dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Moramo shvatiti da pobjedonosni kršćanski život u praksi nije neki metod života ili pitanje tehničkih pravila ponašanja; to je potpuno novi život. To je potpuna promjena principa života i životnih vrijednosti prema kojima usmjeravamo naš život. To je princip promijenjenoga života koji kaže: « živim – ali, ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim (prakticiram) u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega.» (Gal.2:20).

Što je pobožnost u praksi?

To je prakticiranje – provođenje – to je cijeli sadržaj života u vjeri u Sina Božjega. To je cjelovito Evanđelje u našem životu. To nije Evanđelje, plus nešto ili netko, niti je to jedan dio Evanđelja! To nije nebo jednoga dana ili u jednome danu, nego život Krista u nama sada i svakoga dana. Dragi prijatelju, želiš li takav život? Jesi li spreman ili spremna za takav promijenjeni život? Sjećamo li se što je apostol Jakov rekao u svojoj poslanici? «Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je vjera mrtva bez djela.» (Jak.2:26). Drugim riječima, živo tijelo diše. Isto tako živa vjera diše s akcijom, s djelima pobožnosti. Živa vjera diše s aktivnostima Isusa Krista kroz naš život.

Kada Sveto Pismo govori o pobožnosti, ovako opisuje taj sadržaj: « Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!» (Rimlj. 12:1-2)

To je ono što je Isus govorio:

« Ovo djelo Bog hoće – odgovori Isus – da vjerujete u onoga koga je On poslao.» (Iv. 6:29).

To je ono što Bog hoće! To je vaša živa vjera u onoj mjeri u kojoj je Krist u vama. Isus Krist u vjerniku realizira svoju božansku aktivnost. Za realizaciju svoga djelovanja na zemlji Isus Krist koristi vjernika. To su takve aktivnosti koje Biblija naziva «dobra djela», ili «djela ljubavi».

« Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.» (Ef.2:10).

To znači, da smo upravo radi toga izabrani od Krista, postali smo djecom Božjom – njegovim stvorenjima, primili smo novi život, da tim novim životom proizvodimo dobra djela, djela ljubavi. Radi praktičnog ostvarenja tih dobrih djela – djela ljubavi. Možemo li očekivati od sotone i njegovih sljedbenika da ostvaruju dobra djela ili djela ljubavi?

Što su to dobra djela – djela ljubavi?

Dobra djela ili djela ljubavi su ona djela koja imaju svoj IZVOR u Isusu Kristu. To su djela koja se realiziraju stavljanjem našega života na raspolaganje Isusu Kristu, kako nam kaže Sveto pismo: « prinesite sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje.» (Rimlj.12:1).

To je sadržaj koji je sasvim suprotan onoj Adamovoj ovisnosti za što Sveto pismo kaže: « Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu.» (Rimlj:12:2)

To je to novo, to drukčije: « Naprotiv, preobražavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što nje volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno.» (Rimlj.12:2).

Sve aktivnosti i sva djela realizirana na ovome svijetu se mogu grupirati u samo dvije skupine: u dobre ili zle aktivnosti ili djela. To pitanje počinje od stvaranja svijeta i čovjeka i traje sve do danas. Isto tako svi ljudi na zemlji se mogu grupirati u dvije skupine: na one koji čine dobra djela i one koji čine zla djela. Novi princip obuhvaća naše opredjeljenje, naš novi stav, da prihvatimo pravila i principe života koji je proizveden silom Duha Svetoga kada Krist živi u nama, jer tada naše tijelo postaje hram ili boravište Svetoga Duha, preko kojega se ostvaruje Kristov život.

Takvo usmjerenje, naročito naglašava apostol Pavao kada govori: "Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama (I.Kor.3:16).

« Ili, zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!» (I.Kor.6:18-20).

Što su dobra djela? Što je pobožnost u praksi? To je proslavljanje Boga svojim tijelom! Aktivnost koju Bog Duhom Svetim proizvodi, koristeći naše tijelo, znači, - praktičan život:

- u cijelom svom sadržaju,

- u spoznaji Njegova prisustva

- u činjenju Njegovom silom

- za Njegovu slavu

- prebivajući u Njemu.

