dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Kakve su to duhovne oči? Znamo da imamo oči kojima promatramo svijet i stvari oko nas; mogli bismo ih nazvati tjelesnim očima kojima promatramo materijalnu stvarnost. Prema Bibliji ili Svetom pismu doznajemo da postoje i duhovne oči koje vide duhovno, odnosno nematerijalno. Možda nas na prvi pogled zbunjuju riječi Gospoda Isusa zapisane u Evanđelju po Ivanu:

"'Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odredbu: da vide koji ne vide, da oslijepe koji vide!' To čuše neki farizeji koji bijahu s njim te ga upitaše: 'Zar smo i mi slijepi?' Isus im odgovori: 'Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. Ali sad vi velite: Vidimo, tako vaš grijeh ostaje.'" (Ivan 9,39-41) Ovo je Isus izgovorio nakon što je otvorio oči slijepcu od rođenja. Naše oči igraju veliku ulogu u pogledu duhovne spoznaje i materijalne stvarnosti. Bog može proizvesti čudo u nama, pa tako i u našim očima. Evanđelist Matej piše: "Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim." (Matej 12,11) Apostol Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima govori o otvrdnuću srca jednog dijela Izraela za koji stoji pisano: "Dade im Bog duh obamrlosti: oči takve da ne vide, uši takve da ne čuju, i to do današnjeg dana." (Rimljanima 11,8)

Padom u grijeh, Sotona je naše duhovne oči skoro oslijepio, tako da slabo vidimo, ili nikako ne vidimo duhovne stvarnosti oko nas. Imamo niz primjera u Bibliji koji govore o ljudima: kad im se otvore oči, mogu vidjeti one stvarnosti koje dotad nisu vidjeli.Još gora od činjenice da ne vidimo problem jest odluka da ga ne želimo vidjeti. Kao da smo svjesno slijepi za stvari koje nas ranjavaju i ubijaju.

Na samom početku Biblije imamo zapisan događaj koji će utjecati na sav ljudski rod do kraja vremena: "Nato će zmija ženi: 'Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.' Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno; ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i spoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače." (Postanak 3,4-7) Bog je Adama i Evu smjestio u Edenski vrt i dao im za hranu plodove sa svih stabala u vrtu, osim plodova sa stabla spoznaje dobra i zla nasred vrta. To je bila izričita zabrana s upozorenjem na posljedice koje će snositi ako ne poslušaju.

Dakle, prekršaj Božje zapovijedi rezultirao je padom u grijeh i odvojenju čovjeka od Boga. Otvorile su im se duhovne oči, spoznali su da su goli, shvatili su da su pogriješili jer su prekršili Božju zapovijed. Osjećaj krivnje nagnao ih je da su počeli bježati i skrivati se pred Bogom, te su nastojali sebe opravdati — okrivljujući druge. Tako je Adam okrivio Evu da mu je ubrala i dala plod da jede, a Eva je okrivila zmiju da ju je prevarila. Njihovim prekršajem sud je došao na sve ljude.

Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima to ovako opisuje: "Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše." (Rimljanima 5,12)

Do dana današnjega čovjek bježi od Boga i ne priznaje svoj grijeh, jer netko drugi je kriv, a ne ja, upravo onako kako se prvi čovjek Adam pravdao pred Bogom. Ali Bog je Bog ljubavi i on traži izgubljenog čovjeka, želi mu oprostiti i spasiti ga, ako dođe k njemu, pokaje se i prizna svoj grijeh. Tada će mu se otvoriti duhovne oči i uvidjet će svoju golotinju i ovisnost o Bogu Stvoritelju. Psalmist vapi Bogu i moli: "Otvori oči moje, da gledam divote tvoga Zakona." (Psalam 119,18) "Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu." (Psalam 119:82) „Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim , za tvojom riječi pravednom." „ Ide pored mene, a ja ga ne vidim: evo, on prolazi, a ja ga ne opažam." (Job 9:11) „ Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo, čitavo će ti tijelo biti u svjetlu. Ali, ako ti je oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami. Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li će biti tama? (Mat.6:22-23)

„Što hoćeš da ti učinim? 'Gospodine – odgovori – da progledam!' 'Progledaj – reče mu Isus – vjera te tvoja spasila.' On odmah progleda i pođe za njim slaveći Boga." (Luka 18:41-43)

„Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda ; uši mu otvrdnule, oči se zatvoriše – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim. A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista kažem vam mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše." (Matej 13:14-17)

"Njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati." Luka 24,16

Još gore od činjenice da ne vidimo problem je odluka da ga ne želimo vidjeti. Kao da smo svjesno slijepi za stvari koje nas ubijaju. Odgovor je jednostavan i on mijenja život: varamo sami sebe jer se bojimo istine. A to čega se bojimo zapravo nam je najpotrebnije. Kad znamo istinu, istina će nas osloboditi. (Ivan 8:32)

„ A kad se probudim k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega kao svojega ja ću gledati, i očima mojim neće biti stranac." (Job 19:26,27)

