dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Susret Boga i čovjeka

«Bijaše neki čovjek imenom Nikodem farizej, član židovskoga Velikog vijeća. On noću dođe k Isusu te mu reče: 'Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj, jer nitko ne može činiti čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim.' Odgovori mu Isus:
'Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.'
Odvrati mu Nikodem: 'Kako se može čovjek, kad je već star, roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se?' Odgovori mu Isus: ' Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite. Vjetar puše gdje god hoće. Čuješ mu šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.» (Iv.3:1-8)
Trebamo znati činjenicu da je Gospodin Isus Krist, Sin Božji vrlo ozbiljno izjavio pred najreligioznijom i najmoralnijom osobom kao što je bio Nikodem apsolutnu potrebu za njega da treba biti na novo rođen, ako on želi vidjeti i ući u kraljevstvo nebesko.
Novo rođenje je jedno od tri velika «moraš» za cijelo čovječanstvo:

  1. «moraš» smrti: « Mi smo svi osuđeni na smrt, slični smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti.» (II.Sam.14:14) « I Kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti – potom dolazi sud.» (Hebr.9:27)
  2. «moraš» suda: « Prema tome; svaki će od nas dati Bogu račun sam za se.» (Rimlj.14:12), « Zatim opazih veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Ispred njegova lica iščeznu zemlja i nebo. Ni trag im nije ostao! I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. I otvoriše se knjige. I druga knjiga, knjiga života, bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je napisano u knjigama, po svojim djelima. More predade mrtvace koji su se nalazili u njemu; Smrt i Podzemlje predadoše mrtvace koje su držali. I bili su suđeni svaki po svojim djelima. Tada su Smrt i Podzemni svijet bili bačeni u ognjeno jezero – ognjeno jezero, to je druga smrt. I tko se god ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u ognjeno jezero.» (Otkr.20:11-15)
  3. « moraš» novog rođenja – regeneracije duhovnog života.

Što nije novo rođenje?

« A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.» (Iv.1:12-13)
Kod pitanja novoga rođenja ima mnogo ignoriranja i nerazumijevanja, zato pogledajmo najprije što nije novo rođenje:

  1. nije po prirodnoj generacijskoj liniji ili nasljeđu – «ne od krvi». Moguće je netko rođen od kršćanskih roditelja, ali ga to ne čini Kršćaninom,
  2. nije po vlastitom izboru ili volji – « ne od tijela». Kao što se dijete ne može svojom željom roditi fizički, tako netko ne može proizvesti novo rođenje svojim vlastitim nastojanjem,
  3. nije  od ljudske volje i razmišljanja – «ne od volje muževlje, nego od Boga». Niti jedno ljudsko biće, bez obzira kako eminentnog porijekla ili pozicije bilo, ne može osigurati ili odrediti novo rođenje za nekoga drugog. Nikakav obred ili ritual bilo kojeg pojedinca ili religijske organizacije ne može proizvesti novo,
  4. niti bilo kakva fizička promjena nad čovjekom. Isus korigira Nikodemovo nerazumijevanje o tome, pa ga upozorava kako je to duhovna promjena. «Odgovori mu Isus: ' Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite. Vjetar puše gdje god hoće. Čuješ mu šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.»
  5. nije radi socijalne ili geografske promjene. Na novo rođena osoba nije trenutačno prenijeta na nebo, nego kontinuirano živi na zemlji, ali sada udovoljava svome Gospodu i Spasitelju.» Svatko neka ostane u onom stanju u kojem ga je zatekao (Božji) poziv! Jesi li bio pozvan kao rob? Ne uznemiruj se zbog toga! Naprotiv, ako i možeš postati slobodan, radije ostani kao rob, jer onaj koji je kao rob pozvan da bude u Gospodinu – slobodnjak je Gospodinov; isto tako onaj koji je pozvan kao slobodnjak – rob je Kristov. Kupljeni ste! Ne budite robovi ljudima. Neka svatko, braćo, ostane s Bogom u onom stanju u kojem ga je zatekao poziv.» I.Kor.7:20-24)
  6. nije neka intelektualna zamisao o tome što je novo rođenje. Osoba može biti religiozno obrazovana, ordinirana ili zaređena u neku službu, i postati propovjednik, pastor ili svećenik a da nije na novo rođen. Takvih ima mnogo. Teoretski, osoba može znati o potrebi novoga rođenja, a da to nije nikada iskusila.
  7. Nije neki evolucijski proces. To nije neki stupnjeviti razvoj duhovnoga života. Grešnici su opisani kao bića koja su duhovno mrtva. Život se ne može razvijati u koliko uopće ne postoji.
  8. Nije reformacija ili samo – popravljanje nekim vanjskim utjecajem. To nije promjena materije, nego čovjeka.
  9. Nije religiozna vjera. Moguće je biti čak u nekoj religijskoj denominaciji, da je osoba krštena, da je primila «potvrdu», da bude član crkve, da uzima Večeru Gospodnju ili pričest, da podučava «Nedjeljnu školu», da vodi crkvenu kancelariju, da čak bude i  pastor ili svećenik, a da nije na novo rođena. Potreba je izrečena najreligioznijem, najmoralnijem i sa najvišim religijskim statusom čovjeku Isusova vremena (Iv.3:1).

Novo rođenje je duhovna promjena. To dolazi jedino od Boga. « A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.» (Iv.1:12-13)