POBOŽNOST U PRAKSI JE PRIJE SVEGA ZAJEDNIŠTVO VJERNIKA S BOGOM

Od momenta kada čovjek postane Božje dijete, kada je doživio novo rođenje, rođenje od Svetoga Duha, za njega se otkrila - otvorila najveća prednost na svijetu. To je mogućnost neprekidnog, osobnog živog zajedništva s Bogom.

Zajedništvo s Bogom:

Već sama pomisao na tu mogućnost nas poražava svojom veličinom i dovodi nas u stanje dubokog strahopoštovanja i poniznosti pred Bogom. Kako je moguće doći u to zajedništvo?

Jedinstveni temelj za postizanje tog zajedništva je Golgotski križ i čin koji je tamo ostvaren. Tamo na križu Golgote, Isus Krist je premostio veliku provaliju. Isus se žrtvovao, dao je svoj život i platio cijenu za moj grijeh i za grijeh svakoga čovjeka koji tu žrtvu prihvati za sebe vjerom. Tamo kod Golgotskog križa Bog susreće raskajanog čovjeka koji vjeruje u Isusa Krista i njegovu žrtvu. U danima Starog Zavjeta Bog je poručio Mojsiju: « Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima.» (Izl.25:8).

U Prebivalištu je Mojsije trebao odvojiti Svetinju nad svetinjama gdje je bio smješten Kovčeg Zavjeta, na kojem se između dva kerubina nalazilo Pomirilište, sačinjeno od čistoga zlata. O tom posebnom mjestu «pomirenja» Bog je rekao Mojsiju: « Tu ću se Ja s tobom sastajati i ozgo ću ti, iznad Pomirilišta – između ona dva kerubina što su na Kovčegu ploča Svjedočanstva – saopćavati svoje zapovijedi namijenjene Izraelcima.» (Izl.25:22).

Uz posredstvo preobražavajuće žrtvene krvi, Bog je obećao da će se tamo sastajati s Izraelom kao svojim narodom, u osobi prvosvećenika koji je predstavljao Božji narod. Iskupljujuća krv je otvorila mogućnost ZAJEDNIŠTVA, za susret Boga s grešnim čovjekom. Slično tome, susret i zajedništvo Boga s iskupljenim grešnikom proizlazi danas preko Golgotskog križa Isusa Krista.

Novi Zavjet govori o tome na slijedeći način: « Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Kristove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo – i budući da imamo velikog svećenika koji je postavljen nad kućom Božjom, pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem pošto smo očistili srca od zle savjesti i oprali tijelo čistom vodom.» (Hebr. 10:19-22).

Na koji se način realizira zajedništvo s Bogom?

To zajedništvo s Bogom se realizira i produbljuje kroz život, koji provodimo u stalnom molitvenom i pobožnom usredotočenju na Gospoda. To, možda, može izgledati pojednostavljeno, ali to je činjenica da se zajedništvo s Bogom razvija i produbljuje u našem praktičnom svakodnevnom proživljavanju zajedništva s Bogom.

Nema tu nekog određenog recepta za nekakav poseban izdvojeni odnos. To je kao i zajednica u braku ili s prijateljem – ona se razvija i produbljuje u cjelovitom sadržaju života. Tako je i sa zajedništvom s Bogom – to je čitavi, praktični život kršćanina. Čim više vremena provodimo u druženju s nekim, tim dublje duže zajedništvo postaje. Točno tako to proizlazi i sa zajedništvom s Bogom. Put za to zajedništvo je Bog otkrio kroz žrtvu Svog jedinorođenog Sina. Trebamo biti u strahu da ništa i nitko u našem izvanjskom i unutarnjem životu ne podriva i ne ruši to zajedništvo.

Zajedništvo s Bogom se održava i produbljuje čitanjem i izvršavanjem Božje Riječi. Kada se molimo tada govorimo s Bogom, govorimo Bogu. Kada čitamo Božju Riječ Bog tada govori nama. Kada izvršavamo Božju Riječ u našem praktičnom životu tada izražavamo našu vjeru i poslušnost Bogu. Radi toga se naše zajedništvo produbljuje kada prebivamo u Božjoj Riječi, u Riječi života i istine.