Mnogi ljudi s kojima sam razgovarao rekli su mi da su pročitali Bibliju i da nisu mnogo toga razumjeli što su pročitali. Da bismo razumjeli Bibliju, treba je čitati s molitvom, upravo onako kako je Psalmist to činio, da Bog otvori naše oči. Obzirom da je Biblija nepromjenjiva Riječ Božja, moramo najprije vjerovati da Bog postoji i da nam On govori kroz svoju svetu Riječ. U Knjizi o Jobu, jednoj od najstarijih knjiga, čitamo o iskustvu Joba s Bogom: "Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada oči te moje vidješe. Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu" (Job 42,5.6)

Za pretpostaviti je da je Job Boga vidio duhovnim očima, jer tjelesnim očima, kako nam Biblija govori, Boga nitko ne može vidjeti. Bog može izliječiti našu tjelesnu sljepoću, ali može otvoriti i naše duhovne oči. Gospod Isus je to činio dok je bio na ovoj zemlji kao Čovjek koji je imao božansku moć da to čini. Nakon uskrsnuća pošao je za dvojicom učenika koji su išli u selo Emaus. Sudjelovao je s njima u razgovoru, ali "njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati" (Luka 24,16). Tako su u međusobnom razgovoru stigli do sela, a Isus se pričini kao da ide dalje. Oni ga zamole da ostane s njima jer je dan na izmaku i približava se večer. On uđe i ostane s njima. "Dok je sjedio s njima za stolom, uze kruh, zahvali, razlomi ga pa im ga dade. Njima se otvoriše oči i prepoznaše ga... Ali njega nestade ispred njihovih očiju! Oni jedan drugome rekoše: 'Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma?'" (Luka 24,31.32)

Duhovnim očima možemo gledati kroz vjeru, a vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo. Osnova vjere je da kroz Krista činimo ono što kao ljudi u svojoj snazi ne možemo. Vjera ne zanemaruje stvarnost koju otkrivaju naša tjelesna osjetila, ali otkriva višu značajniju stvarnost — otkriva nam Boga. Apostol Pavao u 2. Korinćanima 4,18 piše: "... jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog, ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo vječno". Naša tjelesna osjetila zapažaju objektivno materijalno postojanje, ali mi smo stvoreni sa sposobnošću da shvaćamo i duhovne stvarnosti. Ako ne shvaćamo duhovne stvarnosti, to je radi nastupa grijeha, jer je Sotona zaslijepio naše duhovno oko. Namjera Sotone je da zaslijepi potpuno i neizlječivo. Ako smo duhovno slijepi, onda ne vidimo svoje grijehe sve dok nam Gospod ne otvori duhovne oči da vidimo svoje grijehe, pokajemo se za njih i molimo oprost.

Duhovno oko vidi samo pomoću svjetlosnog odsjaja — svjetlosti zrcaljene u slavi koja odsjajuje u licu Isusa Krista. Ako sklonimo pogled s Isusa, nema odsjaja, obuzet će nas strah pred stvarnim problemima, naša vjera slabi, viša stvarnost nestaje, a prisutna je samo materijalna stvarnost. Apostol Pavao piše: "A tjelesni čovjek ne razumije što je od Duha Božjega, jer mu se čini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da se razgleda." (1. Korinćanima 2,14)

Zbog duhovne sljepoće i našega "Ja" Bog dopušta da prođemo kroz oluje i valove ovoga svijeta, da bismo spoznali svoje slabosti, otuđenosti i ovisnosti o Spasitelju i zatražili pomoć. Kad su se Adamu i Evi otvorile duhovne oči i kad su vidjeli da su goli, spleli su si pregače od smokvina lišća da bi sakrili svoju golotinju pred Bogom. Međutim, ta pregača od smokvina lišća nije dugo trajala, jer se lišće osušilo i odjeća je bila kratkog vijeka. I danas mnogi žele sakriti svoju sramotu — grijeh — i odjenuti se odjećom samopravednosti, a nisu svjesni da Bog sve vidi i zna. Bog je Adamu i Evi načinio odjeću od krzna. Da bi to učinio, zaklao je nevino janje i odjenuo palog čovjeka. To janje je praslika Krista, čija žrtva očišćava naše grijehe i vraća nas natrag Bogu u Eden, odakle smo istjerani radi neposluha. Ivan Krstitelj govori za Isusa: "Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta." (Ivan 1,29) Molimo Gospoda da nam otvori naše duhovne oči, da spoznamo da smo grešni i da upoznamo Onoga koji nam može oprostiti naše grijehe i podariti nam život vječni

„ Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao." (Mat.5:29) „ Kako li možeš reći bratu: 'De da ti izvadim trun iz oka, dok je brvno u tvom oku? Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka pa ćeš tada jasno vidjeti kako da izvadiš trun iz oka bratova." (Mat.7:4-5) „ Izbavljat ću te od židovskog naroda i od pogana kojima te šaljem Apostol Pavle govori o poruci Isusa Krista – Ja sam Isus kojega ti progoniš - pred Damaskom) , da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima." Dj.26:17-18) „ Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. Nek tvoje oči gledaju u lice, i neka ti je pogled uvijek prav." (Izreke 4:20-25) „ A njima govorim u usporedbama zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Na njima se ispunjava proroštvo Izaije proroka: ' Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti ; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda, uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vide, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim. A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše." (Matej 13: 13-17)

„Nemojte ljubiti svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka – ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta." ( Prva Ivanova 2:15-17)

„ Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja! Promotrite pomno onoga koji je od grešnika podnio takvo protivljenje protiv samoga sebe, da ne sustanete i ne klonete duhom!" (Hebrejima 12:2,3)

Zašto treba gledati na Isusa?

„Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojemu nam se treba spasiti." (Djela 4:12)

Trebamo biti usmjereni na Isusa. Našu duhovnu spremnost možemo naći jedino u Njemu. Cijela naša sadašnjost i budućnost ovise o Njemu i našem odnosu s Njim.

U nastojanju da budemo duhovno spremni i pripravni za ispravan odnos s Isusom Kristom mogu se pojaviti mnoge prepreke i smetnje, Mnogo je glasova koji njam govore kuda trebamo ići i kuda usmjeriti naš pogled i koje načine izabrati. Ali, sigurni ćemo biti jedino, kada slijedimo put koji je Isus zacrtao i koji je On sam taj PUT.

„Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist." (I- korinćanima3:11)

Današnji svijet smatra kako postoje mnogi putovi k Bogu. Iako postoje različiti načini gledanja na stvari, istina je da nas samo Bog može dovesti k Bogu. Isus je to objasnio :

„Tko je vidio mene, vidio je Oca." (Ivan 14:9)

Isus čvrsto izjavljuje „ Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni." (Ivan 14:6)

Naša ograničena sposobnost da vidimo čudesne i zamršene pojedinosti u materijalnome svijetu podsjeća nas da je naša sposobnost da vidimo i razumijemo to što se događa u duhovnome svijetu jednako tako ograničena. Bog posvuda oko nas čini čudesnije stvari nego što možemo zamisliti. No, naš duhovni vid je ograničen i mi ih ne možemo vidjeti. Usprkos tome, prorok Elizej je vidio to nadnaravno što Bog čini. Bog je otvorio oči i njegovu plašljivom sluzi tako da je i on vidio vojsku koju je Bog poslao da se bori na njihovoj strani (r. 17). „Ujutro, ustavši čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: ' Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?' A on odgovori: ' Ne boj se, jer ih ima više s nama nego s njima.' I Elizej se pomoli ovako: ' Jahve, otvori mu oči da vidi!' I Jahve otvori oči momku, i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi:' Udari sljepoćom ove ljude!' I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom. Elizej im reče: 'Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite.' Ali ih odvede u Samriju. Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče:' Jahve, otvori ovima oči da progledaju.' Jahve im otvori oči, i oni vidješe da su usred Samarije!" (II. Kraljevima 6: 15-20)

Zbog straha postajemo slabi i bespomoćni, mislimo da smo sami na svijetu. Ali Bog nas uvjerava da je Njegov Duh, koji je u nama, jači «negoli koji je u svijetu« (1 Ivanova 4:4).

Kada se obeshrabrimo zlom koje vidimo, moramo razmisliti o dobrim stvarima koje Bog čini, a koje ne možemo vidjeti.

Oči vjere u svemu vide Boga na djelu.( Kruh svagdašnji 26.06.2015)

„Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš , Evo, kao što su uprete oči slugu u ruke gospodara, i oči sluškinje u ruke gospodarice, tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje." (Psalam 123:1-2) „ K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju." (Psalam 121: 1-2) „O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim: tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. U Svetištu sam tebe motrio gledajući ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit. Tako ću te slavit za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima." (Psalam 63:1-6) „ Dođite da vidite čovjeka koji mi reče sve što sam učinila! Da on nije Mesija?" (Ivan 4: 29) „ Iziđe Lot da to kaže svojim budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri, te reče: 'Na noge! Odlazite iz ovoga mjesta, jer će Jahve uništiti grad!' Ali je u očima svojih budućih zetova ispao, kao da šalu zbija." (Postanak 19:14)

„Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima. Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi. Riječi usta njegovih prevara su i zlodjelo." (Psalam 36:1-4)

« Da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.» (Dj.26:18).

„I opazih kako 'Sveti grad' – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen 'poput zaručnice' koja je nakićena za svoga muža. Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: 'Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe." (Otkrivenje 21:2-4) „Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami."(Propovjednik 2:14)

„ On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe učinio velika i čudesna djela što su ih vidjele tvoje oči." (Ponovljeni zakon 10:21)

„ Tko je dao čovjeku usta? Reče mu Jahve. Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve?" Izlazak 4:11)

„Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: Ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađu među braćom." (Izreke 6:16-19)