (Mt 6,25): "Zato vam velim; ne brinite se tjeskobno za svoj život..." Tjeskobne brige muče ljude od pamtivijeka. Pogotovo moderno doba opterećuje ljude raznim frustracijama: osjećanjem nezadovoljstva zbog neispunjenih čežnji, želja i potreba. Jedni su frustrirani, jer nemaju a drugi opet što imaju možda i previše. Nebeski je Učitelj uočio problem "tjeskobne brige" te je o tom govorio već u svojoj prvoj Besjedi. A drugom prigodom, nalazeći se kao gost u kući Marte videći ju uznemirenu kako da ga ugosti, Isus ju je ukorio (Lk 10,41): "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno..." Danas su ljudi frustrirani jer žele mnogo toga.. Zato i psihijatri imaju mnogo posla..

Prije desetak godina netko je napravio tzv. "kartu briga" Ustanovio je da 40% svih briga postoji radi nečega što se vjerojatno nikada neće ni dogoditi ili što se više ne može promijeniti; 12% su brige zbog kritiziranja drugih; 10% su brige radi zdravstvenih problema; a samo u 8% slučajeva brige su stvarno bile opravdane. Nema sumnje da se ovi postotci mogu razlikovati od čovjeka do čovjeka, ali prosječno omjer je ipak približan. Međutim i mi sami možemo ublažiti problem svojih briga, svoje zabrinutosti! Nebeski je Učitelj  rekao svojim učenicima, kao prvu pouku – čitamo to u Evanđelju po Mateju 6. poglavlju 34 retku: "Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." Ne smijemo si život uništavati danas radi strahova za sutrašnjicu. Samo "danas" je naš dan, te ga moramo iskoristiti po volji Božjoj.

A odmah zatim prestanimo razmišljati o onome iz prošlosti, o onome  što je nepopravljivo. Ali naravno nešto se treba, a i može ispraviti i to moramo učiniti odmah; a to je da se iskreno pokajemo za učinjene grijehe. Sjetimo se kako su Isusu doveli ženu preljubnicu – čitamo to u Evanđelju po Ivanu 8. poglavlju. Sigurno je sva drhtala od straha, jer su ju htjeli kamenovati. Kad su se na Isusove riječi "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju." svi oni razišli, Isus joj reče: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." Ako smo zabrinuti zbog kriticizma i osude drugih, odmah se iskreno ispitajmo imaju li možda pravo. Ako su im kritike opravdane, nastojmo odmah ispraviti ono što možemo, jer nas Božja riječ uči dužnostima: na prvom mjestu prema Bogu a onda i prema ljudima te društvu i zajednici, očekujući da će ljudi razumjeti naše motive. A sigurno se trebamo učiti i iz korisnih iskustava drugih. Talmud, židovska postbiblijska enciklopedija odgovara na pitanje "Tko je mudar?" "To je onaj koji od svakoga nešto nauči.

Ne zaboravimo da nikad ne smijemo zapasti u očaj, u beznađe. Naš emocionalni, duševni i duhovni život često je razdiran raznim okolnostima izvana. Ne smijemo pak dopustiti da nas to slomi  - potpuno ili obeshrabri. O svemu trebamo razmišljati mirno, trijezno. Isus je učio svoje učenike da se ugledaju na tijek u prirodi, te reče: "Pogledajte ptice nebeske!" "Promotrite poljske ljiljane!" Ali najvažnije je imati ono što životinje nemaju a to je pomoć u vjeri. Već je starozavjetni prorok Izaija upozorio (30,15): "Mir i obraćenje – spas vam je. U smirenu uzdanju snaga je vaša." Apostol Petar je pozvao (1Pt 5,7): "Svu svoju brigu povjerite njemu, jer on se brine za vas." Dakle: "Sve svoje brige!" Kršćanski je pisac Bergel napisao: "Briga i molitva ne idu zajedno baš kao ni voda i vatra!" A apostol Pavao je napisao svojim miljenicima vjernicima u Filipima (4,6): "Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu." Snažan poticaj nalazimo i u  duhovnim pjesmama. Tako pjevamo u jednoj pjesmi: "Baci brigu, jad, snažnom Spasu sad – u srce Njegvo milostivo. Svlada li te jad, ti iz srca tad, moli se svome Spasitelju.."

U evangeličkoj "Pjesmarici Božjeg naroda" nalazimo predivnu pjesmu  koju je pjevala katolička grupa "Žeteoci" iz Zagreba: "Kakav prijatelj je Isus naše boli nosi On, i naš teret i sve jade, On nam lakša brigom svom. Kako često mir nam treba zašto zalud muke te? Zašto brige ne bi svoje mi svom Bogu rekli sve! Ako dođu kušnje teške pa te boli duša stog, ti ne gubi nikad nade, jer nam mir Svoj nosi Bog. Prijatelja vjernog znaš li kom ćeš svoje tuge reć? To je Isus što nam uvijek naše boli nosi sve. Kad nas brige i umornost teško muče cio dan, Kriste, utočište naše, tada mir naš ti si sam. Prijatelji kad te prezru to za žrtvu Bogu daj: On će uzet te za ruku, utjeha će biti, znaj!" Wilhelm Schmidt, izumitelj parne lokomotive je rekao: "Imam samo jednu brigu da se ne brinem: naime, ili se tjeskobno brinem i onda ne vjerujem, ili pak vjerujem pa se onda tjeskobno ne brinem."