Kako se uspostavlja i obnavlja zajedništvo s Bogom ako je narušeno?

Ponekad je naše zajedništvo s Bogom stvarno narušeno. Narušava se našom i najmanjom nevjernošću Bogu. Ako smo neposlušni Božjoj volji. Tada je radost zajedništva s Bogom izgubljena. Svaki grijeh, svako nepriznavanje i ne ostavljanje grijeha odmah prekida zajedništvo s Bogom. Ali, čim mi priznajemo naš grijeh i kada Bog vidi našu skrušenost i raskajano srce, Bog uspostavlja narušeno zajedništvo.

Kralj David, u svoje vrijeme, uzviknuo je duboko i smireno Bogu:

« Srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.» (Ps. 51:19). Prije toga je zajedništvo s Bogom kod Davida bilo prekinuto grijehom, tada se David u pokajanju obraća Bogu s molbom:

« Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene!» Bog je vidio pokajano srce Davida, uspostavio narušeno grijehom zajedništvo i David zatim govori o tome:

« Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh:' Priznat ću Jahvi prijestup svoj i ti si mi krivnju grijeha oprostio' ' Blažen je onaj kome je grijeh otpušten.» (Ps.32:1). Jednostavno rečeno: nitko ne može imati zajedništvo s Bogom, ako u isto vrijeme živi u grijehu. Novo zajedništvo s Bogom može biti uspostavljeno iskrenim priznanjem grijeha i ispravljanjem ( gdje god je to moguće) i ostavljanjem grijeha:

« Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je On i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.» ( I.Iv.1:9).

Zajedništvo s Bogom je potrebno

- Zajedništvo s Bogom je potrebno i ništa drugo ga ne može zamijeniti. Bez zajedništva s Bogom vjernik nema radosti niti u Samom Bogu, niti u Njegovom spasenju. « Radujte se uvijek u Gospodu. Da ponovim: radujte se.» (Filiplj. 4:4).

- Zajedništvo s Bogom je neophodno potrebno kako bi vjernik ostvarivao pobjedu nad sotonom i grijehom. Molitva, prebivanje u Božjoj riječi i zajedništvo s Bogom, to su tri izvora duhovne sile. Ohlađeni vjernik – to je vjernik, koji je počeo prekidati zajedništvo s Bogom.

- Zajedništvo s Bogom je potrebno radi donošenja plodova Svetoga Duha u životu vjernika. U 15. poglavlju Evanđelja po Ivanu, Gospod Isus je to pokazao slijedećom slikom. Isus o sebi govori, kao o čokotu, o vjerujućima u Njega, kao o lozama. Gospod Isus ukazuje na tu jednostavnu istinu, kako loza može donositi rod jedino kada se nalazi na čokotu. Zatim Isus govori: « Ostanite u meni i ja ću ostati u vama: Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.» (Iv.15:4). Dakle, što god činimo bez Krista, to je ništa, znači praktična pobožnost je sve ono što činimo kao rezultat zajedništva s Bogom.

- Dakako, nije manje važno imati zajedništvo s Bogom i za službu dušama istinom Evanđelja o Gospodu Isusu Kristu, jer je izvor vječnoga života naš Gospod i Spasitelj, a ne mi sami.

- Za vrijeme sveg vašeg posla, zajedno sa svim brigama, radnjama, nemirima i slično, duhom molitve prebivajte u Gospodu. Na taj način čuvate sebe da ne budete zahvaćeni svijetom i grijehom. Dozvolite Gospodu da djeluje u vama i preko vas u svakoj prilici i svim događajima u vašem životu.

- Ako je zajedništvo s Bogom princip i stav vašega života onda praktična pobožnost kroz zajedništvo s Bogom postaje vrlo uzbudljivo; sadržajem motivira našu volju, talente, našu snagu i sposobnost kao i spremnost za istraživanje Boga i Božje volje: «Ispitajte i vidite kako je dobar Gospodin; blago čovjeku koji se uzda u nj.» (Ps.34:8).